Tijana Despotovski

gimnazijalci-nagradjeni

Učenici Gimnazije „Dušan Vasiljev“ ostvarili su izuzetne rezultate na brojnim takmičenjima, izborivši plasmane na republički nivo u različitim oblastima. Ovogodišnji uspesi svrstavaju ovu generaciju među najuspešnije u poslednjih nekoliko decenija, a u prvi plan stavljaju trud, znanje i posvećenost samih učenika.

-Naši učenici su pravi ambasadori znanja, mladosti i našeg grada. Ovo je veliki uspeh i za njih i za školu, posebno ako se uzme u obzir da radimo u otežanim uslovima zbog rekonstrukcije“, istakao je direktor Gimnazije, Aleksandar Aćimov.

Plasmane na republička i međunarodna takmičenja ostvarili su:

  • Stefan Lazić (nemački jezik, srpski jezik i jezička kultura)
  • Tisa Felbab (engleski jezik)
  • Anja Boberić i Milana Baštovanov (književna olimpijada)
  • Dunja Rađenović, Mina Radivojša i Stefan Lazić (srpski jezik)
  • Stefan Varga (programiranje – plasman na Srpsku informatičku olimpijadu)
  • Isidora Klenanc, Jovana Kovrlija i Đurđina Petrović (biologija)
  • Mateja Kosić (matematika)
  • Aleksa Tomić (geografska olimpijada)
  • Srna Antal i Teodora Zeljković (međunarodno HIPO takmičenje)
  • Mateja Kosić, Helena Grujić i Dorotea Borenović (fizika)
  • Helena Grujić (istraživački rad – svetska konferencija u Indiji)
  • Aleksa Kockar i Teodora Stanić (plivanje – medalje)
  • Milan Panić (rukomet – srebro i reprezentacija Srbije)
  • Vid Vašalić (recitatorska smotra „Pesniče naroda mog“)

Posebnu težinu ovim rezultatima daju priče samih učenika, koji iza uspeha kriju mesece rada i veliku posvećenost.

Vladislava Petrović, koja se plasirala na republičko takmičenje iz psihologije, ističe da joj ovaj uspeh mnogo znači.

-Kad sam dobila vesti, bila sam srećna, zadovoljna i zahvalna. Rad sam počela da pišem još u novembru, a tema mi je bila asertivnost kao psihološki koncept.

Njena drugarica Teodora Ivetić, takođe učesnica republičkog takmičenja iz psihologije, dodaje:

-Najteže mi je bilo izlaganje rada pred komisijom zbog treme, ali sam na kraju uspela. Znam da će mi ovo iskustvo značiti za budućnost.

Jovana Kovrlija, učenica prvog razreda, koja je izborila plasman iz biologije, kaže da joj republički nivo takmičenja nije stran – uspehe je počela da niže još u osnovnoj školi.

-Preporučila bih svima da idu na takmičenja – ne samo zbog znanja, već i zbog druženja i lepih uspomena.

Stefan Lazić, uspešan u čak dva predmeta, ističe važnost kontinuiteta rada.

-Pripremam se od septembra, svaki dan po malo. Motiviše me to što volim ono što radim.

Dunja Rađenović, koja je ostvarila plasman iz srpskog jezika, bila je izenađena visokim plasmanom.

-Nisam bila sigurna u rezultat, jer je takmičenje veoma zahtevno, ali sam imala veliku podršku profesorke i okruženja.

Srna Antal, koja se plasirala na međunarodno HIPO takmičenje iz engleskog jezika, ističe značaj dugogodišnjeg rada.

-Ovaj uspeh mi je potvrdio koliko zapravo znam. Znate i sami da se jezik ne uči preko noći. Takmičenje će biti onlajn, a ako uspem da prođem dalje, sledeći nivo polaže se u Italiji.

Iako škola trenutno radi u izmenjenim uslovima zbog rekonstrukcije, to nije umanjilo rezultate učenika. Naprotiv, kako ističe direktor, ovo je jedna od „najberićetnijih“ godina u poslednjih dvadesetak godina, što dodatno govori o kvalitetu rada i posvećenosti i učenika i nastavnika.

T. D.

IMG-baaf865a87b0283a9d2b25cb14d36910-V

Članovi Sindikalne organizacije penzionera iz Kikinde, Čoke i Novog Kneževca nedavno su proveli dan ispunjen druženjem, putovanjem i novim iskustvima, obilazeći neke od najznačajnijih lokacija u Srbiji.

