Aleksandra Djuran

torontal-kamp

Kako bi održali tradiciju, ali i deci ulepšali leto, predstavnici udruženja „Torontal“ organizovali su 23. etno kamp starih zanata. Da je interesovanje svake godine sve veće govori i činjenica da je je kamp u Ruskom Selu okupio 95 učesnika. Došli su iz Nove Crnje, Žitišta, Kikinde, Novog Bečeja.

-Došli su nam učesnici iz čitave Vojvodine čije bake i deke s u okolnim naseljima, a tu su i oni čiji roditelji žive u inostranstvu i svoj dolazak planiraju  prema datumu održavanja etno kampa. Deca uče stare zanate poput veza, pustovanja, grnčariju, da rezbare u drvetu, prave nakit od perlica, tkanje i izrađuju figure od ljuske od kukuruzovine. Više od dve decenije trajanja kampa je izuzetno. Priznanje koje nam stiže od roditelja i dece nam je vodilja – kaže Šandor Talpai, predsednik udruženja „Torontal“.

Deca su imala priliku da se upoznaju sa grnčarskim zanatom, da nauče stare igre, kao i da peku medenjake.

-Raduje me što ove godine imamo dosta nove dece, učenika prvog i drugog razreda osnovnih škola. Praksa je pokazala da svi oni do osmog razreda svakog leta dolaze na kamp i sa nama su sigurno sedam, osam godina. Nudimo deci da se druže i upoznaju, ali i da steknu nova znanja – napominje naš sagovornik.

Kamp je počeo 29. jula i traje do sutra, 2. avgusta. Poslednje večeri u 17 časova biće priređen zanimljiv program i deca će pokazati šta znaju. Pevaće, recitovaće, sviraće, glumiće.

-U nedelju, 4. avgusta organizovaćemo izložbu radova nastalih na kampu. Pozivam sve da dođu i vide šta su to dečije ruke napravile za ovo kratko vreme – precizirao je Šandor Talpai.

Kamp su podržali lokalna samouprava, Mađarski nacionalni savet, Pokrajinski sekretarijati za kulturu i informisanje i obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine, MZ Rusko Selo.

A.Đ.

 

vodice-ognjena-marija-(6)

Svetom liturgijom, rezanjem kolača, osveštanjem bosiljka i vode, kod crkvice na Vodicama , Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici obeležili su stradanje Svete Marine ili Ognjene Marije, kako je još naš narod zove. Na Vodicama je 1865.godine podignuta crkvica posvećena svetiteljki Marini, a svake godine na ovom mestu okupi se veliki broj posetilaca iz Kikinde i okolnih mesta. Kumovi slave bili su Klaudija Šulc i Slobodan Vujović.

-Kumstvo smo prihvatili jer verujemo da je ovo mesto sveto. Od srca smo se prihvatili ovog zadatka i drago nam je što se ovoliko ljudi svake godine okuplja da proslavi Ognjenu Mariju – rekla je Klaudija Šulc.

Za Ognjenu Mariju svake godine na Vodice dolaze i sugrađanke koje slave imendan. Mnoge od njih umese kolač koji se osvešta, a nakon liturgije podele ga posetiocima

-Verujem da je voda koja izvire na ovom mestu lekovita. Svaki put kad dođem osećam blagodet, a sigurna sam da je to slučaj sa svima koji posećuju Vodice. Ime mi je Marija i dok god mogu dolaziću ovde na svoj imendan – otkrila nam je sugrađanka.

Kako je, po predanju voda koja postoji na ovom mestu lekovita, strpljivo se čekalo u redu kako bi se odnela kući i svakodnevno po malo pila. Prema legendi, izvor lekovite vode otkrio je slučajno pastir koji se tu umio, a imao je rane po telu i nogama. Nakon što je i prenoćio na ovom mestu, rane su nestale, a narod je počeo ovde da pronalazi lek za kožu i oči. Monahinja Mandolina ispričala nam je još jedno predanje koje se vezuje za crkvicu.

-Prema priči koju ja znam, nedaleko odavde devojčica je čuvala ovce i prikazala joj se Majka Božija. Ona joj je rekla da kaže narodu da dođe i okupi se oko izvora vode. Devojčica se malo nećkala pošto nije želela da ostavi ovce jer se bojala da ih neće zateći, ali Majka Božija uverila ju je da će ih zateći tamo gde ih je i ostavila. Tako je i bilo. Kada se devojčica vratila sa meštanima, ovce su bile na istom mestu gde ih je i ostavila. Svaka crkva je sveta, ali ova je posebna i treba svi da je čuvamo – rekla je sestra Mandolina.

