Друштво

358174969_1447747986001924_4030355874573451593_n

Pobednica manifestacije „Najlepši krajiški kolač“, koju je povodom Dana sela organizovalo udruženje žena „Orhideja“ iz Banatskog Velikog Sela, je Ljupka Miškov, predsednica udruženja „Livađanke“  iz Aleksandrova. U takmičenju za najlepši kolač od višanja učestvovalo je 19 udruženja žena iz čitave Vojvodine koje su na štandovima u centru sela prikazale šta sve izrađuju u okviru svojih udruženja.

-Volim da pravim kolače i nije prvi put da pobeđujem na gastronomskim takmičenjima. Kolač od višanja pravim kao što se to nekada radilo. Višnje prvo skuvam jer su tada najlepše i dodam griz ili mrvice hleba, a moj kolač je sa merama na šoljice. Često ga pravim jer ga deca obožavaju – saznali smo od Ljupke Miškov.

Drugo mesto pripalo je  građanskom udruženju „Bašaid“, a treće udruženju žena „Kozarčanke“ iz Novih Kozaraca. Novka Pavlović, predesednica „Orhideje“ istakla je da je manifestacija organizovana drugi put.

-Kolač od višanja su naše bake i mame rado spremale i nama, deci, on je bio najslađi i najlepši koji smo ikada probali. To je jednostavan, običan i najlepši kolač. Naš cilj je da očuvamo tradiciju i da je prenesemo na mlađe generacije– rekla je Novka Pavlović.

Manifestaciju je otvorio gradonačelnik Nikola Lukač koji je pozdravio sve prisutne, a Velikoselcima je čestitao Dane sela.

– Svi meštani zajedno sa mesnom zajednicom i udruženjima građana potrudili su se da za Dane sela organizuju niz događaja koji su okupili veliki broj posetilaca. Udruženje žena „Orhideja“  čuva običaje, tradiciju i kulturu naroda  i predaka odakle smo potekli. Žene su nosioci društva i stub porodice i na nama je da ih poštujemo, cenimo i volimo– napomenuo je Lukač.

Udruženje žena „Krajišnik“ iz Krajišnika rado dolazi i sarađuje sa Banatskim Velikim Selom.

-Kod naših zemljaka dolazimo kad god možemo. Naše vredne članice pripremile su  i tradicionalni bosanski kolač od višanja, a doneli smo i liker, sirup i sok od drenjina, marmeladu i slatko. Tu su i naši ručni radovi od vune: čarape, prsluci, kape i sve što su nekada naše majke i bake radile i samo tako uspećemo da sačuvamo našu tradiciju od zaborava – kazala je  Mirjana Umićević, predsednica udruženja „Krajišnik.

Pozivu Velikoselčanki, između ostalih, odazvale su se članice udruženja iz Krajišnika, Aleksandrova, Česterega, Srpske Crnje, okolnih sela.

 

 

Deca talenti 5

Jubilarnom, desetom manifestacijom „Deca talenti“, danas su počeli Dani Banatskog Velikog Sela. Program organizuje Udruženje žena „Velikoselke“ koje su, pre početka igara diplomama i rančevima nagradile 26 dece iz vrtića „Lastavica“ i Osnovne škole „Slavko Rodić“ koja su, u prethodnoj školskoj godini, postigla izuzetne rezultate na takmičenjima.

Na platou ispred Zavičajne kuće poletarci i osnovci takmičili su se u igrama na travi, po čemu je ovaj program jedinstven i prepoznat i na širem području.

– Zahvaljujući našem angažovanju i Osnovnoj školi, „Deca talenti“ se, u udžbeniku iz prirode i društva, navode kao primer dobre prakse i o tome uče đaci u čitavoj državi. Deca se nadmeću u igrama spretnosti koristeći vodu, zemlju, kukuruz, pšenicu, ječam, ona su zaboravila da se igraju na taj način i mi ih, ovim igrama, vraćamo prirodi. Na to smo posebno ponosne – istakla je predsednica Udruženja „Velikoselke“, Dragana Đurđević.

