srpska crnja

crnja-dan-policije-2026

Prostor ispred dvorca u Srpskoj Crnji danas je bio ispunjen posetiocima svih generacija koji su prisustvovali centralnoj svečanosti Policijske uprave Zrenjanin povodom obeležavanja Dana policije i Dana Ministarstva unutrašnjih poslova. Građani su imali priliku da izbliza vide policijska vozila, opremu i materijalno-tehnička sredstva, kao i da se upoznaju sa radom vatrogasno-spasilačkih jedinica.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Kikindski portal (@portalkikindski)

Posebno oduševljenje najmlađih izazvalo je nesvakidašnje „jezero od pene“, a među sadržajima koji su posebno privukli mališane bile su i bojanke posvećene policajcima i vatrogascima. Uz druženje, igru i edukaciju, mališani su imali priliku da na zanimljiv način upoznaju one koji svakodnevno brinu o bezbednosti građana.

Predsednik opštine Nova Crnja Dragan Daničić istakao je da je ovo prvi put da se centralna proslava Dana policije za Policijsku upravu Zrenjanin organizuje van grada Zrenjanina.

– Imamo čast da budemo domaćini obeležavanja Dana policije za Policijsku upravu Zrenjanin. Ovo je prvi put da je neka opština van Zrenjanina domaćin ovakvog događaja i drago mi je što je izbor pao na Srpsku Crnju i prostor ispred ovog prelepog dvorca – rekao je Daničić.

On je naglasio da je cilj manifestacije da se građanima približi rad policije, vatrogasaca i drugih službi koje svakodnevno brinu o bezbednosti građana.

– Želeli smo da prikažemo vozila, opremu i rad policije, kao i rad vatrogasno-spasilačkih jedinica. U organizaciju su se uključili i Crveni krst, koji je sproveo akciju dobrovoljnog davanja krvi, kao i Agencija za bezbednost saobraćaja, koja je pripremila pokazne vežbe i edukativne sadržaje – dodao je Daničić.

Veliki broj posetilaca potvrdio je da je ovakva manifestacija pun pogodak.

– Drago nam je što je ovoliko ljudi došlo. To pokazuje da godinama uspešno sarađujemo sa institucijama Republike Srbije i da zajednički možemo da organizujemo događaje koji su značajni za lokalnu zajednicu. Ovo je prilika da pokažemo rezultate te saradnje sa policijom, sektorom za vanredne situacije, Crvenim krstom i Agencijom za bezbednost saobraćaja – poručio je predsednik opštine.

Obeležavanje Dana policije organizuje se širom Srbije, sa ciljem negovanja tradicije i jačanja poverenja između policije i građana.

kazna-za-greh-1

U dvorcu u Srpskoj Crnji u toku je snimanje televizijske serije „Kazna za greh“, nastale po motivima istoimene trilogije Jelene Bačić Alimpić. Snimanje na ovoj lokaciji trajaće do prve polovine marta, a dvorac je tokom ovog perioda zatvoren za posetioce.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Kikindski portal (@portalkikindski)

Serija od dvanaest epizoda prati detinjstvo, odrastanje i nemoguću ljubav Mihajla, naslednika grofovskog imanja, i Emilije, ćerke siromašnog kovača. Kroz njihove sudbine prikazan je svet prvih decenija prošlog veka – vreme balova, konja i kočija, bečkih valcera i strogih društvenih pravila, ali i ratova koji menjaju ljudske sudbine.

Scenaristkinja Nataša Drakulić ističe da je izbor dvorca bio rezultat duge potrage za odgovarajućim ambijentom.

-Jako smo dugo tražili odgovarajući kaštel širom Srbije, ali ovaj je definitivno najviše odgovarao atmosferi priče. Logistički je zahtevno preseliti veliku ekipu na duži period. Izgleda da ništa nije slučajno jer je Jelena Bačić Alimpić svoj roman promovisala baš u ovom zamku – istakla je Drakulić, dodajući da je ekipa smeštena u Kikindi i da se već navikla na banatsku ravnicu i gostoprimstvo domaćina.

