Најновије

Aleksandar-Sasa-Petrovic-(2)

Puna gledališta tokom svih večeri 24. Festivala narodnih orkestara najbolje govore o tome koliko ADZNM „Gusle“, kao organizatori, dobro poznaje želje i potrebe kikindske publike. Ovogodišnji Festival je okupio brojne izvođače iz zemlje i inostranstva – Rumunije, Bugarske, Turske, Severne Makedonije – koji su svojim kvalitetnim programima ulepšali četiri letnje večeri pod otvorenim nebom u dvorištu Kurije.

Festival će večeras biti svečano zatvoren koncertom prijatelja FENOK-a, vrhunskog tenora Aleksandra Saše Petrovića, prvaka Opere Srpskog narodnog pozorišta.

– Ovo mi je treći put da nastupam na Festivalu, ali sam ovoga puta sebi ispunio želju i ostao sve vreme trajanja manifestacije. Uživao sam u svakom programu – kaže Petrović.

On otkriva da sa direktorom Festivala, Zoranom Petrovićem, deli dugogodišnje prijateljstvo i međusobni umetnički respekt, te se uvek rado odaziva njegovim pozivima.

– Večerašnji koncert nosi naziv „Muzički stendap – Saša i prijatelji“. Publiku očekuje muzičko putovanje kroz razne žanrove, u kome ćemo izvesti najpoznatije kompozicije – one koje svi znaju i vole. Svako će se, verujem, prepoznati bar u jednoj pesmi. Biće tu i prikladnog, pitkog humora, na temu muško-ženskih odnosa, muzike, ljubavi – svega što život čini lepšim – najavljuje Petrović.

Kako kaže, na sceni će mu se pridružiti instrumentalisti, njegovi prijatelji, ali će jedini vokal biti upravo on.

– Ovaj festival je više od kulturne manifestacije – on je tradicija. „Gusle“ i FENOK su centar folklora, etnomuzikologije i etnokoreologije. Ovde se uči, pevači se upoznaju, mladi saznaju mnogo o našem nacionalnom identitetu. To je nešto što moramo ozbiljno shvatiti jer ima težinu. Ovo nije samo turistički događaj, već kulturološki značajan festival – poručio je Petrović.

Njegov nastup će, nema sumnje, ispuniti dvorište Kurije do poslednjeg mesta, a potom će se spustiti zavesa na 24. izdanje Festivala koji slavi muziku, tradiciju, virtuoznost, prošlost, ali i mladost i budućnost našeg podneblja.

Koncert je zakazan za 20.15 i ulazak je besplatan.

strongmen.-gradska-kuca

Delatnici Bodibilding kluba Sloboda iz Novih Kozaraca, predvođeni Draganom Bogojevićem, 23. put upriličiće takmičenje u strongmenu, koje je na rasporedu večeras od 19 sati pokraj stadiona „Ilija Pantelić”, a danas je za snagatore, gradonačelnik Kikinde Mladen Bogdan upriličio prijem, poželevši im dobrodošlicu.
– Imaćemo vrhunsko takmičenje večeras, a bitno je da znate, ko dođe u Kikindu on je naš Kikinđanin i uvek želi da dođe sledeći put i uvek se trudimo da budemo još bolji domaćini. Veoma nam je važno da vidite sve lepote našeg grada i da vidite šta je Kikinda i šta može da ponudi i da to što više širite. Želimo da vam kažemo koliko nam je drago što imamo ovako vrhunske sportiste u našem gradu, a ovo takmičenje je prevazišlo okvir Srbije i interesovanje za večerašnje takmičenje je veliko. Turistička organizacija će da vam priušti i da vidite neke lepe stvari u gradu – rekao je Bogdan.
Bogojević se nadovezao:
– Zahvaljujem se gradu Kikindi i graddonačelniku i njegovom timu za veliku podršku, imaćemo večeras osam takmičara, od kojih četvorica sa svetske Lige šampiona, u pet interesantnih disciplina koje su na svetskom nivou što se tiče tereta i to svi takmičari znaju. Postojimo 23 godine i to je već veliki uspeh i grada Kikinde i Mesne zajednice Novi Kozarci.
D. P.

etno-kamp-(1)

Etno kamp, koji se 24 godine održava istovremeno sa Festivalom narodnih orkestara u organizaciji ADZNM „Gusle“, završava se sutra.