Pored mališana iz sela, u igrama uvek učestvuju i gosti koji raspust provode kod baka i deka pa je, i ove godine, odziv bio veliki – ukupno je bilo prijavljeno čak 120 takmičara.

Manifestaciji je prisustvovao i gradonačelnik Nikola Lukač koji je rekao da će lokalna samouprava uvek podržavati ovakve programe za najmlađe.

– Osmesi dece, njihova radost, kao i uspesi koje postižu dostojno predstavljajući i svoje mesto i naš grad, daju nam motiv da im obezbedimo još bolje uslove i u selu i u gradu – izjavio je Lukač.

Igre na travi pratio je, kao i uvek, veliki broj drugara i roditelja takmičara i meštana. Po programu Dana Banatskog Velikog Sela sutra će se, na istom mestu, od 21 sata, održati koncert KUD „Marija Bursać“. U subotu će, od 14 sati, kod Zavičajne kuće, Udruženje žena „Orhideja“ organizovati takmičenje „Najlepši krajiški kolač“, a za 21 sat zakazan je „Krajiški višeboj“. U nedelju će, na jezeru „Laguna“, tačno u podne, početi takmičenje u kuvanju riblje čorbe.

Programe proslave Dana sela organizuju udruženja uz pomoć i podršku Mesne zajednice i Grada.

Saobracajna policija

Na području Policijske uprave  Kikinda tokom vikenda dogodile su se tri saobraćajne nezgode. U dvema nezgodama teške telesne povrede zadpbile su dve osobe, dok je u jednoj pričinjena materijajlna šteta. Ukupna materijalna šteta procenjena je na 110.000 dinara. Nezgode su se dogodile zbog  neustupanja prvenstva prolaza , neprilagođene brzine i ostalih prekršaja.

Zbog učinjenih saobraćajnih prekršaja, podneti su zahtevi za pokretanje prekršajnog postupka protiv 37 učesnika u saobraćaju i izdata su 133 prekršajna naloga.

Iz saobraćaja je, zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola i psihoaktivnih supstanci isključeno 17 vozača, od kojih je šest vozača zadržano u trajanju do 12 časova, jer je izmerena količina alkohola u organizmu prelazila granicu od 1,20 mg/ml alkohola u organizmu. Jedan vozač je zadržan je 12 sati, jer je upravljao vozilom pod dejstvom psihoaktivnih supstanci.

Otkriveno je i 13 prekršaja nekorišćenja sigurnosnog pojasa, 97 prekršaja prekoračenja dozvoljene brzine kretanja vozila i 62 ostala prekršaja.

IMG_20230722_130434

Udruženje građana „Krila anđela“ iz Novih Kozaraca organizovalo je 27. Saborovanje posvećeno ikoni majci Bogorodici Trojeručici. I ove godine deci iz Sombora pruženi su maksimalni uslovi da slikaju. Među njima je bilo i nagrađenih poput Maksima Novakovića (15) i Katarine Gusanović (13) koji su osvojili značajne nagrade moskovske Likovne akademije na konkursu „Moj svet i ja“.

-Devet godina slikam i dugo sam slikao pejzaže. Odlučio sam da se isporobam u novoj tehnici, slikanju enterijera i  priznajem da sam iznenađen da mi odlično ide. Uživam u tome  – napomenuo je Maksim.

Katarina slika sedam godina i zahvaljujući vrednom radu i dobrim profesorima portret koji je nastajao devet meseci ocenjen je odličnim ocenama.

Predsednik Skupštine udruženja Milan Reljić istakao je da je ovo četvrti dečiji kamp koji se realizuje sa umetničkim studijom iz Sombora.

-Deca i njihovi mentori borave kod nas, razvijaju svoje veštine i stvaraju. Tokom proteklih devet godina, koliko postojimo, ugostili smo oko 500 umetnika, a trenutno ih imamo deset. Koristim  priliku da se zahvalim predstavnicima lokalne samouprave koja podržava naš cilj – da nam svake godine dolazi što više dece i umetnika – saznajemo od Reljića.

