школа

macak-crnjanski-1

U dvorištu Srednje stručne škole „Miloš Crnjanski“ već godinama živi jedan neobičan „stanovnik“ – mačka koju svi znaju pod imenom Crnjanski. Iako formalno nije deo nastavnog kadra, ova crna lepotica postala je nešto mnogo više – prava školska maskota i tihi svedok svakodnevice učenika.

Kako priča Minja Balint, učenica druge godine smera arhitektonski tehničar, ime je nastalo spontano, ali sasvim logično.

– Naš razredni starešina Vanja Tomašev se dosetio imena. Mačka je crne boje, a škola nosi ime Miloša Crnjanskog, pa je to nekako bilo savršeno. To je mačka, ali u ulozi mačora – kroz osmeh objašnjava Minja.

Iako niko sa sigurnošću ne zna kada se tačno pojavila, jedno je izvesno – Crnjanski je tu već godinama.

– Kad sam ja došla u prvi razred, ona me je već „dočekala“. Sada sam druga godina i ona je svakog dana tu. Sigurno je već tri-četiri godine u školi – kaže učenica.

Njeno prisustvo učenici su brzo prihvatili, a vremenom su je i zavoleli. Iako nije preterano naklonjena maženju i uglavnom „gleda svoja posla“, Crnjanski zna kada je vreme za druženje.

– Najčešće nam prilazi za vreme velikog odmora, kad želi da joj damo nešto da jede – priča Minja.

Dane provodi u školskom dvorištu, ne napuštajući svoj „teren“. Retko ulazi unutra, i to uglavnom na poziv učenika. Jedan takav trenutak ostao je posebno upamćen.

– Uneli smo je jednom na novogodišnju radionicu. Svi su je mazili, hranili, pravili smo joj mašnice… bilo je baš lepo – priseća se Minja.

Briga o ovoj neobičnoj „učenici“ podeljena je među svima. Nema jednog zaduženog, ali zato ima mnogo dobrih namera.

– Ponekad joj dajemo granule, a često delimo sa njom i užinu – dodaje ona.

Vremenom, Crnjanski je postao više od slučajnog gosta – danas je, kako učenici kažu, i nezvanično maskota škole. Njeno prisustvo unosi posebnu toplinu u školske dane i podseća na važnost brige i empatije.

– Meni je jako draga jer je stalno tu. Obraduje me kad je vidim. Drago mi je što su je svi prihvatili – iskreno kaže Minja.

Sudeći po svemu, Crnjanski će još dugo ostati deo školskog života, tihi saputnik generacija koje dolaze. Jer, ne uče se sve lekcije iz udžbenika – neke se nauče upravo u školskom dvorištu, uz jednu crnu mačku koja je pronašla svoj dom.

T. D.

 

muzicka-skola

Koncertom najuspešnijih učenika i svečanom dodelom diploma večeras je zaokruženo 11. školsko takmičenje Muzičke škole, koje je i ove godine pokazalo koliko talenta raste u Kikindi. Sala Narodnog muzeja bila je ispunjena do poslednjeg mesta, a publika je nagrađivala svaki nastup snažnim aplauzom.

Na sceni su se smenjivali mladi izvođači, sigurni, koncentrisani i iznad svega — talentovani. Atmosfera je bila topla i podržavajuća, a svaki izlazak na scenu donosio je novu energiju i iskrenu radost.

Direktorka škole Margita Detari istakla je da je ovogodišnje takmičenje donelo značajnu novinu.

– Ove godine smo uključili i učenike drugog ciklusa, od četvrtog do šestog razreda, što ranije nije bio slučaj. Imamo čak 383 učenika, što govori o velikom interesovanju za muzičko obrazovanje – rekla je Detari.

Na takmičenju je učestvovalo 78 učenika, a kako naglašava direktorka — svi su pobednici.

– Razlikuju se samo po broju bodova. Neki učenici su dobili i više priznanja jer su nastupali u više oblasti – dodala je ona, napominjući da će najuspešniji predstavljati školu na republičkom takmičenju kao i na republičkom festivalu u Subotici 7. maja.

