Day: February 7, 2026

poklade-(8)

Kulturno umetničko društvo „Eđšeg“ organizovalo je poklade. Običaj teranja zime organizuje se u periodu od Sveta tri kralja, 6. januara pa sve do Pepelne srede odnosno do početka velikog, četrdesetodnevnog, posta uoči Uskrsa.

-Ovo je događaj kojem se najviše raduju deca  i prvenstveno njima je namenjen – istakla je Ramona Tot, predsednica KUD-a „Eđšeg“. – U okviru poklada običaj je da se deca maskiraju i u tome im puno pomažu mame i bake, vaspitačice i učiteljice. Veliku pomoć imali smo i od članova udruženja „Kekend“ koji su sa mališanima igrali narodne igre, kao i dečije igre koje su bile popularne u vreme kada su naše majke i bake bile male.

Tradicija poklada datira još iz paganskog perioda. Prema verovanjima, u poslednjim danima zime, kada su dani sve kraći, verovalo se da Sunce slabi i da tada oživljavaju zli duhovi koji su terani želeli  igrom, povorkama i maskiranjem.

-Tradicija je i da se pali lutka „Kise“ i tada deca pevaju staru narodnu pesmu. Simbolično, na ovaj način teramo zimu i sve loše, a sa radošću dočekujemo proleće. Na dan poklada jedu se pokladske krofne koje su pripremile najstarije članice „Eđšega“ – pojasnila je Ramona Tot.

U pokladama su učestvovali učenici škole „Feješ Klara“ , mališani iz vrtića „Naša radost“, kao i đaci iz kikindskih škola kojima je mađarski izborni predmet.

-Učestvovalo 35 dece i ovakvi događaji koji su, za njih, zabavni, najbolji je način da deci približimo tradiciju i da ih naučimo kako su nekada živeli naši preci. Svi učesnici bili su maštoviti i kreativni – dodala Vivien Fazekaš iz udruženja „Kekend“.

Poklade su prvi put organizovane u Mađarskoj u 15. veku. Prema tradiciji, vreme poklada je bio period izbora partnera i venčanja, jer je bilo zabranjeno održavati venčanja i svadbe tokom velikog posta koji je dolazio nakon poklada. Poklade su se završavale utorkom pre Pepelne srede kada se održavala pokladna sahrana uz zvuke kontrabasa. Kontrabas se pre ponoći postavljao na najveći sto u krčmi, pokriven belom plahtom, a zatim su se oko njega zapalile sveće. U prisustvu sveštenika i ožalošćenih zvanica su pevali oproštajne note do ponoći.

A.Đ.

