јануар 26, 2026

Jelena Trifunović

IMG-20251016-175708

U Galeriji Kulturnog centra otvorena je izložba slika amaterskog umetnika Dragana Dmitrova iz Orlovata, koji se više od pola veka, kako kaže, „čisto iz ljubavi“ bavi slikanjem. Njegova prva samostalna postavka u Kikindi obuhvata oko četrdeset radova nastalih u poslednjih pet godina – ulja na platnu koja donose portrete, pejzaže, životinje i ikonografske motive.

– Slikam sve što mi padne na pamet, sve što vidim i što me pokrene. Pokušavam to da prenesem na platno, bez pretenzija, bez kalkulacija. Ja sam amater, ali se slikanjem bavim skoro pola veka – iz čiste ljubavi, kaže Dmitrov.

Njegovi radovi odišu toplinom, neposrednošću i iskrenošću koja dolazi iz dugogodišnje posvećenosti i radoznalosti. Kaže da je sve počelo još u školskim danima:
– U osnovnoj školi sam počeo da crtam, spontano, bez ikakvog uticaja. Nešto vas povuče, krenete da slikate, pa kako ispadne.

Posebnu vezu ima sa svojim zavičajem, Orlovatom, rodnim mestom velikog slikara Uroša Predića.
– Uroš Predić je bio moj zemljak i, da budem iskren, veliki uticaj na mene. Prve slike koje sam u životu video bile su njegove, u našoj seoskoj crkvi. Kao dete sam često tamo išao, to je bilo jedino mesto gde ste mogli da vidite nešto lepo, nešto što vas inspiriše, priseća se slikar.

Iako radi u Naftnoj industriji Srbije i, kako kaže, „bavi se svim i svačim“, njegova prava strast ostaje slikarstvo.

– Ne živim od slikanja, ali živim za njega. To je moj mir i moja radost. Ako me zdravlje posluži, radiću još dugo, bez velikih planova, ali sa velikom voljom, iskren je Dragan.

Na otvaranju izložbe, o Draganu Dmitrovu, govorio je hroničar Ervin Gazdag, a Zdenka Trifunjagić publici se obratila Nerudinim stihovima.

Izložba će biti otvorena narednih desetak dana u Galeriji Kulturnog centra, a svako ko poželi da zaviri u svet jednog posvećenog amatera, imaće priliku da vidi kako na platnima izgleda kada ljubav prema umetnosti traje celog života.

 

zz
Alija Izetbegović je priznao da je za nezavisnost žrtvovao mir u BiH i izazvao smrt više od 100.000 i ranjavanje više od 300.000 svojih građana, piše Srbija danas. 

Kolovođe blokadera i ekstremni deo opozicije su zarad rušenja vlasti SNS i Aleksandra Vučića spremni da žrtvuju mir u Srbiji.

Nema čega se od njih nismo naslušali i nagledali u poslednjih godinu dana.

Gledali smo kako narodna poslanica Dragana Rakić, kao da je sa uma sišla, uporno pokušava da otme štit i opremu zbunjenom policajcu, koji izbegava da postupi po pravilu službe i mlatne je palicom.

Poslanici opozicije su nekoliko dana guslali o tome da su batinaši SNS u Novom Sadu pretukli četvoricu blokadera. Snimci nadzornih kamera i istraga su pokazali suprotno: da su četvorica blokadera, u teško alkoholisanom stanju, napala grupu Roma i – izvukla deblji kraj.

Negde tih dana blokaderi i poslanici opozicije su pokušali da na silu uđu na sednicu Skupštine grada Beograda i pritom fizički napali obezbeđenje. Gađajući ih kesama sa farbom.

Mlaćenje policije motkama i kamenicama, gađanje policije kiselinom i lupanje prostorija SNS su postali svakodnevna slika sa “nenasilnih” protesta.

Gledali smo kako policija narodnoj poslanici Ivani Rokvić, kada je krenula da se “razjasni” sa studentima u Pionirskom parku, u torbi pronalazi – skalpel.

Zatim je javnost uznemirena jednom u nizu već legendarnih laži Marinike Tepić da je policija zaplenila pakete droge sa slikom predsednika Srbije. Na slici je bio predsednik Kolumbije.

Sledeća laž je bila vest da su pristalice vlasti u Valjevu pretukle blokadera, mladića od 16 godina, koji je ubrzo preminuo. Sve je izmišljeno: i mladić, i batine i smrt.