Rukovodilac tima za školsko takmičenje i zamenica direktora Eva Francuski Aranjoš objasnila je da je koncept takmičenja osmišljen tako da bude dostupan svoj deci.

– Ovo nije nastup samo za najbolje učenike. Želeli smo da svako dete oseti atmosferu takmičenja, da se motiviše i stekne samopouzdanje. Ocenjivali smo memoriju, stil, scenski nastup, ritam, tempo i ukupan utisak – navela je ona.

Posebnu pažnju publike privukli su najmlađi izvođači, koji su na sceni delovali sigurno i bez treme.

Jedan od njih je i jedanaestogodišnji Andrija Dukić, koji je osvojio čak tri prve nagrade — za solfeđo, klavir i harmoniku.

– Nije mi bilo teško da se pripremim i nemam tremu kad sviram. Ova nagrada mi mnogo znači, jer mogu da se pohvalim. Sada je vreme za odmor – rekao je Andrija uz osmeh.

Slične utiske deli i desetogodišnja Lejla Jović, učenica saksofona.

– Osećala sam se prijatno dok sam nastupala i nisam imala tremu. Osvojila sam prvo mesto i veoma sam zadovoljna. Želim da budem još bolja, a već ovog meseca me očekuje republičko takmičenje – kazala je Lejla.

Na kraju večeri, svim učesnicima uručene su diplome, uz dugotrajan aplauz publike koja je još jednom pokazala koliko podržava mlade talente.

Ovaj koncert nije bio samo takmičenje — već proslava rada, truda i ljubavi prema muzici, koja se, sudeći po ovim mladim izvođačima, u Kikindi neguje sa posebnom pažnjom.

T. D.

stasa-radak-7

Staša Radak, četrnaestogodišnja učenica Osnovne škole „Jovan Popović“ i Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“, već sada korača putem koji obećava mnogo. Iza nje su značajni uspesi — prva nagrada na festivalu „Isidor Bajić“ u Novom Sadu i zlatna medalja na Danima muzike u Bačkoj Topoli — ali, kako sama kaže, to za nju nije kraj, već podstrek.

-Ovo doživljavam kao nagradu za sve sate koje sam uložila, ali i kao motivaciju za dalji rad. To je kruna truda koji traje mesecima i godinama – kaže Staša za naš list.

Njen put ka saksofonu počeo je, pomalo neočekivano, sa jednim koncertom. Kao učenica petog razreda osnovne škole, slušala je svoju nastavnicu muzičkog, Nikolinu Suvajdžić, kako nastupa — i upravo taj trenutak bio je presudan.

-Nastup mi se jako dopao i odatle je krenula ljubav prema saksofonu – priseća se.

Pre toga svirala je klavir, pevala u horu, pa čak i nastupala u Srpskom narodnom pozorištu, ali tek sa saksofonom, kako kaže, „dogodilo se ono pravo“.

-To je kao sa ljudima — sa nekim odmah „klikneš“. Tako je bilo i sa saksofonom – objašnjava ona.

Zanimljivo je da Staša tremu ne oseća tokom sviranja, već nakon nastupa, dok čeka rezultate. Na sceni je, kako kaže, potpuno svoja.

Iako deluje da sve ide lako, iza svakog nastupa stoji veliki rad. Staša svakodnevno vežba oko sat i po, a u pripremama za takmičenja i do četiri sata dnevno. Poseban izazov, kaže, nije uvek sama muzika, već situacije koje dolaze sa scenom — poput višesatnog iščekivanja nastupa, kakvo je doživela u Bačkoj Topoli.

-To su dva sata neizvesnosti, što ume da bude veoma naporno. Ali i to je deo takmičenja – dodaje.

Veliku ulogu u njenom razvoju ima i profesorka Nikolina, koja je Stašin talenat prepoznala još u ranim danima.

-Ona je od malena bila muzikalna, ali ono što je izdvaja jeste upornost. Talenat bez rada ne znači mnogo, a kod nje postoji i jedno i drugo – ističe profesorka.