7.2.-rukomet-m.-mrk-kikinda-dinamo-pa
Kikinda – Dvorana: „Jezero”, Gledalaca: 250. Sudije: Marko Boričić i Dejan Marković (obojica Beograd). Sedmerci: MRK Kikinda 4(1), Dinamo 8(7). Isključenja: MRK Kikinda 6 minuta, Dinamo 8 minuta.
MRK KIKINDA: Balaban, Davidović 3, Jokić, Lisica, Jovanović 3, Ćosić 1, Miškov, Todorov, M. Panić, Kitanović (odbrana), L. Panić 1, Kosanović 1, Petrović 5(1), Lazić, Kovačević 6, Gaćinović (15, sedmerac).
DINAMO: Ćirović (9 odbrana, 2 sedmerca), Maljević, Stanisavljević 4, Bogdanović 2, Perović 11(7), Perić, Tasić, Čabrilo 6, Mijatović (3 odbrane, sedmerac), Ilić 1, Mitrović, Rančić, Petrić 6, Feješ 1, Kolundžić 1, Čavić.
Igrač utakmice: Marko Perović (Dinamo).
Semafor: 3:5(9.), 5:5(11.), 8:10(20.), 11:11(24.), 15:19(39.), 16:22(44.), 17:26(50.), 20:31(59.).
Slično kao i minulog vikenda protiv Partizana, Kikinđani su i protiv Pančevaca na domaćem terenu u prvom delu bili ravnopravan rival, ali je potom u nastavku Dinamo znatno ranije, u odnosu na aktuelnog šampiona, prelomio utakmicu.
Tek u osmom minutu nastavka, Pančevci su prvi put stigli do viška od tri gola, a onda nakon što domaći nisu iskoristili sedmerac i do plus četiri. Usledio je period igre od pet minuta u kojem domaćin nije tresao mrežu i Pančevci su se lagano odlepili na osetniju razliku. Izvrstan je u ključnim trenutcima u drugom delu bio čuvar mreže Dinama Nikola Ćirović, možda je ponajpre on zaslužio da bude proglašen igračem utakmice, a na suprotoj strani, uz odličan procenat, nemilosrdano je pogađao, više s crte sedam metara, Marko Perović, na kraju izabran za najboljeg pojedinca.
Kod domaćih pak i pre finiša, govor tela odavao je da više nemaju snage, ni fizičke niti mentalne, za ravnopravan otpor favoritu, kao i da ne veruju u čudo da posle svega mogu iznenaditi goste. Tako je i bilo, u poslednjih 10 minuta Dinamo je ušao s prednošću od devet pogodaka i do kraja više nije bilo dileme, a konačan ishod značio je ujedno i najveću razliku tima iz Pančeva. Razumljivo je to kada se pogleda učinak Kikinđana u drugom delu igre u kojem su tek šest puta pogađali.
D. P.
2c26413c-d298-4ead-a5ce-bc8579e450b2

 

Pokrajinska manifestacija „Dani vina“, u subotu,  14. februara, biće organizovana 26. put. U  Udruženju vinogradara i vinara „Šasla“ iz Iđoša  saznajemo da stigao rekordan broj uzoraka vina – 210, koji su ocenjeni u četiri kategorije: belo, roze,„šiler“ i crveno vino.

-Enolozi iz Temerina, Čoke, Novog Sada, Taraša i Mužlje odlučili su koja su vina najbolja. Šarlota Silag iz Temerina sa belim vinom, italijanski rizling, srednje ocene 19,7 poneće titulu generalnog pobednika manifestacije. Takođe sa belim vinom, od sorte sila, gradski pobednik je Tijana Tintar iz Kikinde, članica „Šasle“ sa srednjom ocenom 19,62. Sa crvenim vinom, probus,  mesni pobednik je vinarija „Kepul“ iz Iđoša, sa srednjom ocenom 19,52– saznajemo od Branislava Brojčina, člana „Šasle“.

Ocenjeno je 93 uzoraka belih, 61 uzorak crnih, 43 roze i 13 je bilo „šiler“ vina.

-Konstatacija je svih 17 ocenjivača da je su vina izuzetna, a posedno dobra su bela vina, koja su se pokazala bolja od ostalih na ocenjivanju – istakao je Brojčin.

Dodeljena je 71 zlatna medalja, 67 srebrnih i 50 bronzanih odličja. Centralnog dana manifestacije, u subotu, u 12 sati, u Domu kulture biće osvećena vina. Nakon toga domaćini i gosti posetiće vinograd Ivana Đorđeva, prošlogodišnjeg mesnog pobednika i simbolično započeti rezidbu, a od 14 sati u Domu kulture biće dodeljena priznanja. Degustacija vina trajaće od 12.30 do 17 časova. Program „Dani vina“ se organizuje pod pokroviteljstvom Grada i Pokrajine.

A.Đ.

 

novi-sad-5002955-1280

Predsednica Pokrajinske vlade Maja Gojković održala je danas sastanak sa predstavnicima lokalnih samouprava i privrednika iz regiona, i tom prilikom rekla da je AP Vojvodina u poslednje tri godine učestvovala u 96 projekata sa Srbima u regionu, sa 283 miliona dinara pomoći u oblastima očuvanja duhovnog identiteta, obrazovanja, mladih i socijalne zaštite.