U Skupštini Srbije smo gledali kako poslanici opozicije, kao nekršteni, duvaju u pištaljke, kolege iz vladajućih stranaka i policajce iz parlamentarnog obezbeđenja gađaju flašama i topovskim udarima, na njih bacaju suzavac, prskaju ih sredstvima za omamljivanje i aparatima za gašenje požara. Kao u horor filmu.

Mislio sam da od toga ne može gore i niže. I prevario se.

Pre tri dana, na sednici parlamenta, Borko Stefanović je poslanicima i javnosti dramatično saopštio “strašnu vest” da je policija privela i u podrumu policijske stanice tukla studentkinju Poljoprivrednog fakulteta, a nakon puštanja na slobodu ponovo je kidnapovala na ulici, nabila joj kesu na glavu, ponovo je privela i ponovo tukla.

Usledila je dvodnevna kampanja laži o “Vučičićevim eskadronima smrti”, u kojoj su poslanici opozicije histerično tražili glavu predsednika republike i njegovih saradnika.

Na kraju se pokazalo da je i to izmišljeno. Niti je privedena, niti je kidnapovana, niti je tučena. Što su potvrdile i ona i policija.

I šta? Ništa. Neko iz opozicije se izvinio javnosti? Niko. Zbog dramatičnog uznemiravanja javnosti, tužilaštvo pokrenulo istragu? Taman posla.

Teško se oteti utisku da deo opozicije želi sukobe i žrtve. Po bilo koju cenu.

I zabrinut pitam sebe i sve nas: šta je sledeće? Koja laž? Koji skandal? Šta će sve izmisliti i učiniti da bi uoči 1. novembra posejali što više semena smutnje i mržnje i tako što više ljudi privukli u Novi Sad, na još jedan pokušaj nasilne smene vlasti.

Na kraju da podsetim na masakre u ulici Vase Miskina i pijacu Markale u Sarajevu i masakr u Račku, na Kosovu i Metohiji. I na ono što se događalo posle toga. Nadam se da nikom dobronamernom i zabrinutom za mir u Srbiji ne treba objašnjavati zbog čega.

Izvor: Srbija danas 

fcc2

Projekat podele kanti za razvrstavanje otpada je i dalje u punom jeku, a sve aktivnosti se odvijaju prema predviđenom planu.

Tim na terenu uspešno sprovodi sve zadatke, bez zastoja i nepredviđenih problema. Važno je istaći da građani nemaju nikakve dodatne obaveze – podela kanti je potpuno besplatna, i neće biti nikakvih dodatnih troškova za domaćinstva.

Projekat se sprovodi radi unapređenja sistema upravljanja otpadom i zaštite životne sredine u Kikindi.

wheelchair-9272785-1280

Beč najavljuje „milionski paket ušteda“ i sužava pristup minimalnoj socijalnoj pomoći, piše portal Srpski ugao. Najveća promena pogađa osobe sa supsidijarnom zaštitom, ljude koji nemaju azil, ali se ne mogu vratiti u zemlju porekla. Za njih bi pravo na pomoć prestalo. Gradske vlasti računaju na stotine miliona evra uštede i poručuju da sistem treba „rasteretiti“, dok humanitarni sektor upozorava da će teret pasti na već preopterećene mreže solidarnosti.

Argument da će stroža pravila podstaći brže zapošljavanje ne stoji čvrsto na terenu. Nezaposlenost u Austriji raste već mesecima, a perspektiva za slabo kvalifikovane i ljude sa jezičkom barijerom nije ružičasta. Uz sve skuplje stanove i strože kriterijume za socijalne stanove, bezbedna egzistencija je sve dalje. Dodatni problem je industrijski ciklus, velike grupe po Evropi smanjuju troškove, gase linije i ukidaju radna mesta. Imena kao što su Bosch i Nestlé najavljuju racionalizacije i zatvaranje pojedinih pogona, a restrukturiranja u metaloprerađivačkom i čeličnom sektoru donose rezove i u austrijskim pokrajinama. Širi pritisak osećaju i maloprodaja i ugostiteljstvo, sektor usluga živi od sezone do sezone, a prelazak sa privremenih na stalne ugovore postaje sve teži, navodi portal Srpski ugao.

