јануар 26, 2026

Jelena Trifunović

Osvajači facebook

Nezaboravni hitovi poput „S kim čekaš dan“, „Kome sada usne ljubiš do zore“, „Gde da pobegnem“, „Marija“, „Pronađi me“, „Krv i led“ odzvanjaće halom Sportskog centra „Jezero“ 8. marta uveče. Specifičnim zvukom i prepoznatljivim vokalom, kao i neprolaznim baladama, „Osvajači“ su publiku osvojili pre više od tri decenije. Pred kikindskom publikom, nastupiće posle dužeg vremena. Na koncertu će svirati repertoar koji je svojevrstan muzički vremeplov kroz trodecenijsko trajanje ovog kragujevačkog benda, kaže u razgovoru za Kikindski portal, klavijaturista Nebojša Jakovljević Šone.

-Možete očekivati celovečernji i dobar rok koncert. Sviraćemo stare i nove hitove. Tri decenije postojanja nije malo. Nedavno smo imali koncert u MTS dvorani, i publika i mi bili smo prezadovoljni- jasan je Šone iz „Osvajača“.

Upravo su velikim koncertom u MTS dvorani u Beogradu u oktobru prošle godine, proslavili jubilej,  30 godina rada. Grupa je osnovana 1990. godine. Na svoja prva dva albuma, „Krv i led” i „Sam” predstavili su se glam metal zvukom, a najveći uspeh doživele su njihove balade „Možda nebo zna“ i „S kim čekaš dan”. Nastupali su i na brojnim festivalima. U radu grupe, kao producent i muzičar, učestvovao je i legendarni klavijaturista Laza Ristovski. „Osvajači“ su imali nekoliko prekida u radu, ali je bend, u nešto izmenjenom sastavu, uspešno nastavljao tamo gde su stali- sa novim pesmama i albumima, kao i vatrenim nastupima.

– U Kikindi stvarno dugo nismo svirali. Uzbuđeni smo što ćemo uskoro biti pred publikom u vašem gradu. Drago nam je što će to biti baš za 8. mart, i što ćemo tog dana podeliti bogato muzičko iskustvo i naša srca sa kikindskom publikom- poručuje Šone koji ne krije da je u svetu muzike podjednako teško uspeti i trajati.

Koncert u kikindskoj hali Sportskog centra „Jezero“ organizuju Grad i Turistička organizacija povodom Dana žena. Pored besplatnog ulaza na koncert, obezbeđen je i besplatan prevoz iz sela. U nastavku teksta pogledajte satnicu prevoza. I naravno, ne propustite „Osvajače“!

Polazak 8.marta sa registrovanih stajališta za autobuse ,,Autoprevoza“.
1. Nakovo –Banatsko Veliko Selo – Kikinda
Nakovo 17,45 sati
Banatsko Veliko Selo 18 sati
2. Novi Kozarci- Rusko Selo – Kikinda
Novi Kozarci 17,45 sati
Rusko Selo 18 sati
3. Bašaid – Banatska Topola- Kikinda
Bašaid 17,30 sati
Banatska Topola 17,45 sati
4. Sajan- Iđoš- Mokrin- Kikinda
Sajan 17.30 sati
Iđoš 17,40 sati
Mokrin 18 sati

Posle koncerta autobusi će za povratak čekati na parkingu SC ,, Jezero“.

333780317_213328774529778_3600988323003606523_n

Zbog havarije na delu vodovodne mreže u ulici Ive Lole Ribara, bez vode su korisnici u toj ulici, na potezu od Svetosavske do ulice Braće Tatić.

Ekipe Javnog preduzeća za komunalnu infrastrukturu „Kikinda“ su na terenu i rade na otkanjanju kvara. Na licu mesta je i Čedo Gvero, v. d. direktora JP Kikinda. Kako protiču radovi na sanaciji havarije uverio se i gradonačelnik Kikinde Nikola Lukač.

 

 

Nikić

Na šampionskom postolju 37. Svetskog prvenstva u nadmetanju guskova u Mokrinu je osmogodišnji gusan Batak vlasnika Nikole Nikića Minje. On je u finalu pobedio Fedora vlasnika Miroslava Čeleketića.

