Aleksandra Djuran

oluja

Sa trogodišnjom ćerkicom Nikolinom u naručiju i uverenjem da će se vrlo brzo vratiti svom ognjištu, tada dvadesetpetogodišnja Željka Popović, pre 28 godina otišla je iz Donjeg Lapca u Hrvatskoj. Sada naša sugrađanka bila je deo kolone izbeglica koji su svoje kuće i postojbinu napustili u vojno policijskoj akciji „Oluja”. I danas joj je teško da priča o događajima od 4. i 5. avgusta 1995. godine.

– Rat je počeo 1991. godine i, do 1995, mi smo se sklanjali dok ne prođe najgore, ali smo se uvek vraćali kući. Nikada nismo verovali da ćemo napustiti svoje ognjište i da se nećemo vratiti – istakla je Željka Popović.

I taj 5. avgust, pre 28 godina, nije nagoveštavao da će se nešto strašno dogoditi. Kao i svakog jutra, Željka je sa porodicom popila kafu i završavala poslove po kući kada im je komšija rekao da krenu gde god znaju jer je pao Knin.

– U selu nije bilo muškaraca, ostale su žene sa decom i stariji. Moja ćerka tada je imala tri godine. U tom strahu niste svesni onoga šta radite. Uzela sam moju Nikolinu i počela sam da bežim. U centru sela seli smo u traktor, ali tog momenta niko nije znao kuda da krenemo. Tada je neko rekao da pustimo stoku, što je bio jedan od najtežih trenutaka. Iako smo zaključali kuće, shvatili smo da nam ključevi više neće trebati – priča Željka.

Uz put su se, priča naša sagovornica, formirale kolone. Prolazak kroz muslimanska sela prošao je bez incidenata, da bi stigli do Bosanskog Petrovca gde je već bilo jako puno ljudi.

– Tu su nas bombardovali hrvatski avioni. Ginuli su i deca i stariji. Došlo do potpunog meteža i haosa. I moj deda je preminuo u koloni i uspeli smo da ga sahranimo pored puta na Medenom polju. To je jedan od najtežih trenutaka koje sam doživela. Moj deda, Rade Popović, bio je borac Šeste ličke brigade u Drugom svetskom ratu i sigurna sam da je preminuo od stresa, neverice i žalosti – seća se naša sagovornica.

U Republici Srpskoj izbeglička kolona je dobila hranu i odeću. Posle dugog i neizvesnog putovanja, Željka je sa ćerkom Nikolinom stigla u Beograd. To joj je bio drugi dolazak u glavni grad, jer ga je prvi put posetila 1981. godine kada je bila u Kući cveća. Odatle je, 13. avgusta, došla u Kikindu, gde je jedno vreme boravila u kolektivnom smeštaju „Šumica”, a za naš grad se odlučila jer je imala rodbinu ovde.

– Posle više dana boravka u kolektivnom centru polako sam počela da shvatam da se više neću vratiti. Sve do tada sam verovala da ćemo se vratiti i to je, za mene, bio najstrašniji trenutak. Svi nas u Kikindi dobro prihvatili i hvala im. Ipak, ostaje žal za mladošću, detinjstvom, prijateljima, rodbinom. Ako je išta trebalo da ponesem u tom ludilu, to su fotografije. Od svega najteže mi je što nemam nijednu uspomenu na moju majku, detinjstvo, mladost – zaključuje Željka.

Svake godine u ovo doba Željka je tužna, skrhana i pomešanih osećanja, jer je, kaže, na silu napustila svoj dom i to ne može svest da prihvati. U Hrvatskoj joj živi otac, bila je da ga poseti i osećanja su joj podeljena svaki put kada ode.

Osim tužnih uspomena koje se bude svakog avgusta Željka ima razloga i da bude srećna jer joj se mlađa ćerka, Neda,  rodila 1. avgusta.

