јануар 27, 2026

Igor Crnogorac

KUD-Mokrin-a

Mokrinske Vaskršnje svečanosti, niz programa koji se održavaju od Lazareve subote, završavaju se sutra, u ponedeljak, 21. aprila, nastupom članova KUD „Mokrin“. Veliki koncert je, kao i svake godine i uskršnji i godišnji kaže predsednik KUD-a, Živko Ugrenović.

–  Na ovim koncertima prikazujemo sve što smo tokom godine radili. Nastupaju svi članovi, od najmlađeg, to su predškolci, do izvornog ansambla – ukupno šest folklornih grupa, dečija i ženska pevačka grupa, i orkestar KUD-a. Pripremili smo igre iz Niša, Trstenika, Užica, Gruže… – kaže Ugrenović.

O posvećenosti članova Društva, osim mnogobrojnih priznanja, govore i brojni nastupi na različitim manifestacijama, kao i prijateljstva koja neguju sa drugim društvima i organizacijama. U proteklom periodu nastupili su, između ostalog, na manifestaciji NURDOR-a, Uskršnjim igrama u Sajanu, a ovih dana stigao im je i poziv iz Severne Makedonije, za učešće na Međunarodnim festivalima folklora.

Veliki godišnji koncert ovog kulturno-umetničkog društva u Domu kulture u Mokrinu počinje u 19 sati, i ulazak je besplatan.

(Foto: KUD „Mokrin“)

Tucanijada

Na Varoškom trgu u Mokrinu danas je održana 35. Tucanijada – Svetsko prvenstvo u tucanju vaskršnjim jajima, centralna manifestacija Vaskršnjih svečanosti u ovom mestu.

Na tronu su ove godine bili domaćini – pobednik je Stevan Prodanov, drugoplasirani njegov brat Dušan, dok je treće mesto pripalo Ivanu Dilberu. Stevan (44), po zanimanju ekonomista, do sada je četiri puta poneo titulu šampiona, a Uskršnje svečanosti za njega su više od tradicije – one su deo porodičnog identiteta.

– Jaje se traži od Nove godine do takmičenja. Učestvujemo porodično – tata, brat i ja. To su jaja od naših koka, genetski selektovanih da nose jaka jaja. Od kada znam za sebe, Uskrs provodimo ovde. Tata je jednom bio prvak, a brat tri puta, kao porodica smo najtrofejniji. Odabrana jaja čuvamo u staroj kući babe i dede gde je temperatura stabilna, što je važno, tako jaje može da stoji i do tri meseca. Da bi se našlo pobedničko, potrebno je da se „kucne“ i do 15.000 puta o čelo ili zub – otkriva Stevan tajne velikog majstora, dodajući da u njihovom domaćinstvu svake godine ofarbaju i do 500 jaja.

Pehare i novčane nagrade od 20.000, 30.000 i 50.000 dinara uručili su predsednik Saveta Mesne zajednice Goran Ristić i gradonačelnik Kikinde Mladen Bogdan, koji je čestitao pobedniku.

Proverom pobedničkih jaja rukovodio je glavni sudija, Živica Terzić. Jaje se preseca, a polovine se pojedu sa ljuskom – jednu sudija, drugu takmičar. Terzić je potvrdio da je takmičenje bilo regularno.

U juniorskoj konkurenciji pobedničko jaje imala je takođe iskusna takmičarka – osmogodišnja Dunja Golić.

– Deda je uzeo jaje iz našeg kokošinjca, a mama Jelena ga je ofarbala u neku čudnu boju. Učestvovala sam već tri puta – jednom sam bila druga, jednom treća, a sada sam drugi put pobedila i osećaj je jako dobar – rekla je Dunja. Pored pehara, osvojila je i novčanu nagradu od 15.000 dinara.

Pehare su dobile i drugoplasirana Đurđa Malenčić, sa nagradom od 10.000 dinara, kao i Milica Božin, koja je osvojila treće mesto i 5.000 dinara.

