Igor Crnogorac

dr čedomir gavrančić 1

Kikinđanina doktora Čedomira Gavrančića, specijalistu transfuziologa i hematologa, sugrađanima poznatog kao načelnika u Opštoj bolnici, u Novi Sad je, pre dvadeset godina, odveo profesionalni napredak. Ovih dana, posle pet godina provedenih u penziji, ponovo se zaposlio, ali kao lekar opšte prakse u Prvoj zdravstvenoj stanici u našem gradu.

– Dolazio sam u Kikindu i čuo sam da nema dovoljno lekara ni u primarnoj ni u sekundarnoj, zaštiti, da je potreba enormna i da je mnogo penzionisanih lekara vraćeno na posao. Hteo sam da pomognem, ovde je svaka pomoć dragocena – kaže doktor Gavrančić. – U Prvoj zdravstvenoj stanici, recimo, tri lekara su nedovoljna za pola grada, znači za oko 15 hiljada stanovnika. Evo, u popodnevnoj smeni sada je samo jedan lekar na dve ambulante. Ljudi su me jako lepo dočekali, puno hvala svima, i osoblju i pacijentima, mnogi su me se i setili, to je jako lepo i puno mi znači. U zdravstvu uvek treba dovoljno iskustva i strpljenja, a toga ponestaje.

Po završetku Medicinskog fakulteta u Beogradu, doktor Gavrančić se vratio u rodni grad i dve godine radio kao lekar u Kikindi i u Bašaidu. Završio je specijalizacije iz transfuziologije i iz hematologije. Zatim odlazi na mesto direktora Pokrajinskog zavoda za transfuziju u Novom Sadu i svih 11 transfuzija u Vojvodini. Radni vek nastavlja i na Odeljenju imunohematologije i transfuziologije u Kliničkom centru Vojvodine. Pored iskustva u radu s pacijentima dugog dve i po decenije, imao je i značajnu ulogu u reformi sistema transfuzije.

– Radno iskustvo je veoma važno u brzoj proceni zdravlja čoveka. Lično mislim da je lakše sa pacijentima raditi kao specijalista, mada je, s druge strane, to i teže, zbog stručne procene. U opštoj praksi je presija velikog broja pacijenata i različitih bolesti, što zahteva stalnu pažnju i opservaciju. Mnogo ljudi je u teškoj situaciji, ostaju bez posla, što remeti porodične odnose i njihovo zdravstveno stanje – kaže dr Gavrančić.

Govoreći o razlikama u lečenju i samom sistemu zdravstvene zaštite u vreme kada je, kao mlad lekar, počinjao rad sa pacijentima i danas, doktor Gavrančić ističe upravo značaj socijalnog statusa i posledica po zdravlje.

– Ima mnogo promena u snabdevanju pacijenata lekovima. Ranije je to svakom pacijentu bilo obezbeđeno, na knjižicu, jednako su svima bili dostupni svi lekovi, bar oni osnovni. I svako je dobijao bar primarnu dijagnozu u ambulanti. Sada je mnogo lekova na slobodnoj listi i pacijenti moraju da ih kupe, što nisu svi u mogućnosti. Vanredno veliki su zahtevi i napori za lekare i sestre da odrade normu. Pacijenti odustaju, odlaze kod privatnika ili se sami leče. Povećanjem broja lekara smanjio bi se broj pacijenata i produžilo bi se vreme koje se posvećuje pacijentu. Važno je da pacijent može da sedne i da ga saslušate, da dobije i lepu reč, koja je svima potrebna. Moj utisak je i da se povećao broj psihijatrijskih bolesnika i dijabetičara. Veliki broj ljudi uzima sedative.

Jedan od razloga manjeg broja lekara je i taj što mladi lekari ne žele da rade van velikih centara.

– Jeza ih hvata da iz Beograda, recimo, dođu u selo. Da budu seoski lekari, to ne mogu da prihvate. Misle da razvojni put visokoškolovanog kadra to ne uključuje i da je ponižavajuće, smatraju da je to znak da nisu kvalitetni ili prepoznati za rad u velikom centru.

