пост

vaskrsenje-1

Veliki vaskršnji post, najduži i najstroži post u godini za pravoslavne hrišćane, počinje danas i traje do praznika Vaskrs, 12. aprila. Ovaj post priprema vernike za proslavu Hristovog vaskrsenja i predstavlja vreme duhovnog preispitivanja, molitve i uzdržanja.

Vaskršnji post uveden je u ranom hrišćanstvu i tokom vekova je dobio svoj sadašnji oblik u okviru bogoslužbene prakse. Post traje sedam nedelja, uključujući Čistu nedelju na početku i Strasnu sedmicu uoči Vaskrsa, kada se vernici posebno sećaju Hristovog stradanja.

Vernici se uzdržavaju od mesa, mleka, jaja i drugih namirnica životinjskog porekla. U većini dana posti se „na vodi“, dok je u pojedinim danima dozvoljena upotreba ulja i vina. Riba je dozvoljena samo na praznike Blagovesti i Cveti.

Međutim, post nije samo uzdržavanje od određene hrane, već sveobuhvatni duhovni podvig. Crkva uči da je suština posta duhovno očišćenje. To podrazumeva: pojačanu molitvu i učešće u bogosluženjima, pokajanje i ispovest, praštanje i pomirenje sa bližnjima, kao i uzdržavanje od loših misli, reči i dela.

Isto tako, post je vreme dobročinstva, pomaganja siromašnima i pokazivanja milosrđa, što se smatra jednako važnim kao i uzdržavanje od hrane.

Sveštenstvo naglašava da pravila posta mogu biti prilagođena zdravstvenom stanju, uzrastu i životnim okolnostima vernika. Deca, trudnice, bolesni i osobe sa teškim fizičkim poslovima poste u skladu sa blagoslovom duhovnika.

Vaskršnji post predstavlja poziv na unutrašnju promenu i duhovnu obnovu. Za vernike, to je period tišine, smirenja i pripreme za najveći hrišćanski praznik – radost Hristovog vaskrsenja.

 

zoran-ivankovic-2

Posna kuhinja ima čvrsto uporište u tradiciji severnog Banata i predstavlja važan deo praznične trpeze, naročito tokom Božićnog posta. Iako se navike i ukusi menjaju, njene osnovne odlike – jednostavnost, dostupne namirnice i oslanjanje na lokalne resurse – ostale su prepoznatljive do danas.

Prema rečima Zorana Ivankovića, kuvara i profesora kuvarske grupe predmeta pri Ekonomsko-trgovinskoj školi, posna ishrana u ovom kraju tradicionalno se pripremala na vodi, za razliku od uobičajene banatske kuhinje koja se inače oslanja na mast.

-U vreme posta, riba je bila osnov – šaran, som, štuka, sve naše rečne ribe koje su bile dostupne u blizini, uz dosta povrća – ističe on.

Ipak, recepti koje danas koristimo znatno se razlikuju od onih koje su pripremale naše bake. Dolaskom ulja i promenom životnih navika, menjali su se i ukusi.

-Svaka generacija unosi svoje izmene. Ni povrće više nije isto kao pre trideset ili šezdeset godina – različite sorte daju i različit ukus. Ali, osnove su ostale iste – kaže Ivanković.

Kada je reč o jelima koja se najčešće nalaze na posnoj prazničnoj trpezi, on navodi posne pite i ribu. Posebno skreće pažnju na čestu grešku kod pripreme ribljih pašteta.

-Ljudi najčešće koriste tunjevinu, koja nije sa našeg područja. Mnogo je bolje uzeti svežu rečnu ribu, recimo šarana, i prilagoditi postojeći recept. Važno je znati da ni svaki šaran nije istog ukusa – divlji je posniji od onog uzgojenog u ribnjaku, koji je masniji – objašnjava sagovornik.

Posna sarma ne mora da podrazumeva soju.

-Može se praviti u listu vinove loze ili kiselom kupusu, a punjenje od pirinča i raznovrsnog povrća – krompira, šargarepe, celera, tikvica, patlidžana – daje pun i bogat ukus – navodi Ivanković.

I kod ribljeg paprikaša, kako kaže, nema velikih tajni u pripremi. Proces je isti kao i kod klasičnog paprikaša, s tim što se riba kuva odvojeno zbog kostiju.

-Jedna mala ljuta papričica može da zaokruži ukus – odaje profesor.

Na zimskoj trpezi neizostavne su i posne salate. Poslednjih godina sve češće se koristi posni majonez za rusku ili francusku salatu, a Ivanković podseća i na razliku između njih.

-Sastojci su skoro isti, ali ruska salata ima meso, dok se u francusku dodaju kisele jabuke. Turšija je, naravno, stalni deo praznične trpeze.

Kada je u pitanju kombinacija povrća, žitarica i začina, sagovornik ističe da je ključ u eksperimentisanju.

-Jedan začin može potpuno da promeni jelo. Anis se, recimo, retko koristi kod nas, a daje veoma zanimljiv ukus – navodi Ivanković.