Danijel Peršić, predsednik Likovnog umetničkog studija iz Sombora podsetio je da saradnja  sa Kozarčanima traje nekoliko godina.

-Puno nam znači to što naša deca i u drugim sredinama mogu da pokažu svoj talenat. Tu smo da pomognemo da i deca sa teritorije Kikinde razviju talenat za slikarstvo. – precizirao je Peršić – Rado sarađujemo sa njima, zovemo ih da nam se pridruže i da se oprobaju u likovnim tehnikama.

Koordinatorka projekta Julijana Horvat napomenula je da je ovogodišnja tema „apstrakcija“.

-Cilj nam je da imamo što više umetnika, naročito mlađih. Želja nam je da nam se pridruži što više dece i mladih  u narednim godinama – precizirala je Julijana Horvat.

Učesnike likovne kolonije posetili su gradonačelnik Nikola Lukač i članica Gradskog veća Valentina Mickovski.

-Suština je da imamo punu kuću umetnika i dece koju ćemo učiti i naučiti pravim vrednostima. Grad Kikinda podržaće ovakve i slične događaje , naročito jer su most između dva grada – istakao je Lukač.

Valentina Mickovski, članica Gradskog veća pohvalila je istrajnost udruženja „Krila anđela“ na afirmaciji mladih slikara. Dodala je i da lokalna samouprava teži decentralizaciji kulture u manje sredine što je i stav nadležnog Ministarstva i Pokrajinskog sekretarijata, a da kultura može da živi i u selima pravi je dokaz kolonija u Novim Kozarcima.

dusanka porodica

Dušanki Vresk (74) život je doneo mnoga iskušenja, ali sve ih je prebrodila sa osmehom i jakom voljom. Rođena je u Banatskom Velikom Selu i po završetku, tadašnje, Škole za vaspitače, 1971. godine, posao je dobila u Zenici. Rad sa decom ju je ispunjavao, a u gradu u srcu Bosne zaljubila se, udala i postala majka Vladimira i Ivane. Ni slutila nije da će, dvadeset godina kasnije, morati da se bori za sebe i svoje dvoje dece. Pošto je izbio građanski rat u Jugoslaviji, 1992. godine vratila se u rodno selo i postala član tadašnjeg kolektiva „Komune“.

-U to vreme posao me je spasao. Pomogao mi je da se psihički, ali i materijalno oporavim i da školujem dvoje dece – priča Dušanka. – Sedam godina po povratku u Banatsko Veliko Selo zajedno sa decom rešila sam da odem u Ameriku i započnem život od samog početka. Odluka nije bila laka jer je moja porodica bila samo jedna od mnogih izbegličkih koja se našla u stranoj zemlji bez ikog svog.

Sa ćerkom studentkinjom druge godine fakulteta i sinom koji je u to vreme završio višu školu za programere stigla je u Kentaki u mesto Lujvil.

– U početku smo imali izbegličku pomoć, ali smo se brzo snašli. Dobila sam posao u Domu za stare kao asistentkinja medicinske sestre, sin je uspeo da nađe zaposlenje u svojoj struci, a ćerki Ivani, zahvaljujući našem dobrom obrazovanju, priznati su svi ispiti sa farmaceustkog inženjerstva i nastavila je studiranje. Ponovo smo počeli da se kućimo i gradimo novi život u stranoj zemlji – saznajemo od Dušanke. – Od tada je prošlo 25 godina. Radila sam dva posla i to se isplatilo. Deca su se oženila, odnosno udala, i imam tri unuke. Sada sam u zasluženoj penziji i još uvek, kada sama to poželim, radim kao trgovkinja u poznatoj robnoj kući.

Trudi se da svake godine više meseci provodi u rodnom Banatskom Velikom Selu, a tako je i ovog leta.

– Svoju rodnu kuću ne bih dala za čitavu Ameriku. I moja deca i unuke najviše vole da dođu u Srbiju, u naše selo, jer nigde nema takve slobode, druženja i ljudi kao u Srbiji. Tamo, što bi se reklo – preko bare, imamo prijatelje Amerikance i nas iz nekadašnje Jugoslavije sa kojima zajednički proslavljamo sve praznike i ne gledamo ko je koje vere ili nacije. U našem delu Amerike nema srpske, ali postoji grčka crkva koju redovno posećujemo – ističe naša sagovornica.

