April 17, 2026

Day: May 6, 2024

internirci-(1)

Predstavnici lokalne samouprave, gradonačelnik Nikola Lukač, predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan i član Gradskog veća Nebojša Jovanov, boračkih udruženja i Društva srpsko-norveškog prijateljstva položili su vence na spomenik internircima u znak sećanja na Kikinđane koji su poslati u koncentracione logore. Na Đurđevdan pre 82 godine nemački fašisti internirali su 46-oro sugrađana u koncentracione logore u Norveškoj.

– Najviše Kikinđana bilo je zarobljeno u logoru Bejsford koji se nalazi na desetak kilometara od grada Narvika. Stariji i bolesni streljani su polovinom jula, a mnogi su preseljeni u druge logore gde su mučeni. Velike strahote doživeli su u zatočeništvu, o čemu su svedočila sedmorica sugrađana koji su preživeli golgotu. Grad je u njihovu slavu podigao spomenik koji podseća na njihovu hrabrost i stradanja – podsetio je Tibor Firedi, sekretar kikindskog Društva srpsko-norveškog prijateljstva.

Nika Banjin, Slavko Vukić, Čeda Đomparin, Stevan Mihailov, Stevan Sivčev, Joca Stanić i Žarko Stojkov, vratili su se iz Norveške i isticali pomoć lokalnog življa i prijateljstva. U znak saradnje dva naroda prva Deklaracija o prijateljstvu između Narvika i Kikinde potpisana 6. oktobra 1966, a obnovljena je 2017. godine.

– Odali smo počast našim sugrađanima koji su nasilno deportovani u logore širom Norveške. Trudimo se da održavamo veze između bratskih gradova uzvratnim posetama i potpisivanjem posebnih protokola o saradnji. Narvik i Kikinda imaju posebne, istorijske, veze. Potencijal za saradnju je veliki, a cilj je prosperitet i zajednički interesi – kazao je Mladen Bogdan.

Iz nekadašnje Jugoslavije u logore je internirao oko 4.500 ljudi među kojima su bili i stanovnici Kikinde, Ruskog Sela, Mokrina, Iđoša i Banatskog Aranđelova. Oko 1.500 njih je preživelo i vratilo se svojim porodicama.

A.Đ.

 

 

 

 

sara-bruner-(4)

Sara Bruner (60), rođena u San Francisku, u Engleskoj živi 24 godine. Dugo godina radila je kao inženjer, ali i kao diler starog nameštaja, nakon čega je rešila da pauzira poslovni deo života i da se posveti putovanjima. U svom kombiju obilazi Evropu u potrazi za, kako je istakla, malim gradovima punim duha i neistraženih znamenitosti.

-U januaru sam započela putovanje iz Engleske. Najpre sam boravila u Holandiji u Amsterdamu kod prijatelja. Preko Nemačke sam stigla do Austrije gde uglavnom provodim zimske mesece čuvajući kuću bračnom paru koji zimu provodi na Floridi. Put me je naneo u Sloveniju na jezero Bled koje me je oduševilo. Mini odmor napravila sam i u Hrvatskoj na Rabu, te sam kroz Bosnu i Hercegovinu, gde sam videla sve ružno što je rat ostavio za sobom, stigla do Srbije i do Kikinde – saznajemo od Sare Bruner.

Drugog dana njenog boravka u našem gradu, zatekli smo Saru na Gradskom trgu. Divila se arhitekturi i gradskom jezgru.

-Dugogodišnja stabla, ali i zgrade „govore“ o istoriji vašeg grada. Imate i jednu od najlepših ulica na svetu koju sam posetila i sa punim pravom nosi taj epitet. Monumentalne skulpture od terakote prvi put sam videla u Kikindi i žao mi je što nije vreme da posmatram i sove po kojima ste poznati – kaže ova putnica.

Sara napominje da voli da putuje. Kilometre i kilometre prelazi u svom kombiju koji joj služi i kao soba za spavanje. Ličnu higijenu održava u sportskim centrima gde ima tuševa, a tada odradi i trening na bazenima jer je vrsna plivačica.

 

-Putujem polako. Nikuda ne žurim i imam puno vremena. Ono što ću pamtiti iz Kikinde i Srbije su ljudi koji su prijateljski nastrojeni. Iznenađena sam koliko su gostoljubivi i žele da pomognu. Oduševljena sam i ćevapima i burekom. Trudim se da u svakoj zemlji probam lokalnu kuhinju. Sigurno ću ponovo doći u Srbiju jer planiram da vidim Beograd i Novi Sad – otkrila nam je naša sagovornica i istakla da je njen kombi za sve iznenađenje jer je volan sa desne strane.

Zapratila je i naš portal kako bi na putu čula sve novosti iz Kikinde.

Iz Kikinde, plan joj je da otputuje na crnogorsko primorje. Želja joj je da putuje čitavu godinu i to vreme iskoristiće da osmisli plan šta će dalje da radi u životu.

A.Đ.