Ovogodišnja Tucanijada okupila je oko 200 takmičara. Pored domaćina, učestvovali su i gosti iz Švajcarske, Rumunije, Švedske i Portugalije, što dokazuje značaj manifestacije. Mokrinčani su, i ovoga puta, potvrdili svoju posvećenost, gostoprimstvo i veštinu očuvanja običaja – po čemu su i nadaleko čuveni.

S. V. O.

491008737-1417668525927542-6280365752997520064-n

U multinacionalnoj sredini kakva je naša, na dan kada najveći hrišćanski praznik istovremeno slave i pravoslavni i vernici katoličke veroispovesti, održane su liturgije, odnosno mise u hramovima na teritoriji grada.

Veliki broj vernika prisustvovao je Vaskršnjem jutrenju, Drugoj svetoj liturgiji u Hramu svetog Oca Nikolaja u Kikindi i u Hramu svetih Kozme i Damjana.

– Punoća blagodati i vaskrsenja Hristovog je sretanje sa Gospodom kroz sveto pričešće. Pričešće je oprisutnjenje vaskrsenja u životu svakog od nas. Mi smo danas imali dosta ljudi na Svetom pričešću, ali je to i smisao službe i proslave današnjeg dana, susret sa vaskrslim Hrisom. Radujem se što ljudi nisu dozvolili sebi da im praznik bude formalnost, da im bude izgovor za nerad ili spremanje posebnih jela, nego im je radost i susret sa vaskrslim Gospodom – rekao je sveštenik kikindskog Namesništva Srpske pravoslavne crkve, Miroslav Bubalo.

Pričešće na Uskrs predstavlja veliku radost za pravoslavne vernike koji su prethodnih sedam nedelja postili, molili se, odlazili na liturgije i pridržavali se svih ostalih pravila koja propisuje Uskršnji post. Ova Sveta tajna, poznata i kao evharistija, predstavlja jedan od najvažnijih i najdubljih sakramenata u pravoslavnoj hrišćanskoj tradiciji. Vernici se pozdravljaju sa „Hristos vaskrse!“ – „Vaistinu vaskrse!“.

Svetoj liturgiji prisustvovao je i gradonačelnik, Mladen Bogdan sa saradnicima koji je, takođe, istakao značaj praznika u multikonfesionalnoj sredini.

– Danas je veliki dan jer zajedno obeležavamo najveći hrišćanski praznik kada je Isus Hristos vaskrsao, ponudio nadu ljudskom rodu i stradao za njega. Mi danas, sa našim pravoslavnim narodom i sa našim prijateljima rimokatoličke veroispovesti, obeležavamo ovaj veliki dan prisustvovanjem liturgijama i misama i pokazujemo koliko nam je važno zajedništvo, pogotovo u ovim kriznim, teškim vremenima, i jedinstvo koje nas drži kada su svuda oko nas podele. Želimo da pošaljemo poruku da nam je najvažnije da u društvu, u našem gradu i u našoj državi sačuvamo stabilnost. Želimo zdravlje našim sugrađanima i narodu, uspeh u radu i u svakom zalaganju, i da vlada mir, to je najvažnije. I sada pokazujemo koliko nam je bitno da čuvamo zajedništvo, multikulturalnost i multikonfesionalnost u gradu jer je to naš identitet, na njemu smo sagrađeni – rekao je Bogdan.

Predstavnici Gradske uprave i predsednik Saveta Mesne zajednice Sajan, Zoltan Tot prisustvovali su i Jutarnjim misama u Crkvi svetog Franje Asiškog u Kikindi i u Crkvi svetog Stjepana kralja u Sajanu. Mise je služio župnik Laslo Beviz.

– Svim vernicima čestitamo veliki hrišćanski praznik uz želju da im donese sve najlepše – dobro zdravlje, sreću, blagostanje, mir i porodičnu r; da praznik provedu u krugu najmilijih, da otvorimo srca, da budemo tu jedni za druge i da pomažemo jedni drugima – rekla je Melita Gombar, članica Gradskog veća.