-Imao je teške borbe, pobedio dva šampiona. Pre dve godine pobedio je Arpada koji je zaredom dve godine bio prvi. Ima kolekciju pobeda. Pre dve godine je bio drugi, kao mlad prvi. Može on još da se bori, ali neće, ide u zasluženu penziju, da uživa. Ima da živi kao Sulejman, da menja žene i da deci poklanjamo mlade guskove da se takmiče- kaže Nikić čiji je gusan imao i pobednički tretman- počev od ishrane, nege, šetnje.

-Mora da bude kvalitetna ptica, treba nege, šetnje, posebna ishrana od septembra. Nas dvojica imamo pešaka kilometražu do Beograda. Sad oboje idemo u penziju-zadovoljno zaključuje Nikić (50).

Pehar mu je uručio gradonačelnik Nikola Lukač.

-Čestitam pre svega Nikoli Nikiću Minji čiji je gusan pobedio. Uz podršku Mesne zajednice, Grada i organizaciju Udruženja „Belo pere“ ovo je već 37. Svetsko prvenstvo u nadmetanju gusana. Izuzetno je značajno za Mokrin, o njemu se nadaleko čulo. Ovde je važno i pobediti, biti najbolji i to je prestiž koji će Minja i gusak imati u narednih godinu dana. Ovde se čuva tradicija i običaji, a kao što vidite uprkos veoma hladnom vremenu okupio se i veliki broj ljudi. Sigurno je da ovo treba čuvati i podići na viši nivo, a za to uzgajivači i „Belo pere“ mogu očekivati podršku Grada –  rekao je Lukač.

U kategoriji mladih, šampionsko mesto izborio je gusan Spasoje Milana Dražića.

-Finalna borba je bila brza i laka. Nega gusana je jako dobra, kao i ishrana zato je tako lako i pobedio. Od malih nogu se bavim guščarstvom, to je tradicija, ali je doći do prvog mesta teško. Jednom sam bio prvi, isto u ovoj kategoriji pre 10,11 godina, jednom drugi- navodi Dražić.

Gusak Žućko četrnaestogodišnjeg Lazara Adamova najuspešniji je bio među dvogodišnjim gusanima.
–Šetao sam ga, kupao. Od malena se bavim guščarstvom. Moj gusak je potomak čuvenog Acike, najstarijeg gusana u Mokrinu-srećan je mladi Mokrinčanin.

Nadmetanja gusana počela su sredinom decembra, a učestvovalo ih je 116 u sve tri kategorije.

kikinda-panorama-1929_slika_O_88082149

Verovali ili ne, i drug Josif Visarionovič Džugašvili Staljin imao je svoju ulicu u Kikindi. Naravno, ime velikog vođe sovjetske politike nije mogla poneti bilo koja ulica. Po voljenom i hvaljenom, a potom omraženom lideru Komunističke partije Sovjetskog Saveza zvala se sadašnja Svetosavska ulica. Ali na kratko. Posle čuvenog Titovog istorijskog „ne“ Sovjetima, ovdašnji vlastodržci su brže-bolje ulicu preimenovali u 7. jula. Inače, do 1918. godine, jedna od glavnih ulica u gradu zvala se upravo tako – Glavna. Potom je preimenovana u Jelisavetinu, da bi u periodu između dva rata nosila ime vođe prvog srpskog ustanka i rodonačelnika dinastije Karađorđevića- Karađorđeva.

Brojne nazive promenila je i ulica Braće Tatića. Zvala se Staropoštanska, pa Ruzveltova, potom ulica Nikole Pašića, pa Edvarda Kardelja.

Svoju ulicu u Kikindi imao je i čuveni brigadir Ristić. Nekadašnja Ratarska ulica, bila je nazvana po čuvenom komandantu „Gvozdenog puka“. Reč je o današnjoj ulici Cara Dušana.