On podseća da je ranije zakonom bilo uređeno da je obavezan minimalno dvogodišnji staž pre dobijanja specijalizacije, a prioritet u tome imali su  upravo lekari koji su radili u seoskim ambulantama. Taj sistem treba da se vrati, smatra dr Gavrančić.

– Po mom mišljenju treba materijalno stimulisati seoske lekare, posebno one u multinacionalnim sredinama. Takav posao uključuje veći trud, u selu lekar radi sve. Rad u seoskim ambulantama i opštoj praksi uopšte, u iskustvenom smislu je dragocen. Sada se smatra da to lekaru specijalisti nije potrebno. U drugim zemljama takođe nemaju obavezne dve godine rada u opštoj praksi, ali je zato status tih lekara, recimo u Francuskoj, bolji od statusa specijaliste.

On dodaje da je do problema sa nedostatkom lekara došlo i zbog nedostatka pravovremene i kontinuirane zamene. Stariji od 65 godina su penzionisani, domovi zdravlja su ispražnjeni, nekoliko godina nisu dodeljivane specijalizacije.

– Kad pođete kod lekara morate biti sigurni da ćete biti pregledani, jer ste uredno plaćali osiguranje. Mora vam biti zagarantovan minimum prava na zdravlje. Ne sme da se dogodi da neko ne uspe da dođe do lekara jer nije zakazan ili jer selo nema lekara. Sa aspekta stanovništva koje živi u manjim sredinama to nije u redu jer su građani jednaki po Ustavu, treba da im je podjednako dostupna zdravstvena zaštita, ali to nije problem samo u Kikindi – dodaje doktor Čedomir Gavrančić i zaključuje:

„Ja želim da učestvujem i da pomognem iako sam u penziji, kao i mnoge moje kolege, ali mi smo samo privremeno rešenje“.

disko kugla

Diskoteke su se u naš grad vratile na velika vrata. Sudeći po izuzetno aktivnim članovima Fejsbuk grupe „Kikindski korzo“ i po posećenosti njihovih žurki u „Pazzia Night Bar“-u, Kikinđani u najboljim godinama ne samo da ne odustaju od provoda kao nekad, nego ovakvi događaji već postaju redovni.

Na zahtev publike, svih koji su uživali u nezaboravnom provodu na žurkama sa muzikom devedesetih i onih sa disko hitovima, pa i nekih koji će se tek priključiti, sada se najavljuju dva nova događaja.

Veče pod nazivom „Ja volim devedesete“ koje muzički kreira DJ Momex, zakazano je za petak, 14. april, za 22 sata.

Dva dana kasnije, u nedelju, od 21 sata, takođe u „Pazzia Night Bar“-u, nastupa DJ Sava Grabić sa programom pod nazivom „Disco forever“.

Organizatori, FB grupa „Kikindski korzo“, obećavaju nezaboravan provod, mnogo dobre energije, pomalo nostalgije, i nove susrete sa dobrom muzikom, starim društvom i sjajnom energijom.

Kikindski muzički vremeplov nepogrešivo vraća energiju proteklih dana, onih sa najlepšim mesto u sećanjima svih nas.

V_Mickovski

Kako bi se stekla prava slika o stanju kulture na teritoriji Grada, iz lokalne samouprave inicirana je sistemska analiza rada ustanova, institucija, udruženja, društava, svih koji proizvode i plasiraju kulturne programe. Ovo će biti i tačka od koje započinje izrada Strategije razvoja kulture Grada Kikinde za period od 2023. do 2027. godine.

O ovom dokumentu, prioritetima, kandidaturi Kikinde za prestonicu kulture, ali i o stanju u ovoj oblasti, za „Kikindski portal“ govori Valentina Mickovski, članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje.

– To je planski i akcioni dokument koji će nam pomoći da iskristališemo programe koji su u ponudi, a takođe i potrebu za ulaganjem u infrastrukturu u ovoj oblasti. Lokalna samouprava nije obavezna da ima ovakav dokument, ali je Strategija najbolji način da se izdvoje dobre stvari i uoči sve što je potrebno poboljšati. Uspostaviće se prioriteti i znaćemo tačno gde su potrebne promene i ulaganja. Iako ustanove kulture funkcionišu odlično, prijavljuju se na konkurse, dobijaju znatna sredstva od ministarstava i sekretarijata, smatramo da je sada dobro vreme da vidimo šta treba unaprediti.