Dušanka napominje i da će se vratiti onog momenta kada deci ne bude više bila potrebna jer joj je želja da ostatak života provede u mestu iz kog ima najlepše uspomene.

todoricke (1)

 

Ena Gogić (14) i sestre  Hana (12) i Petra Todorić  (10) osvojile su značajna priznanja na 43. Međunarodnom festivalu zabavne muzike za decu i mlade  „TIN 2023“ održanom u Donjem Milanovcu. Festival je okupio veliki broj solista iz Rumunije, Maekdonije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.

Prošlogodišnja dobitnica gran prija festivala Ena Gogić, ove godine osvojila je nagradu za najboljeg solistu u kategoriji mladih. Nastupala je sa kompozicijom „Glasam za ljubav“.

-Svaka nagrada puno znači i podstrek je da budem još bolja. U toku su i pripreme za takmičenje „Srbija u ritmu Evrope“. Zajedno sa  Milanom Rajkov, Enom Tošić i Ivom Plemić predstavljam naš grad sa pesmom kiparske umetnice Ivi Adamou „La la lov“. Vredno vežbamo i nadamo se uspehu u Zrenjaninu. – istakla je Ena Gogić i dodala da snima novu pesmu.

Hana Todorić osvojila je nagradu stručnog žirija za najboljeg solistu u kategoriji dečije muzike. Izvela je pesmu „Napisana ljubav“. Ništa manje uspešna nije bila ni Petra Torodić koja je sa kompozicijom „Zimska pesma“ dobila prvu nagradu dečijeg žirija. Sestrama Todorić, koje imaju veliki broj nagrada, ovo je bilo prvo učešće na „Tin“ festivalu. I njih dve vredno rade ovog leta jer ih već  u avgustu očekuje nastup na dečijem festivalu „Raspevane pahuljice“ u Mrkonjić Gradu, a u oktobru će biti deo festivala u Novom Travniku.

ISAKOVI ZAJEDNICA

Pavle i Jana Isakov sa šestoro dece žive u Australiji i nakon šest godina došli su u posetu rođacima u Kikindi, Novom Miloševu i Sremskoj Kamenici. Pavlova majka poreklom je iz Iđoša, a otac iz Melenaca i njegovi roditelji pre 50 godina odselili su se na najudaljeniji kontinet. Kod svog sina probudili su ljubav prema Srbiji, u kući su uvek govorili srpski, tako da je on, iako rođen u Australiji, takođe zavoleo našu zemlju. Supruga Jana je iz Sremske Kamenice i pošto su se venčali i odlučili za život u Australiji dobili su šestoro dece koja nose biblijska imena: Maris (16), Jestira (14), Nevije (12), Natanijel (11), Kalita (9) i Betani (4).

 

-Moji roditelji u Australiju su se odselili 1968. godine, ali nikada nisu zaboravili Banat. Naučili su me da govorim srpski jezik i uvek su održavali kontakt sa rođacima, što i mi sada radimo jer deca treba da znaju svoje poreklo i odakle su im koreni- ističe Pavle.

Suprugu Janu upoznao je preko nazarenske zajednice. Venčali su se 2004., a naredne godine ona je dobila iseljeničku vizu za Zemlju kengura. Žive u okolini Brizbejna, trećeg po veličini grada u Australiji.

-Većina Janine rodbine je u Srbiji, a najviše volimo Kikindu  gde dođemo kod mojih rođaka. Dolazak ovde je naš odmor, vreme kada se opustimo i uživamo – dodaje Isakov.

Po profesiji časovničar naš sagovornik dodaje da je život u Australiji potpuno drugačiji od onog u našoj zemlji.

-Lako se pronalazi stalan posao koji je dobro plaćen, ali je znatno skuplje nego ovde. Tamo se nekretnine, vozila i sve ostalo kupuje na kredit i nije čudo da se podigne više kredita. Cene hrane su slične, a, primera radi, gorivo u Srbiji je skuplje nego u Australiji – saznali smo od Pavla Isakova.

