Simpatije mnogobrojne publike osvojila je učešćem u šou programu „Nikad nije kasno“. Pre pet godina je pobedila u tom muzičkom takmičenju. Njen glas i nastup lako su pronašli put do srca brojnih gledalaca i žirija, a sve zajedno osvojila ih je stavom, vedrinom, neposrednošću i energijom kojom prkosi godinama. Devedesetpetogodišnja Dobrila Ivanovska Čabrić svoju životnu priču pretočila je u autobiografiju „Na putu ka stotoj“ koju je kikindskoj publici predstavila u subotu uveče u Gradskom udruženju penzionera.
„Život nije fer, ali je dobar“- citat je iz knjige koji nam otkriva njen životni moto. Mnoge lekovite savete o tome kako prihvatati život i svaku situaciju koju donese dobila je od svekrve, Ruskinje, profesorke matematike koja je doživela stotu. Neposredna i vedra, podelila je sa nama utiske nakon promocije u Kikindi.

-Narod je srdačan i pun ljubavi. Osećala sam se predivno, kao da sam dobila krila i letela- kaže.
Na takmičenje „Nikad nije kasno“ prijavila se na nagovor prijateljice.
-Prethodno nisam gledala te emisije. Moj fah su zabavna muzika, džez, kancone, romanse. Narodni melos, doduše, imam u sebi, ali u početku nisam videla sebe u tome- otkriva.
Muzika i gluma bili su njena ljubav odmalena, ali majka je želela da postane činovnik. Njen pevački talenat uvidela je nastavnica solo pevanja, gospođa Koneli, kod koje je u Skoplju pohađala muzički kurs.
-Rekla je da ću biti svetski koloraturni sopran i postavila mi je glas. Međutim, majka nije dozvolila da budem pevačica. Sa 17 godina bila sam na pozorišnoj audiciji i počela da glumim u Skoplju, gde sam ostala narednih 11 godina. Posle toga u Beogradu sam glumila u pozorištu još sedam godina. Potom sam izabrala status slobodnog umetnika i pevala sam po celom svetu. Sve sam to ispričala u knjizi- napominje Dobrila, koja ima dvoje unučadi, i u Italiji dvoje praunuka.

Danas živi na relaciji Skoplje-Beograd-Dorjan. Upitana o tajni dugovečnosti i vitalnosti, otkriva svoj recept:
-Tokom godina sam organizam traži promene. Ako sam jela meso prestala sam, hleb takođe, prešla sam na ono što organizam traži- voće, povrće, variva bez mesa, jaja, mleko, jogurt, čajevi, kafe vrlo retko. I aktivnost u svemu. Meni i Dorjan puno pomaže. Ta voda je lekovita, topla, puna antibiotika, puna joda, tu je planina Belasica, vazduh je fantastičan, more je blizu. Tamo sam od svoje pedesete godine i to mnogo znači, Osim toga, ja sam jednostavna osoba. Najnormalniji odnos imam prema svima. Volim ljude i životinje podjednako, kao i humor- priča sa osmehom Dobrila Ivanovska Čabrić.

Izvor mladosti je u duši, ali i okruženju, jer kaže, mnogo vremena provodi sa mladima, pa u šali često napominje da je njen broj godina, zapravo, obrnut- 59.
Promocijom knjige „Na putu ka stotoj“ završena je Nedelja žena, koju je Kulturni centar Kikinda organizovao povodom Međunarodnog dana žena.