Zajedno rade ne samo na tehnici, već i na samostalnosti — da Staša nauči da sama prepozna i ispravi greške, kao i da neuspehe prihvati kao deo puta.

-Samo nebo je granica, ako nastavi ovako – dodaje Suvajdžić.

I upravo taj put sada ulazi u novu fazu. Stašu u maju očekuje prijemni ispit za srednju muzičku školu „Isidor Bajić“ u Novom Sadu, a do tada — nova takmičenja i prvi solistički koncert.

Snovi, međutim, već idu dalje.

-Volela bih da nastavim školovanje u inostranstvu. Posetila sam jednu akademiju u Švajcarskoj i ostavila je na mene jak utisak – kaže ona.

Ipak, možda najvažnija poruka ove mlade umetnice nije u nagradama, već u jednostavnoj istini koju živi:

-Ne treba odustajati. Trud se uvek isplati. Svaki sat vežbanja se na kraju dođe na svoje.

U tome je, možda, i najveća vrednost njene priče — ne samo u talentu, već u istrajnosti. A upravo tu, između rada i ljubavi, rađa se muzika koja daleko odjekuje.

T. D.

telefon-skola

U Srbiji je pokrenuta inicijativa za uvođenje zakonskog ograničenja korišćenja mobilnih telefona u školama, a iskustva iz prakse već postoje u Kikindi. O mogućim rešenjima i dosadašnjim efektima govore direktori škola koje su samostalno uredile ovu oblast.

U OŠ „Jovan Popović“ mobilni telefoni se ne koriste tokom boravka učenika u prostorijama škole već treću godinu zaredom. Prema rečima direktorice Jelene Krvopić, učenici po dolasku u školu predaju telefone u kutije za odlaganje koje ima svaki razred, a uređaji im se vraćaju nakon završetka nastave.

-Motiv nam je bio to što smo primetili da je savremena tehnologija, iako neophodna, decu u velikoj meri otuđila jedne od drugih. Želeli smo da ih vratimo međusobnoj komunikaciji, da se tokom odmora čuje žamor u školi i školskom dvorištu – ističe Krvopić.

Ona navodi da je odluci prethodila detaljna procedura – roditeljski sastanci, Savet roditelja i Školski odbor – i da nije bilo značajnijeg otpora.

-Učenici su pravilo vrlo brzo prihvatili. Danas je to sastavni deo njihovog školskog života, do te mere da sami podsećaju nastavnike ako se dogodi da telefoni ne budu prikupljeni – kaže direktorica.

Prema njenim rečima, bezbednost učenika nije bila dovedena u pitanje. Roditelji su potpisali pisanu saglasnost, a u slučaju potrebe kontakt sa porodicom ostvaruju odeljenske starešine ili drugi nastavnici. Izuzetak od pravila odnosi se na pametne satove kod učenika prvog i drugog razreda, dok u višim razredima ni ta vrsta uređaja nije dozvoljena.

Sa druge strane, u Tehničkoj školi „Mihajlo Pupin“ primenjuje se delimično ograničenje. Direktorica Milanka Halilović ističe da učenicima srednjih škola ne treba u potpunosti zabraniti nošenje mobilnih telefona, jer se oni ponekad koriste u nastavne svrhe, kao i zbog činjenice da veliki broj učenika putuje iz okolnih mesta.

-Kod nas već dve godine postoji pravilo da učenici pre ulaska u učionicu odlože sve lične stvari u torbu, uključujući i mobilne telefone i pametne satove. Telefon mogu da koriste samo ako nastavnik to izričito dozvoli – navodi Halilović.

Iskustva škola u Kikindi pokazuju da različiti modeli regulisanja upotrebe mobilnih telefona u obrazovnim ustanovama već funkcionišu u praksi. Upravo takvi primeri mogli bi da posluže kao osnov za dalju raspravu o zakonskim rešenjima koja se najavljuju na republičkom nivou.