Dan sećanja na sve stradale i prognane Srbe u vojno-policijskoj akciji “Oluja” koja je počela 4. avgusta 1995. godine napadom na tadašnju Republiku Srpsku Krajinu, u toku koje je proterano 220 hiljada Srba, a skoro dve hiljade je ubijeno, obeležava se svake godine od 2015. Među zločinima koji su se tada dogodili je i bombardovanje, odnosno pucanje na kolone izbeglih. Najpoznatiji je zločin na Petrovačkoj cesti, 7. avgusta, kada je avion hrvatskog ratnog vazduhoplovstva, na putu nedaleko od Bosanskog Petrovca, usmrtio deset osoba, među njima četvoro dece.

sunflower-g582769f88_1920

Žetva pšenice u potpunosti je završena prošle nedelje i prosečan prinos je oko šest tona. Skidanje hlebnog zrna bilo je otežano jer je skoro na svakoj parceli bilo pologa usled olujnih vetrova i kiša, saznajemo od Aleksandra Papa, savetodavca Poljoprivredne stručne službe.

– Pšenica je polegla ranije nego što smo navikli i žetva se odvijala sporije. To je dovelo do lošijeg kvaliteta zrna, a naročito je to izraženo na parcelama gde nije dobro izbalansirana ishrana. Ove godine pšenice je bilo više na uštrb kukuruza koji je zasnovan na najmanje njiva u proteklih nekoliko decenija. Razlog tome je što je prošla godina bila katastrofalna za kukuruz i poljoprivrednici su se okrenuli strninama – rekao je Aleksandar Pap.

Rod ječma sličan je pšenici i takođe iznosi oko šest tona po hektaru.

– Imali smo i više uljane repice na našem području koja je zauzela između pet hiljada i šest hiljada hektara. – dodaje Pap – Prinos je bio oko 3,5 tone po hektaru i ona je interesantna zbog cene koja je na nivou cene suncokreta.

Jare kulture, kukuruz i suncokret, u solidnom su stanju. Kukuruz je u dobroj kondiciji i kreće ka zrenju.

– Pre dve nedelje palo je oko 40 litara kiše po kvadratnom metru i ona je više nego dobrodošla prolećnim kulturama. Za kukuruz bi bilo dobro da padne još jedna kiša koju nazivamo ilijinska jer je ima za ili oko Svetog Ilije. Ona će doprineti boljoj vegetaciji, ali i nalivanju zrna – kazao je Aleksandar Pap.

Suncokret je u fazi voštane zrelosti i, kako sada izgleda, treba da donese dobar rod. Na manjem broju parcela bilo je štete od grada i kiše, a žetva ove uljarice na najlošijim zemljištima počeće za dve nedelje.

363724051_690951486181798_8177397353237688270_n

Pedesetogodišnjeg Ć. P., četrdesetjednogodišnjeg H.P. i tridesetdevetogodišnjeg S.K. iz Martonoša, uhapsli su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Kikindi zbog sumnje da su izvršili krivično delo ubistvo u pokušaju.

Sumnjiče se da su sinoć, na ulici u Martonošu, nakon svađe, zadali više ubodnih rana po telu tridesetogodišnjem K.C. i naneli mu teške telesne povrede, nakon čega je prebačen u Opštu bolnicu u Subotici.

Osumnjičenima je određeno zadržavanje do 48 sati nakon čega će, uz krivičnu prijavu, biti privedeni Višem javnom tužilaštvu u Subotici.

IMG-c78ce2ca6b55c5f9cf9ab28912fb5277-V

Članovi mlađeg izvođačkog ansambla „Gusala“ i njihov rukovodilac Dragoslav Tanackov, sastali su se gradonačelnikom Nikolom Lukačem i predsednikom Skupštine Grada Mladenom Bogdanom.

Folkloraši su protekle nedelje bili u Bugarskoj u bratskom gradu Silistri, na kom su predstavljali Kikindu na 25. međunarodnom Festivalu plesa „Sutrašnji mir počinje današnjim prijateljstvom“. Predstavnici grada počastili su decu sladoledom i razgovarali o utiscima koje su poneli iz Bugarske.

Podsetimo da je u Silistri bilo petnaestoro „Guslara“ koji su se predstavili igrama iz Banata i Gruže i pesmom sa Kosova. Na festivalu su učestvovala i deca iz Poljske, Kine, Rumunije, Turske, Moldavije i Bugarske. Ovo je bila prilika da se Kikinđani upoznaju sa svojim vršnjacima iz drugih zemalja, ali i da nauče više o tradiciji, kulturi i običajima.