„Kikindski portal“: Za analizu stanja u ovoj oblasti angažovan je Zavod za proučavanje kulturnog razvitka. U proteklim sedmicama stručnjaci ove ustanove obavili su razgovore sa fokus grupama u ustanovama i udruženjima, direktorima institucija kulture. Šta pokazuju prvi rezultati?

Valentina Mickovski: Najveći problem je nedostatak sadržaja za tinejdžere.  Takođe su anketirani građani i, posebno, mladi ljudi u gradu i selima. Mladi su rekli da im je potrebno mesto na kojem bi mogli da stvaraju, takođe su izrazili želju za bioskopom i trudićemo se da im sve to obezbedimo. Planiramo da  ustanovimo mesto za mlade na kojem će moći da ispolje svoju kreativnost u svim oblastima kulture i umetnosti, gde će moći da stvaraju. Još uvek nemamo konkretno rešenje, ali je činjenica da je to mladima potrebno da bi ostvarili svoj potencijal i da bi se osećali korisnima, da bi se povezivali i imali osećaj pripadnosti, da ni ne požele da odu u kladionicu ili kafić. To je nešto što stvarno nedostaje ovom gradu. Prepoznato je i da saradnja između kulturnih ustanova i obrazovnih institucija mora da se formalizuje, da se shvati ozbiljnije. Kulturni programi moraju se prilagoditi deci i školskom programu. Uz to, najave kulturnih aktivnosti moraju da se prilagode komunikaciji mladih, a to je putem društvenih mreža jer smo od njih čuli da često nisu obavešteni o događaju. Sve naše aktivnosti usmerene su ka tome da sugrađani budu zadovoljni kulturnom ponudom Grada, što znači da je program usklađen sa potrebama i ukusom publike. Strategija razvoja kulture Grada biće završena do 31. jula i biće ponuđena Skupštini na usvajanje. Pre toga, građani će imati priliku da učestvuju u javnoj raspravi o ovom dokumentu u Gradskoj upravi.

„Kikindski portal“: Kikinda će konkurisati za Srpsku prestonicu kulture za 2025. godinu. Koji su naši aduti i šta bi nam to donelo?

V. Mickovski: Pomenuta strategija pomoći će nam i prilikom konkurisanja za prestonicu kulture. Mislim da imamo čime da se ponosimo kada je kultura u pitanju jer svaka od ustanova ima odličnu reputaciju, kako u AP Vojvodini tako i u Ministarstvu. Imamo „Teru“, internacionalno izvrsno pozicioniranu unikatnu ustanovu. Narodni muzej ima projekat za rekonstrukciju u jedan atraktivan i moderan prostor, kakav ne postoji na širem području, što bi moglo da zainteresuje žiri. Takođe, Kulturni centar nudi novi infrastrukturni projekat. Programi koje ćemo ponuditi biće atraktivniji od postojećih. Verujemo da nam ova titula ne bi donela samo oživljavanje kulturnog života grada i podizanje kulture na viši nivo, već bi se kultura povezala i sa ostalim sferama društva. Imaćemo bolju vidljivost, marketing će biti mnogo lakši, verujem da bi turizam procvetao, a takođe i sektor usluga, ugostiteljstvo, ekonomija i investicije. Nije nevažno i da prestonica kulture dobija znatna sredstva od ministarstva. Čak i ako ne uspemo u tome, imaćemo osnov da se prijavljujemo na konkurse u državi i Evropi.

„Kikindski portal“: Kako, kao resorna članica Gradskog veća, ocenjujete kulturni život grada i sela?