T. D.

skole-sredstva

Izmene i dopune Kataloga udžbenika za školsku 2026/2027. godinu objavljene su na sajtu Ministarstva prosvete, čime je od 27. februara zvanično započeo postupak izbora udžbenika u osnovnim školama širom Srbije, pa tako i u Kikindi.

Prema Zakonu o udžbenicima, škole imaju rok od najmanje osam, a najviše 15 dana da izaberu udžbenike koji će se koristiti u nastavi naredne školske godine. U praksi, većina škola određuje kraći interni rok za dostavljanje ponuda izdavača, kako bi nastavnička veća blagovremeno donela odluke.

Izbor udžbenika vrše stručna veća nastavnika, a odluku usvaja nastavničko veće škole. Za sva odeljenja istog razreda i predmeta bira se udžbenik jednog izdavača, a izbor obično važi četiri godine, osim u slučaju izmena nastavnih programa ili novih odobrenja.

Nakon donošenja odluke, škole su u obavezi da u roku od 30 dana obaveste Savet roditelja i nadležnu školsku upravu. Ova procedura omogućava transparentnost i blagovremeno informisanje roditelja o udžbenicima koje će učenici koristiti.

Katalog udžbenika sadrži isključivo izdanja koja je odobrilo Ministarstvo prosvete, što znači da škole mogu birati samo iz tog zvaničnog spiska.

Za roditelje u Kikindi ovaj period znači da će u narednim nedeljama dobiti informacije o udžbenicima za sledeću školsku godinu, što je važno za planiranje troškova i nabavku školskog pribora.

Izmene kataloga i početak izbora udžbenika svake godine predstavljaju važan korak u pripremi nove školske godine i organizaciji nastave.

muzicka-nastavnici-koncert-(5)

U svečanoj sali Narodnog muzeja u Kikindi u četvrtak, sa početkom u 18 časova, biće održan koncert koji tradicionalno organizuje neformalna grupa muzičara sa učenicima i nastavnicima Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“. Publici će biti predstavljen raznovrstan program pod nazivom „Prava umetnost ostaje za večnost“.

Na koncertu će nastupiti nastavnici i učenici škole, kao i gosti, u više instrumentalnih i vokalnih izvođenja.

Među učesnicima su Srđan Stojanović (violina) sa kompozicijom „Priča srca mog“, Ksenija Batančev, nastavnica solo pevanja, sa delima „Tri put ti čukna“ Konjovića i ruskom narodnom pesmom „Uralska rjabinuška“, kao i Stevan Srdić, nastavnik gitare.

Publika će čuti i Vladimira Kovačevića (klavir) sa kompozicijom „Čarobnjak iz Oza“, Vanju Badrljički, učenicu solo pevanja, sa pesmom „Kiša“ grupe Prebanda, kao i trio dve violine i klavir.

U programu su i Jovana Vujanić (saksofon) sa delom „Serenade varie“ Robera Klerisa, Nikodin Gajski (gitara), Matija Francuski (klarinet) sa kompozicijom „Divertimento il Trovatore“ Luiđija Basija, kao i Dušan Dakić, nastavnik solo pevanja, sa kompozicijom „Elegia“ (Caruso).

Predviđeni su i nastupi dua – violina i klavir sa kompozicijom „New York, New York“, kao i pevačkog dua Dakić–Batancev sa pesmom „Sve dok je tvoga blagog oka“ I. Bajića. U programu učestvuju i Dana Čubrilo (poezija), Ljiljana Šivčev (klavir) i Staša Radak (saksofon) sa delom „Andante et allegro“ Andrea Šajlea.

 

Tihomir-Farkas

Uskoro počinje obnova jedne od najlepših i najstarijih školskih zgrada u gradu – OŠ „Feješ Klara“. Zahvaljujući usvojenom rebalansu budžeta i obezbeđenih, iz pokrajinske kase, 100 miliona dinara početnih sredstava, grad pokreće javnu nabavku, a rekonstrukcija ove škole jedna je od najvećih investicija u oblasti obrazovanja u poslednjih nekoliko godina. Ukupna vrednost radova procenjena je na oko 400 miliona dinara.