Ko ostane bez potpore mreže, teže pronalazi stan, bez adrese teže dolazi do posla, bez posla nema kvalifikacija ni jezika, začarani krug. Umesto oštrih linija na papiru, potrebni su mostovi kao što su brže priznavanje diploma i zanata, vaučeri za kurseve jezika, subvencije za najamnine uz jasne obaveze traženja posla i partnerski rad sa poslodavcima koji stvarno zapošljavaju.

Pogled redakcije portala Srpski Ugao

Austrija, koja rado drži lekcije Srbiji o ljudskim pravima, danas skraćuje pomoć onima na dnu lestvice dok nezaposlenost raste, a industrija zatvara vrata. Današnja vlast u Austriji neprestano se bavi unutrašnjim pitanjima države Srbije, a istovremeno ne rešava svoja. Ako je cilj integracija i rad, onda uz stroža pravila moraju doći i veće šanse za stan, školu, jezik i posao.

Izvor: Srpski ugao 

1968-uefa-euro-championship-yugoslavia-team-462x740-(1)

Ilija Pantelić se afirmisao u novosadskoj Vojvodini, a slavu stekao kao reprezentativac Jugoslavije koja je osvojila drugo mesto u Evropi, i kao kapiten Pari Sen Žermena. Mladen Krstajić s Partizanom osvojio pet državnih titula,  9 sezona nastupao u Bundesligi i sa Verderom „uzeo“ duplu  krunu, 59 puta obukao dres sa državnim grbom…

Opšte je mišljenje da je Ilija Pantelić (1942-2014) jedan od trojice najboljih golmana svih vremena na prostoru nekadašnje Jugoslavije, odmah uz Vladimira Bearu i Milutina Šoškića. Rođen je, na Svetog Iliju,  u Kozicama kod Sanskog Mosta, a u Nove Kozarce stigao je s porodicom  kolonizacijom nakon Drugog svetskog rata. Rano je, kao i većina klinaca iz generacije, zavoleo loptu. Već kao stariji pionir zaigrao je u mesnom klubu na poziciji – beka, ali se ubrzo premestio na gol i odmah na sebe skrenuo pažnju. Bilo mu je 16 godina kada je prešao u BAK iz Bele Crkve, a već u prvoj sezoni u ovom klubu proglašen je najboljim golmanom Vojvođanske lige.

S takvom reputacijom stiže u drugoligaški Radnički iz Sombora, u kojem potvrđuje raskošan talenat, pa ga traže Crvena zvezda i Vojvodina. Ilija se opredeljuje za Novosađane, s kojima potpisuje četvorogodišnji ugovor i u dvadesetoj godini, nasledivši čuvenog Andriju Vereša.  Prvoligaškim debijem na Stadionu JNA u Beogradu protiv Partizana (4:3 za Vojvodinu), zakoračuje na veliku jugoslovensku fudbalsku scenu. Nedugo potom zaigrao je za mladu reprezentaciju države, a u 23. godini i za našu najbolju seniorsku selekciju.

Pantelić je u velikoj meri doprineo da Vojvodina 1966. godine prvi put u svojoj istoriji, s ekipom u kojoj su bili Brzić, Nešticki, Trivić, Pušibrk, Pirmajer, Savić, Radović i ostali, osvaja šampionsku titulu SFRJ. Te godine postaje nezamenjiv na reprezentativnom golu. Proslavio se u kvalifikacijama za Kup nacija i sa ekipom, u kojoj su bili Džajić, Musemić, Petković, Holcer, Osim, Fazlagić, Paunović, Pavlović i ostale fudbalske zvezde iz briljantne generacije. Igrao je te 1968. godine na finalnom turniru u Rimu. U polufinalu smo sa 1:0 pobedili Englesku, u finalu igrali nerešeno sa Italijanima, pa u ponovljenom meču, sa 0:2, nesrećno izgubili.

Veliki Panta ili Ilija Gromovnik,  kako su ga od milja zvali navijači, nakon 8 sezona u dresu Vojvodine i 384 zvanična meča, započeo je uspešnu internacionalnu karijeru. Prešao je 1969. godine u Pari Sen Žermen i, mediji su pisali, već na promociji opčinio fudbalski svet Francuske.