V. Mickovski: U razgovoru sa građanima, u intervjuima u fokus-grupama, ustanovili smo da bi bilo poželjno da budemo kreativniji u promociji kulture u selima. Sve kulturne ustanove treba da se približe deci u selima, to će biti u akcionom planu. Na primer, muzej bi mogao da održava kreativne radionice, pozorište bi moglo da gostuje u selima, a „Tera“ bi mogla da održava radionice grnčarstva ili vajarstva u malom – i da ih upozna sa onim što postoji u Kikindi. Uz to, bilo bi poželjno da ustanove kulture međusobno bolje sarađuju, kao i da analiziramo rad udruženja građana. Takođe sam za formalniju saradnju između ustanova kulture i obrazovnih institucija; shvatili smo da neka deca nikada nisu posetila pozorište, ili pak „Teru“. Možda bismo neke nastavne programe mogli da prilagodimo ponudi neke od ustanova. Cilj je da svako dete zna šta Kikinda poseduje, da svake godine bar jednom ode u svaku od ustanova. Važno je to i za sve građane grada i sela jer sami smo najbolji ambasadori svog mesta.

Sajan MZ

Sajan je jedno od najmanjih naseljenih mesta na području grada Kikinde, i selo u kojem se, u saradnji sa Mesnom zajednicom, meštani veoma trude da ga učine što lepšim i udobnijim za život.

– Trudimo se da naše raspoložive kapacitete – humane, materijalne i zakonske, usmeravamo ka poboljšanju života naših meštana, da im uvek pružimo adekvatnu pomoć, koliko god smo u mogućnosti. Prioritete u radu utvrđujemo tako što slušamo njihov glas i to usklađujemo sa raspoloživim finansijskim  sredstvima – kaže predsednik Saveta Mesne zajednice Sajan, Zoltan Tot.

Uređeni kolovozi, rasveta, signalizacija…

Osvrćući se na godinu za nama, Tot kaže da je većina planiranog i ostvarena.

– Planirali smo popravku krova na staroj bioskopskoj sali. Struka je, međutim, procenila da je potrebna kompletna rekonstrukcija koja košta pet miliona dinara, pa smo, za sada, učinili prvi korak, izradili smo projektno-tehničku dokumentaciju. Kao što je i bilo predviđeno, izgradili smo dva autobuska stajališta, remontovali smo električnu instalaciju rasvete u Domu kulture i postavili solarnu saobraćajnu signalizaciju za usporavanje u zoni škole na regionalnom putu što, pokazalo se, ima efekta. Urađen je kolovoz sa tucanikom  u ulicama Udarnička, Hunjadi Janoša i Petefi Šandora, što nam je bilo preostalo iz prethodne godine – kaže Tot.

Iz budžetskih sredstava Grada, koja su iznosila šest miliona dinara, obnovljena je i javna rasveta u celom selu i postavljene su nove led-sijalice. Planirano  održavanje trotoara ostalo je za ovu godinu.

– Nastavljeni su i radovi na putu između Sajana i Iđoša koji koriste naši poljoprivrednici. U 2021. godini uređen je deo u dužini od 800 metara, a  prošle godine tucanik je postavljen na još 600 metara puta. Ove radove finansirao je Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, a za sredstva je aplicirao Grad. U pitanju je napredna tehnologija, novi, kvalitetni materijali su ugrađeni i očekujem da će dugo trajati.

Tot dodaje da je, od Pokrajinskog sekretarijata za obrazovanje, prošle godine dobijeno 30 hiljada dinara za izradu višejezične informacione table – na srpskom, mađarskom i engleskom jeziku, sa mapom i agendom mesta, koja će uskoro biti postavljena u centru sela.

Po konkusima za javne radove, Mesna zajednica je, u 2022. godini, radno angažovala tri osobe sa invaliditetom, za šta je utrošeno 443 hiljade dinara.

Meštani u redovnim akcijama uređenja sela

U Sajanu se veoma vodi računa o tome da se selo redovno, periodično čisti i uređuje. Akcijama se meštani spremno odazivaju, organizovano, kao članovi udruženja, ili samostalno, kaže Tot.