Protojerej Boban Petrović, starešina hrama Svetih Kozme i Damjana okupljenima je čestitao praznik i napomenuo važnost ovog svetog mesta. Voda koju imamo ovde je zdrava i lekovita što nam je podario Bog, naveo je on.

-Posebno sam srećan jer smo ove godine imali posebnu službu. Iako je radni dan, narod je došao na Svetu liturgiju i da uzme vodu. Sa druge strane imali smo sveštenika, više nego što je uobičajeno. Odazvali su nam se sveštenici i sveštenomonasi, Kikinđani, koji su na službi u drugim parohijama, otac Mihajlo i njegov brat otac Stefan iz manastira Tumane i đakon Predrag iz niške eparhije. Tu su bili i sveštenici novobečejskog i novokneževačkog namesništva tako da je služba bila posebno svečana – istakao je protojerej Boban Petrović.

Mesto na kom se nalazi crkvica na Vodicama treba da dobije izgled kakav zaslužuje.

–Prenosimo tradiciju ovog mesta mlađima, ali se moramo potruditi da im ostavimo objekat u što boljem stanju. U planu nam je izgradimo letnjikovac s obzirom na to da je ovo mesto popularno izletište. Neophodno je i sanirati samu crkvu. Pre nekoliko godina uradili smo pilot projekat kako bi videli koliki je nivo podzemnih voda pošto je crkva izgrađena na izvoru. Vlaga se prenela na zidove i najpre moramo da isušimo zidove i rešimo se vlage, a nakon toga  i da se uradi freskopisanje. Crkva je mala, ne zahteva velike troškove i  na nama je da je uredimo -rekao je otac Boban Petrović.

U crkvenom kalendaru Sveta mučenica Marina jedan je od najpoštovanijih ženskih praznika.Veruje se da je grmljavina na Ognjenu Mariju loš znak. To može da znači da je pred nama teška i sušna godina, a stariji tvrde da grmljavina ukazuje na bolest i siromaštvo. Običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velike vrućine „gori nebo i zemlja“, ne rade nikakvi poslovi, kako u kući, tako i u polju. Takođe se veruje da se na Ognjenu Mariju ne valja kupati u „velikim vodama“, jer su brojni slučajevi utapanja baš na ovaj dan.

A.Đ.

kisna-kanalizacija

Zbog etažiranja vodovodne cevi u ulici Vojina Zirojevića, u okviru izgradnje atmosferske kanalizacije, bez vode će od 8 do 12 časova sutra, 31. jula, biti potrošači u pomenutoj ulici od ugla Sterije Popovića do ugla Ivana Jakšića.

Mole se potrošači da obezbede dovoljnu količinu vode za svoje potrebe. Iz JP “Kikinda” zahvaljuju na strpljenju i razumevanju.

struja radovi

Zbog radova na električnoj mreži sutra (31. jul) bez struje će od 10.30 do 11.30 sati biti domaćinstva u ulicama Ivana Milutinovića od Cara Dušana do Pere Segedinca i Milana Petrovića.

Takođe sutra od 12.30 do 13.30 časova električne energije neće biti u ulici Slavka Rodića u Banatskom Velikom Selu.

policija-svetlo

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u Kikindi uhapsili su D. J. (1986) sa područja opštine Ada zbog  sumnje da je izvršio krivično delo nedozvoljena trgovina.
Sumnja se da je on, bez ovlašćenja za trgovinu, nabavljao putnička vozila, a potom ih oglašavao na prodaju putem interneta, pod imenom firme koja nije registrovana u Agenciji za privredne registre.
Pretresom dvorišta osumnjičenog policija je pronašla i, uz potvrdu, privremeno oduzela 22 automobila čija se vrednost procenjuje na oko 41 milion dinara.
Osumnjičenom je određeno zadržavanje do 48 časova i on će, uz krivičnu prijavu, biti priveden Osnovnom javnom tužilaštvu u Senti.

Saobracajna policija

Na području Policijske uprave u Kikindi za dane vikenda dogodile su se dve saobraćajne nezgode u kojoj je jedna osoba zadobiila lake telesne povrede, u drugoj je pričinjena materijalna šteta. U nezgodama je nastala materijalna šteta u iznosu od 120.000 dinara. Saobraćajne nezgode dogodile su se zbog radnje vozilom.

