Day: April 18, 2026

3d-project-vrhovni-sud

Vrhovni sud Republike Srbije doneo je odluku kojom je preinačio ranije presude u sporu između kompanije „3D Projekt“ i Grada Kikinde i odbio tužbeni zahtev u celosti.

Time su oborene odluke Privrednog suda u Novom Sadu i Privrednog apelacionog suda, kojima je Grad Kikinda bio obavezan da isplati oko dva miliona evra odnosno za sporne radove na putu od Iđoša do mosta na Tisi kod Ade odnosno 109,4 miliona dinara sa zateznom kamatom i troškovima postupka.

Vrhovni sud je, kao najviša sudska instanca, odlučujući po reviziji Grada, zauzeo drugačiji stav i pravosnažno okončao postupak u korist Grada Kikinde.

Međutim, odluka dolazi nakon što je novac pomenutoj firmi već isplaćen iz gradskog budžeta, jer su ranije presude bile izvršne i dovele do blokade računa grada.

U trenutku kada su prethodne presude bile na snazi, sprovedena je prinudna naplata iz gradskog budžeta.

Sada, nakon odluke Vrhovnog suda, pravni okvir predviđa mogućnost da se povraćaj traži kroz poseban postupak.

Kako saznaje KIKINDSKI portal, Grad će pokrenuti odgovarajuće pravne procedure za povraćaj novca. Pratićemo dalji pravni epilog. 

Ovakav sudski obrt otvara niz pitanja među kojima i pitanje odgovornosti u dosadašnjim sporovima koji su imali direktan uticaj na budžet lokalne samouprave, kao i posledica koje sudske odluke imaju na javne finansije.

humanitarni-koncert

Priča koja je prethodnih nedelja ujedinila Kikinđane i mnoge ljude širom okruga dobila je svoj najlepši mogući epilog – Jasna Stokić, za koju su organizovane brojne humanitarne akcije, uspešno je operisana i transplantiran joj je bubreg.

U trenutku kada su njena porodica i prijatelji prikupljali novac za operaciju u inostranstvu, dogodilo se nešto čemu se, kako kažu, nisu ni nadali. Poziv koji menja sve stigao je iznenada, u noći između utorka i srede.

– U utorak, oko jedan sat posle ponoći, zazvonio je telefon. Iz Univerzitetskog kliničkog centra Vojvodine u Novom Sadu javili su nam da imaju dva bubrega za transplantaciju. Od šest pozvanih kandidata, nakon svih pregleda, jedna žena i moja supruga su već u sredu podvrgnute operaciji – ispričao je njen suprug Saša Stokić.

Operacija je, kako kaže, protekla dobro.

– Doktori kažu da je sve prošlo uredno, bez većih komplikacija – dodaje on.

Iako je najteži deo iza nje, Jasnu sada očekuje period oporavka, koji nije lak, ali nosi novu nadu.

– Oporavak je težak i bolan, ali je svakog dana sve lakše. Parametri se postepeno dovode u red. Postoperativni period trajaće oko četiri nedelje – kaže Saša.

Po povratku kući, uslediće i period izolacije, kako bi se izbegle infekcije, jer nakon transplantacije pacijentima opada imunitet.

Za porodicu Stokić ova vest znači mnogo više od medicinskog uspeha.

– Ovo je veliko olakšanje za nas. Prvo zato što je konačno operisana, a drugo jer se sve dogodilo kod nas, u našoj zemlji – kaže Saša.

Podsetimo, Jasna je godinama čekala na transplantaciju, a kako do poziva nije dolazilo, porodica je, uz pomoć organizacije „Budi human“ i brojnih ljudi dobre volje, pokrenula akciju prikupljanja novca za operaciju u Belorusiji.

– Supruga je šest godina bila na listi čekanja. Do sada su nas pozvali samo jednom. Zato smo, na osnovu iskustava drugih pacijenata, odlučili da pokušamo da prikupimo novac za lečenje u inostranstvu – objašnjava on.

U tome su uspeli da prikupe više od polovine potrebne sume.

– Novac koji je prikupljen za Jasnu nalazi se u Fondaciji „Budi human“, u skladu sa ugovorom. Deo sume iskoristiće se za Jasnino lečenje, a ostatak će se rasporediti na druge korisnike u skladu sa pravilima Fondacije – dodaje Saša.

Ono što je ovu priču učinilo posebnom nije samo borba za život, već i talas dobrote koji je pratio svaki njen korak. Od humanitarnih koncerata, akcija u školama, pa do pojedinačnih donacija – za Jasnu su se ujedinili mnogi.

– Zahvaljujem se svima koji su se na bilo koji način uključili. Posebno medijima i svim ljudima, a najviše deci. Deca su nas najviše oduševila. Danas se često misli da su okrenuta samo sebi, ali ja sam se uverio da to nije tako – kaže Saša.

I zaista, upravo su mladi, učenici, bili pokretači brojnih akcija, među kojima i humanitarnog koncerta „Svi za jednu mamu“ i mjuzikla „Nekad i sad“ koji su napunili Narodno pozorište i pokazali koliko jedan grad može da stane uz pojedinca.

T. D.

bazar-cveca

Trg u Kikindi danas je bio ispunjen bojama, mirisima i žamorom – Bazar cveća okupio je veliki broj građana koji su uživali u lepom vremenu, suncu i bogatoj ponudi. Ispred crkve smenjivale su se tezge sa raznovrsnim sadnicama, dok je prolaz ka opštini bio ispunjen hranom, vinom, medom i rukotvorinama, stvarajući pravu prolećnu atmosferu.