Sa decom su u Bugarskoj bili i predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan i Jasmina Milankov, v.d. direktorica Turističke organizacije, koji su predstavnike Silistre pozvali da budu gosti 38. „Dana ludaja“.

sajan kamp

Kamp folklora, organizovan u Sajanu,  okupio je pedesetoro dece i mladih iz Sajana, Kikinde, Ade, Padeja, Gunaroša, Mađarske i Nemačke. Tokom trodnevnog druženja, deca uzrasta od četiri i mladi do 20 godina, imali su priliku da učestvuju u muzičkim, pevačkim i igračkim radionicama, ali i da se oprobaju u izradi rukotvorina.

– Naš prvenstveni cilj bio je da učesnike kampa upoznamo sa mađarskim narodnim igrama iz različitih krajeva. Želja nam je da što više dece i mladih zavoli folklor, ali i da upoznaju običaje i tradiciju. Ovo je najbolji način i da se domaćini i gosti upoznaju, druže i kvalitetno provedu vreme – istakao je Robert Tapai, jedan od pokretača kampa.

Za mlađu decu organizovane su igrarije. Naučili su kako su se nekada igrali njihovi roditelji, ali i bake i dede. Stariji su učili tradicionalne igre središnjeg dela Mađarske, Transilvanije i predela južno od jezera Balaton.

Kamp su organizovali KUD „Adi Endre“, Udruženje prosvetnih radnika Banata „Pastor Vera“ i Društvo za negovanje tradicije i ekologije „Delibab“. Podršku događaju dali su Grad Kikinda, Mesna zajednica Sajan, Pokrajinska Vlada, kao i fondacije „Betlen Gabor“ i „Čori Šandor“ iz Mađarske.

didaktika (1)

Dve penzionerke, Snežana Budimir i Snežana Milićev, penzionerske dane provode smišljajući i izrađujući didaktičke knjige. Snežana Budimir je profesorica srpskog jezika u penziji, a Snežana Milićev radni vek provela je kao vaspitačica. Njihov kreativni kutak nazvale su „Ninolina“, a kako su najveći deo života provele podučavajući decu, rešile su da svoje znanje pretoče u interaktivne, odnosno “tihe knjige”.

– Sve knjige izrađujemo od prirodnih materijala i svaka je unikatna. Svaki deo knjige i sve što se u njoj nalazi ručno je sašiven. Imamo knjige  za određeni uzrast od jedne do pet godina. Cilj je da mališani razvijaju maštu, da se igraju, da razvijaju finu motoriku, da uče o bojama, oblicima, matematiku – kaže Snežana Milićev.

Njena imenjakinja napominje da su knjige prvenstveno zabavne i prilagođene deci.

– Pored toga što su knjige osmišljene da obrazuju mališane, trudili smo se i da podstiču decu da budu kreativna i da sama dođu do određenih zaključaka. Ima puno interaktivnih knjiga, ali ne i u ovakvom obliku. Pojedine stranice u knjigama je lakše, a pojedine teže rešiti – saznajemo od Snežane Budimir.

Deca mogu da nauče puno toga iz ovih interesantnih knjiga, poput toga kako se postvlja sto, kako se jede, šta može da se skuva u loncu, tu su i životinje i sve ono što ih okružuje.

– Podučavamo i kako se veže pertla na patici, kako se zakopčava dugme, da igraju iks oks i puno toga korisnog i edukativnog, ali i lepog jer se trudimo da sve izradimo od veselih boja koje privlače decu. Ova knjiga može da se koristi svakog dana i da se otkrije nešto novo, što joj daje dodatnu vrednost – istakla je Milićeva.

Za izradu knjige treba vremena. Svaki deo se pravi posebno i svaki se ručno izrađuje. Cena im je 3.500 dinara. Interaktivne knjige naše sagovornice prodaju preko društvenih mreža i kažu da ima zainteresovanih.

water-g49774f5aa_1280

Zbog rekonstrukcije vodovodne mreže, u sredu, 2. avgusta, od 8 do 17 sati vode neće imati potrošači u Dositejevoj ulici u Kikindi, od prodajnog objekta „Kuvar Milan” do raskrsnice sa Semlačkom.Iz JP „Kikinda“ najavljuju da postoji mogućnost da će bez vode ostati i potrošači u ulici Branka Radičevića,  od Dositejeve do Vojvode Putnika (stara pijaca) i potrošači na trgu od ugla Dositejeve prema „Jetelu”..