Okupio je 25 studenta etnokoreologije i etnomuzikologije iz Banja Luke, Beograda, Novog Sada, Štipa iz Makedonije i učenike srednjih muzičkih škola iz Kraljeva, Subotice i Sombora. Među njima su i Vanja Vujičić, studentkinja i članica iz Folklornog ansambla „Vila“ i Nađa Burmas, studentkinja Fakulteta muzičkih umetnosti u Beogradu.

– Na etno kampu sam četvrti put i svake godine to je novo iskustvo – rekla je Vanja. – Teme su zanimljive i puno toga sam naučila o prošlosti Srba u Vojvodini, Mađarskoj i Rumuniji. Pored toga, svaki put steknem nova prijateljstva.

Nađa je iz Vrnjačke Banje, prva je godina fakulteta na odseku etnomuzikologija i etnokoreologija.

– Godinama unazad slušam o ovom etno kampu i sada sam dobila priliku da dođem u Kikindu. Oduševljena sam predavanjima, programom koji je osmišljen za nas i uopšte koncepcijom kampa. Puno toga sam naučila i ono što je još važnije, znanja koja sam stekla moći ću da primenim.

Mentorka kampa je dr Dragica Panić iz Banja Luke, a komentori su dr Kristina Planjanin Simić i Katarina Nikolić.

– Ovo je jedinstvena prilika da srednjoškolci i studenti tokom leta steknu nova saznanja. Uz stručna predavanja, tu je i mogućnost da porade na vokalnim tehnikama, nauče novo u igračkim radionicama, da imaju pristup ranijim proučavanjima u Mađarskoj, Rumuniji i Vojvodini. Sve što su naučili moći će da pokažu publici na koncertu. Pored očuvanja tradicije, naš cilj je povezivanje studenata i akademija u regionu u čemu smo uspeli i sada se uključuju i druge zemlje – rekla je dr Kristina Planjanin Simić.

Za učesnike su organizovana predavanja eminentnih stručnjaka iz zemlje i regiona i muzičke, igračke i pevačke radionice. U okviru istraživanja posetili su mađarsko mesto Batanja, rumunska Arad i Čenej i srpsko Kumane gde su videli kako izgleda rad na terenu.

A.Đ.

ambalazni-otpad-(1)

Sekretarijat za zaštitu životne sredine, poljoprivredu i ruralni razvoj Grada već drugu godinu organizuje akciju sakupljanja ambalažnog otpada od sredstava za zaštitu bilja i drugih hemijskih preparata. Ove godine akcija će se sprovesti u saradnji sa Poljoprivrednom stručnom službom i Regionalnom privrednom komorom u Kikindi, na inicijativu Sekretarijata za zaštitu životne sredine.

– Obaveštenja su već istaknuta u mesnim zajednicama. Posebno smo informisali poljoprivrednike koji imaju velike količine ambalaže – rekla je sekretarka Sekretarijata Miroslava Narančić. – Dato je i uputstvo: ambalaža mora biti očišćena trostrukim ispiranjem, probušena da se ne bi ponovo koristila, i pravilno odložena do dana preuzimanja.

Kako navodi, na osnovu utrošenih sredstava i vrste ambalaže, procenjuje se da se u Vojvodini godišnje generiše više stotina hiljada otpadnih plastičnih boca različitog sastava, zaprljanosti i veličine.

– Većina ovakvog otpada završi na deponijama, u kanalima ili izmešan sa komunalnim otpadom. Ove materije dolaze u dodir i sa čovekom i sa živim svetom i imaju veoma štetne efekte – upozorava ona. – Ovakva ambalaža slabo se razgrađuje, zagađuje zemljište, vodu i vazduh, i zato je izuzetno važno da se sakupi i pravilno zbrinjava.

Kontrolu uklanjanja ambalažnog otpada vrše inspektori za zaštitu životne sredine. O poštovanju obaveza vode se zapisnici, a u slučaju nepostupanja – slede prekršajne prijave.