Po srednjevekovnom srpskom vladaru, knezu Lazaru Hrebeljanoviću, poznatijem u narodu kao Car Lazar između dva svetska rata zvala se današnja ulica Ive Lole Ribara. Do 1918. nosila je naziv Grobljanska.
Takođe u periodu od 1919. do početka drugog svetskog rata, svoju ulicu imao je i legendarni srpski vitez iz srednjeg veka, jedan od najistaknutijih epskih junaka Miloš Obilić. Ulica je kasnije ponela ime po Generalu Nađu, učesniku Španskog građanskog rata i narodnom heroju, ali ga je ubrzo „smenio“ poznati pisac Stevan Sremac, po kom se ona i danas zove.

Ulicu u Kikindi imao je i poslednji veliki vladar srpskog srednjeg veka, despot Đurađ Branković. Posle oslobođenja u Drugom svetskom ratu, srpskog despota „smenio“ je narodni heroj Toza Marković.

Po prvom i poslednjem vojvodi Srpskog vojvodstva i prvom Srbinu koji je od Napoleona dobio Orden legije časti Stevanu Šupljikcu nazvana je 1919. godine, dotadašnja Žomboljska ulica. Danas je to ulica Braće Sredojev.

 

Nastaviće se

 

gusani 3

Batak i Fedor spremni su za finale. I Nikola Nikić i Miroslav Čeleketić uvereni su da će baš njihov mezimac stati na tron i ponosno poneti slavu pobednika. Oba gusana poseduju pobedničke gene i kod svojih vlasnika uživaju, kako smo se i uverili na licu mesta, deluks tretman. Batak ima poseban režim ishrane i herkulovski zamah krila. Da u njegovim pernatim grudima kuca hrabro srce pokazao je još kao jednogodišnjak osvojivši titulu prvaka u kategoriji mladih.

Izazivač je borbeni Fedor. U potpunosti opravdava ime dobijemo po MMA borcu. Okuražen bodrenjem svojih miljenica, od kojih je, ipak, jedna posebno srcu draga, samouvereno je nizao pobede stigavši do finala.

Trijumf će, saznajemo, i jednom i drugom, promeniti život. Jednom sledi opraštanje od „ringa“ i mirni penzionerski dani u prostranom seoskom dvorištu, a drugom- selidba. Kako će to uticati na ishod finala u nedelju? Na tronu može biti samo jedan.

sajma turzima bg4

Da od 14. do 17. septembra budu gosti Kikinde i najveće i najdugovečnije ovdašnje turističke manifestacije „Dani ludaje“, Turistička organizacija Grada Kikinde poziva i brojne posetioce 44. Međunarodnog sajma turizma u Beogradu. Kikinda se, u okviru turističke ponude Vojvodine, danas predstavlja u paviljonu Pokrajinskog sekretarijata za privredu i turizam.

-Kao dobitnici sertifikata „Najbolje iz Vojvodine“, dobili smo sjajnu priliku da promovišemo „Dane ludaje“ na Sajmu turizma u Beogradu- kaže za Kikindski portal Tatjana Vuković iz Turističke organizacije Grada Kikinde.  -Veoma je posećen sajam, mnoštvo je gostiju, kako stranih, tako i domaćih, i posebno je zadovoljstvo što možemo da predstavimo našu manifestaciju u pravom svetlu. Poneli smo i razne autentične proizvode od ludaje iz Kikinde, od naših lokalnih proizvođača. Iz Udruženja žena iz Iđoša doneli smo liker i pekmez od ludaje, tu je i pivo od ludaje Bir kingsa, kao i proizvodi PG Krstonošić, Nuto Nakovo i drugi. Drago mi je da na ovaj način skrećemo pažnju i odavde iz Hale 1 beogradskog Sajma pozivamo goste da nam dođu u Kikindu.

Sajam turizma u Beogradu traje od 23. do 26. februara, pod sloganom „Kad je odmor, nije teško“. Vojvodina se u okviru paviljona od preko 200 kvadratnih metara i „Vinske ulice“ predstavlja raznovrsnim tematskim sadržajima u okviru kampanje pod sloganom „Od klasike do magije“, koja odslikava njene turističke, vinske i gastronomske osobenosti, kao i multukulturalnost i multietničnost.