Na Uskrsnu nedelju u rimokatoličkim crkvama vernici obnavljaju Krsna obećanja, pozdravljaju se Pashalnim pozdravom „Hristos je uskrsnuo!“, „Zaista je uskrsnuo!“, a u mnogim zajednicima u crkvama se blagosilja hrana.

Ovogodišnji Uskrs obeležile su zajednička vera u vaskrsenje, nada, i potreba i lepota zajedništva.

 

Uskrs-a

Uskrs, najveći hrišćanski praznik, ove godine zajednički obeležavaju i pravoslavni i katolički vernici. To se događa samo u godinama kada se poklope julijanski i gregorijanski kalendar. Prema hrišćanskom verovanju, Isus Hristos je, posle stradanja na krstu i sahrane, trećeg dana vaskrsao iz mrtvih. Ovaj događaj temelj je hrišćanske vere. Simbol je nade, iskupljenja i večnog života. Za sve vernike, to je dan radosti, duhovne obnove i zajedništva.

Vaskrsenje Hristovo pravoslavci i katolici obeležavaju svaki u skladu sa svojim verskim običajima, ali sa istom porukom: pobedom života nad smrću, ljubavi nad mržnjom i svetlosti nad tamom.

Za pravoslavne vernike, Uskrs dolazi nakon dugog posta i Velike nedelje, koju su obeležili molitva, sabranost i tišina. U ponoć su služene Vaskršnje liturgije, a vernici se pozdravljaju sa: „Hristos vaskrse!“ – „Vaistinu vaskrse!“.

U domovima se pale sveće i trpeza je bogata. Prvo jaje, čuvarkuća, čuva se do narednog Uskrsa. Porodice se okupljaju, a deca se takmiče u tucanju jajima.

Katolički vernici Uskrs su dočekali sinoć, na velikoj subotnjoj misi, u znaku svetlosti i vatre. I kod njih se praznik proslavlja molitvom, porodičnim ručkom i radošću. U mnogim katoličkim domovima tradicionalno se pripremaju jela i daruju uskršnji paketići deci, a u dvorištima se traže skrivena jaja.

„Smrću smrt pobedi, i onima u grobovima život darova“ – peva se u pravoslavnim hramovima, podsećajući da su vera i nada snažnije od tame i da Uskrs nije samo tradicija, već i poziv da budemo bolji, hrabriji i bliskiji jedni drugima.

Iako običaji mogu biti različiti, poruka je ista – praznik obnove, ljubavi i života. U zajedničkom Uskrsu pravoslavnih i katolika vidi se snaga duhovnog jedinstva i poruka da svetlost uvek dolazi.

Nest-(8)

Prvi program u Ritejl parku „Nest“ u Kikindi, održan juče i danas, za temu je imao predstojeći Uskrs i privukao je veliki broj najmlađih posetilaca i njihovih porodica. Veselo i razigrano najavljen je početak prazničnih i drugih aktivnosti u novom tržnom centru.

Angelina Tetičkovič, šoping menadžer RP „Nest“ ističe da je ovo tek početak raznovrsnih sadržaja koji će se redovno organizovati.

– Park smo preuzeli u januaru, a ovo je prvi program koji smo osmislili i realizovali za građane Kikinde. U planu je još mnogo sličnih dešavanja – od noćnog bazara sa malim proizvođačima do raznih animacija za sve generacije. Drago nam je što je posećenost velika i verujemo da smo krenuli dobrim putem – kaže Tetičkovič.

Program je bio bogat i neprekidan, zahvaljujući animatorkama iz firme „Slavica Slavica“ iz Novog Sada. U kreativnim radionicama ukrašavala su se jaja, pravile maske i tragalo se za skrivenim uskršnjim iznenađenjima.

Animatorka Slavica Tot kaže da su aktivnosti bile dobro osmišljene i izuzetno posećene.