Ona je naglasila da je reč o velikoj ljubavnoj priči koju su „tuđi gresi osudili na propast“, ističući da upravo takve priče publici danas nedostaju.

Predsednik opštine Nova Crnja, Dragan Daničić, naglasio je da je lokalna samouprava ponosna što je domaćin glumačkoj ekipi.

-Jako nam je drago što smo domaćini jedne ovakve ekipe i što je naš dvorac poslužio za snimanje serije. Objekat je preuređen tako da izgleda kao pre sto godina i nadamo se da će deo tog uređenja ostati i nakon snimanja. Za nas je ovo posebno iskustvo i potvrda da smo imali pravu viziju kada smo dvorac uredili i ponudili za ovakve projekte. Nadamo se da će u budućnosti biti još sličnih inicijativa.

Na setu je više od četrdeset poznatih glumaca, među kojima su Nikola Rakočević, Marina Ćosić, Slaviša Čurović, Ljubomir Bulajić, Slobodan Beštić, Tatjana Kecman, Andrej Nježić, Stefan Radonjić, Marina Vodeničar, Zinaida Dedakin, Nina Perišić i drugi. Kreatori serije su Nataša Drakulić i Predrag Antonijević, dok režiju potpisuje Miloš Radunović.

Glumac Slaviša Čurović, koji tumači lik doktora Vebera, kaže da je ambijent „scenografski pun pogodak“ i da se priča prirodno uklapa u prostor Vojvodine.

-Snimanje ide dobrim tempom, ekipa je snažna i uigrana, a priča zanimljiva. Veliki broj scena snimamo na otvorenom, u zimskim uslovima, što predstavlja dodatni izazov za glumce. Verujem da će publika voleti ovu seriju – naveo je on.

Nikola Rakočević, koji tumači grofa Jovana Ercega, ističe da je prostor izuzetno filmičan i zahvalan za snimanje.

-Grof je kompleksna ličnost čiji se život prati kroz više decenija, što ulogu čini glumački zahtevnom zanimljivom. Serija prati porodične odnose i životne lomove kroz generacije, što priču čini bliskom i razumljivom publici.

NOVI ŽIVOT ZA KULTURNO NASLEĐE

Direktor Turističke organizacije opštine Nova Crnja, Nikola Tolčin, ocenio je da je izbor dvorca za snimanje značajan za predstavljanje ovog kraja u umetničkom svetlu i da ovakvi projekti pokazuju kako kulturno nasleđe može dobiti novi život.

-Velika nam je čast što je dvorac u Srpskoj Crnji izabran kao jedna od ključnih lokacija za snimanje serije „Kazna za greh“. Ovakvo zdanje, sa svojom istorijom i arhitekturom, prirodno pripada snažnoj i emotivnoj priči kakva je ova.

Snimanje se nastavlja narednih dana, dok velelepno zdanje u Srpskoj Crnji doprinosi autentičnom okviru velike televizijske priče koja oživljava prošlo vreme i ljudske sudbine.

PROJEKTOVAO RUS

Inače, ovaj dvorac je među najmlađima u Vojvodini. Građen je za vreme Drugog svetskog rata, za nemačkog genarala Nojhauzena. Prema predanju, projektovao ga je ruski zarobljenik- arhitekta.  Prelepo zdanje trenutno služi za iznajmljivanje za različite namene kao što su proslave, seminari, snimanja serija, filmova…

snimanje

Ekipa TV serije Kazna za greh, nastale po istoimenoj književnoj trilogiji Jelene Bačić Alimpić, stiže sutra u Kikindu, dok je početak snimanja na terenu planiran za prekosutra, u dvorcu u Srpskoj Crnji.

Kako je potvrđeno, glumačka i produkciona ekipa boraviće u Kikindi tokom jednog dela snimanja, a dvorac u Srpskoj Crnji biće jedan od autentičnih ambijenata u kojima se snimaju kadrovi za seriju.