Kako ističe predsednik organizacije Radovan Subin, jednodnevni izlet okupio je 55 penzionera iz više mesta, a posebnu vrednost dalo mu je i učešće članova organizacije iz Rumunije – pripadnika srpske zajednice iz okoline Temišvara i Arada.

Prva stanica bio je Avalski toranj, gde su učesnici imali priliku da uživaju u pogledu i obeleže 16 godina od njegove obnove. Putovanje je nastavljeno u Velikoj Plani, gde su obišli „Moravske konake“, a potom i manastir Pokajnicu, gde su prisustvovali službi i zapalili sveće.

-Vratili smo se puni utisaka i lepih doživljaja, sa željom da se što pre ponovo okupimo – poručio je Subin.

Da interesovanje za ovakve aktivnosti ne jenjava, pokazuje i naredni planirani događaj – krstarenje Tisom 20. juna, za koje je već prijavljeno oko 80 učesnika, pa će, kako navode organizatori, biti angažovana čak dva broda i muzički program.

Osim putovanja i druženja, organizacija penzionerima pruža i brojne pogodnosti – od snabdevanja osnovnim životnim namirnicama i ogrevom, do besplatne pravne pomoći, osiguranja i različitih rekreativnih aktivnosti. Nedavno je potpisan i sporazum o saradnji sa kompanijom „Eliksir“, koji će članovima omogućiti besplatne preglede vida, kao i značajne popuste na eventualne intervencije.

Sve ovo pokazuje da penzionerski dani u Kikindi i okolini nisu rezervisani samo za odmor, već i za aktivan život, nova poznanstva i zajedničke doživljaje koji se dugo pamte.

T. D.

 

crkva-sat

Posle više od decenije ćutanja, sat na tornju hrama Svetog oca Nikolaja ponovo meri vreme – tačno u sekundu. Ono što je nekada bio samo detalj na silueti grada, ponovo je postao živi svedok svakodnevice i tihi čuvar ritma Kikinđana.

Ideja o obnovi rodila se, kako kaže starešina hrama, jerej Miroslav Bubalo, iz jednostavne želje – da sat ponovo proradi.

– Nekoliko ljudi je pitalo da li bi mogao ponovo da radi i mi smo krenuli od te ideje. Zahvaljujući znanju i prilagodljivosti inžinjera Nikolin Zorana, našli smo rešenje – ističe Bubalo.

Iako je sat godinama bio van funkcije, nije bio pokvaren. Naprotiv – njegov stari mehanizam, koji potiče iz 1908. godine, bio je očuvan i ispravan, ali zahtevan za održavanje.

– To je bio klasičan mehanički sat na tegove. Na svakih dvadeset sati morao je neko da ga navija, a uz promene temperature dolazilo je do odstupanja u vremenu. Trebalo ga je stalno podešavati – objašnjava diplomirani inženjer elektrotehnike Zoran Nikolin.

Upravo je ta složenost dovela do toga da sat vremenom stane. Generacije koje su ga održavale više nisu bile tu, a pokušaji improvizacije pokojnog Paje Spajića više nisu bili delotvorni.

Pre dve godine počinje nova priča. Ideja je bila jasna – sačuvati duh starog mehanizma, ali ga prilagoditi savremenim uslovima.

– Hteli smo da zadržimo što više originalnog mehanizma, a da ljudska intervencija bude minimalna. Stari mehanizam smo sačuvali kao istorijsku vrednost, a novi sistem smo ugradili tako da sat funkcioniše pouzdano – kaže Nikolin.

Danas sat radi uz pomoć elektromehaničkog sistema i kompjuterskog upravljanja. Opremljen je senzorima koji omogućavaju automatsku korekciju vremena.

– Svakog punog sata on sam sebe proverava i koriguje. Ako dođe do odstupanja, vraća kazaljke na tačno vreme. Zato je sada precizan u sekundu – dodaje Nikolin.

Projekat nije bio jednostavan. Pored tehničkih izazova, bilo je potrebno osmisliti sistem koji istovremeno meri vreme, upravlja mehanizmom, pokreće zvona i sve to bez „sudara“ u radu.

-Najkomplikovanije je bili električno-mehaničko prilagođavanje, tu sam imao dragocenu pomoć kolege Njari Ervina koji nam je uradio modelovanje za 3D štampu plastičnih delova, kao i kolege Branislava Popovića koji je to posle u svojoj radionici prilagodio zajedno sa mnom. Tu je učestvovao i Dragiša Markov koji je odradio neke delove. Pomogli su crkvenjak Zlatko Rauković i Vladimir Blažić koji radio na modelovanju replike sata – objašnjava Nikolin – To je relativno složen sistem koji obavlja više operacija odjednom. Bilo je potrebno mnogo testiranja i podešavanja.