– Juče smo imali kreativnu radionicu sa uskršnjim motivima. Za tri sata koliko je trajala, učestvovalo je oko 70 dece, a maskota zec je podelio više od 120 jaja. Danas imamo interaktivnu animaciju sa balončićima od sapunice, igricama, koreografijama, i nagradama – uskršnjim paketićima. Program završavamo predstavom „Bubulekine bube“, pričom o tome kako se nositi sa ljutnjom i durenjem – objašnjava Slavica.

Mališani su bili neumorni. Sa roditeljima su uživali u igrama, poklonima, predstavama, kao i besplatnom oslikavanju lica i tetovažama, a najtraženiji dizajn bila je Spajdermenova mreža. Tako je petogodišnji Luka, ponosno pokazujući svoj novi „tetovažu“, kratko rekao.

– Igrao sam se i sada sam Spajdermen. Mnogo mi je lepo ovde i doći ću opet.

Uz puno umetničkih kreacija i dobrog raspoloženja, Ritejl park „Nest“ započeo je svoju misiju stvaranja novog mesta okupljanja i zabave za sve generacije. Naredni događaji, sudeći po uspehu prvog, sa nestrpljenjem se iščekuju.

S. V. O.

Djurica-(9)

Kada se, pre deset godina, prevoznik i bajker Đura Vujčić, sa svojom Zoricom, doselio u ruševnu kućicu odmah iza pruge, prema Bašaidu, da tu izgrade svoj dom, nisu imali ništa. Ni struju, ni vodu, samo čistinu oko sebe i viziju. Danas je ta čistina ogroman park sa bazenom – potokom, fontanom i vodopadom, cvetnim lejama, starinskim predmetima i rukom građenim čitavim objektima. Nisu imali ni budžet ni arhitektonske planove – samo mnogo ideja i ljubav prema starim materijalima. I krenuli su: korak po korak. Sada se čini da su nezaustavljivi.

– Malo te nevolja natera, malo voliš… Ja volim drvo, volim kamen. To su materijali koji me inspirišu. Moj tata je bio dobar građevinac. Radili smo već kao mali sa njim, bio je dosta strog, ali nas je mnogo toga naučio. Više bih voleo da po ceo dan radim ovde nego da vozim kamion. Sve što vidite napravio sam svojim rukama – kaže Đura.

Šta će vam ta brda šuta u dvorištu?“

Svaki kamen i svaka cigla u Đurinom dvorištu imaju svoju istoriju. Jer, pre nego što su postali temelji, zidovi ili detalji novog doma, bili su samo ruševine.

– Materijal donosim sa raznih mesta. Ako nađem neki kamen, dok sam na putu, dovezem ga ovde. Dovlačio sam kamenje sa Zlatibora, i iz manastira Studenica, sa mora, nema odakle nisam. I onda, kamen po kamen… Najveći deo za gradnju nabavljao sam tako što sam rušio stare kuće za građu i cigle. Sve sam donosio ovde. Onda sam sve to odvajao, čistio, pripremao, i od toga gradio i kuće i nameštaj.

Zorica se smeje kad se seti tog perioda.

– Kada bi me neko pitao zašto imamo brda šuta po dvorištu, nisam znala šta da kažem. Niko nije mogao da zamisli šta će od toga nastati.

Osim Đure koji je tačno znao šta želi.

– Sve pravim iz glave. Gledam materijal koji imam i osmislim šta od njega može da se napravi. Ja ne volim kad je sve u liniji i u kalupu. Neka bude malo iskrivljeno, kao da je priroda sama napravila. Trudim se da ostavim oblik i da ga samo minimalno obradim ručnom polirkom, ne sečem uopšte, osim kada nešto moram da uklopim. Svašta sam napravio i od kotura za strujne kablove. I jako se radujem dok radim – kaže dok rukom prelazi preko grubo obrađene drvene grede.