Velike su razlike u društvenom životu. Australijanci tokom radne nedelje praktično nemaju društveni život. Posao i kuća su im jedine relacije, a vikendi su predoređeni za putovanja, izlaske, druženja i sve ostale aktivnosti.

-Naša deca kada dođu ovde uvek nas pitaju šta se desilo kada su u večernjim i noćnim satima radnim danima ulice pune ljudi – dodaje Isakov.

Od dece, stidljive i nasmejane, saznajemo da sa nestrpljenjem iščekuju dolazak u Srbiju, koji je za njih avantura. Rastu jedan uz drugog, stariji pomažu mlađima  i svi se odlično slažu.

lagundzin

Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu dodelio je ugovore ukupne vrednosti 90 miliona dinara iz Budžetskog fonda za šume AP Vojvodine. Ugovore o bespovratnim sredstvima uručio je potpredsednik Vlade Vojvodine i pokrajinski sekretar za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo  Vladimir  Galić, a među onima koji su dobili novac  je i rasadnik „Vikumak“ iz Iđoša čiji je vlasnik Radivoj Lagundžin. Njemu su pripala sredstva za unapređenje rasadničke proizvodnje.

 

-Odobreno nam je 200.000 dinara za kupovinu traktorskog atomizera za prskanje. Na našem rasadniku imamo jedan koji je star i bilo je vreme da kupimo novi. Traktorski atomizer za prskanje koristimo prilikom zaštite sadnica herbicidima i pesticidima – saznajemo od Lagundžina.

Rasadnik „Vikumak“ jedini je na teritoriji grada koji  proizvodi šumski sadni materijal, sadnice za poljozaštitne pojaseve i remize. Kod nadležnog sekretarijata svake godine konkurišu za sredstva i do sada su dobili traktor, sistem za navodnjavanje i razne priključne mašine neophodne u rasadničkoj proizvodnji.

-Šumski rasad uzgajamo na 1,2 hektara. Imamo sadnice hrasta, topole, jasena, javora i bagrema. Najtraženiji su bagrem, hrast i topola koji i najbolje uspevaju na našoj zemlji – dodaje naš sagovornik.

Pored pomenutog  „Vikumak“ u ponudi ima i druge sadnice.

-U ovo doba godine najtraženije su višegodišnje cvetnice i kontejnerske sadnice koje se nalaze u velikim saksijama. Kupuju se i perene i razni četinari – napominje Radivoj Lagundžin.

Iđoški rasadnik je porodični posao. Narednog meseca obeležiće dve decenije rada.  Pored proizvodnje sadnog materijala, bave se i izvođenjem radova u šumarstvu, pretežno pošumljavanjem, kao i ostalim radovima u hortikulturi, poput uređenja dvorišta i parkova i postavljanja tepih travnjaka.

Dan ustanka Fruska gora

Dan ustanka naroda Srbije, 7. jul, obeležili su članovi kikindskog Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i članovi njihove sekcije Veterana Posebnih jedinica policije (PJP).

Delegacija SUBNOR-a prisustvovala je svečanosti obeležavanja ovog praznika u Banatskom Višnjićevu. Položeni su venci na spomenik borcima NOR-a i na spomenik poginulom crvenoarmejcu, Ivanu Andrejeviču Evki.

Obeležavanju sećanja na pale borce Drugog svetskog rata prisustvovao je predstavnik Ambasade Rusije, Jurij Butkov a vence su, pored članova kikindskog Gradskog odbora, položili i predstavnici SUBNOR-a Savski venac, Dedinje i  Žitište, predstavnici Opštine Žitište i Opštinskog odbora SPS-a ovog mesta, kao i Mesne zajednice Banatsko Višnjićevo. Delegaciju iz Kikinde predvodio je predsednik Gradskog odbora i član Izvršnog odbora SUBNOR-a, Savo Orelj.

