задушнице

candles-1851176-1280

Pravoslavni vernici danas, 1. novembra obeležavaju Mitrovske ili jesenje zadušnice koje padaju uoči praznika Svetog Dimitrija Solunskog koji se praznuje 8. novembra. Zadušnice se uvek obeležavaju u subotu kao sećanja na Hristovo pogrebenje i smrt ali i nadu u vaskrsenje koje je čovečanstvo dobilo Hristovim vaskrsenjem.  Na bogosluženjima subota je dan za pomen svim mučenicima i upokojenima.

Na zadušnice se obilaze grobovi upokojenih srodnika i prijatelja ali pre izlaska na groblje u crkvama se vrši bogosluženje u ranim jutarnjim časovima nakon čega se služi opšti parastos. Vernici u hramove donose koljivo i spisak imena krštenih pokojnih koje žele da se pomenu tokom parastosa.  Ako su naši pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na groblje, uvek može da se ode u crkvu.

Na groblju se takođe može obaviti parastos, mada se najčešće čini mali pomen. Osveštava se žito, prekađuje grob i pale sveće za pokoj duša umrlih.

Na zadušnice se deli milostinja za duše pokojnih. Treba se setiti potreba onih kojima je i najmanja pomoć dobrodošla.

 

 

zadusnice

Miholjske zadušnice obeležavaju se danas, uoči sutrašnjeg Miholjdana.

Na taj dan u crkvama se služi sveta liturgija i parastos za upokojene, a vernici idu na grobove svojih bližnjih, čiste ih, uređuju, kade tamjanom, pale sveće i mole se za pokoj duše.

Običaj je da se na grob donese kuvano žito i vino, koje sveštenik potom preliva u parastosu kao simbol molitve za pokojne duše. Ako nije moguće otići na grob pokojnika, njima se služi pomen u crkvi.

Miholjske zadušnice, jedan od četiri velika dana u godini posvećena sećanju na upokojene, ove godine padaju u subotu, 11. oktobra.

svece-(8)

Srpska pravoslavna crkva i vernici obeležavaju danas Velike, zimske, zadušnice kao znak sećanja na sve preminule.

Posećuju se groblja i prislužuju sveće na grobovima najbližih i u hramovima.

Na dan zadušnica ide se u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a posle službe ide se do grobova pokojnika. Na grobovima se prislužuju sveće, a sveštenik služi kratki obred i okadi grobove.

Na Zadušnice treba otići na službu u crkvu, obići grobove, preliti ih vinom, urediti i okititi cvećem i upaliti sveće.

Oni koji nisu u mogućnosti da odu na groblja zbog udaljenosti, treba da idu do najbližeg hrama i da tu obave pomen za svoje upokojene.

Tog dana se posebno obraća pažnja na delenje milostinje – obavezno se svakom prosijaku koga sretnemo udeli milostinja i da deo hrane koju smo poneli.

Srpska pravoslavna crkva obeležava Zadušnice četiri puta godišnje i tada se posebno molimo za pokoj duša preminulih.

svece

Za Pravoslavne vernike sutra, u subotu, 22. februara, su prve zadušnice u ovoj godini. Zimske ili Velike zadušnice obeležavaju se pred početak priprema za Vaskršnji post.

Velike Zadušnice u narodu su poznate i kao Otvorene, jer se smatra da Sveti Petar, koji se nalazi na vratima pakla i raja, tada otvara grobove.

Vernici na taj dan odlaze na groblja, gde uz vino i žito upale sveće i tamjan upokojenima, za koje se svakodnevno mole.

U narodu se smatra da plamen sveće osvetljava put pokojnima, do narednih Velikih Zadušnica, dok molitva isceljuje njihovu dušu.

Ovaj praznik je pokretni, što znači da svake godine pada na drugi datum. Ove Zadušnice padaju sedmicu uoči Vaskršnjeg posta, to jest najranije 6. februara, a najkasnije 13. marta, ali uvek u subotu, pred Mesne poklade. To je ujedno i poslednji vikend pre Vaskrsa kada se jede meso.

sveća na groblju

Za pravoslavne vernike danas su Velike zadušnice koje se takođe nazivaju i Zimskim zadušnicama. Ovaj naziv su dobile jer padaju na poslednju mrsnu subotu pre Velikog posta. Zbog toga što se uvek prilagođavaju postu, Velike zadušnice su pokretan praznik.

Posvećene su sećanju na preminule i obeležavaju se ne samo ukazivanjem poštovanja precima, već i kroz velikodušnost i milostinju prema sirotinji i onima kojima je to potrebno.

Jedan od običaja koji se upražnjava tokom Zadušnica, između ostalih, je poseta grobnim mestima naših preminulih (ako je to moguće), paljenje sveće i ostavljanje takozvanih “daća” na groblju i u crkvi, obično u vidu kuvanog žita. Mnogi veruju da se ovim simboličnim gestom na neki način “hrani” duša naših upokojenih i da je to dar koji njima ukazujemo. Međutim, istina je da se „daće“ ostavljaju pre svega da bi se nahranila sirotinja koja će potom pomenuti pokojnika u svojim molitvama.

Zadušnice, ratne godine, 1914-1918.

Pomen i prisećanje na naše preminule su najveći simbol i motiv iza praznika Zadušnice. Smatra se da je veoma važno da se na ovaj dan prisetimo naših upokojenih voljenih osoba i upalimo im sveću na grobnom mestu ili u crkvi ako nije moguće otići na groblje.

U toku godina praznuje se ukupno četiri datuma koji se nazivaju zadušnicama. Ono što imaju zajedničko je da uvek padaju u subotu, koja je simboličan dan u nedelji kada inače posećujemo grobna mesta naših voljenih preminulih i palimo im sveće.

Sve zadušnice osim Miholjskih smatraju se za vaseljenske praznike i važe u čitavoj Pravoslavnoj crkvi. Zadušnice imaju mnogo uporedivih praznika širom sveta u različitim kulturama i religijama, jer svaki narod i kraj imaju najmanje jedan dan u godini kada se prisećaju preminulih i odaju im počasti i poštovanje.

crkva (2)

Veliki broj sugrađana sutra će obeležiti Velike zimske zadušnice, obići grobove najmilijih, odati im pomen, upaliti sveće i pomoliti se za duše pokojnika. Vernici Srpske pravoslavne crkve zadušnice obeležavaju četiri puta godišnje. Prve ovogodišnje zadušnice vezane su za početak Vaskršnjeg posta i „pokretne” su. Zovu ih i mesopusne, pokladne.

Nedelja u kojoj se one održavaju naziva se zadušna i uvek je to treća nedelja pred post. Zadušnice su dan posvećen upokojenim, kada treba otići na službu u crkvu, obići grobove, preliti ih vinom, urediti i okititi cvećem i upaliti sveće. Uobičajeno je da se na zadušnice drži liturgija, na kojoj sveštenik preliva vinom donešeno žito (koljivo), a posle službe se odlazi na groblja, gde se pale sveće, a sveštenici obilaze i kade grobove. Oni koji nisu u mogućnosti da odu na groblja zbog udaljenosti, treba da odu do najbližeg hrama, i da tu obave pomen za svoje upokojene. To je i dan kada se posebno obraća pažnja na deljenje milostinje.

 

error: Content is protected !!