U radu je učestvovalo više saradnika, od inženjera do majstora, ali i ljudi iz crkve koji su pomogli u realizaciji. Ipak, kako sa osmehom kaže otac Bubalo, najveći trošak nije bio novac.

– Finansijski nije bilo zahtevno. Rad je najviše koštao, a za ostalo je tu Temu – navodi on.

Iako su u početku mislili da obnovu niko neće ni primetiti, desilo se suprotno. Građani su počeli da obraćaju pažnju.

– Ljudi su primetili da sat radi. Čak su se javljali i da kažu da im je drago. Nekada je ovaj sat bio veoma važan – po njegovoj zvonjavi ljudi su znali koliko je sati – podseća Bubalo.

Danas sat ponovo obavlja tu ulogu. Na svakih petnaest minuta oglašava se zvonom, baš kao nekada, podsećajući na vreme kada je upravo crkveni toranj bio glavni orijentir u svakodnevnom životu.

Preostalo je još da se mehanički podese tri od četiri brojčanika, jer neki od njih i dalje kasne nekoliko minuta. Ali i to je, kako kažu, pitanje vremena – i malo hrabrosti, jer je potrebno popeti se na visinu od oko 25 metara, gde se konstrukcija ljulja na vetru.

Do tada, jedno je sigurno – vreme se vratilo na svoje mesto.

A sa njim i jedan važan deo duha Kikinde.

T. D.

toplana-(3)

JP „Toplana“ Kikinda saopštila je da će zbog pogoršanja vremenskih uslova i pada temperature danas, 22. aprila u popodnevnim časovima, kao i sutra, 23. aprila u prepodnevnim satima, vršiti isporuku toplotne energije.

Istovremeno, usled remonta i pripreme cevovoda za narednu grejnu sezonu, bez grejanja će ostati korisnici na sledećim adresama: Partizanska 2, 2A, 2B, 2V, 2G, 2D, 2Đ, 2E i 2Ž, J. Jovanovića Zmaja 200, 200A i 200B, Svetosavska 161, 161A, 161B, 161V, 161G, 161D, 161Đ i 161E, kao i Mihajla Pupina 10 i 10A, te Vuka Karadžića 1, 1A i 3.

Iz „Toplane“ napominju da je reč o privremenoj meri uslovljenoj vremenskim prilikama, kao i o planiranim radovima na sistemu grejanja.

naj-kica-nagradjeni

Kulturni centar jutros je bio je ispunjen dečjim osmesima, pesmom i radošću, jer je tradicionalna manifestacija „Pozdrav proleću“ i ove godine okupila veliki broj najmlađih sugrađana i njihovih roditelja.

Program je započeo koncertom Branimira Baneta Rosića „Avanture leteće gitare“, koji je i ovoga puta raspevao i razigrao decu. Mališani su sa oduševljenjem pevali i učestvovali u interaktivnom programu, ne krijući uzbuđenje.

– Ovo mi je prvi put da slušam Baneta i njegovu gitaru, veoma sam uzbuđena. Glasno ću pevati – rekla je petogodišnja Selena iz vrtića „Plavi čuperak“, dok je njena drugarica Nina istakla da je i prošle godine učestvovala i da joj se posebno dopada „leteća gitara“.

I sam Rosić, koji ove godine obeležava značajan jubilej – dve decenije postojanja svog programa, nije krio zadovoljstvo što ponovo nastupa u Kikindi.

– Moja emisija „Avanture Banetove leteće gitare“ počela je pre 20 godina, i lepo je što taj jubilej obeležavam upravo ovde. Deca uvek divno reaguju, a mi zajedno pravimo jedan krug sreće – poručio je Rosić.

Posebnu pažnju i ove godine privukla je trka beba „Naj kića“, koja je izazvala osmehe, navijanje i oduševljenje publike. Od 18 učesnika, od kojih je najmlađi imao samo sedam meseci, najbrži su bili Milica Cimeša i Stefan Milićev iz Kikinde.

Jelena Milićev, Stefanova mama rekla je da pobednik ima dvanaest meseci.

 

-Stefan je brz i aktivan i kod kuće, zato nismo ni sumnjali u ovu pobedu. Iako nam je on drugo dete, ovo je prvi put da učestvujemo na takmičenju „Naj Kića“. Jako nam se dopalo, organizacija je odlična.

I Miličina mama, Katarina Cimeša, kaže da je mala pobednica vrlo brza beba.

-Milica ima devet meseci. Konkurencija je bila žestoka, ali ona se za trku pripremala svakodnevnom igrom.