 

 

 

 

rasin-sesir

Udruženje građana „Raša Popov” iz Mokrina, povodom sedme manifestacije „Dan Raše Popova”, raspisalo je pesnički konkurs na temu „Ne diraj mi snove” . Pravo da  učestvuju imaju učenici osnovnih škola. Uz pesmu je potrebno poslati: ime i prezime učenika, ime predmetnog nastavnika, naziv škole, kontakt telefon i svoj mejl.

Žiri će za pobedničku pesmu dodeliti nagradu „Rašin šešir”, i pored nje dve druge i tri treće nagrade. Pesme je potrebno poslati do 5. juna na ćiriličkom pismu, u fontu Times New Roman, veličina 12 i u Word formatu. Stihove  slati isključivo elektronskim putem na imejl-adresu: danrasepopova@gmail.com.

Nagrađeni učesnici čitaće svoje stihove na završnoj manifestaciji „Dan Raše Popova” u Mokrinu.

koncert-Ivana-Selakov

Vaskrs u Mokrinu nije obeležilo samo tradicionalno Svetsko prvenstvo u tucanju farbanim uskršnjim jajima koje je, i ove godine, pokazalo da su Mokrinčani dobri domaćini jedinstvenog nadmetanja.

Foto: MZ Mokrin

U večernjim satima, brojna publika na Varoškom trgu uživala je u koncertu Ivane Selakov. Sjajnom atmosferom uz nastup poznate pevačice zavšene su 34. Vaskršnje svečanosti.

uskrs-skola

U Osnovnoj  školi „Bratstvo- jedinstvo” u Banatskoj Topoli od prošle godine organizuju novogodišnju i uskršnju prodajnu izložbu. Ove godine, pred uskršnji raspust, upriličili su i prvu školsku tucanijadu, a pobedniku je obezbeđena nagrada.

– Od novca koji zaradimo na ovim izložbama častimo učenike izletom. Prošle godine smo išli u bioskop u Zrenjanin, a ove godine planiramo posetu bazenima u Adi, u velnes centru Adice. Pojedini učenici naše škole su prvi put posetili bioskop, a pojedini će prvi put otići na bazen. Od ove školske godine u našim aktivnostima učestvuje i vrtić „Ježeva kućica” iz Banatske Topole, a deca iz vrtića će takođe ići sa nama na izlet- kaže Jadranka Čavić, psiholog u školi.

Dodaje da izložbe podržava Mesna zajednica, udruženje žena Banatske Topole, lokalni market „Una” i roditelji, tako što obezbede hranu i piće za sve goste i učesnike.

– Posebno smo ponosni na naše prijatelje iz Kikinde iz Moto kluba „Banatski bajkeri” na čelu sa predsednikom kluba Tamaš Ferencom- Ferkom koji se rado odazovu svakom pozivu i obraduju naše učenike paketićima i slatkišima- navodi naša sagovornica.

Od Jadranke Čavić je i potekla ideja za ovakve aktivnosti. Ona vodi i Kreativnu radionicu na kojoj se izrađuju ukrasi za prodaju, a u izradi, pored đaka, učestvuju učiteljice i pojedini nastavnici, kao i roditelji.

Zaposleni, roditelji i učenici veliku podršku za organizaciju i realizaciju ovih sadržaja koji upotpunjuju školske dane i ulepšavaju praznična druženja, imaju od  direktora škole Vladimira Dejanovića.

crkva (2)

Drugi dan vaskršnjeg praznika, u Srbiji je neradni dan. Vaskršnjim ponedeljkom započinje takozvana Svetla nedelja, koja se smatra produžetkom Vaskrsa. Danas se nastavljaju gozbe i veselja, dočekuju se rođaci, kumovi, komšije i prijatelji, rodbina iz udaljenijih krajeva. Svaki gost dobija obojeno jaje.

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave i Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku veru. Jedna je od najčešćih slava kod Srba.

Slavni svetitelj rodio se u kući bogatih roditelja u Kapadokiji. Njegov otac je stradao kao hrišćanin, nakon čega se majka preselila u Palestinu, gde je odrastao. Kao mladić, dospeva do čina tribuna u službi cara Dioklecijana. U to vreme, car je započeo veliki progon hrišćana. Tamnica, okovi i sva druga strašna mučenja nisu pokolebali mladića.

Kada je Đorđe molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili Hristovu veru, među njima i careva žena Aleksandra. Car je najzad odlučio da Đorđa i svoju ženu osudi na smrt sečenjem glave. Carica je izdahnula na stratištu pre pogubljenja, a Sveti Đorđe posečen je 303. godine.

Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je „proždirala” brojne nevine hrišćane.

Poštovan je kao zaštitnik mnogih država i gradova u Evropi, ali i zaštitnik konjice, vitezova i viteštva i krstaških pohoda. Srpska pravoslavna crkva ga slavi dva puta godišnje. Glavni praznik je Đurđevdan i praznuje se 6. maja po gregorijanskom kalendaru, a drugi je prenos moštiju i obnovljenje Hrama Svetog Georgija – Đurđic, koji se slavi 16. novembra.