U polusezoni prelazi u Olimpik iz Marselja, koji je trenirao Josip Skoblar. S novim  klubom osvaja i prvenstvo i Kup Francuske. Potom se seli na Korziku i brani boje Bastije, koja je tada bila u gornjem delu prvoligaškog nadmetanja. Nakon izvesnog vremena vraća se u Pari Sen Žermen. Izvanredno brani. Nosi kapitensku traku. Za sportski doprinos dodeljuje mu se Medalja grada Pariza.U Francuskoj je, nakon ukupno 400 zvaničnih nastupa, okončao igračku karijeru u 36. godini. Na oproštajnoj utakmici poštovanje mu je iskazalo 60 hiljada ljudi.

U domovinu se, konkretno u Novi Sad, Ilija vratio 1977. godine. Bio je angažovan u Vojvodini kao trener i član uprave. Često je svraćao u Nove Kozarce, u kojima stadion nosi njegovo ime. Zbog sportskih i ljudskih  osobina u Banjaluci je od Fudbalskog saveza Republike Srpske dobio Zlatnu plaketu. Preminuo je u Novom Sadu u 72. godini.

Mladen Krstajić ima impresivnu sportsku karijeru, koja, u trenerskom smislu, još traje. Njegova životna priča je poput scenarija za uzbudljiv film satkan od, na početku lepih, pa nenadano dramatičnih i bolnih događaja s elementima duboke prognaničke tragike, na kraju, zahvaljujući ljudskoj snazi, a posredstvom buba-mare, sa – srećnim preokretom.

Krstajić je 1974. godine rođen u Zenici, u kojoj je proživeo srećno detinjstvo i ranu mladost. Započetu fudbalsku karijeru u Čeliku prekinuo je rat. Te zlokobne 1992. godine, busom je, preko Doboja, s delom porodice, izbegao u Srbiju i privremeno se skućio na krajnjem severu Banata.Zaigrao je za čokanski klub, pa ubrzo prešao u Sentu, gde su ga zapazili ljudi iz našeg grada i doveli u OFK Kikindu, za koju je potom odigrao 48 utakmica. Te 1996. godine htela ga Zvezda, ali ga srce odvelo u  Partizan. Crno-beli dres nosio je do leta 2000. godine 84 puta, pa s reputacijom reprezentativca, potpisao za Verder. U tom momentu počinje njegova vanserijska bundesligaška odiseja. U Bremenu je ostao četiri sezone i za to vreme u s Verderom je 2004. godine uzeo i šampionsku titulu i Kup Nemačke. Seli se u Šalke, u kojem, kao kapiten,  sa izuzetnim uspehom nastupa narednih pet godina i biva proglašen jednim od najboljih igrača ovog kluba.

Mladen 2009. godine prekida „gastarbajtersku“ karijeru. Ponovo je u crno-belom jatu, s kojim odmah osvaja titulu, koju, dopunjenu peharom Kupa Srbije, uzima i narednog leta.

Maestralni Krle za našu najbolju selekciju, od 1999. do 2008. godine,  odigrao je 59 mečeva. Još se pamti nezaboravni reprezentativni odbrambeni bedem iz 2006. u kojem su, uz Krstajića, Nemanja Vidić, naš Kikinđanin Goran Gavrančić i Ivica Dragutinović.

Posle igračke karijere Krstajić je kraće vreme bio sportski direktor Fudbalskog kluba Partizan. Prvi čovek Radnika iz Bijeljine postao je 2015. godine. Potom je uplovio u trenerske vode. Bio je pomoćnik selektoru Slavoljubu Muslinu u uspešno okončanim kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo u Moskvi 2018. godine, na  kojem je vodio našu izabranu selekciju. Ubeležio je kao selektor Srbije 19 utakmica, s učinkom 9 pobeda i po pet remija i poraza. Bio je 2021. godine trener TSC, zatim je 2022. godine radio u Izraelu, pa dve godine bio selektor Bugarske.

PANTELIĆ PRE SVIH

– Jako je nezahvalno opredeljivati se za najboljeg fudbalera – kaže nekadašnji igrač Kozare i OFK Kikinde Novica Rodić. Imali smo mnogo istinskih asova, poput Veselinova, Bursaća, Mrđe, Kerija, Borovnice, Pilipovića, Žilića, Bešlina…Za mene je, sve u svemu, Ilija Pantelić bez premca. Kako ga je samo hvalio svetski golman Dino Zof. Takva ličnost, s briljantnom karijerom, za poštovanje je i ponos.