U akciji pošumljavanja prostora oko fudbalskog terena, posađeno je 600 stabala sibirskog bresta, dobijenog od „Vojvodinašuma“. MZ je prošle godine obezbedila i višegodišnje zasade koji su posađeni u parku u centru sela. Održavanje i zalivanje sadnica takođe su meštani preuzeli kao svoju obavezu.

U velikoj akciji povodom Dana planete u aprilu, očišćeno je celo selo. Još jedna redovna aktivnost je „Bazar zdravlja“ – besplatno merenje krvnog pritiska i šećera u krvi, koje organizuju veoma aktivno mesno Udruženje penzionera i Crveni krst Kikinda.

Udruženja sa dugom tradicijom i dugovečnim manifestacijama

Kulturno-umetničko društvo „Adi Endre“ najstarije je u Sajanu, ove godine slave 75 godina postojanja. Ovaj KUD poznat je na širem prostoru kao nosilac „Žetelačkih svečanosti“. Zaslužni su i za organizaciju Dana sela – Svetog Stefana, ali i za brojne kulturne i folklorne manifestacije.

Višedecenijskim radom na očuvanju običaja mogu da se pohvale članovi Društva za negovanje tradicije i ekologije „Delibab“. Oni su, ove godine, 29. put održali Uskršnje svečanosti.

– Pored već pomenutog Udruženja penzionera, u društvenom životu sela aktivni su i članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Članovi Lovačkog udruženja „Slatina“ takođe, pored svojih redovnih aktivnosti, nađu vremena da se priključe akcijama koje pokreće Mesna zajednica, kao i Udruženje sportskih ribolovaca koje, inače, redovno organizuje i takmičenja za najmlađe – kaže Tot.

On napominje da je za udruženja koja nemaju svoje prostorije dostupan prostor u Domu kulture sa plaćenim režijskim troškovima.

Za dotacije civilnim i sportskim organizacijama, udruženjima i Rimokatoličkoj crkvi, iz budžeta namenjenog selu izdvojeno je, prošle godine, 1,4 miliona dinara.

Da u selu svima bude dobro

I ove godine, kada su u pitanju investicije, radiće se po ustanovljenim prioritetima, kaže Zoltan Tot.

– Limeni krov zgrade u kojoj se nalazi vrtić „Medenjak“ je u veoma lošem stanju, zgrada je izgrađena pre više od 30 godina i do sada se nije ulagalo u nju. Krov prokišnjava i to nam je prioritetna investicija.

Dva gasna kotla u Domu kulture se moraju zameniti novim kako bi se smanjili troškovi i to će biti naredna investicija ove godine. Uskoro će početi obnavljanje trotoara kod pijace i nastaviće se sa uređenjem kolovoza u delu  ulice Hunjadi Janoša i u Užičkoj ulici. Biće sanirane i udarne rupe u Ulici Adi Endrea.

Redovne akcije neće izostati ni ove godine: uređenje parka, pošumljavanje, čišćenje sela, održavanje kanala za atmosferske padavine.

Tot, takođe, naglašava da će, u čitavom selu, sa postavljanjem prečistača za vodu koji će koristiti zajedno sa stanovnicima Iđoša, biti zamenjene vodovodne cevi.

Za ovu godinu iz budžeta Grada, Sajanu je pripalo 8,5 miliona dinara, što je više u odnosu na 2022.

– Za dotacije za narednu godinu moramo planirati još više novca jer je sada to malo za sve aktivnosti – objašnjava Tot. – Bilo bi dobro da nam se izdvajanja povećaju bar za 30 odsto.

U Sajanu, prema prvim procenama sa najnovijeg popisa, živi nešto više od 800 stanovnika. Na popisu iz 2011. godine bilo ih je tačno 1.164. U saradnji sa svojom Mesnom zajednicom meštani se trude da održavaju i poboljšaju uslove u kojima žive. Zato su saradnja i poverenje od najveće važnosti, siguran je Tot.

– Mesna zajednica treba da bude u službi građana. Kad imaju problem, ljudi nam se odmah obraćaju. To su, najčešće, skromni zahtevi i mnogo im znači kada to rešimo. Uvek se trudimo da im pomognemo i to je uzajamno, radi lepšeg života u našem mestu.