Zbog učinjenih saobraćajnih prekršaja, zahtevi za pokretanje prekršajnog postupka podneti su protiv 35 učesnika u saobraćaju i izdato je 240 prekršajnih naloga.

Istovremeno, iz saobraćaja je zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola i psihoaktivnih supstanci isključeno 37 vozača, od kojih je šest zadržano u trajanju do 12 časova, jer je izmerena količina alkohola u organizmu prelazila granicu od 1,20 promila alkohola u organizmu odnosno imali su nedozvoljene psihoaktivne supstance.

Takođe, otkriveno je 28 prekršaja nekorišćenja sigurnosnog pojasa, 106 prekršaja prekoračenja dozvoljene brzine kretanja vozila i 109 ostalih prekršaja.

penzioneri6-300x200

Prema kalendaru isplata koji je objavio Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO), julske penzije će prvi dobiti korisnici iz kategorije samostalnih delatnosti, kojima će isplata početi 2. avgusta.
Četiri dana kasnije, 6. avgusta penzije će biti isplaćene i vojnim i poljoprivrednim penzionerima, bez obzira za koji način isplate su se opredelili.
Poslednji će primanja dobiti penzioneri iz kategorije zaposlenih, pa će onima koji penzije primaju preko tekućih računa, isplata početi 10. avgusta a onima koji su se opredelili da primanja dobijaju na kućnim adresama ili poštanskim šalterima 12. avgusta.

Iznosi na čekovima biće isti kao i prilikom prethodne isplate za jun a prosečna junska penzija, prema podatku koji je danas objavio Fond PIO, iznosi 45.719 dinara.

Crkvica

Vekovi prolaze, a jedan ovdašnji izvor izuzetno pitke vode – ne presušuje. Naprotiv, mlaz ne utanjuje, utisak je da je sve jači. Po volji svevišnjeg, komentariše ovo naše glasno razmišljanje  korpulentni mlađi muškarac, nakon što je, sa dva napunjena šestolitarska plastična balona u rukama, izašao iz crkvice.

Mit o čudesnoj  moći vode iz malene bogomolje Vodice, posvećene svetoj Velikomučenici Marini, u narodu znanoj kao Ognjena Marija, smeštene duboko u istoimenom delu atara, ne prestaje da zaokuplja  pažnju naših sugrađana. Ovde vlada uverenje da u priči o isceliteljskim svojstvima mlaza iz njenog bunara ima više istine nego pučke maštarije.

U arhivi Srpske pravoslavne crkve samo su šturi podaci o ovoj bogomolji i bunaru kraj ikona koje je oslikala Sandra Stanković, iz kojeg teče – zdravlje. Tek, četiri izvora, da se voda ne bi rasipala, davno su  ljudskom rukom povezani i usmereni ka izdašnoj metalnoj ručnoj pumpi. Iz onoga što je zabeleženo u crkvenim i državnim dokumentima ne može se zaključiti  da li je izvor uslovio podizanje religijskog objekta. Da li je, zahvaljujući crkvici, u narodu iskovana legenda  o lekovitom mlazu?

Prvi  crkveni  zapis u kojem se pominje ovaj pravoslavni hram potiče iz 1837. godine. U popisu crkvenog inventara, naime, navodi se, između ostalog: «Na prostoru  zvanom Valov, gde iz brega voda suzi, nalaze se drveni krst i dve ikone i koliba trskom pokrivena». Dovoljno jasna naznaka da se radi o nekakvom svetilištu, ali je nepoznanica od kada Kikinđani  veruju u blagotvorno dejstvo vode koja tu izvire.

Usmeno predanje, staro nekoliko vekova, kaže da je lekoviti izvor slučajno otkrio bolešljivi pastir, koji je, umoran od ganjanja ovaca, po nesnosnoj žegi, zastao kraj izvora pod brežuljkom da utoli žeđ, pa potom, da se rashladi, zagazio u  vodu. Izašao na ledinu, spustio pogled, pa se prenerazio. Otok na nogama splasnuo, a bol u njima na tren minuo.  Obuo se i čvršćim korakom krenuo dalje. Osetio je olakšanje, pa narednih dana zaređao sa novootkrivenom terapijom. Zdravlje mu se naglo popravljalo. Nedugo potom – skroz je ojačao, pa, rasterećen bolesničkih muka, neumorno, od jutra do mraka, jurio za ovcama. U narodu se  ubrzo pročulo za čudotvornu moć vode na Vodicama.