 

budišini (2)

Mnoštvo emocija i sećanja probudilo je otvaranje izložbe „Budišini“, o jednoj od najpoznatijih kikindskih porodica- kod njihovih potomaka, ali i brojnih sugrađana koji su danas bili u Narodnom muzeju. Priča o ovoj familiji, nekada veoma imućnoj i uticajnoj, a nakon Drugog svetskog rata stavljenoj na stub srama, ispričana je kroz portrete, rodoslov, fotografije i druge porodične uspomene. Četiri portreta, potomci porodice Budišin prošle godine su darovali kikindskom Muzeju, a izložena su i dva grupna portreta, autora mokrinskog umetnika Jovana Dime, iz zbirke Galerije Matice srpske.

-Moja majka Olga rođena Budišin rešila je da slike poklonimo Muzeju kako bi rođaci i potomci mogli da dođu i da ih vide- započinje priču Emil Jović, elektroinženjer iz Novog Sada. Sveža su sećanja kada je kao dete po dva, tri meseca provodio u Kikindi, kod dede po kom je i dobio ime. U tom stanu na gradskom trgu su se i nalazili porodični portreti.

– Deda je stanovao na trgu u stanu koji su kupili od udovice Jovana Pačua. Kada sam prelazio iz Bačke u Banat kao da sam dolazio kući. Ovaj grupni portret pamtim još iz detinjstva, stajao je iznad kreveta. Sećam se da je jednom rođaka komentarisala da se plaši slike jer su „svi tako ozbiljni i strašni”, a ja sam odgovorio: „ne treba da se plašiš, to su naši dedovi, oni nas čuvaju”. Nije bilo lako da poklonimo ove slike, ali mislim da je to bila najracionalnija odluka, Muzej će ih najbolje čuvati- emotivan je Emil Jović.

Na grupnom portretu je Gavra Budišin (1827-1895), prvi značajniji predstavnik porodice, veleposednik, županijski i varoški predstavnik, član crkvenog odbora sa četiri sina: Šandorom (Aleksandrom), Lazom, Đurom i Mitom.

Kikinđani uglavnom nisu voleli Budišine, ali su prema njima imali dozu strahopoštovanja. Nekada su bili ljubomorni na njihovo bogatstvo, a između dva svetska rata prozivali su ih zbog njihovog političkog delovanja i korupcije. Neposredno posle Drugog svetskog rata, nekoliko članova familije, označeni su kao izdajnici i saradnici okupatora.

-Emocije su me savladale, vežu me za Kikindu i porodicu Budišin koju nažalost znam samo po nesreći- priča Radmila Nikolajević Bogosavljev čija je majka Sofija ćerka Miloša i Darinke Budišin. Posle završene gimnazije u Kikindi, završila je studije prava u Beogradu gde i danas živi. -Moj deda Miloš i njegov rođeni brat Steva Budišin su streljani kao veleposednici i nažalost, neprijatelji države. Mi imamo njihovu rehabilitaciju. Njihov greh je bio samo to što su bili veleposednici i što su živeli od te svoje zemlje. Žao mi je što ovo nije ranije upriličeno, bilo je mnogo potomaka živo. Moj brat od tetke, advokat Duško Budišin umro je pre pet godina. Moja porodica Budišin prošla je najgore moguće stvari- kaže Radmila Nikolajević Bogosavljev kojoj je Gavra Budišin čukundeda.

Po majčinoj lozi iz porodice Budišin je i Ivan Nožinić, inače urednik informativnog programa Radio Novog Sada.

-Miloš Budišin je moj predak, streljan je od strane komunističke vlasti. Dančika Budišin, moj deda ubijen je posle Sremskog fronta kod Podravske Slatine, po naređenju Koste Nađa, kao i nekoliko oficira kraljeve vojske. Posle rata nam je kompletna imovina oduzeta i moj deo familije, zbog neprijatnosti koje je doživljavao u Kikindi, preselio se u Sremske Karlovce i Novi Sad. Oduzete su hiljade i hiljade jutara zemlje, nekretnine među kojima su i kuće u ulici Generala Drapšina – kaže Nožinić.