– Istrajaćemo u negovanju kulture sećanja na slavne događaje i ličnosti iz naše svetle prošlosti – rekao je, između ostalog, Orelj.

Druga delegacija ove organizacije, uz članove Veterana PJP prisustvovala je obeležavanju Dana ustanka na Fruškoj Gori. Položen je venac na spomen-obeležje „Sloboda“ i odata počast žrtvama rata i borcima protiv fašista.

Dan ustanka naroda Srbije

Dan ustanka bio je državni praznik u Socijalističkoj Republici Srbiji i Republici Srbiji, od 1945. godine. Obeležavao je godišnjicu oružane akcije Rađevačke partizanske čete Valjevskog partizanskog odreda, 7. jula 1941. godine u Beloj Crkvi kod Krupnja. Tada je Žikica Jovanović Španac, jedan od organizatora ustanka u zapadnoj Srbiji i kasnije narodni heroj Jugoslavije ubio dva žandarma na seoskom vašaru.

Dan ustanka se proslavljao na teritoriji čitave Srbije, a centralna proslava održavana je u Beloj Crkvi. Praznik je zadržan i posle raspada SFR Jugoslavije i slavio se sve do 2001. godine, kada je ukinut odlukom Vlade Srbije.

Danas ga obeležavaju SUBNOR, Veterani PJP, Socijalistička partija Srbije i Opština Krupanj.

SUBNOR i Veterani policije obeležili i Dan borca

Članovi Gradskog odbora SUBNOR-a i sekcije Veterana PJP su, podeljeni u četiri delegacije, na Dan borca, 4. jula, položili vence i poklonili se senima poginulih u Banatkoj Topoli, Nakovu, Mokrinu i na spomen obeležju na Januševcu”, u organizaciji SUBNOR-a Žitište i Nova Crnja. Kako su naveli u svom saopštenju, ovim činom su, još jednom, iskazali poštovanje prema borcima Narodnooslobodilačkog rata.

Dan borca

Dan borca, 4. jul, bio je državni praznik u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i Saveznoj Republici Jugoslaviji. Nazivan je i „praznikom ustanka naroda Jugoslavije“ i slavio se u znak sećanja na sednicu Politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije 1941. godine u Beogradu, na kojoj je doneta odluka o podizanju oružanog ustanka. Kuća u kojoj je održana ova sednica posle rata je pretvorena u Muzej „4. juli“.

Za državni praznik proglašen je 1956. godine i obeležavao se svake godine u čitavoj zemlji. Posle raspada SFR Jugoslavije, postao je državni praznik Savezne Republike Jugoslavije, ali se kasnije obeležavao samo u Srbiji, gde je ukinut 2001. godine odlukom Vlade Srbije.

Danas ga obeležavaju samo članovi SUBNOR-a i Veterani PJP.

 

 

 

Ivandan cvece 1

Pravoslavni vernici 7. jula obeležavaju rođenje Svetog Jovana Preteče, odnosno Jovana Krstitelja, poznatije kao praznik Ivandan (Ivanjdan).

Sveti Jovan Krstitelj bio je jevrejski asketski propovednik iz prvog veka koji je vršio obredna kupanja na reci Jordan. Pozivao je ljude na pokajanje i okretanje Bogu. Bio je važna religijska ličnost u svom veku. Njegov pokret je, verovatno, bio masovniji od Isusovog. Najpoznatiji je po tome što je krstio Isusa, koji je prihvatio njegovu poruku.

Evanđelja pripovedaju i da je Isus Hristos oko svoje tridesete godine otišao da se krsti kod Jovana Krstitelja koji mu je rekao: “ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni?”, te da ga je krstio tek na njegovo insistiranje. Nakon što ga je Jovan potopio u reku Jordan i krstio ga, sa neba se na Isusa spustio Duh sveti u vidu goluba i Božji glas je progovorio: “Ti si sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“ Ovaj događaj se u hrišćanstvu naziva Bogojavljanje.

U hrišćanstvu se poštuje kao svetac, pustinjak i mučenik, prethodnik Isusov. Isus Jovana opisuje kao čoveka koji „niti jede niti pije“.