„Pozdrav proleću“ u Kikindi se održava još od 1999. godine, a ove godine organizovan je 27. put. Kako ističu iz Kulturnog centra, upravo deca daju poseban pečat ovom događaju.

– Ovo je manifestacija kojoj se radujemo svake godine i namenjena je pre svega najmlađima. Pored koncerta i trke beba, imaćemo danas i centralnu priredbu i dodelu nagrada za najuspešnije radove – istakla je Tanja Nožica.

T. D.

vlasta-cenic-biblioteka

U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“ danas nije bilo tišine – bar ne one uobičajene. Umesto nje, prostorom su odzvanjali smeh, pesma i radoznala pitanja najmlađih, koji su sa oduševljenjem dočekali gosta – dečjeg pisca Vlastu Cenića.

Cenić nije od onih autora koji stoje iza knjige – on je ulazi u nju zajedno sa decom. Tokom radionice, mališani su postali deo „carevine stilskih figura“, sveta u kojem reči nisu samo sredstvo, već igra, osećaj i lepota. Pisac im je pričao, recitovao, postavljao pitanja, ali i pažljivo slušao njihove odgovore, pamtio imena i svakom detetu prilazio sa iskrenom pažnjom.

Kako kaže, upravo je to suština njegovog rada.

-Ovaj svet je pun surovih reči, a gladan je lepih. Moja knjiga o carevini stilskih figura uči decu da misle pozitivno, lepo govore i pronađu te lepe reči – poručio je Cenić.

Iako je iza njega već bio bogat dan – radionice u Banatskoj Topoli i Mokrinu – umor se nije mogao ni naslutiti. Naprotiv, energija, vedrina i toplina kojom je zračio jasno su pokazivali koliko voli ono što radi.

-Pišem za decu jer želim da ne ostarim, da večno budem dete. Sećanje na detinjstvo je moja najveća inspiracija – otkrio je pisac, koji iza sebe ima čak 42 godine rada u prosveti.

Mališani su na ovu energiju odgovorili onako kako samo deca umeju – iskreno i bez zadrške. Sa pažnjom su slušali, smejali se, pevali i rado učestvovali u razgovoru. Za neke je ovo bio i prvi korak ka otkrivanju sveta knjiga.

-Volim pomalo da čitam, ali još nemam omiljenu knjigu. Nadam se da ću je posle ove radionice pronaći – rekla je učenica trećeg razreda OŠ „Đura Jakšić“, Jana Čolić, ne krijući uzbuđenje.

Cenić ističe da se deca danas jesu promenila u nekim aspektima, ali ne u i svojoj suštini.

-Deca su uvek ista u svojoj radoznalosti, ali su danas nestrpljivija. Navikla su na brzinu, na sadržaje „na klik“. Zato je na nama da se prilagodimo i da im književnost učinimo zanimljivijom i bližom – objasnio je on.

Ključ za razvijanje ljubavi prema čitanju, dodaje, leži u sredini u kojoj dete odrasta.

-Porodica, škola i biblioteka – to je sveto trojstvo. Ako dete ne vidi knjigu kod kuće, ako ga škola ne podstakne i ako ga biblioteka ne usmeri, ostaje uskraćeno za nešto veoma važno.

Da su ovakvi susreti dragoceni, potvrđuju i u biblioteci. Vršilac dužnosti direktora, Dunja Brkin Trifunović, istakla je da je ovo prvo gostovanje Cenića u kikindskoj biblioteci i da je izbor bio više nego opravdan.

-Pozvali smo ga jer odlično radi sa decom i veoma je inspirativan. Deca vole direktan kontakt sa piscima i trudimo se da im to omogućimo – navela je ona, najavljujući i nove aktivnosti u narednom periodu, počevši od Svetskog dana knjige u četvrtak.

T. D.

pozdrav-prolecu-b

Kikinda će u sredu biti u znaku proleća, muzike, dečje radosti i svečanog programa, jer će u Kulturnom centru i u prostorijama KUD-a „Eđšeg“ biti održana tradicionalna manifestacija „Pozdrav proleću“.

Program počinje u 10 sati koncertom Branimira Rosića „Avanture leteće gitare“, koji će otvoriti dan ispunjen sadržajima za najmlađe i sve sugrađane.

Za 12 časova zakazana je trka beba „Naj kića“, namenjena bebama do 16 meseci, koja je i ove godine jedan od najsimpatičnijih delova manifestacije.

Centralna priredba biće održana u 15 časova, u prostorijama KUD-a „Eđšeg“, dok je u 17 časova u Galeriji KCK planirana i dodela nagrada likovnog konkursa.