Serija „Kazna za greh“ predstavlja televizijsku adaptaciju popularne porodične sage koja prati sudbine više generacija, a snimanje se odvija na više lokacija širom Srbije. Režiju serije potpisuje Miloš Radunović, dok je scenario napisala Nataša Drakulić. Među glumačkom ekipom nalaze neka poznata imena kao što je Nikola Rakočević, Ana Mandić, Andrej Nježić i Andrijana Đođević.

Boravak ekipe u Kikindi i snimanje u Srpskoj Crnji još jednom pozicioniraju sever Banata kao atraktivan prostor za domaće televizijske i filmske produkcije.

Više detalja o samom snimanju i eventualnim izmenama režima kretanja ili aktivnosti na lokacijama biće poznato u narednim danima.

T. D.

saobracajna-policija-1

Članovi Lovačkog udruženja „Jelen“ iz Srpske Crnje, u nedelju 16. novembra, oko 10 časova, pronašli su obezglavljeno telo nepoznate osobe u ataru. Telo se nalazilo u plitkom kanalu sa vodom, okrenuto stomakom nadole. Preminula osoba na sebi je imala šorts i majicu kratkih rukava i već se nalazila u poodmakloj fazi raspadanja.

Lovci su odmah pozvali policiju, a na lice mesta su došli i forenzičari. O svemu je obavešteno zrenjaninsko Više javno tužilaštvo, a za sada nema zvaničih podataka o identitetu nastradale osobe.

Sava-Savin-foto-

Sava Savin glumačku karijeru započeo kao srednjoškolac u rodnoj Srpskoj Crnji, a kao dvadesetogodišnjak, preseljenjem porodice u Kikindu, zakoračio u ovdašnje pozorište i u njemu igrao nekoliko decenija, i uporedno beležio sve što se dešavalo na ovdašnjoj pozorišnoj sceni

Bio je, s diplomom ekonomiste, uspešan u privredi, da bi potpunu radnu afirmaciju stekao kao čelnik nekadašnje Službe društvenog knjigovodstva. Sava Savin se, ipak, među sugrađanima prepoznaje pre svega kao – glumac. Ko ga pomene samo veli: Moca iz pozorišta.

Ostavio je neizbrisiv trag u ovdašnjoj kulturi. Bio je najdirektniji akter najviših umetničkih dometa ovdašnje teatarske scene, uporedo i – neumorni hroničar svega što se na njoj i oko nje decenijama dešavalo.

Zakoračio  je u devedeset drugo leto. Godine ga pritišću, ali samo  fizički. Glava bistra, misli sređene. Pamćenje besprekorno. Govori razložno, bez patetičnog prisećanja prošlih vremena. Naš Moca je bio i ostao postojana ličnost. Porodična kuća u centru grada, priznaje, previše mu  prostrana, jer se u nju slabo svraća.

– Ništa me ne boli – kaže. – Samo popuštaju oči, uši, noge. Teško se krećem. Pre tri godine preminula mi supruga Stojanka, moja Beba, moj životni oslonac. Ostao sam da se mučim. O meni brine naša kuma Zlata. Dobra duša. Zahvalan sam joj….

Savin životopis je sadržajan i zanimljiv. Mogla bi debela knjiga da se sroči, film da se snimi, scenario za pozorišnu predstavu da se napravi.

Fascinantna je ta njegova fanatična privrženost daskama koje život znače oplemenjena amaterskim zanosom. I sve bez dinara nadoknade. U Mocinoj umetničkoj karijeri podatak za divljenje. Imao je 47 uloga, najčešće glavnih, a pred publiku je izlazio čak 804 puta.