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH realizovan je čak 81 projekat, što pokazuje da su ljudi tamo aktivniji prema nama nego predstavnici lokalnih samouprava u Crnoj Gori i Mađarskoj, rekla je Gojkovićeva.

Na radnom sastanku u Privrednoj komori Vojvodine u okviru manifestacije Sajam zavičaja potpisani su i Sporazum o bratimljenju Opštine Nova Crnja (Srbija) i Opštine Veliki Sen Peter (Rumunija), Ugovor Fonda za izbegla i raseljena lica i za saradnju sa Srbima u regionu sa Eparhijom osječko-poljskom i baranjskom, kao i protokol o saradnji između Zavoda za ravnopravnost polova i Razvojne agencije Republike Srpske.

Gojkovićeva je tom prilikom navela i da je Sajam zavičaja postao tradicija, kao i da sve više i više predstavnika Srba iz regiona dolazi jer imaju potrebu da razgovaraju.

Ovo je prvi put da smo imali šansu da pričamo o našoj sveukupnoj saradnji, pre svega ekonomskoj. Ova manifestacija je pokazala ono što svi znamo  da je naš narod ma gde živeo uspeo da sačuva zajedničke korene, kazala je predsednica Pokrajinske vlade.

Prema njenim rečima, današnji sastanak nije bio samo povezivanje na emotivnoj osnovi nego i u oblastima privrede, obrazovanja i stvaranja jačih ekonomskih veza AP Vojvodine sa Srbima u regionu.

Kroz investicije koje mi pomažemo i podstičemo, možemo da izgradimo još bolje mostove. Politika Pokrajinske vlade je trajna i mi smo tu da na ekonomski i finansijski način pružamo podršku našim ljudima van Srbije da bi ostali tu gde su rođeni, istakla je Gojkovićeva.

 

7.2.-14.00-ofk-kikinda-1

Ubrzo nakon susreta s omladincima OFK Beograda, na Karaburmi, u kojoj je domaćin pobedio 4:3, kikindski srpskoligaš danas je odmerio snage i s omladinckim sastavom OFK Vršca, opet na gostovanju, a na jugu Banata bilo je 2:0 za Vrščane.
U prvom poluvremenu na Karaburmi, OFK Kikinda povela je 3:0 i taj deo igre odigrala odlično, pogotovo tokom prvih pola sata. Bio je to model kako treba igrati. Inače, u prethodnom periodu priprema, akcenat u radu bio je na defanzivi i organizaciji igre kada protivnik ima loptu i upravo u tim segmentima u prvom delu, naša ekipa bila je dominantna, a istovremeno pokazala je i da u napadu ima kvalitet i tek pred odmor mladi „Romantičari” smanjili su na 1:3. U nastavku, priliku su dobili svi igrači s klupe, a OFK Beograd preokretom je stigao do pobede u ovoj proveri. Strelci za OFK Kikindu, u ovom trećem testu, bili su: Otoran, Molnar i Lekaj.
– U nastavku priprema biće još dosta prostora da se ispravljaju nedostaci, a ono što je dobro da se podigne na još viši nivo. U svakom slučaju, svi igrači zaslužili su pohvale za ozbiljnost i disciplinu, a to je u fubalu uvek dobra osnova na koju može da se nadograđuje sve ostalo. U drugom poluvremenu, bez obzira na preokret domaćina, naši najmlađi igrači pokazali su želju da se dokažu, a vetar je bio strahovit pa smo jedan gol primili direktno iz kornera, a još jedan kada je vetar bukvalno uneo loptu u mrežu – kaže Marko Zečević, sportski direktor.
OFK KIKINDA (protiv OFK Beograda): Adamović, Stepančev, Čutović, M. Kovačević, Zečević, Lekaj, Stojanović, Močić, Molnar, Otoran, Vujović. Igrali su još: O. Kovačević, Beloš, Čudan, Perašević, Kecman, Brkljač, Burkanov, Ćirović. 
U Vršcu pak do sredine drugog poluvremena nije bilo pogodaka, a ekipa sa severa Banata, bez četvorice ponajboljih i gotovo je izvesno startera u predstojećoj polusezoni srpskoligaške „Vojvodine”, imala je dve dobre prilike.
– I u Vršcu prvo poluvreme bilo je za ohrabrenje i putokaz kako dalje, a i izdanje u celini gledano može dobiti dobru ocenu. Osim dve zrele šanse imali smo i dve pogođene stative, a drugi gol primili iz sumnjive pozicije, utisak je da je bio ofsajd. Kada je reč o novim dolascima, u Vršcu su nastupili i pridošlice golman Vidaković (Bačka, Bačka Palanka) i Knežević (Budućnost, Dobanovci), ima još i igrača koji su bili na probi, ali ćemo konačnu crtu podvući na kraju prelaznog roka – jasan je Zečević.
OFK KIKINDA (protiv OFK Vršca): Vidaković, Stepančev, Ćirović, Burkanov, Čutović, Perašević, Zečević, Otoran, Knežević, Vuković, M. Kovačević. Igrali su još: Adamović, Brkljač, Kecman, Beloš, Pašić, Čudan.
D. P.