Kolping društvo Srbije u Sajanu – osnaživanje kroz edukaciju

Sajan je, pored Novog Sada, jedino mesto u Srbiji u kojem svoj edukativni centar ima Međunarodno udruženje „Kolping“. Ova organizacija realizuje projekte u cilju pozitivnih društvenih promena kroz razvoj pojedinaca, podršku starijima i osnaživanje marginalizovanih grupa. Društvo je osnovano 1850. u Kelnu i deluje u 60 zemalja, u našoj državi duže od dve decenije.

Kolping društvo Srbije organizuje edukacije, posebno namenjene ženama u seoskim sredinama, ali i javne događaje. U Sajanu su prošle godine deveti put priredili Međunarodni festival kuvanja, što je samo jedna od aktivnosti.

 

taksi 1

Na sednici Skupštine Grada koja je zakazana za četvrtak, biće razmatran i predlog za poskupljenje taksi-prevoza. Razlog za donošenje ovakve odluke je, kako se navodi, unapređenje kvaliteta usluge.

U obrazloženju se, takođe, navodi da se postojeće cene u auto–taksi sistemu mogu smatrati gotovo minimalnim za funkcionisanje. Povećanjem cena, vodeći računa da je ona prihvatljiva za korisnike, omogućilo bi se lakše pokrivanje troškova za svako vozilo kao i unapređenje kvaliteta usluge.

Ukoliko se predlog usvoji, nova cena starta, tačnije obavezna najniža cena vožnje, biće povećana sa 220 na 250 dinara u prvoj i drugoj tarifi, dok će u trećoj tarifi (koja se obračunava samo u novogodišnjoj noći), start poskupeti sa 340 na 350 dinara.

U prvoj tarifi (vožnje od 6 do 22 sata radnim danima i subotom, u okviru mesta), svaki pređeni kilometar poskupeće sa 65 na 75 dinara. Za vožnje koje se obračunavaju po drugoj tarifi (noćna vožnja, vožnja nedeljom i vožnje do drugih naseljenih mesta), takođe će kilometar biti skuplji za deset dinara i nova cena biće 90 dinara.

Za obe tarife sat vremena čekanja poskupljuje za 100 dinara i iznosiće 750 umesto 650 dinara.

Najniža cena vožnje u trećoj tarifi poskupljuje za deset dinara i biće 350 dinara, s tim što se već uračunata kilometraža za ovu tarifu povećava sa dva na 2,4 kilometra.

Cena za prevoz prtljaga težeg od osam kilograma ostaje nepromenjena, u iznosu od 50 dinara.

Inače, najniža obavezna cena prevoza, takozvani „start“ podrazumeva vožnju do 1,8 kilometara u okviru prve i 1,5 kilometar u drugoj tarifi.

Gradsko veće odobrilo je predlog povećanja cena i uputilo ga Skupštini na usvajanje. Ukoliko se predlog usvoji, nove cene stupiće na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom listu grada Kikinde“.

laptop

Početkom drugog kvartala startovao je novi model samooporezivanja frilensera. Oni bi, već ovog meseca, trebalo da podnesu poresku prijavu i plate porez za prvi kvartal, ali im je odobreno da to ne moraju da učine dok se ne uspostavi portal „frilenser”.

Na nedavnom održanom sastanku predstavnika udruženja frilensera sa predstavnicima kabineta predsednice Vlade Srbije, rečeno je da frilenseri, koji to žele, prijavu mogu da podnesu već ovog meseca na postojećoj prijavi ili da sačekaju početak rada portala i novu prijavu.

– Od 3. aprila oni mogu da podnesu poresku prijavu za prihode ostvarene u prvom kvartalu 2023. tako što će podneti prijavu na obrascu – rekao je pomoćnik ministra finansija, Dragan Demirović.

Gostujući na RTS-u u petak, Ivan Radak iz NALED-a, rekao je da će portal početi da radi u drugom kvartalu i da frilenseri koji prijave i plate porez u roku od 30 dana od početka njegovog rada neće morati da plaćaju kamatu, prenosi Tanjug.