Budišini su Lužički Srbi

-Budišini su iz mesta Budišin, na granici Nemačke i Češke. Došli su kao trgovci krupnom stokom u Banat. Tu su se doselili i zadržali pravoslavlje, a poreklom su Lužički Srbi- navodi Ivan Nožinić pokazujući grb pomenutog mesta.

Zla sudbina

Gavru Budišina i njegove sinove javno su prozivali da „nisu bili dobri Srbi” jer su na izborima nekoliko puta podržali „vladinog” kandidata za poslanika u ugarskom saboru. Međutim, Gavrini unuci su neposredno pred Prvi svetski rat postali aktivni članovi radikalne stranke. Posle Velikog rata, predstavljali su varošku ekonomsku i političku elitu.

-Pomenuću dvojicu koji su najznačajniji zbog svog političkog delovanja. Tokom dvadesetih godina dvadesetog veka, najznačajnijiji i najmoćniji čovek u Velikoj Kikindi bio je Joca Budišin (1879-1943), poslanik u parlamentu Kraljevine SHS iz redova Narodne radikalne stranke, pitao se maltene za sve u gradu. Drugi, Steva Budišin je od 1931 do 1935. bio poslanik u parlamentu Kraljevine Jugoslavije, pa senator Dunavske banovine. Steva Budišin je bio prvi koji je stradao, odmah nakon što su partizani oslobodili Kikindu. Tada počinje zla sudbina porodice Budišin. Pored Steve, streljani su i njegov brat Miloš i brat od strica Đura. Budišini su se povukli, veliki deo njihove imovine je nacionalizovan. Većina ih kasnije odlazi u Novi Sad i Beograd, tako da, koliko je nama poznato, mada postoje oprečna mišljenja, potomaka u Kikindi više nema-navodi istoričar Vladislav Vujin, kustos muzeja.

Rodoslov Budišina

Kikindskom muzeju je poklonjen i rodoslov porodice Budišin koji je uradio Ivan Budišin,a dopunio kustos muzeja Vladislav Vujin na osnovu raspoloživih podataka sa nadgrobnih spomenika i umrlica.
Prvi Budišin iz Velike Kikinde bio je Jakov (1771-1845).

1677326027116_ok

Kako bi učenicima približili realni svet poslovanja, ukazali na to da su formalna znanja koja stiču u školi primenljiva u praksi i motivisali ih da se, možda, i sami otisnu u preduzetničke vode, Ekonomsko-trgovinska škola organizuje posetu uspešnih preduzetnika iz naše sredine.

Ovoga puta, gost je bio Aleksa Raca, vlasnik preduzetničke radnje Nuto iz Nakova. Aleksa je pohađao Ekonomsko-trgovinsku školu i sa istom ozbiljnošću i odgovornošću je nastavio školovanje na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, na smeru agroekonomija.

Preduzetnička radnja Nuto, od 2020. godine bavi se proizvodnjom prirodnih proizvoda od lešnika i kikirikija koji su na tržištu prepoznati kao izuzetno kvalitetni.

– Predavanje je održano u petak u prepunoj medijateci Ekonomsko-trgovinske škole. Gost je pričao svom životnom putu, interesovanjima, motivima koji su ga naveli da se bavi ovom delatnošću, kako se posao razvijao, da li je imao pomoć i od koga, o izazovima posla, o preduzeću, proizvodima, problemima koji se javljaju u poslovanju, proboju na tržište, konkurenciji i borbi sa njom. Govorio je o lepim stranama, kao i problemima koji se javljaju u preduzetničkom poslu, marketinškim aktivnostima, planovima za budućnost. Učenici su pratili izlaganje sa velikim interesovanjem, a  postavljajući brojna pitanja, saznali su više o vođenju samostalnog posla- kaže Jasna Grbić, profesorica u Ekonomsko-trgovinskoj školi.

Ovakva zanimljiva i interaktivna predavanja sa gostima- uspešnim preduzetnicima, ova srednja škola organizuje već petnaestak godina, u okviru predmeta Preduzetništvo.

tera skulpture

Umetnički savet Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Tera“ odabrao je šestoro umetnika koji će učestvovati na ovogodišnjem Internacionalnom simpozijumu skulpture u terakoti „Tera“. Tokom jula, u Kikindi će stvarati renomirani umetnici iz Španije, Albanije, Hrvatske i Srbije.