dr-antal-zoltan-5

Od dečaka koji je rano ostao bez oca, do lekara kome se dolazi sa poverenjem – jedini specijalista otorinolaringologije u Opštoj bolnici Kikinda, dobitnik najvišeg gradskog priznanja, nije čovek velikih reči, već upornosti, rada i odgovornosti, ali i optimizma. 

 Kada u Kikindi neko kaže „idem kod doktora Antala“, nije potrebno objašnjenje. Iza tog imena stoje decenije rada, istrajnosti i poverenja pacijenata. Medicina je bila njegov san – u doslovnom smislu.

– Otac mi je poginuo kad sam bio dete, u svojoj četrdeset četvrtoj godini. Bio je električar i na banderi ga je udarila struja. Majka je ostala sama sa troje dece, bez ikakvih prihoda-  priča dr Antal.

Imao je tada samo sedam godina. Najstariji brat 14, a srednji 12. Majka Eržebet izvela ih je na put.

Posle osnovne škole u Adi, u više nego skromnim prilikama, obližnja srednja elektrotehnička škola delovala je kao realan izbor. Medicina je izgledala nedostižno.

– Nije bilo novca za autobusku kartu. Srednja medicinska škola je bila u Senti, kilometrima daleko, priseća se.
Noć pred upis dogodilo se nešto što će odrediti njegov život:

– Sanjao sam da sam lekar. Nije bio maglovit san. Bio je jasan. Probudio sam se i znao, moram da pokušam.

Nakon srednje medicinske škole i potom Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, zaposlio se u kikindskoj bolnici.

– Diplomirao sam 19. marta 1982, a 1. aprila sam već počeo da radim. Posle stažiranja, radio sam u Sajanu, usledila je vojska, VMA i škola rezervnih vojnih oficira u Osijeku, a potom ponovo rad u ambulanti u Sajanu.

Put do specijalizacije nije bio lak. Hirurgija mu je bila bliska, ali okolnosti su ga odvele na otorinolaringologiju.
Specijalizaciju završava u Beogradu 1989. godine. Ispita se i danas seća.
– Sedam profesora, svaka oblast, pitanja uzduž i popreko. Nije bilo milosti. Ali sam znao šta radim.

Seća se i kako je dočekan među kolegama:
– Bacili su me u vatru od prvog dana. I to je bilo najbolje što je moglo da mi se desi.

RAD I POSLE PENZIJE

Radni dan je nepredvidiv – od hitnih slučajeva do redovnih pregleda. U kikindskoj bolnici pokriva veliki broj pacijenata, ali svojom posvećenošću i ljudskim pristupom stekao je više od profesionalnog ugleda- poverenje ljudi. Ostao je da radi i posle penzije, evo već petu godinu.
– Regionalna bolnica ne može bez odeljenja. Neko mora da ostane. Nisam mogao da ostavim ljude na cedilu. Ako mogu da radim, radiću. Nije pitanje da li je teško, nego da li si potreban- kaže u razgovoru.