Tako je nastajalo pravo bajkovito skrovište sa dvorištem – parkom, u kome je svaki detalj pomno osmišljen i sam za sebe predstavlja celinu, toliko neobičnu i lepu da ne znate gde prvo da zaustavite pogled. Tu je bazen u obliku prirodnog potoka, sa ispustima za piće („da ne mora da se izlazi na vrućinu“), ćuprija sa krovom na ulazu, čak i fontana. Cveće, žbunje i svakojako rastinje, pomešano i uređeno, na svakom koraku. Nekoliko mesta za okupljanje, sva različita i potpuno originalna, kameni sto sa klupama koje podsećaju na Stounhendž. U centru je stari orah – vrteška koji noću svetluca. Osim što divno svetli i celo dvorište.

Kuća bez projekta, ali sa dušom

U objektima, naravno, ponovo sve Đurini i Zokini ručni radovi – od kuhinje, kreveta i ormara, do kupatila i polica. U najvećem objektu od stakla i drveta je centralni stub koji podseća na suvaču, stolovi i šank, ali i restaurirani nameštaj.

– Zoka i ja nabavimo džakove i onda ručno šijemo presvlake za fotelje. Vidiš, na ovim prvim smo još vežbali, a sada nam to ide kao da vezemo – priča Đura s ponosom.

Posebno mesto je njihova mala „kafana“ za odmor.

– Tu primamo goste, prijatelje, a najviše bajkere. Dolaze nam drugari iz cele bivše Jugoslavije i inostranstva, posebno za „Dane ludaje“. Ovde imaju besplatan smeštaj – kaže Đura.

Svet pun priča

Ono što je kod njihovog doma posebno nije samo arhitektura, već i duh koji on nosi. U svakom kutku, na svakom zidu, nalazi se neka priča.

– Sakupljam sve što ima istoriju. Volim da znam ko je nešto nekad koristio, ko je nosio šešir, iz kakve šolje se pila kafa – priča Đura.

Tako su se u njihovom domu našli vatrogasni šlemovi s početka prošlog veka, šeširi poznatih Kikinđana, raznobojni lončići i „cincike“, pa čak i jedan originalni Vermahtov bicikl.

– Svaki detalj ovde ima dušu. Ovo nije samo kuća, ovo je jedna velika priča – kaže Zorica.

Snaga, rad i malo ludosti

I naravno, ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez Zorice, kažu. Ona održava domaćinstvo, brine o enterijeru.

– Zajedno sve radimo – skromna je Zorica. – Svake subote kosimo – ja imam veleslalom kroz baštu, Đura je na većim površinama.

– Ne treba nam teretana. Imamo ceo hektar da rešavamo – dodaje Đura sa osmehom.

Jednom je doživeo nesreću – betonski zid je pao na njega i povredio mu ruku.

– Posle tri dana sam skinuo zavoj i nastavio da radim. Nisam mogao da sedim skrštenih ruku.

Iako ponekad razmišlja da uspori, još uvek ima previše ideja da bi zastao: prostor za roštilj, mesto za okupljanje oko vatre, parking za goste…

Zaštitni znak na ulazu u ovaj kompleks je motocikl podignut na stub.

– Ja sam, pre svega, bajker, imam BMW. U klubu sam „No Limits“. I dalje se družimo, idemo na moto-susrete, oni dolaze ovde. Onaj motor što sam podigao na stub, sam sam napravio. Da unuci vide kako je deda bio lud – uopšte se ne šali Đura.

Koliko je kreativan znaju deca i unučići koji jedva čekaju da dođu u ovaj, njihov svet.

– Ja imam sina i ćerku, a Zoka jednog sina. Imamo devetoro unučadi – najstarije ima 17, a najmlađe tri godine.

Ovo prelepo okruženje stvorili su za njih i za sebe, svojim rukama, kao veliko i autentično umetničko delo koje se širi.

Jedno je sigurno: sve što budu radili, radiće zajedno.