Sadašnje crkveno zdanje, prema spisima SPC, podignuto je 1865. godine. Na njegovom  južnom zidu  odmah je ugrađena ploča od crvenog kamena, na kojoj  je uklesana kratka poruka: «Srpska crkvena opština Velika Kikinda – bolesnicima, 1865. g.» Deceniju i po kasnije na bunar je montirana je klasična ručna pumpa, kakva je i danas. Krajem 19. veka na korak od  crkve podignuto je arhitektonski zanimljivo sklonište  sa ulazom bez vrata i nezastakljenim prozorima. Da bolesni i nemoćni, uoči  crkvene slave, hvatajući red pred česmom, tu, pod krovom, prenoće. Odavno se, inače, za Ognjenu Mariju na tom mestu, ne konači.

Crkvica svakodnevno ima goste. Pohode je pobožni, ne samo Srbi pravoslavci, već i rimokatolici, ponajviše Mađari, ali i pripadnici ostalih vera. Svraćaju, zbog izvora, i ateisti. Svi se, kad kroče u maleni hram, obavezno umiju i pokvase bolna mesta. Pre odlaska napune flaše, kanistre, neki i burad. Dolaze ljudi i iz drugih gradova.Čak i iz inostranstva. Meštanin Branislav Zavišin je među najrevnosnijim  posetiocima.

– Idilična crkvica je na svega tri-četiri kilometra od centra grada. Nedaleko od nje mi je njiva, pa je pohodim često. Pomolim se Bogu, zapalim sveću i umijem se. Njena hladna voda je, zaista, izuzetna. Pitka je, bez boje, mirisa i ukusa. Melem za grlo i želudac.. Godinu dana je držim u flaši u svom domu. Za divno čudo, ne menja se ni malo. Kao da sam je juče nasuo – kaže Branislav, uz napomenu da voda sa Vodica nije samo da bi se utolila žeđ i da se njome zaceljuju određene telesne boljke, nego ima i druge upotrebne vrednosti. Ovom vodom, naime, mnogi Kikinđani dopunjuju kacu kada kisele kupus. A ima i onih koji njome, umesto destilovane vode, pregradiranu rakiju dovode u stanje pitkosti.

Ceo crkveni kompleks na Vodicama 1980. godine stavljen je pod državnu zaštitu. Ovo istinsko svetilište, ujedno i svojevrsno lečilište, deceniju kasnije ozvaničeno je kao istorijsko kulturno dobro od posebnog značaja. Stiče se utisak da  je ovaj verski dragulj, o kojem domaćinski brine Srpska pravoslavna crkva, nedovoljno iskorišćen. To je potencijalna turistička destinacija, a može da bude univerzalna pozornica različitih sadržaja iz oblasti kulture i ostalih društvenih aktivnosti, zatim atraktivno mesto okupljanja. Na ovu temu, saznajemo od oca Bobana Petrovića, u okviru Srpske pravoslavne crkve uveliko se razmišlja. Sledi konkretan razgovor s čelnicima grada, da se već zamišljeni idejni projekat dodatno osmisli i onda – pretoči u zbilju. Sve, naravno, u interecu Kikinde i njenih žitelja.

 

M. Ivetić

 

krila-andjela-kolonizacija-(1)

U galerijskom prostoru udruženja građana „Krila anđela“  otvorena je izložba „Kulturno nasleđe“ čija je tema kolonizacija.  Jelena Vušurović, slikarka sa Cetinja srećna je što je postala deo Kikinde.

-Već nekoliko dana stvaram u Novim Kozarcima i dela koja sam naslikala ostavljam udruženju. Saradnja će u narednom periodu biti bolja i sadržajnija i na ovaj način povezujemo Cetinje i Kikindu. Duhovnost koja je vladala u porodici Reljić inspirisala me je da uradim konfiguraciju Isusa i Marije. Na mojim slikama ima puno žute i narandžaste boje što je zapravo apstrakcija naše misli jer volim svetlost i pozitivna sam, a to su najveselije boje – istakla je Jelena Vušurović.

Danijel Peršić, predsednik i osnivač umetničkog studija „Sombor“ podsetio je na odličnu saradnju sa udruženjem „Krila anđela“.

-Nekoliko godina unazad okupljamo decu i mlade koji su deo  saborovanja u Novim Kozarcima. Omogućeno im je da slikaju i razvijaju se, a ove godine tema je bila kolonizacija i nastale su izuzetne slike. Deci je važno da se i njihov rad među delima izuzetnih slikara, ali i da uče i rade sa njima. To im daje podstreka da budu još bolji – naveo je Peršić.