U medicini, tehnologija je važna, ali su iskustvo i ljudski pristup nezamenljivi.
– Mladi lekari su puni znanja. Ali to je kao internet – sve na gomilu, a treba izvući ono što je bitno. Znanje bez iskustva nije dovoljno. Simptomi su isti kod osamdeset odsto bolesti. Umetnost je da znaš šta nije.Medicina nije egzaktna nauka, počinje tamo gde prepoznaš čoveka, a ne snimak.

Ističe važnost principa „rrimum non nocere“.

– Kako lečiti pacijenta a da mu ne naudiš. Jer mi koliko možemo da pomognemo, možemo i da naudimo, ukazuje.

Korupciju u zdravstvu ne relativizuje.
– Zahvalnost nije isto što i mito. Ali tražiti novac – to nije lekarstvo, to je strašno. Nije svaki čovek lekar, ali nije ni svaki lekar čovek- iskren je dr Antal.

PACIJENT KAO MERA SVEGA

Svako dežurstvo, svaki pregled prilika je da se pokaže da medicina nije samo tehnika, već ljudskost. I upravo tu leži najveća satisfakcija.
– Kad vidite da dete prestane da plače. Kad čovek izađe nasmejan iz ambulante. Kad čujem dobar glas.

Najviše gradsko priznanje, za koje su ga predložile kolege i koje mu je dodeljeno krajem prošle godine, dirnulo ga je.
– Bio sam iznenađen. Obradovao sam se. Znači da je neko primetio trud i zalaganje.

I danas, posle više od četiri decenije rada i posvećenosti, dr Antal je zadržao optimizam.
-Život je kratak. I da svaki dan učiniš samo dobre stvari – i dalje će biti premalo.

A možda najbolje opisuje svoju profesiju i stav prema životu rečenica koju ponavlja:
– Za ovaj posao ne treba samo da se rodiš. Treba da ga voliš.

RUKOMET

Kao srednjoškolac igrao je u prvoj rukometnoj ligi u Potisju u Adi, sa ekipama koje su bile sam vrh jugoslovenskog sporta.
– Kad sam upisao fakultet, trener mi je savetovao da nastavim. Trebalo je da igram u Jugoviću, u Kaću. Ali nisam imao svoj automobil, putovanja na treninge po dva puta dnevno odvlačila bi me od studija. Znao sam da medicina traži punu posvećenost i da moram da izaberem jedno ili drugo- priseća se dr Antal.

DR GALIĆ

Naš sagovornik se priseća i kako ga je dr Galić, kao mladog lekara i budućeg specijalistu, odmah „bacio u vodu“.

– U Beogradu je bilo nas  dvadeset dvoje na specijalizaciji. Profesor Krejović, direktor ORL klinike, pitao nas je da li smo već operisali. Jedan kolega iz Valjeva rekao je da je imao četiri operacije, drugi iz Kraljeva nešto više i tako redom. Ja sam rekao oko 400 operacija krajnika i 180 krivih nosnih pregrada. Da niste malo preterali, odakle ste vi? – čudio se profesor. Ispostavilo se da mu je dr Galić bio školski drug.

 

 

 

 

 

csu-tolerancija-i-empatija-(3)

Centar za stručno usavršavanje domaćin je seminaru pod nazivom „Tolerancija i empatija – vrednosti za budućnost“. Predavači su Neda Bogojević Preković, nastavnica biologije i dr Nenad Mladenović, profesor engleskog jezika. Seminar je namenjen zaposlenima u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama.

-Tema je uvek aktuelna, ne samo u svetlu nedavnih događanja – saznajemo od Bogojević Preković. – Rad na empatiji i toleranciji se konstantno uči kroz vaspitanje i život. I mi, predavači, treba da, s vremena na vreme, razmislimo da li smo dovoljno empatični i tolerantni ove osobine ne možemo razvijati kod učenika ukoliko ih i sami nemamo. Naš cilj je da putem seminara razmenimo iskustva, da vidimo koje su dobre, a koje su slabe strane i da na njima radimo.