Da je interesovanje veliko potvrđuju i sami posetioci. Jedan od njih, Radovan Saravolac, kaže da redovno dolazi na bazar.

-Kupio sam ukrasnu travu koja traži puno vode i cveće koje se zaliva na svaki treći ili četvrti dan. Jako je lepo. Cene su više nego ranije, ali to je posledica inflacije.

Hajnalka, takođe jedna od posetiteljki, kaže da kupuje samo višegodišnje biljke.

-Kupila sam daliju. Imam veliko dvorište i volim da mi proleće i leto budu u bojama. Cene su i dalje prihvatljive, uprkos poskupljenjima. Uvek dolazim – cveće me umiruje.

Prodavci ističu da je dan protekao uspešno, uprkos hladnom jutru. Robert Kiš iz rasadnika „Eurogarden“ iz Starog Bečeja navodi da se ovim poslom bave već dve decenije.

-Volimo da dođemo u Kikindu, prodaja je solidna. Mnogi nas kasnije posete i u Starom Bečeju, jer ovde napravimo dobru reklamu. Danas ide odlično – ima puno kupaca i jedva postižemo da sve uslužimo. Prodajemo samo višegodišnje biljke, i zimzelene i listopadne.

Slično iskustvo ima i Gregoš Magata iz temerinskog rasadnika „Margareta“.

-Lepo vreme, lepi ljudi – proleće je donelo dobru atmosferu. Posle praznika, ljudi su konačno našli vremena da kupuju. Najviše se traži muškatla.

Pored biljaka, pažnju su privukle i domaće poslastice. Radojka Vujadinović, predsednica Etno građanskog društva „Suvača“, ističe da je ponuda bila raznovrsna.

-Imamo pite sa ludajom, jabukama i krompirom, krofne, štrudle sa makom, kiflice… Prodaja ide odlično, baš smo zadovoljne. Lepo vreme je izvelo ljude napolje. Najviše se traži štrudla sa makom, ali i ostalo se brzo prodaje – pita sa krompirom je već rasprodata.

T. D.

dodela-kuca-2026

Član Gradskog veća Bojan Mikalački prisustvovao je jučerašnjem potpisivanju ugovora u okviru programa dodele bespovratnih sredstava za kupovinu seoskih kuća, gde je ukupno 111 mladih porodica širom Srbije obezbedilo svoj dom, od čega 17 na teritoriji Kikinde.

– Svako novo domaćinstvo u našim selima znači život više – novu decu, novu energiju i sigurniju budućnost. Naš cilj je da sela oko Kikinde budu mesta u kojima se ostaje i u koja se ljudi vraćaju- istakao je Mikalački.

Novi domovi biće naseljeni u čak 41 jedinici lokalne samouprave. Mada Vojvodina prednjači, interesovanje je konstantno i u ostalim delovima zemlje.

Od ove godine maksimalan iznos sredstava koji se odobrava po kući povećan na 1.500.000 dinara, ali praksa pokazuje da je moguće pronaći i povoljnije nekretnine. Ovoga puta najjeftinija kuća, površine 95 kvadrata, kupljena je za manje od 600 hiljada dinara u Srpskom Krsturu, u opštini Novi Kneževac.

jaja-uskrs

Pobusani ponedeljak, koji se obeležava prvog ponedeljka posle Vaskrsa, jedan je od značajnih dana u tradiciji Srpske pravoslavne crkve. Posvećen je molitvenom sećanju na upokojene, a vernici tog dana obilaze grobove svojih najmilijih, noseći sa sobom vaskršnju radost i nadu u život večni.

Ovaj dan duboko je ukorenjen u hrišćanskom učenju o Vaskrsenju. Prema pravoslavnom verovanju, Vaskrs predstavlja pobedu života nad smrću, te se upravo u danima nakon praznika posebno naglašava vera da smrt nije kraj, već prelaz u večnost. Pobusani ponedeljak zato nije dan tuge, već tihe radosti i sećanja, kada se molitvom povezuju živi i upokojeni.

Naziv „pobusani“ potiče od starog običaja „pobusanja“ grobova – odnosno njihovog uređivanja i kićenja svežom travom, cvećem i grančicama. Ovaj čin ima simbolično značenje obnove života, u duhu proleća i vaskršnje poruke.

Običaji koji prate Pobusani ponedeljak razlikuju se od kraja do kraja, ali suština je ista. Vernici izlaze na groblja, pale sveće i prinose molitve za duše preminulih. Sveštenici često služe parastose, a porodice donose i vaskršnja jaja, koja simbolizuju novi život. U pojedinim sredinama zadržao se i običaj da se deo hrane podeli sa siromašnima, kao čin milosrđa u ime pokojnika.

Važno je naglasiti da Srpska pravoslavna crkva poziva na dostojanstveno obeležavanje ovog dana, bez preteranog zadržavanja na grobljima i bez običaja koji nemaju duhovno utemeljenje. U fokusu je molitva, sećanje i vera u vaskrsenje, a ne spoljašnji rituali.

Pobusani ponedeljak podseća da veza sa onima koji su nas napustili ne prestaje. U svetlosti Vaskrsa, ta veza dobija novo značenje – kao nada da ćemo se ponovo sresti u zajednici ljubavi i života koji nema kraja.