RASPORED SAKUPLJANJA OPASNE AMBALAŽE

Sakupljanje će se obaviti u utorak, 22. jula, po sledećem rasporedu: Mokrin (Stovarište „Subotički“, put za Iđoš) – 08:00, Iđoš – 08:45, Kikinda – 09:15, Nakovo – 10:15, Rusko Selo (iza Restorana „Baja“) – 11:15 i Bašaid (Vašarište) – 12:00 sati.

S. V. O.

radovi-na-putu

Javno preduzeće „Putevi Srbije“ je saopštilo da će se u petak, 18. jula, do 16 časova, kao i u subotu, 19. jula, od 7 do 16 sati, izvoditi radovi na redovnom održavanju, odnosno mašinsko krpljenje rupa na državnom putu I B reda broj 13.

U pitanju je deonica Melenci – Zrenjanin, a radovi se obavljaju u centru Melenaca.

Radovi su obezbeđeni adekvatnom saobraćajnom signalizacijom i opremom.

jp-kikinda-i-nemci

Postrojenje za preradu vode juče je posetila visoka delegacija nemačkog Saveznog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ), koja je od 13. jula u poseti Republici Srbiji, kako bi se sastala sa ključnim nacionalnim i lokalnim partnerima Nemačke razvojne saradnje i obavila posete odabranim projektima u zemlji.

Nemačku delegaciju predvodi nova menadžerka BMZ-a za Srbiju Micong Klimes. Delegaciju iz BMZ-a prate i predstavnici nemačke ambasade i Nemačke razvojne banke KfW. Obzirom da je ovo uvodna poseta Srbiji za delegaciju iz BMZ-a, predstavnici Nemačke razvojne banke želeli su da istaknu dobre rezultate postignute zajedno sa svojim partnerima. Postrojenje za preradu vode u Kikindi je jedan takav primer i odlična lokacija za posetu projektu vezanom za vodovodni sektor.

 

policija+9

Kako je saopštila Policijska uprava Kikinda, u petak, 18. jula i u subotu, 19. jula 2025. godine, očekuju se okupljanja građana na više lokacija na području Policijske uprave u Kikindi.

U skladu sa članom 52. Zakona o policiji, Policijska uprava preduzeće sve zakonske mere da javni skupovi proteknu bezbedno, uključujući foto i video- snimanje na mestima gde se prijavljeni i neprijavljeni skupovi budu održavali, navedeno je u saopštenju.

film-1668918-1920

Na repertoaru Letnjeg bioskopa večeras je romantična komedija „Luda ljubav“. U dečijem terminu, u utorak, biće prikazan film „U potrazi za čarobnom formulom“.

Projekcije u dvorištu Narodne biblioteke „Jovan Popović“ počinju u 21 sat, ulazak je besplatan.

Bora-Otic

Nesuđeni kikindski zet, hroničar vremena i ljudi, voditelj glasovitog TV formata „5 kazanje”, Bora Otić navodi, između ostalog, da je ovdašnji živalj toliko izmešan, da su nam se i kuhinje pomešale i mirišu isto, a tako su nam se i običaji i navike pomešale, baš kao u nekoj banatskoj šerpi

Savremeni putopisac, televizijski hroničar i beležnik vojvođanskih naravi, običaja i adeta, Bora Otić je više od pukog putopisca. On je i dokumentarista i jezički znalac, rado viđen svugde, a naročito u severnom Banatu, koji je pohodio nebrojeno puta. I uvek je imao zanimljivu priču sa i o ovdašnjim ljudima. Njegovo „hodoljublje“ kako je tu vrstu spisateljskog iskustva oslovljavao slavni Borin prethodnik Zuko Džumhur, ima vrlo jako i jezičko i dokumentarno uporište, pa su Borina „5 kazanja“ aktuelna i rado gledana uvek, jednako nove, kao i one emisije koje su snimljene pre više od decenije.

Neke od svojih severnobanatskih susreta s ovdašnjim ljudima, podelio je s našim čitaocima.

Obišli ste sva severnobanatska naselja, čak i najmanja poput Vincaida, i po nekoliko puta. Ima tu i starosedelačkih i kolonističkih mesta. Šta ih povezuje?