Naš sagovornik je, inače, zavoleo glumu još kao junoša u rodnoj Srpskoj Crnji. Dok je pohađao Ekonomsku školu u Zrenjaninu odigrao je tri predstave, u kojima je imao glavne role. Pamti te trenutke zanosa i sreće, kao da su od juče:

-Rado se setim tih prvih koraka pozorišnog života. Prvenac mi je bila predstava „Od kako je Banja Luka postala“ Rasima Filipovića. Druge dve „Dr“ i „Pokojnik“ Nušića. Kao i svako mlado biće zaljubljeno u pozorište, imao sam uzora. Bio je to Sava Lazarov,  moj razredni starešina iz srednje škole, doajen zrenjaninskog glumišta. Fantastičan glumac, ali i čovek koji pleni dobrotom, uzvišenim stavom i dobronamernom sugestijom. Svi smo maštali da jednog dana budemo kao on. Takvog mentora posle nisam sreo…

U Kikindu se junak naše priče, s ocem Mitom i majkom Milevom,  doselio kada mu je bilo nešto više od 20 godina. Razlog preseljenja je očev posao u vezi sa izgradnjom silosa. Pre toga upisao je studije na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, pa ih ubrzo napustio – zbog predvojničke obuke, predmeta koji se svakog ponedeljka na prvim časovima obavezno slušao, a njemu bilo mrsko da rano ustaje i sluša njemu dosadnu materiju. Otišao je u vojsku, koju je služio u Zadru. S činom rezervnog oficira vratio se kući. Potom je vanredno završio započete studije. Kao diplomirani ekonomista  1958. godine zaposlio se u ovdašnjem PIK-u, obavljajući uglavnom rukovodeće poslove u administraciji. Među klaničarima je proveo 13 godina, a 1968. godine, kada je preduzeće počelo da propada, pa rukovođenje preuzela prinudna uprava, potražio je novo radno mesto.

– Odmah sam prešao u  lokalnu filijalu nekadašnje Službe društvenog knjigovodstva – priseća se Sava sopstvene najvažnije radne etape, u kojoj je, nakon šefovanja u nekoliko resora, od 1978. do 1995. godine bio na najvažnijoj poziciji. – Kada sam postao direktor prestao sam da glumim, ali se našeg teatra nisam odrekao. Nastavio sam, s jednakim žarom i upornošću, da vodim 1958. godine započetu  evidenciju pozorišne kuće, iz  koje su posle iznikle tri moje knjige o njenom istorijatu.

DRAGOCENI PODACI

– Vođenje pozorišne evidencije je, zbilja, mukotrpan posao.  Imao sam personalne kartone ne samo glumaca i reditelja, nego i kompletnog  propratnog osoblja. Beležio sam ko je, šta i kada igrao, pisao šta se dešavalo tokom sezone i van nje, na koje se festivale putovalo, ko je kavu nagradu ostvario. Kad se sve sabere, vredelo je tog mog golemog truda – poručuje Sava Savin.

VAŽNA ULOGA

Pomenimo Savine glumačke početke u Kikindi. Čim se Sava doselio u Kikindu pohitao je u pozorište. Ubrzo mu je dodeljena glavna muška uloga u „Hasanaginici“.  Valjda, pretpostavlja,  zbog prodornog glasa i besprekorne dikcije. Priseća se ostalih u predstavi. Dušanka Vlajić igrala je Hasanaginicu, sultanija je bila Ljubica Stepanov, a tu su još bili Jelisaveta Šuković, Stanimir Dragović i Žarko Budovalčev.

PREDNOST AMATERIZMU

– Naše pozorište je, nakon 48 godina amaterskog delovanja, poprimilo status profesionalne kuće. Igrao sam, naravno, i dalje, bez honorara i bilo kakve novčane nadoknade. Kada bih morao da se opredelim za jednu od dve statusne varijante, prednost bih dao amaterizmu, bezrezervno. Zna se i zašto. Pozorište je u vreme amaterizma svakodnevno vrvelo od ljudi. Sem glumaca, reditelja i ostalog pozorišnog osoblja, u naše prostorije svraćali su ljubitelji teatra i kulture, prosvetari, školska omladina, čak i radnička klasa. Već na početku profesionalizma sve to pozitivno i lepo je za kratko vreme utihnulo. Dođe publika, odgleda predstavu i tiho, ne zastajući, nestane. Zaključujem da amateri žive da bi igrali, a profesionalci igraju da bi živeli – jasan je Sava Savin.

M. Ivetić

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

error: Content is protected !!