Dan Roma 11

Povodom Svetskog dana Roma, 8. aprila, danas je održan program u Narodnom pozorištu. Pripremila su ga dva udruženja iz Kikinde – Romski oblak mašte i KI ROT.

Svečanosti su prisustvovali gradski, okružni, i pokrajinski funkcioneri.

– Grad Kikinda čini ogromne napore da se poboljša položaj romske nacionalne zajednice. Lokalnim akcionim planom obuhvaćene su mere i aktivnosti u oblastima obrazovanja, poboljšanja stanovanja, kulture. Kikinda je grad u kojem najviše dece uči romski jezik sa elementima nacionalne kulture, što nam je veoma važno radi očuvanja nacionalnog identiteta – rekla je poslanica u Skupštini AP Vojvodine, Jelena Jovanović.

Kulturne manifestacije radi promocije kulturnog identiteta Roma bile su lokalno ograničene na same romske zajednice. Ustanove kulture nisu prepoznavale značaj aktivnosti za romsku nacionalnu manjinu, što u Kikindi nikada nije bio slučaj, istakla je direktorica pokrajinske Kancelarije za inkluziju Roma, Ljiljana Mihajlović.

– Kikinda aktivno sprovodi programe predstavljanja kulture i tradicije romske nacionalne manjine, što je nama veoma važno jer smatramo da, na taj način, upoznajemo jedni druge, razbijamo predrasude jedni prema drugima i stvaramo tolerantnije društvo u kojem su svi građani ravnopravni.

Programu su prisustvovali i načelnik Severnobanatskog upravnog okruga, Miroslav Dučić, i članice Gradskog veća, Valentina Mickovski i Melita Gombar.

– Program nosi posebnu poruku, a to je podizanje svesti među našim sugrađanima o problemima sa kojima se nose pripradnici romske nacionalnosti. U Gradu se trudimo da sarađujemo sa njima, da im pomognemo u suzbijanju siromaštva, obrazovanju i suzbijanju diskriminacije – rekla je Valentina Mickovski.

Nažalost, Romi su još uvek na marginama društva, ali napori u oblasti inkluzije daju rezultate, kaže Željko Radu, koordinator za romska pitanja u Gradskoj upravi i predsednik Udruženja građana „Romski oblak mašte“.

– Ostvarili smo napredak u socijalnom stanovanju i u ekonomskom osnaživanju Roma. Borimo se za to da se mladi Romi obrazuju jer je to jedini put za izlazak iz začaranog kruga siromaštva i jer jedino obrazovani Romi mogu da nas predstavljaju u pravom svetlu. Na taj način ćemo i ostvariti integraciju o kojoj  stalno govorimo – kaže Radu. – Već je vidljiv veliki pomak. Upravo veliki broj dece koja uče romski jezik i tradiciju dovešće do boljeg obrazovanja, do toga da što više Roma ima zanat, srednjoškolsko i fakultetsko obrazovanje.

U šarolikom programu učestvovali su recitatori i folklor „Romskog oblaka mašte“ kao i „KI ROT-a“, pevač „Zvezda granda“ Boris Petrović, Ženska pevačka grupa „Melizmi“ i najmlađi bubnjar, Lukijan.

– Imam osam godina i idem u drugi razred. Moja škola se zove „Feješ Klara“. Sviram bubnjeve od šeste godine, deda me je to naučio, on je moj idol – kaže Lukijan.

Svetski dan Roma ustanovljen je 1990. godine u Serocku u Poljskoj, u znak sećanja na Prvi međunarodni kongres Roma koji je održan u Londonu od 4. do 8. aprila 1971. godine.

Na prvom internacionalnom okupljanju predstavnika romske zajednice iz četrnaest zemalja sveta, koji su inicirali jugoslovenski Romi, usvojen je međunarodni naziv Rom, što na romskom znači čovek, a za himnu je izabrana pesma „Đelem, đelem”, koja govori o stradanju Roma tokom Drugog svetskog rata.