– Krenuli smo u postupak javne nabavke i sve ide dinamikom koju smo planirali. „Feješ Klara“ će biti obnovljena u potpunosti, a radovi će obuhvatiti svaki segment – od konstrukcije i instalacija do unutrašnjeg uređenja. Cilj je da učenici i nastavnici dobiju savremenu, bezbednu i lepu školu, dostojnu svog dugog obrazovnog nasleđa – rekao je član Gradskog veća zadužen za obrazovanje Tihomir Farkaš gostujući u podkastu Kikindskog portala.

U toku su pripreme za preraspodelu odeljenja i obezbeđivanje privremenih učionica. Prostor sa pijačne strane zgrade već je u planu da prihvati mlađe razrede, dok će se za više razrede tražiti najbolje privremeno rešenje.

– Imamo pet učionica koje bi u dve smene mogle da obuhvate deset odeljenja nižih razreda. Radi se o prostoru koji će biti adekvatno opremljen. Za učenike starijih razreda tražimo dodatni prostor, ali taj deo organizacije je manje zahtevan, jer je broj odeljenja manji nego u srednjim školama koje su u rekonstrukciji – objasnio je Farkaš, uz podsećanje da je zbog radova u zgradi Gimnazije i Ekonomske škole, nastava za učenike organizovana u školama „Jovan Popović” i „Vuk Karadžić”.

Kako ističe, i rekonstrukcija zgrade „Feješ Klara“ zahtevaće posebnu pažnju jer je reč o objektu koji je pod zaštitom države. To znači da će se radovi izvoditi po strogo propisanim standardima, uz očuvanje izvornog izgleda fasade i arhitektonskih detalja.

– Radi se o školskoj zgradi od posebnog značaja, tako da sve mora biti urađeno u skladu s propisima. Kada sve bude završeno, dobićemo školski objekat koji će spajati duh starog i standarde novog vremena – naglašava Farkaš.

Ako sve administrativne i tehničke procedure budu tekle po planu, prvi radovi mogli bi da počnu već do kraja ove kalendarske godine.

– Trudimo se da ubrzamo sve što je moguće, ali sve faze jednostavno moraju da prođu zakonom propisanu proceduru. Ukoliko sve bude po planu, može se desiti da đaci zimski raspust dočekaju u privremenim prostorijama, ali što pre počnemo, pre ćemo završiti – dodao je Farkaš.

On je uputio i poziv učenicima, roditeljima i nastavnicima da svojim idejama i razumevanjem pomognu da se ovaj period lakše prebrodi. Potpuna obnova jedine dvojezične škole u Kikindi, neće doneti samo novi izgled, već i bolje uslove za učenje, boravak i rad.

– Svi ćemo se malo strpeti, ali vredi. Kada rekonstrukcija bude završena, bićemo zaista ponosni- zaključuje Farkaš.

deca-na-putu

Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut” je, povodom početka nove školske godine, apelovao na sve učesnike u saobraćaju da od 1. septembra obrate pažnju na đake prvake.

“Počinje nova školska godina, povećava se broj učesnika u saobraćaju, posebno pešaka. Veliki broj dece prvi put kreće u školu, i upravo su oni ti na koje treba usmeriti više pažnje i naučiti ih osnovnim pravilima bezbednog ponašanja u saobraćaju”, navodi se u objavi.

„Batut“ podseća na podatke Agencije za bezbednost saobraćaja koji pokazuju da je u Srbiji 2023. godine poginulo 12 dece, a 1.370 povređeno u saobraćaju.

Deca su najviše smrtno stradala u svojstvu pešaka (5), a dečaci dva puta češće stradaju u saobraćaju u odnosu na devojčice, posebno kada su u pitanju deca školskog uzrasta.

Kako bi se sprečilo povređivanje dece u saobraćaju, neophodno je da se i deca i vozači pridržavaju pravila, određenih saveta i preporuka u cilju povećanja bezbednosti u saobraćaju.