– Povezuje ih banatski duh, vazduh, zemlja banatska, duša banatska i narav banatska. Povezuju ih i putevi, a oni su uvek dvosmerni. Vode i tamo i ovamo. Povezuju ih ljubavi uzvraćene, brakovi mešoviti, krstovi i zadušnice, vašari, lenije i linije dokle je bilo i čije je sad. Narod ide, seljaka se, odu, dođu ili se ne vraćaju. Samo se na grobljima vidi koliko su dugo tu. I samo Kikinda ima pet frtalja. Sav ostali svet jedno celo deli na (samo) četiri četvrtine. To je zato što nisu iz Banata.

Čuvaju li kikindska sela ljubomorno svoju tradiciju ili su otvoreni i rado dopuštaju da i ljudi iz drugih mesta uplivaju među njih sa svojim običajima i navikama?

– Sreća da još uvek ima tvrdoglavih koji se ne daju vremenu sadašnjem pa čuvaju i ono od juče. Kakav je to narod koji ne drži do svoje prošlosti, običaja, jezika, kulture i navika. Upiru se i odupiru da sačuvaju tradiciju i nađoši i dođoši. Kao što su nam se i kuhinje pomešale i mirišu isto, slično su slane i paprene, tako nam i običaji i navike budu u istoj šepri. Onda se ta šepra (šerpa ili šerpenja) iznosi pred goste samo kad su posebne prilike il neke manifestacije koje dođu na red jedanput godišnje. Bolje i jedared nego ni jedared.

Mnogo manifestacija ste obišli i mnogo ljudi upoznali. Izdvaja li nešto Kikinđane od stanovnika drugih mesta?

– Danas su ludaje zdravo velike. Teško da bi se danaske Lala bez lotre mogo da popne na onu koja pobedi na „Danima ludaje”. Čim je tolka, ondak se i dalje vidi. Mi što smo ostali dole na zemlji i ne vidimo baš neku razliku sem što imate jednog mamuta, jednu suvaču, jednu Kikindu i samo jedan Mokrin u komšiluku. Sve ostalo je ko i kod nas, s ove strane Tise.

Postoji li neka anegdota koju biste posebno izdvojili a vezana je za kikindski kraj?

– Samo ću da vas podsetim kako nas je Duma ugostio u svojoj kući, kako je Mile Alasev pravio buklije i zlatne svatove sa svojom Jelicom, kako su Čvarkovi i njihovi drugari pojeli celo svinče očas posla, kako je Atila Fišteš iskovao gvozdeno grožđe, kako nas je Brataš učio šta rade bombondžije, kako je Bendža pravio šta god je neko naumio da mu treba od mašina, kako Dragan Strajnić vole konje i piše pesme, kako Brkini rade u stoti deo milimetra, kako pevaju tice kod Miloša Galeševa, kako je Sreda tero sonice na točkovima kad nije bilo snega, kakve maltezere ima Krišan, kako je Neša na salašu poređao sve pehare što je s konjima osvojio, kako je Zare s Bećarušama u gajde sviro, kako je Sanela nastavila alvarski posao, kako Suvača radi, kako majstor Pera opanke šije, kako smo Živa, Mile i ja pravili plavu lubenicu, kako u „Paoru” vise kola s plafona i kako sam sigurno nekog zaboravio da spomenem. E, a najdraže od svega mi je što sam umalo postao vaš, kikindski zet. Zvala me jedared mila devojčica, ćerka čija je majka tada bila neudata i rekla da bi volela da joj ja budem tata. Ako me pozove još jedanput, ostaću. Ja sam od onih što vole da ih nude dvared. Onda duplo i uzvratim. Verujem da je porasla, da je srećna i uspešna u školi i da će da pročita ovo. Od svih priznanja i nagrada koje sam dobio, njena želja mi je ostala najdraža medalja.

N. Savić

 

Beleslic-(5)

Majka Dušana Vasiljeva preminula je 17. jula 1908. godine – na dan kada je, 116 godina kasnije, istoričar Dragan Beleslić, arhivista u Istorijskom arhivu, u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ predstavio rezultate svog istraživanja. Upravo ovaj podatak, dobijen preciznim uvidom u matične knjige, menja pojedine biografske navode.