Obeležavanje Dana Roma ima za cilj da ukaže na činjenicu da se Romi u čitavom svetu nalaze u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na većinsko stanovništvo, u gotovo svim oblastima društvenog života, kao i na njihovu diskriminaciju.

Uskrs 2

Katolici, protestanti, anglikanci, neke pravoslavne i brojne manje crkve, proslavljaju danas Vaskrsenje Isusa Hrista, praznik koji simbolizuje pobedu života nad smrću.

Uskrs je najveći hrišćanski praznik jer suština hrišćanskog učenja označava Hristovo vaskrsnuće iz mrtvih.

Za katoličke zajednice središte je čitave liturgijske godine. Kako se slavi u proleće, i samo novo godišnje doba simbol je ponovnog stvaranja, a svrha mu je da ljudima donese hrabrost i nadu za još jednu godinu.

Povodom ovog praznika neguju se brojni običaji, od uskršnjih vatri, procesija s pokorničkim karakterom na veliki petak, do bojenja i ukrašavanja jaja i darivanja jajima uz uskršnja veselja i igre.

Rimokatolička crkva je najveća hrišćanska crkvena zajednica na svetu, a takođe i jedna od najstarijih crkvenih institucija. Otuda i raznolikost običaja, mada su oni u suštini slični i kod pravoslavnih i kod katolika.

Bogastvo običaja i njihova isprepletanost među različitim kulturama daju celom obredu još jedno, posebno obeležje. Na Uskrs je običaj u mnogim krajevima da se hrana, koja će se jesti na praznik, nosi na blagoslov, što lepše i bogatije ukrasi sto, i pripremi što više raznovrsnih jela.

Cveti (ulazak Hrista u Jerusalim)

Cveti su pokretni hrišćanski praznik kojim se obeležava Hristov ulazak u Jerusalim. Slavi se u nedelju, dan posle Lazareve subote, i sedmicu pre Uskrsa.

Praznik je ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka, kao uspomena na poslednji, carski i svečani ulazak Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim i na njegovu poslednju nedelju života.

Prema hrišćanskom predanju, Hristos je, praćen svojim učenicima, krenuo iz Vitanije u Jerusalim. Glas o dolasku Spasitelja i vaskrsenju Lazara Četvorodnevnog brzo se širio, pa su mu se na putu mnogi pridružili.

Na ulazu u Svetu zemlju, narod je Isusa dočekao prostirući haljine na put kojim će proći i mašući granama palme, što je predstavljalo iskaz dubokog poštovanja i visoke počasti.

Isus je u Jerusalim ušao na magarcu. Simbolika magarca je mir, za razliku od konja, koji simboliše rat. Stoga ulazak Hristov u Jerusalim predstavlja dolazak princa mira, ne dolazak kralja, ratnog zavojevača.

Među pravoslavcima Cveti važe za jedan od najradosnijih praznika. U narodu je vezan i za buđenje prirode i njeno cvetanje. Uoči Cveti devojke i deca odlaze u polja i beru cveće koje se ne unosi u kuću, već se ostavlja u posude sa vodom u dvorištu da prenoći. Običaj je da se tog dana mladi međusobno daruju cvećem.

Lazareva subota

Pravoslavni vernici danas obeležavaju Lazarevu subotu jer se smatra da je tog dana Isus vaskrsao Lazara.

Vrbica se uvek slavi subotom, dan uoči praznika Cveti, nedelju dana pre Uskrsa.

Na ovaj dan se u pravoslavnim hramovima služi večernje bogosluženje i u crkvu se unosi mlada, tek olistala vrba. Pošto se osvešta, sveštenik grančice deli narodu.

Zatim se vrši trokratni ophod oko crkve, sa crkvenim barjacima, ripidama i čiracima i peva se tropar Lazareve subote.

Običaj je da, na ovaj dan, majke svečano obuku decu i dovedu ih u crkvu. Deci se kupuju zvončići vezani na trobojku i stavljaju oko vrata, a venčići na glavu. Mlade vrbove grančice se odnose kućama i stavljaju pored ikone i kandila.

Lazareva subota ili Vrbica se slavi sa posnom trpezom jer je u toku Uskršnji post

error: Content is protected !!