Navode da decu roditelji i staratelji treba da uče osnovnim saobraćajnim pojmovima i znacima, kao i kako da prepoznaju opasnu situaciju i da izbegnu rizik, ali i da đaci prvaci treba da poznaju put od kuće do škole, zbog čega se preporučuje da nekoliko puta zajedno sa roditeljima prođu rutu do škole, uz detaljna objašnjenja svih tačaka opasnosti raskrsnica, semafora, mesta sa slabom vidljivošću ili intenzivnim saobraćajem.

„Batut“ ukazuje na to da đaci treba da znaju da se ulica prelazi isključivo kada je na semaforu upaljeno zeleno svetlo za pešake i da se, ukoliko nema semafora, ulica prelazi na obeleženom pešačkom prelazu tako što se pogleda prvo levo, zatim desno, ponovo levo, pa tek onda pređe ulica i to samo ako su vozila na bezbednoj udaljenosti, a ako nisu, treba sačekati da sva vozila prođu.

Dodaju da je važno da deca znaju da se ulica nikada ne pretrčava i da je trotoar najsigurnije mesto za kretanje pešaka koji, ako se kreću trotoarom, treba da hodaju desnom stranom, a kada pored kolovoza nema trotoara treba da hodaju levom stranom ulice, tako da im vozila dolaze u susret.

Osim toga navode da deca nikada ne treba da istrčavaju na ulicu za drugarom, loptom ili nekom drugom igračkom i da ne prelaze ulicu između parkiranih vozila, jer su deca često niža od vozila i vozači ih ne mogu uočiti.

Takođe, đaci nikada ne treba da hodaju ulicom sa slušalicama u ušima i ne treba da koriste mobilni telefon dok prelaze ulicu, a da bi se zaštitili u saobraćaju u uslovima smanjene vidljivosti preporučuje se nošenje svetle odeće, korišćenje reflektujućih materijala na odeći i školskim torbama.

Posebno izdvajaju da je za đake najvažnije da izaberu put do škole na kojem ima najmanje ulica i raskrsnica.

„Batut“ je uputio i apel vozačima da obrate posebnu pažnju na đake prvake koji kao pešaci učestvuju u saobraćaju.

Navode da je potrebno da vozači smanje brzinu vožnje i podsećaju da, prema Zakonu o bezbednosti saobraćaja, u naseljenim mestima, vozači ne smeju da se kreću brzinom većom od 50 km na čas, a u zoni škole brzinom većom od 30 km na čas.

Dodaju da vozači ne treba da voze pod dejstvom alkohola, jer upotreba alkohola povećava rizik od nastanka saobraćajne nezgode, koja može dovesti do ozbiljnog povređivanja i smrti. Osim toga, zabranjeno je i kažnjivo koristiti ilegalne psihoaktivne supstance.

Takođe, ne treba voziti pod dejstvom lekova koji smanjuju psihofizičke sposobnosti i zbog toga uvek treba pročitati uputstvo o leku i obratiti posebno pažnju na deo koji se odnosi na sposobnost upravljanja vozilima.

Podsećaju da ne treba koristiti mobilne telefone tokom vožnje, kao i da je vozač obavezan da zaustavi vozilo ukoliko su pešaci deca i da ih propusti bez obzira na to da li postoji svetlosna ili neka druga signalizacija.

(Izvor: RTV)

škola nakovo

Pilot projekat „Svako dete ima pravo da odrasta zdravo” počeće da se realizuje od septembra u 95 osnovnih i srednjih škola u Srbiji.

Projekat realizuju Ministarstvo prosvete, Ministarstvo za omladinu i sport i Ministarstvo zdravlja, a njime je predviđeno da učenici osnovnih škola imaju pet časova nedeljno nastave fizičkog i zdravstvenog vaspitanja, a učenici u srednjoj školi četiri časa nedeljno.

Među školama koje će učestvovati u ovom projektu je i Osnovna škola „Petar Kočić” u Nakovu. Dodatni časovi fizičkog i zdravstvenog vaspitanja odvijaće se za oko 5.000 učenika u 194 odeljenja, od čega su 172 odeljenja osnovnih i 22 odeljenja srednjih škola.