Udruženje „Krila anđela“ važan je činilac kulturne slike naše sredine, rekao je predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan prilikom otvaranja izložbe kojoj su prisustvovali i gradonačelnik Nikola Lukač i član Gradskog veća Aleksandar Aćimov.

-Udruženje se trudi da podstiče i afirmiše mlade i talentovane ljude. Naša želja je da pomognemo svima koji se trude da razvijaju kulturne sadržaje i uspostavljaju nove saradnje. Tema izložbe i saborovanja je kolonizacija koja je temelj bitisanja sugrađana koji su naselili deo teritorije našeg grada. Važno je očuvati sećanje na pretke i korene i u sredini koju su naselili – dodao je Bogdan.

Izložba je deo desetogodišnjeg projekta „Čuvanje srpskog nacionalnog identiteta“ u okviru kog se čuva kulturno nasleđe ovog dela Banata, pojasnio je Milan Reljić, predsednik udruženja „Krila anđela“.

-Projekat „Kolonizacija 1946 -1947 u Nove Kozarce i Banat“ ima za cilj da na slikarskim platnima sačuva autentične događaje iz svakodnevnog života naših predaka i da ih ostavimo našim potomcima. Ovekovečen je i dolazak naših predaka iz Bosne vozom. Njih su dočekali domaćini, ali i oni koji su stigli pre njih. Cilj mi je da budućim generacijama ostavimo živu istoriju

Otvaranjem izložbe ujedno je obeležena i decenija postojanja „Krila anđela“.

A.Đ.

krajiski-viseboj-2024-(3)

Banatsko Veliko Selo bilo je domaćin  14. „Krajiškog višeboja“. Učestvovalo je devet ekipa iz Svilajnca, Uba, Novog Žednika, Kikinde i domaćini iz Banatskog Velikog Sela rekao je Stojan Dabranin, predsednik udruženja „Krajiški višeboj”.

-Za čitavo selo od velikog je značaja da se ova manifestacija održava jer čuva tradiciju. Cilj joj je da prenese vrednosti koje su negovali naši preci poput čojstva, junaštva, viteštva i hrišćanske ljubavi prema bližnjem. Na nama je da ove vrednosti prenesemo na mlađe generacije – napomenuo je Dabranin.

Jovan Stupar iz Banatskog Velikog Sela neprikosnoven je u penjanju uz stožinu. Kako kažu on je zvezda ove discipline i gde god da se pojavi na takmičenju osvaja prvo mesto.

-Već 12 godina ja sam deo ekipe iz svog sela. Za mene je višeboj važan jer nas okuplja na jednom mestu i promoviše prave vrednosti. Disciplina u kojoj se takmičim nije laka i važno je trenirati. Bandera u Banatsko Velikom Selu visoka je 6,5 metara i ja se popnem uz nju za pet sekundi. U zavisnosti od visine stožine zavisi i brzina kojom se popnem uz nju u proseku to je između pet i osam sekundi – naveo je Jovan Stupar.

Manifestaciju je otvorio gradonačelnik Nikola Lukač koji je događaju prisustvovao sa saradnicima. Rekao je da je „Krajiški višeboj” čuva tradiciju, kulturu i običaje srpskog naroda poreklom iz Krajine.

-Velikoselcima čestitam Dane sela, a višeboj je tu da promoviše viteštvo i veštine kojima su se naši preci dičili u kršnim krajevima iz kojih su došli. Te običaje doneli smo i u ravni Banat. Važno je što i deca uče o prošlosti i krajevima iz kojih su potekli i što se sa generacije na generaciju prenosi kult Krajine – rekao je gradonačelnik Lukač.

Po „Krajiškom višeboju“ prepoznaje se Banatsko Veliko Selo.

-Ova manifestacija je brend našeg sela. Vraća nas u vreme naših predaka i podseća nas odakle smo došli i odakle su nam koreni – rekla je Mira Pećanac, predsednica Saveta MZ Banatsko Veliko Selo.

 

Takmičari su se nadmetali u deset disciplina, uključujući i trku u džaku za decu i odrasle. Veštinu i spretnost ekipe su pokazale i u skoku u dalj, skoku u vis, penjanje uz stožinu, hodanju po brvnu, nadvlačenju konopa, obaranje ruku, bacanju kamena s ramena, prevlačenju klička.

A.Đ.