Manifestaciju organizuju Kulturni centar i Grad Kikinda, a program obećava lepo druženje, vedru atmosferu i svečani doček proleća u srcu grada.

T. D.

 

pozoriste-4

Premijera predstave „Šećer je sitan, osim kad je kocka“, po tekstu Nikole Pejakovića, u režiji Dajane Josipović, biće održana u petak u 20 časova na velikoj sceni Narodnog pozorišta.

Kako je saopšteno iz pozorišta, vlada veliko interesovanje publike, te će se komad igrati upravo na velikoj sceni. Reč je o komediji koja kroz prepoznatljive životne situacije i odnose.

U predstavi igraju glumci ansambla kikindskog pozorišta, a publika će imati priliku da uživa u duhovitoj, ali i životnoj priči u kojoj će se mnogi prepoznati.

Ulaznice je moguće rezervisati putem telefona 0230/422-638.

struja-radovi

Zbog planiranih radova na elektromreži, u četvrtak od 9 do 12 časova, doći će do isključenja električne energije u više ulica u Kikindi.

Bez struje će biti delovi sledećih ulica:

Čanadska (od Kralja Petra I do Svetozara Miletića), Kralja Petra I (od Čanadske do Dušana Vasiljeva, kao i od Semlačke do Jaše Tomića, uz pojedine delove leve i desne strane ulice), Petra Drapšina (od Čanadske do broja 54 i do Dušana Vasiljeva), Trg srpskih dobrovoljaca (od broja 25 do Semlačke), Svetozara Miletića (od Dušana Vasiljeva do Ivana Milutinovića), Generala Drapšina (od Dušana Vasiljeva do Karađorđeve), Karađorđeva (od Kralja Petra I do Đure Jakšića), Dušana Vasiljeva (od Kralja Petra I do Generala Drapšina), Dositejeva (od Semlačke do Jovana Popovića), Jaše Tomića (od Dositejeve do Kralja Petra I), kao i Nikole Pašića (od Vojvode Putnika do Kralja Petra I).

U petak, u periodu od 8.30 do 13.30 časova, planirano je isključenje struje u Ruskom Selu i Novim Kozarcima, kao i polovini Banatskog Velikog Sela – od centra naselja prema Novim Kozarcima.

 

milan-vikalo-2

Devedesetogodišnji Kikinđanin Milan Vikalo, preživeli logoraš Jasenovca, ugostio je gradonačelnika Mladena Bogdana u svom domu, gde je podelio deo životne priče koja i danas opominje, ali i svedoči o snazi ljudskog duha.

Poseta je organizovana na Vikalovu inicijativu, a protekla je u razgovoru koji je daleko prevazišao uobičajene susrete – u znaku sećanja, poštovanja i poruke da prošlost ne sme biti zaboravljena.

– Majka i ja smo se sakrili u grmu. Držala mi je ruku na ustima da ne zaplačem. Ustaše su nas pronašle i pucale. Majka je ranjena, a mene su odveli. Imao sam šest godina – prisetio se Vikalo.

 

Kao dečak, odveden je u Jasenovac, ali kaže da se samog boravka malo seća, jer nije ni umeo da razume šta se dešava. Istinu o tom periodu svog života, dodaje, saznao je kasnije.

Spas je, ističe, stigao zahvaljujući ocu koji je uspeo da pronađe njega i članove porodice i izvede ih iz ratnog vihora.

Posle rata, život je nastavio u Novim Kozarcima, školovao se, zasnovao porodicu i radio u Bosni, da bi se u Kikindu vratio 2018. godine.

Iako nosi teško životno iskustvo, Vikalo i danas ostaje aktivan – veliki je ljubitelj šaha i piše poeziju, inspirisan zavičajem, životom i savremenim temama.

– Hteo sam da upoznam prvog čoveka grada. Pišem pesme, pa i o državi i ljudima koji je vode – kaže Vikalo.

Gradonačelnik Mladen Bogdan naglasio je da je ovaj susret od posebnog značaja.

– Vaša priča treba daleko da se čuje. Svi koji su preživeli takve sudbine imaju šta da prenesu nama i budućim generacijama. Važno je da se ovakve stvari nikada ne zaborave – poručio je Bogdan.

On je dodao da su priče poput ove deo kolektivnog pamćenja i opomena za budućnost.

Susret u Suvačarskoj ulici bio je više od protokolarne posete – bio je podsetnik da istorija nije samo u knjigama, već u živim svedocima koji svojim životom nose najsnažnije poruke.

T. D.