Ledia Kostandini, akademska umetnica iz Tirane, diplomirala je 2006. na odseku monumentalno slikarstvo na Akademiji umetnosti u Tirani. Radila je kao profesor na POLIS Univerzitetu za dizajn i arhitekturu u Tirani.

Vajar Nikola Nenadić iz Rijeke u likovnom izrazu prepoznat je po izradi skulptura od kovanog metala, kamena i drveta za koje je i više puta nagrađivan na raznim likovnim manifestacijama širom Evrope. Diplomirao na Akademiji u Veneciji. Zaposlen je kao viši asistent na vajarskoj katedri Akademije primenjenih umetnosti u Rijeci.

Skulpture u terakoti stvaraće i Španac Jorge Beda Morcilo Juliani. Pohađao je Školu primenjenih umetnosti i umetničkih zanata u Madridu, a diplomirao vajarstvo na Školi primenjenih umetnosti i umetničkih zanata u Saragosi.

Učesnik prestižnog umetničkog simpozijuma biće i Saša Pančić, dobitnik brojnih nagrada.  Prepoznat je kao autor koji u radu koristi iskustva i tekovine avangarde i visokog modernizma kao jasna polazišta za sopstveni umetnički eksperiment. Diplomirao je slikarstvo, a magistrirao crtež na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu.

Profesor emeritus Univerziteta umetnosti u Beogradu Čedomir Vasić je na umetničkoj sceni od 1969. godine. Kao stipendista Fulbrajtovog programa na Kalifornijskom univerzitetu u Santa Barbari i Los Anđelesu studirao je video u klasi prof. Micurua Kataoke i kompjutersku umetnost kod prof. Džona Vitnija. Multimedijalni umetnik izuzetno bogate i živopisne karijere za svoj rad je dobio značajna priznanja.

Na 42. vajarskom sazivu učestvovaće i Miroljub Stamenković, redovni profesor na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Pored vajarstva, primenjenog vajarstva, medaljerstva, bavi se konzervacijom i zaštitom kulturnih dobara. Kao konzervator i dugogodišnji saradnik Narodnog muzeja iz Beograda restaurirao je i konzervirao mnoga dela koja pripadaju najvišem rangu kulturne baštine Srbije.

Terin Umetnički savet čine: mr Slobodan Kojić, magistar vajarstva, osnivač i direktor Centra za likovnu i primenjenu umestnost „Tera“, Verica Nemet, kustoskinja-istoričarka umetnosti, Sava Stepanov, samostalni likovni kritičar iz Novog Sada, dr Sanja Kojić Mladenov, muzejski savetnik Muzeja savremene umetnosti Vojvodine Novi Sad i Igor Smiljanić, akademski vajar, doktorand likovnih umetnosti i viši stručni saradnik na vajarskom odseku novosadske Akademije umetnosti.

 

window-g07f5a9304_1920

Uredbom koju je usvojila Vlada Srbije, za kupovinu seoskih kuća sa okućnicom u 2023. godini namenjeno je 500 miliona dinara, a konkurs će narednih dana raspisati Ministarstvo za brigu o selu.

„ Cilj ovog programa je smanjenje migratornih kretanja stanovništva koja dovode do depopulacije u ruralnim područjima, motivisanje seoskog stanovništva da ostane na selu i podsticanje mladih da se vrate na selo rešavanjem stambenog pitanja“, saopštila je Vlada Srbije.

Ministarstvo za brigu o selu je podsetilo da je do sada iz ovog programa kupljena 1.631 kuća sa okućnicom u selima Srbije. Najpovoljnija seoska kuća koštala je 388.000 dinara, a najskuplje su se kretale do maksimalnog dozvoljenog iznosa od 1,2 miliona dinara, pa se za opredeljeni iznos od 500 miliona očekuje kupovina još oko 500 kuća u selima na teritoriji čitave Republike Srbije.

 

Don`t copy text!