Neophodno je da stanovnici ovog dela grada obezbede dovoljnu količinu vode za svoje potrebe. Za sve dodatne informacije obratite se pozivnom centru na broj 422-760.

etno kam igraci

Etnokamp  u organizaciji Akademskog društva za negovanje muzike „Gusle“ završen je u nedelju. Kikinda je 22. put bila domaćin studentima muzičkih akademija i srednjoškolcima muzičkih škola iz Beograda, Novog Sada, Banja Luke, Subotice, Sombora i Visoke škole iz Kikinde. U istraživačkoj stanici folkloristike boravilo je 25 učesnika. Stanislava Đorđević studentkinja je treće godine Akademije umetnosti u Banja Luci na smeru etnomuzikologija.

 

-Prvi put sam na etno kampu i utisci su odlični. Puno smo naučili, pre svega, nove igre, kao i više o oblasti Pomorišja za koju nisam znala da postoji. Sjajno je što postoji ovakav kamp koji nam omogućava da i praktično primenimo ono što učimo – istakla je Stanislava Đorđević.

Teodora Milić iz Banatskog Karađorđeva završila je srednju muzičku školu, smer gitara i upisala je etnomuzikologiju na novosadskoj Akademiji.

-Iako je bilo pomalo naporno, iskustvo koje sam stekla je veoma važno. Prvi put sam bila na terenu i videla kako to izgleda – napomenula je Teodora Milić.

Dejana Kovačević iz Subotice, završila je treći razred Gimnazije i parlelno pohađa muzičku školu.

-Znanja koja sam stekla su korisna i ona će mi pomoći da se opredelim za dalje školovanje. Ljude koje sam upoznala pamtiću uvek. FENOK je doprineo da prvi put čujem pojedine tradicionalne instrumente – saznali smo od Dejana Kovačević.

Dr Dragica Panić sa muzičke akademije iz Banja Luka, mentor je etno kampa od samog početka, a ove godine komentor je bio umetnički rukovodilac „Gusala“ Igor Popov.

-Temelji koje smo postavili pokazali su se odlični i kamp je nadrastao je sam sebe. Pored očuvanja tradicije, naš cilj bio je povezivanje studenata i akademija u čemu smo uspeli i sada se uključuju i druge zemlje. Pohvalila bih sve zaposlene u „Guslama“ koji već 22 godine predano rade, a uspeli su i u nameri da se malo kolo uvrsti na Uneskovu nacionalnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa, što je ogroman korak u napretku samog društva. Otvoren je i smer vaspitač za tradicionalne igre, što je na samom početku izgledalo nestvarno. – precizirala je dr Panić – S obzirom da se pibližavamo jubilejima nadam se da će svi uspesi i rezultati biti objedinjeni u monografiji. Ne postoji osoba koja je bila ovde, a da je otišla nezadovoljna, da nije proširila vidike i ponela puno znanja.

 

Dr Kristina Plaljanin Simić, docent novosadske Akademije umetnosti i prpfesor VŠSSOV u Kikindi napominje da etno kamp ima kontinuitet koji prepoznaju kako studenti, tako i predvači.

-Posetili smo Torak odnosno Begejce u Rumuniji gde su nas ugostili članovi „Lire“, jednog od najstarijih  kulturno-umetničkih društava ovog podnevlja. Upoznali smo se sa pevačkom tradicijom, koju čine pesme dojne. Zaigrali smo i igre ardeljanu, vrtitu, a čuli smo i cimbalo. Ovo iskustvo je važno, jer su pojedini studenti prvi put bili na terenu i istraživali u pravom smislu te reči –  rekla je Kristina Pljanin Simić.