S. V. O.

MUP-a

Dok slavimo najradosniji hrišćanski praznik u krugu porodice, setimo se da je život najveći dar. U protekle tri godine, tokom samo četiri praznična dana, u proseku se dogodilo 275 saobraćajnih nezgoda. Četiri osobe su izgubile život, a 31 je teže povređene, upozoravaju iz Ministarstva unutrašnjih poslova na svojoj zvaničnoj Instagram stranici.

Prošle godine je, u toku praznika, više od 1.000 vozača bilo zatečeno pod dejstvom alkohola. Više od 200 njih praznik je provelo u policijskoj stanici, umesto sa najmilijima.

Poštujte ograničenja, prilagodite vožnju uslovima puta, ne sedajte za volan ako ste pili, vezujte pojas! Vozite odgovorno!

Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije želi vam srećne i bezbedne Uskršnje praznike, navodi se u saopštenju.

Velika-subota

Danas je Velika subota – drugi dan hrišćanske žalosti koji sledi nakon Velikog petka, dana kada je raspet Isus Hrist. Vernici ovaj dan provode u tišini i molitvi, čuvajući uspomenu na Hristov pogreb i Njegov silazak u Ad.

Kao deo Strasne sedmice, Velika subota predstavlja uvod u radost Vaskrsa. U hramovima, vernici celivaju plaštanicu na simboličnom Hristovom grobu, u dubokom poštovanju i nadi u Njegovo Vaskrsenje.

Ovaj dan obeležava prelaz iz starog u novo vreme – početak ere obeležene svetlošću Vaskrsenja. U Svetoj zemlji, u hramu Hristovog Groba, već vekovima se na ovaj dan dešava čudesna pojava Svetog ognja. Jerusalimski patrijarh unosi ugašeno kandilo koje se samo pali, a plamen se prenosi na sveće prisutnih i dalje nosi u domove i hramove širom sveta.

U pravoslavnim porodicama završavaju se poslednje pripreme za najveći hrišćanski praznik. Čiste se kuće, priprema praznična odeća, a ko još nije, u rano jutro boji vaskršnja jaja. U nekim krajevima mesi se i poseban hleb – vaskršnjak. Post se nastavlja, i to strogo – na vodi, uz suhojedenje.

Pored zvaničnog naziva Velika subota, u različitim krajevima ovaj dan je poznat i kao Strašna, Zavalita, Crvena ili Dugačka subota – nazivi koji podsećaju na dugotrajne Hristove muke na Golgoti.

Prema narodnom verovanju, na ovaj dan treba učiniti dobro delo ili udeliti milostinju siromašnima – veruje se da će se to dobročinstvo višestruko vratiti. Takođe, ne rade se nikakvi poslovi u polju niti ručni radovi.

S obzirom na to da ove godine pravoslavni i katolički vernici Uskrs proslavljaju istog dana, danas je Velika subota i u katoličkoj tradiciji. U katoličkim crkvama ne služi se Sveta misa, već vernici u tišini razmišljaju o Hristovoj žrtvi. U večernjim satima, na Veliku subotu počinje Vaskršnje bdenje, koje simbolično označava Hristovo Vaskrsenje i ulazak svetlosti u svet.

Nest

Kako su  Uskršnji praznici period radosti i porodičnih trenutaka, u Tržnom centru „Nest“ potrudili su se da doprinesu prazničnoj atmosferi i posetiocima pruže nezaboravno iskustvo. Pripremili su raznovrstan program za mališane, kao i za sve posetioce – od kreativnih radionica sa motivima Uskrsa, potraga za uskršnjim jajima, predstava, do specijalnih popusta, poručuju iz „Nest“-a.

U petak 18. aprila, od 12 do 15 sati, biće održane Uskršnja kreativna radionica za decu i animacija

Za isti terminu u subotu, 19. aprila, zakazani su: interaktivna animacija sa motivima Uskrsa, face painting i predstava za decu „Bubulekine bube“, od 14 sati.

Don`t copy text!