сат

crkva-sat

Posle više od decenije ćutanja, sat na tornju hrama Svetog oca Nikolaja ponovo meri vreme – tačno u sekundu. Ono što je nekada bio samo detalj na silueti grada, ponovo je postao živi svedok svakodnevice i tihi čuvar ritma Kikinđana.

Ideja o obnovi rodila se, kako kaže starešina hrama, jerej Miroslav Bubalo, iz jednostavne želje – da sat ponovo proradi.

– Nekoliko ljudi je pitalo da li bi mogao ponovo da radi i mi smo krenuli od te ideje. Zahvaljujući znanju i prilagodljivosti inžinjera Nikolin Zorana, našli smo rešenje – ističe Bubalo.

Iako je sat godinama bio van funkcije, nije bio pokvaren. Naprotiv – njegov stari mehanizam, koji potiče iz 1908. godine, bio je očuvan i ispravan, ali zahtevan za održavanje.

– To je bio klasičan mehanički sat na tegove. Na svakih dvadeset sati morao je neko da ga navija, a uz promene temperature dolazilo je do odstupanja u vremenu. Trebalo ga je stalno podešavati – objašnjava diplomirani inženjer elektrotehnike Zoran Nikolin.

Upravo je ta složenost dovela do toga da sat vremenom stane. Generacije koje su ga održavale više nisu bile tu, a pokušaji improvizacije pokojnog Paje Spajića više nisu bili delotvorni.

Pre dve godine počinje nova priča. Ideja je bila jasna – sačuvati duh starog mehanizma, ali ga prilagoditi savremenim uslovima.

– Hteli smo da zadržimo što više originalnog mehanizma, a da ljudska intervencija bude minimalna. Stari mehanizam smo sačuvali kao istorijsku vrednost, a novi sistem smo ugradili tako da sat funkcioniše pouzdano – kaže Nikolin.

Danas sat radi uz pomoć elektromehaničkog sistema i kompjuterskog upravljanja. Opremljen je senzorima koji omogućavaju automatsku korekciju vremena.

– Svakog punog sata on sam sebe proverava i koriguje. Ako dođe do odstupanja, vraća kazaljke na tačno vreme. Zato je sada precizan u sekundu – dodaje Nikolin.

Projekat nije bio jednostavan. Pored tehničkih izazova, bilo je potrebno osmisliti sistem koji istovremeno meri vreme, upravlja mehanizmom, pokreće zvona i sve to bez „sudara“ u radu.

-Najkomplikovanije je bili električno-mehaničko prilagođavanje, tu sam imao dragocenu pomoć kolege Njari Ervina koji nam je uradio modelovanje za 3D štampu plastičnih delova, kao i kolege Branislava Popovića koji je to posle u svojoj radionici prilagodio zajedno sa mnom. Tu je učestvovao i Dragiša Markov koji je odradio neke delove. Pomogli su crkvenjak Zlatko Rauković i Vladimir Blažić koji radio na modelovanju replike sata – objašnjava Nikolin – To je relativno složen sistem koji obavlja više operacija odjednom. Bilo je potrebno mnogo testiranja i podešavanja.

U radu je učestvovalo više saradnika, od inženjera do majstora, ali i ljudi iz crkve koji su pomogli u realizaciji. Ipak, kako sa osmehom kaže otac Bubalo, najveći trošak nije bio novac.

– Finansijski nije bilo zahtevno. Rad je najviše koštao, a za ostalo je tu Temu – navodi on.

Iako su u početku mislili da obnovu niko neće ni primetiti, desilo se suprotno. Građani su počeli da obraćaju pažnju.

– Ljudi su primetili da sat radi. Čak su se javljali i da kažu da im je drago. Nekada je ovaj sat bio veoma važan – po njegovoj zvonjavi ljudi su znali koliko je sati – podseća Bubalo.

Danas sat ponovo obavlja tu ulogu. Na svakih petnaest minuta oglašava se zvonom, baš kao nekada, podsećajući na vreme kada je upravo crkveni toranj bio glavni orijentir u svakodnevnom životu.

Preostalo je još da se mehanički podese tri od četiri brojčanika, jer neki od njih i dalje kasne nekoliko minuta. Ali i to je, kako kažu, pitanje vremena – i malo hrabrosti, jer je potrebno popeti se na visinu od oko 25 metara, gde se konstrukcija ljulja na vetru.

Do tada, jedno je sigurno – vreme se vratilo na svoje mesto.

A sa njim i jedan važan deo duha Kikinde.

T. D.

sat-pomeranje

Prelazak na letnje računanje vremena u 2026. godini desiće se u noći između subote i nedelje, 28. i 29. marta, kada se kazaljke pomeraju sa dva na tri sata ujutru. Time gubimo jedan sat sna, ali dobijamo duže i svetlije dane, što je i glavna svrha ove promene.

U Srbiji, kao i u većem delu Evrope, letnje računanje vremena počinje poslednje nedelje u martu, dok se na zimsko vreme prelazi poslednje nedelje u oktobru. Zbog toga se tačan datum menja svake godine, a 2026. godine to je 29. mart.

Ideja o letnjem računanju vremena nastala je kako bi se bolje iskoristila prirodna dnevna svetlost. Još 1784. godine Bendžamin Frenklin je razmatrao ovu mogućnost, dok je konkretniji predlog dao novozelandski naučnik Džordž Vernon Hadson 1895. godine. Praktična primena započela je 1916. tokom Prvog svetskog rata, kada su Nemačka i Velika Britanija uvele ovu meru radi uštede energije, pre svega uglja. Ubrzo su ih sledile i druge zemlje, uključujući Rusiju i Sjedinjene Američke Države. Na prostoru bivše SFRJ letnje računanje vremena uvedeno je 27. marta 1983. godine.

error: Content is protected !!