 

Muzičke, pevačke i igračke radionice, predvanja eminentnih stručnjaka, univerztetskih profesora iz zemlje i inostranstva iz oblasti etnomuzikologije i etnokoreologije i etnologije, promocije knjige upotpunile su ovogodišnji etno kamp.

policija 9

Na području Policijske uprave u Kikindi za dane vikenda dogodile su se dve saobraćajne nezgode, od kojih su u jednoj su tri osobe zadobile lake telesne povrede. Ukupna nastala materijalna šteta procenjena je na 155.000 dinara. Saobraćajne nezgode su se dogodile zbog nepropisnih radnji vozilom.

Zbog učinjenih saobraćajnih prekršaja, podneti su zahteva za pokretanje prekršajnog postupka protiv 34 učesnika u saobraćaju i izdata su 252 prekršajna naloga.

Zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola i psihoaktivnih supstanci iz saobraćaja su isključena 22 vozača, od kojih su četiri osobe zadržane u trajanju do 12 časova, jer je izmerena količina alkohola u  organizmu prelazila granicu od 1,20 promila alkohola u organizmu. Otkrivena su  i 72 prekršaja nekorišćenja sigurnosnog pojasa, 87 prekršaja prekoračenja dozvoljene brzine kretanja vozila i 108 ostalih prekršaja.

IMG_0870 (Large)

Svetom liturgijom, rezanjem kolača, osveštanjem bosiljka i vode, kod crkvice na Vodicama, Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici obeležili su stradanje Svete Marine ili Ognjene Marije, kako je još naš narod zove.

Kikinđani se svake godine u velikom broju okupe na Vodicama, gde je 1865.godine podignuta crkvica posvećena svetiteljki. Osim naših sugrađana bilo je posetilaca iz čitave okoline. Voda je  kažu  zdrava za piće i umivanje, leči oboljenja na koži i očima, a naročito je dobra za decu.

-Čula sam za ovo mesto i prvi put sam ovde. Iznenađena sam koliko je naroda i to mladih i drago mi je što sam ovde. Umila sam se i pila vodu, a poneću i kući. Ukoliko ovoliko ljudi veruje da je lekovita, sigurno je tako  – rekla nam je Željka Pešut.

Prema legendi, izvor lekovite vode otkrio je slučajno pastir koji se tu umio, a imao je rane po telu i nogama. Nakon što je i prenoćio na ovom mestu, rane su nestale, a narod je počeo ovde da pronalazi lek za kožu i oči. Protojerej Boban Petrović, starešina Hrama Svetih Kozme i Damjana okupljenima je poručio da ne odu sa svetog mesta, a da ne uzmu vodu.

-Čuvajmo, braćo i sestre, naše svetinje i naše običaje. Ova voda je sveta onoliko koliko vi verujete da je sveta, a ovo mesto je sveto onoliko koliko ste vi sveti. Nemojmo biti sebični i ne činimo grehe na ovaj sveti dan – poručio je protejer Boban Petrović.

Ovogodišnji kumovi bile su dve porodice Zavišin iz Kikinde i Vesna Rajkov sa porodicom iz Novog Miloševa.

-Kumstvo sam prihvatila jer je to veliki dar za mene i moju porodicu i svaki čovek treba da doživi ovo bar jednom u životu. Verujem da je ovo mesto sveto i da je voda lekovita. Živim u Cirihu i svake godine trudim se da dođem i da prisustvujem Liturgiji za Ognjenu Mariju – istakla je Vesna Rajkov.

Naredne godine kumovi će biti Klaudija Šulc i Slobodan Vujović.

-Na ovom mestu osećam se najlepše. To je razlog što smo prihvatili kumstvo i za nas je ovo velika čast – napomenula je Klaudija Šulc.

Sveta Marina rođena je u Antiohiji, a postradala je tragično jer je želela da ostane u svojoj hrišćanskoj veri i nije želela da se uda za mnogobožca koji je bio carski namesnik. Kompleks na Vodicama najviše poseta u danu beleži upravo na Ognjenu Mariju. Crkva Svete Marine otvorena je svakog dana za sve koji žele da se umiju, natoče vodu ili jednostavno se odmore.

Kulturno dobro

Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu 1980. godine proglasio je ceo kompleks Vodice za spomenik kulture i stavio pod svoju zaštitu. Za nepokretno kulturno dobro od velikog značaja proglašen je 1991. Konak se sastoji od crkvice, konaka i kuće čuvara.