FENOMEN IZ SRBIJE

Nakon detaljnih  medicinskih i ostalih provera igrača, Nemci nisu mogli da se načude koliko je Mladen Krstajić fizički spreman i otporan na povrede, kako mu se organizam nakon velikih napora brzo oporavlja. Još više ih je iznenadilo kako Srbin nikada ne kuburi sa kondicijom i koliko je, i pri najvećim iskušenjima, mentalno jak.

 

M. Ivetić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sajam-cveca-(13)

U subotu, 18. oktobra, biće održan Oktobarski bazar i Sajam cveća.

Organizator je Turistička organizacija Grada Kikinde. Predstavljanje lokalnih proizvođača i cvećara iz Kikinde i okoline trajaće od 10 do 16 sati na Gradskom trgu.

saobracajna-policija-1

Pripadnici saobraćajne policije će od danas do 20. oktobra sprovoditi pojačane mere kontrole usmerene na otkrivanje i sankcionisanje prekršaja kojima se ugrožava bezbednost pešaka, sa akcentom na kontrolu brzine u zonama pešačkih prelaza, saopštio je MUP.

„S obzirom na to da je od početka oktobra u saobraćajnim nezgodama u Srbiji poginulo čak sedam pešaka, apelujemo na vozače motornih vozila da povećaju opreznost i smanje brzinu kretanja vozila, pre svega u zonama pešačkih prelaza“, navodi se u saopštenju MUP-a.

Iz MUP-a apeluju na pešake da preduzmu mere kako bi bili vidljiviji drugim učesnicima u saobraćaju, kao i da noću i u uslovima smanjene vidljivosti na putevima van naselja moraju biti osvetljeni ili označeni reflektujućom materijom.

ugljesa-foto

Kao predsednik Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu Narodne skupštine Republike Srbije pozivam vrhovnog tužioca Zagorku Dolovac da prestane da vrši pritisak na sudije Viših sudova u Novom Sadu.

-Dolovac je svesna da je dopunjena optužnica za pad nadstrešnice u Novom Sadu pravno neodrživa onako kako je napisana a posebno, jer svaki dan javnost saznaje za nove dokaze koji su novosadski tužioci Lepotić i Josimović sakrili u istrazi postupajuću mimo zakona i opstruišući pravdu. Ova dva tužioca, pod direktnim protivzakonitim uticajem Zagorke Dolovac, napisali su optužnicu koja nije rezultat dokaza i koja neće dovesti do pravde već je želja vrha tužilaštva da zaštiti sebe od javnosti i da sakrije svoju nesposobnost i nerad.

-Vrhovni tužilac Dolovac je svesna da je novosadska optužnica presuda za nezakonit rad kako njen, tako i Lepotića i Josimovića. Da su u istrazi sakriveni mnogi dokazi i da su mnogi koji su krivi poput predsednika Skupštine akcionara kompanije Infrastruktura železnice Srbije Nebojše Bojovića i izvršnog direktora Infrastrukture Milutina Miloševića zaštićeni da ne odgovaraju. Ovi tužioci moraju da znaju, da će jednom, i javnosti i nadležnim organima morati da odgovore na pitanja:

– Zašto ste i po čijem nalogu uklonili sve ostatke srušene nadstrešnice 17 sati po njenom rušenju i tako uništili dokaze i sprečili svaku dalju istragu?
– Zašto ste odbili da veštači američki Federalni istražni biro i da tako neko ko je nezavistan da svoj sud o padu nadstrešnice i mogućem terorizmu?
– Zašto ste krili snimke sa sigurnosnih kamera da biste zaštitili Bačulova koji još uvek ne ume da objasni šta je radio na Železničkoj stanici?
– Zašto nikada niste pokušali da utvrdite identitet radnika i inženjera koji su radili na nadstrešnici, njihove kontakte i eventualnu odgovornost?
-Dolovac je svesna da će kako ona, tako o tužioci Lepotić i Josimović krivično da odgovaraju ako njena nakaradna i nepotpuna optužnica za pad nadsteešnice ne bude potvrđena, jer javnost svaki dan saznaje šta su sakrili ili odbili da istraže.

-Zato je Dolovac napravila ”tim za potvrdu” koju osim nje, Lepotićam Josimovića čine tužioci Ivana Pomoriški Stoiljković i Tatjana Lagumdžija kao član Visokog saveta tužilaštva Predrag Ćetković. Ova ekipa vrši pritisak na novosadske sudije da potvrde optužnicu za nadstrešnicu preteći im Laurom Koveši, Jurodžastom kao i zapadnim službama!?