Ideja je da se poveća broj časova fiskulture i time utiče na povećanje ukupne fizičke aktivnosti učenika i unapređivanje zdravstvenog stanja đačke populacije, što dugoročno osigurava i unapređenje zdravlja nacije.

Rezultati najnovijih studija pokazuju da svako peto dete ima loše držanje tela, svako četvrto je gojazno, dok se čak 70 odsto školaraca ne bavi sportskim aktivnostima van škole. Narušavanje zdravstvenog statusa dece ogleda ne samo u povećanju procenta posturalnih poremećaja (kriva kičma, ravni tabani), već i značajnom povećanju procenta dijabetesa i hipertenzije.

 

 

 

zatvor-transformed

Dečak (13) koji je napravio masakr u svojoj osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar” na Vračaru već šest dana nalazi se na posebnom odeljenju u jednoj psihijatrijskoj ustanovi, a kako Kurir saznaje njegova majka nijednom nije izrazila želju da ga vidi.

Dečak je, da podsetimo 3. maja u školi koju je pohađao ubio osmoro svojih drugara i pripadnika obezbeđenja D.V. (51), a ranio njih šestoro i nastavnicu istorije T. S. (54).

Inspiracija za zločin

Trinaestogodišnji dečak je, kako je Kurir pisao, inspiraciju za zločin nalazio u američkim filmovima koje je gledao i knjigama.

– Prilikom pretresa stana zaplenjeni su njegov kompjuter i telefon, a tada je otkriveno i da je on dobro promislio pre masakra i da je pretraživao kako može dete od 13 godina biti krivično odgovorno. On je na saslušanju policijskim inspektorima ispričao i koji filmovi su mu bili najbolji izvor ideja – podseća izvor Kurira.

Pod nadzorom

– On je smešten u psihijatrijskoj ustanovi i o njemu vode rečuna lekari koji svakodnevno prate njegovo stanje, a objekat je i pod nadzorom Uprave kriminalističke policije. Niko od njegove najbliže porodice nije nijednom došao da ga obiđe, niti je za to izrazi želju – kaže izvor Kurira blizak dečakovoj porodici.

Kako piše ovaj list, jedina osoba koja je došla u ustanovu zbog dečaka je bila njegova rođaka koja ga nije posetila, već je samo došla i zaposlenima predala stvari za njega.

– Otac mu je u pritvoru pa on i nema mogućnost da ga vidi, a majka se nijednom nije otišla, niti je pitala da ode kod njega – kaže sagovornik Kurira.

Kako piše ovaj list, dečak i dalje pita pita „Da li mu se ljudi dive i da li je popularan”.

Kisić: Neće biti pušten

Ministarka Darija Kisić rekla je da je dečak trenutno u zdravstvenoj ustanovi, na dečjoj psihijatriji.

– Svakodnevno smo u kontaktu sa porodicom dečaka. Kratak je vremenski period prošao od tragedije, i biće se dugo u kontaktu. I tako je u svakom pojedinačnom slučaju. Ne može da se desi da ovaj dečak bude pušten. On je u zdravstvenoj ustanovi. Kada je u pitanju ugrožavanje okoline ili potencijalno ugrožavanje okoline, čitav niz relevantnih aktera je uključen. Nije ništa tako jednostavno. Govorilo se mnogo prevenciji, ali kako u ovom slučaju prevenirati kada nismo pronašli uzroke? Dete je iz socijalno kompetentne porodice visokobrazovanih rodtelja koji lepo zarađuju, i to pokazuju sve procene centra za socijalni rad. Tiršova je zbog saniranja rane na usni pre dve godine, zbog potencijalnog vršnjačkog nasilja, obavestila policiju i po difoltu se odmah uključio centar za socijalni rad i obavio nadzor. Kao što je dugo postojao niz okidača koji su doveli do ovoga, i procene veštaka različitih oblasti trajaće duži vremenski period – rekla je Darija Kisić za televiziju K1.

error: Content is protected !!