Predavači su prisutnima preneli nove metode, ali i iskustva sa kojima se susreću.

-Iskustva su šarenolika – dodaje naša sagovornica. – Deca često ni sama nisu  sigurna šta su empatija i tolerancija i da se dešava da nesvesno budu netolerantni i to ne iz loše namere nego iz neznanja. Ovo je učenje je proces i važno je da na njemu konstantno radimo.

U Šumadijskom okrugu postoje podaci o tome koliko su učenici tolerantni i empatični, naveo je dr Nenad Mladenović.

-Na osnovu njih osmišljeni su akcioni planovi na koji način unaprediti nastavu u tom smeru. Najvažnije da ih integrišemo u redovan život škole. Prostora za unapređivanje ima u svim školskim predmetima i na nama je da pomognemo nastavnicima da samostalno kreiraju aktivnosti kojima promovišu različite aspekte tolerancije i empatije u školi, čime doprinose izgradnji boljeg  školskog okruženja.

Seminar je akreditovan od strane Ministarstva prosvete za naredne tri godine.

A.Đ.

gradska-kuca

Rok za uplatu obaveze za prvi kvartal godišnjeg poreza na imovinu za ovu godinu, za poreske obveznike – fizička lica, preduzetnike i pravna lica ističe 18. februara. Poreski obveznici treba da uplate akontaciju koja je jednaka iznosu poreza za četvrti, odnosno poslednji kvartal prošle godine.

Novim rešenjem za porez organa jedinice lokalne samouprave koji poreskim obveznicima treba da bude dostavljen, ukoliko se utvrdi veći iznos obaveze nego što je plaćena akontacija, razliku je potrebno uplatiti u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja.

Prema Zakonu o porezima na imovinu, porez na imovinu se plaća tromesečno, u roku od 45 dana od početka tromesečja. Prva rata se uplaćuje do 14. februara, druga do 15. maja, treća do 14. avgusta, a četvrta do 14. novembra.

Kamata za kašnjenje je 16,5 odsto, a osim zatezne kamate, poreski obveznici mogu da budu i prekršajno kažnjeni za neplaćanje svojih obaveza i sankcija za taj prekršaj iznosi 5.000 dinara za fizička lica. Rok uplata prve rate poreza na imovinu za 2026. je pomeren zbog obeležavanja Dana državnosti Srbije, 15, 16. i 17. februara, državnog praznika Sretenje.

snimanje

Ekipa TV serije Kazna za greh, nastale po istoimenoj književnoj trilogiji Jelene Bačić Alimpić, stiže sutra u Kikindu, dok je početak snimanja na terenu planiran za prekosutra, u dvorcu u Srpskoj Crnji.

Kako je potvrđeno, glumačka i produkciona ekipa boraviće u Kikindi tokom jednog dela snimanja, a dvorac u Srpskoj Crnji biće jedan od autentičnih ambijenata u kojima se snimaju kadrovi za seriju.

Serija „Kazna za greh“ predstavlja televizijsku adaptaciju popularne porodične sage koja prati sudbine više generacija, a snimanje se odvija na više lokacija širom Srbije. Režiju serije potpisuje Miloš Radunović, dok je scenario napisala Nataša Drakulić. Među glumačkom ekipom nalaze neka poznata imena kao što je Nikola Rakočević, Ana Mandić, Andrej Nježić i Andrijana Đođević.

Boravak ekipe u Kikindi i snimanje u Srpskoj Crnji još jednom pozicioniraju sever Banata kao atraktivan prostor za domaće televizijske i filmske produkcije.

Više detalja o samom snimanju i eventualnim izmenama režima kretanja ili aktivnosti na lokacijama biće poznato u narednim danima.

T. D.