– Da je majka zaista preminula 1904. ili 1905, kako neki autori tvrde, Spasoje bi bio njegov polubrat, a ne rođeni brat, i Vasiljev bi imao samo jednu polusestru. Ovako, utvrđeno je da je imao četvoro rođene braće i sestara. U literaturu je ušlo i da je najstarije dete jer niko nije istraživao, a on je najstarije preživelo dete. Pre njega rođena je njegova sestra Zagorka koja je poživela samo dve godine –  objasnio je Beleslić.

Predavanje pod nazivom „Dušan Vasiljev: biografija i porodično stablo“ rezultat je šestomesečnog istraživanja, a kompletan rad biće objavljen krajem godine u časopisu „Attendite“. Autor ističe da je reč o prvom naučnom istraživanju o Dušanu Vasiljevu koje potpisuje istoričar.

– Do sada su uz njegova dela objavljivane kratke biografije, zasnovane na sećanjima njegovog brata Spasoja koji je objavio Dušanova dela posle njegove smrti, i na usmenim izvorima. Problem je u tome što niko nije istraživao pisane izvore. U svom radu koristio sam matične knjige, domovne protokole, testamente i dokumentaciju o zanatlijama. Tako sam došao i do podatka da njegov otac nije bio stolar, kako se godinama pogrešno navodi, već kožar. U literaturi su čak pomešani podaci njegovog oca i strica – navodi Beleslić.

Vasiljevljeva biografija do sada je bila i nepotpuna i netačna – što je dovelo i do pogrešnog tumačenja njegovog stvaralaštva.

– Moj početni motiv bio je da prikažem porodično stablo jedne poznate ličnosti iz Kikinde i da ih vidim kao ljude, da to ne budu samo podaci. Kada sam završio, čitajući Dušanovu biografiju, shvatio sam da nije dovoljno obimna i da ima puno grešaka – od rođenja do smrti.

Jedna od ukorenjenih predstava bila je i da je pesnikova porodica bila veoma siromašna. Beleslić tvrdi da je to netačno.

– Dok je njegova majka bila živa, i sve do 1909. godine, pripadali su višoj srednjoj klasi. Nelogično je da su školovali sedmoro dece, od kojih su svi postali profesori, a da su bili izuzetno siromašni. To je nemoguće čak i danas. Ideja o siromaštvu potiče iz konteksta Prvog svetskog rata: otac je bio na frontu, Dušan je sa 14 godina sam izdržavao porodicu i školovao se. Država se tada raspada, porodica se raspada, Dušan se odvaja i počinje da se traži. To je bio prelomni trenutak u njegovom životu – tvrdi Beleslić.

Na pitanje kako je, kroz istraživanje, doživeo Vasiljeva kao čoveka, odgovara:

– Mislim da je bio mlad, nedovoljno zreo i neshvaćen. Ljudi koji su se bavili njegovim delom dolazili su sa drugih prostora – sa juga Srbije i iz Šumadije, i nisu razumeli Banat posle Prvog svetskog rata. On je pisao upravo o tom prostoru, o toj multinacionalnoj sredini koja je u jednom trenutku ostala na ničijoj zemlji. I geopolitičke okolnosti uticale su na pesnikov osećaj identiteta. Dok se on seli, pomera se i granica između Rumunije i Kraljevine SHS koja se pravila četiri godine. On se gubi u nacionalnom smislu, čak je pokušao da doda „ić“ na prezime kako bi se integrisao, ali ga društvo nije prihvatilo.

Na kraju, Beleslić izražava nadu da će njegovo istraživanje biti podsticaj književnim kritičarima da Vasiljevljevo stvaralaštvo sagledaju u novom svetlu: „Želeo bih da ovaj rad podstakne ljude da ponovo pročitaju njegove pesme u kontekstu u kom su nastale. Tek tada ćemo razumeti ko je bio Dušan Vasiljev.“

U prepunom holu Narodne biblioteke predavanje Dragana Beleslića izazvalo je veliku pažnju, ali i pitanja i dodatke iz publike, iz ličnih i porodičnih aspekata onih koji su imali kontakte sa nekim od članova porodice Vasiljev.

S. V. O.