Običaji na Ivanjdan

Ovo je radostan hrišćanski praznik za koji se vezuju zanimljivi običaji, sačuvani do danas. Smatra se da je Ivanjdan toliko veliki praznik da se, na taj dan, Sunce tri puta zaustavlja.

Jedan od najzastupljenijih običaja je pletenje venaca od ivanjskog cveća. Veruje se da venci ukazuju da je priroda došla do najviše tačke jer je sredina leta i da se tim vencima priroda ovenčava.

Venci su i simbolika ljubavi, pa podsećaju parove na venčanje, dok devojke u venac od livadskog bilja i lekovitih trava ubacuju i crvenu ružu. Sa ovim vencima kite se kapije, devojke ih nose na glavi, ukrašavaju se domovi.

Verovanje kaže da, uoči Ivanjdana, valja nabrati jovanovu travu i u nju uplesti hajdučku travu, majčinu dušicu, vrtiku i beli luk, a sve uvezati crvenim končićem. Od crvene boje beži sve loše, luk čuva od svakog đavola, vrtika je tu dan se novac vrti u kući.

Kojim god povodom da su pravljeni, venčići od ivanskog cveća kače se iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Veruje se da će štititi dom od nesreće tokom cele naredne godine.

U nekim krajevima venčići se uveče, uoči ovog praznika, ostavljaju ispred kućnih vrata. Ukoliko venac od ovih naročitih cvetova na praznik osvane pred kućom, veruje se da će porodicu zaštititi od svake nedaće.

Verovalo se da na ovaj dan voda ima posebnu moć, pa su se ljudi kupali u rekama i potocima. Još jedan običaj jeste branje lekovitog bilja na Ivandan, koje se čuva u domu toku cele godine za lečenje.

Ljudi su, na ovaj dan, od davnina sklapali prijateljstva, kumili se, a od svih običaja najvažnije je praktikovati molitvu i zahvalnost, i širenje radosti i ljubavi.

Za Ivanjdan kažu i da je devojački praznik jer sve mlade žene prethodno veče u mnogim krajevima Srbije pale ivanjdanske vatre, beru cveće i trave, pevaju i pletu vence, a razilaze se u ranu zoru.

Ivanjski venčići u Kikindi

Na kikindskoj pijaci danima pred praznik prodaju se venčići i buketi u različitim varijantama, najviše od suvog cveća. Uoči Ivandana bilo ih je na mnogo tezgi, a prodavci su bili spremni i da razgovaraju o običajima u našim krajevima na ovaj praznik.

– Pleteni venčići se kače na vrata dan ranije, kako bi osvanuli na Ivandan. Takođe se nose i na groblje, da i tamo „osvanu“. Osim ivanjskog cveća, upliću se i cveće smilje ili „pogačarke“. Žito stavljamo u venčiće da bude rodna godina, neko ubacuje čak i beli luk. Ovaj venčić se ne skida čitave godine, do sledećeg Ivandana. Kažu, ako se ne skine sledeće godine, treba ga ostaviti i zameniti tek posle tri godine – rekla nam je Violeta Keneški čiji venčići su bili i lepi i maštovito urađeni.

Milan Vejin iz Kikinde kaže da je, sa pokojnom suprugom, od 1987. godine prodavao cveće na pijaci. Njegovi venčići imaju najviše cveća sa nežnim i belim cvetićima.

– To su drhtala ili „drkćala“, kako kažu Lale. Venčići se nose i na grob jer je tumačenje da je i grob dom. Inače, na kući ih treba čuvati do Đurđevdana, kada se skidaju i stavljaju venci od svežeg poljskog cveća. Ovi venčići ostaju do Ivandana. Takođe, kažu da se na grob nosi buket ako nije prošla godina od smrti, a tek posle godine, sledećeg Ivandana, nosi se venac. Dobro se prodaju i buketi i venčići. Kupuju i mladi, ako treba, uputimo ih u to kakvi su običaji

Dan uoči Ivandana venčići su se prodavali po ceni od 350 do 500, a najjeftiniji buketi suvog cveća koštali su 250 dinara.