-Pozivam Zagorku Dolovac da prestane sa ovakvim radnjama. Jer, kako je predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić više puta najavio – vreme odgovornosti dolazi!

Predsednik Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu Skupštine Srbije i narodni poslanik SNS dr Uglješa Mrdić

slepi

Međunarodni dan belog štapa 15. oktobar, posvećen vidljivosti i ravnopravnosti osoba oštećenog vida, u našem gradu obeležila je Organizacija slepih i slabovidih „Severni Banat“, kao i Međuopštinska organizacija slepih i slabovidih Kikinda, Čoka, Novi Kneževac.

Belim štapom, simbolom slobode i samostalnosti, slepi i slabovidi ljudi obeležavaju ne samo datum, već i pravo na dostojanstven život u zajednici.

– Beli štap simbolizuje slobodu, samostalnost i nezavisnost osoba oštećenog vida. Uz njegovu pomoć čovek više nije ograničen na kućni prostor – može slobodno da se kreće, da sam obavlja poslove- kazala je Jagoda Nakrajkućin iz Organizacije slepih i slabovidih „Severni Banat“.

Ona je podsetila da je ovaj datum ustanovljen još 1964. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, kada je proglašen za Dan belog štapa, kako bi se slepe osobe učinile uočljivijim u javnosti i u saobraćaju.

– Naš cilj je da pokažemo sugrađanima da smo prisutni, da ne živimo pored njih, već sa njima. Beli štap nas povezuje sa svetom, ali i sa ljudima- rekla je Nakrajkućin, najavivši tradicionalnu simboličnu šetnju povodom ovog dana.

Organizacija slepih i slabovidih „Severni Banat“ broji oko 150 članova. Prema rečima Nakrajkućin, na sreću nemaju dece školskog uzrasta, a većina članova je zaposlena ili zbrinuta.

– Ponosni smo što smo putem javnih radova omogućili za nekoliko naših članova da steknu uslove za penziju. Pored toga, sprovodimo brojne edukacije – radionice psihosocijalne podrške i obuke za samostalno kretanje uz pomoć belog štapa- dodala je ona.

Da je podrška lokalne zajednice ključna, potvrđuje i Petar Budai iz Međuopštinske organizacije slepih i slabovidih.

– Imamo oko sto članova, uglavnom starijih. Grad nas finansira i prepoznaje naš rad koji je u interesu svih slepih i slabovidih- istakao je Budai, zahvalivši se na saradnji Gradskoj upravi.

On je podsetio i na probleme sa kojima se članovi susreću – od zapošljavanja do pristupačnosti prostora. – Poslodavci i dalje imaju predrasude, pa se slepi teško zapošljavaju. Bilo bi dobro i da imamo više taktilnih staza.  Postojeće se često koriste za vožnju bicikla. Zamolio bih građane da imaju razumevanja, mnogi to čine iz neznanja, ali te staze su od životnog značaja za bezbedno kretanje slepih- poručio je on.

Uz brojne izazove, članovi organizacije ističu i da se poslednjih godina stanje poboljšava. Nove mere i projekti, poput uvođenja invalidskih kartica koje će sadržati osnovne podatke i procenat invaliditeta, trebalo bi da olakšaju ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom.

– To će nam znatno olakšati život. Nećemo više morati da nosimo brojna rešenja, jedna kartica će biti dovoljna- rekao je Budai.

Obeležavanje Međunarodnog dana belog štapa u Kikindi nije samo podsećanje na važnost pomagala koje slepima daje sigurnost, već i poruka društvu da je videti drugoga – pitanje svesti i solidarnosti.

nemanjaaa

Nemanja Đukić, doskorašnji učenik Gimnazije „Dušan Vasiljev” i vaterpolista kluba Žak, učestvovao je kao jedan od modela na ovogodišnjem Serbia Fashion Week-u.

Na ovom prestižnom događaju, koji tradicionalno okuplja najpoznatije modne dizajnere iz Srbije i sveta, Nemanja je prošetao pistom u okviru dve revije. Predstavio se u kolekciji Martini Vesto by Boško Jakovljević, poznatoj po elegantnim muškim odelima, kao i u kreaciji dizajnerke Tajane Balaž Jurišić.

Njegovo pojavljivanje na pisti privuklo je pažnju publike i predstavnika modnih agencija, što potvrđuje da se pred njim otvaraju nova poglavlja i u svetu mode.

Don`t copy text!