Posni deserti, po njegovom mišljenju, mogu biti podjednako ukusni kao i mrsni. Prednost daje starinskim receptima.

-Bake su pravile jednostavne, proverene kolače – posni bakin kolač, orahe, oblatne. Današnji recepti su često nepotrebno komplikovani – smatra naš sagovornik.

Pravilno pripremljena posna hrana, dodaje, nutritivno je dovoljna i za decu i za odrasle, iako je nešto manje kalorična. Prilagođavanje savremenom načinu života ne zahteva radikalne mere.

-Za normalan životni tempo nisu neophodni dodaci. Važno je da prelaz na post bude postepen, kao i povratak na mrsnu ishranu. Ključ je u umerenosti.

Za kraj, Ivanković poručuje da odgovore često ne treba tražiti u komplikovanim, modernim receptima.

-Najbolje je pitati bake i deke, starije komšinice. Njihovi recepti su jednostavni, sa jeftinim i dostupnim namirnicama, provereni generacijama. Uz malo mašte, mogu se i lepo dekorisati, a da ukus ostane onaj stari i poznat – zaključuje on.

 

post-5

U modernom hrišćanstvu, post se često vezuje samo za hranu – za odricanje od mesa, slatkiša ili drugih užitaka. Ipak, Sveto Pismo nas uči da pravi post nije samo fizički čin, već unutrašnja promena srca i duha.

Pravi post nije odricanje radi samog odricanja. On je prilika da se oslobodimo sebičnosti, pohlepe, srdžbe i tuge, da srce postane mesto gde Bog može da prebiva. Sveti Oci naglašavaju da je duhovni post – molitva, pokajanje, oproštaj i ljubav prema bližnjem – jednako važan, često i važniji, od telesnog.

Hristos nas podseća: „A kad postite, ne budite žalosni kao licemeri; jer oni načine bleda lica svoja da ih vide ljudi gde poste. Zaista vam kažem da su primili platu svoju.  A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij, da te ne vide ljudi gde postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno“ (Jevanđelje po Mateju, 6, 16-18). U ovim rečima krije se suština: post je unutrašnja molitva i čin predanja Bogu, a ne samo spoljašnja disciplina.

Post tako postaje vreme promena – trenutak kada čovek osluškuje svoje misli i želje, priznaje slabosti i okreće se Božjoj milosti. To je vreme kada duša uči poniznosti i zahvalnosti, kada tuga i brige bivaju preobražene molitvom, a srce obogaćeno ljubavlju.

Kod hrišćana, post nije samo pojedinačni čin; on je zajednički, liturgijski i molitveni put. Vernici se podsećaju da se post povezuje sa delima ljubavi: pomaganje potrebitima oproštaj onima koji nas povrede, strpljenje prema bližnjima. „Tvoj post neka bude vidljiv kroz dela tvoje ljubavi, a ne kroz hranu koju jedeš“ – rekao bi nam svaki svetitelj.

Na kraju, post nas uči da pravog mira i snage nema bez duhovnog života. Kada telo pati, a duša se otvara Bogu, čovek pronalazi unutrašnju slobodu i mir koji svet ne može da nam da.

trpeza-posna

Na radost velikog broja vernika, hram Svetih Kozme i Damjana i večeras je bio mesto okupljanja, topline i porodične radosti, u okviru obeležavanja Božićnog posta i praznika Materice.

Veče je proteklo u znaku duhovnosti, zajedništva i očuvanja pravoslavne tradicije, uz snažnu poruku o značaju vere, porodice i međusobne ljubavi.

Upriličena je izložba posnih specijaliteta pod nazivom Moja posna trpeza“. Ova lepa i sve posećenija manifestacija pruža priliku vernicima da predstave svoja posna jela i kulinarske veštine, ali i da se, po završetku ocenjivanja, kroz zajedničku degustaciju zbliže i razmene iskustva.

Govoreći o značaju praznika Materice, starešina Hrama Svetih Kozme i Damjana, protojerej Boban Petrović podsetio je da se ovaj porodični niz praznika – Detinjci, Materice i Očevi – slavi kao uzajamno darivanje pažnje, ljubavi i poštovanja među članovima porodice.

– To je naša istinska pravoslavna tradicija. Deca danas „dreše“ majke, prošle nedelje smo slavili Detinjce, sledeće nedelje Očeve, i sve se zasniva na darivanju, pažnji i ljubavi. Tako se jača porodica, ali i vera – istakao je otac Boban.

On je posebno naglasio značaj pravilnog razumevanja posta i krsne slave, poručivši da posna trpeza ne treba da bude razlog za brigu, već prilika da se pokaže volja, ljubav i posvećenost Crkvi.

– Nije nemoguće pripremiti posnu trpezu. Kada postoji dobra volja i ljubav, sve je moguće. Važno je da slušamo Crkvu, a ne samo svoje navike ili savete onih koji ne poznaju tradiciju – rekao je naš sagovornik dodajući da se ove godine treći put organizuje izložba posnih jela.

Duhovno veče i izložbu posnih jela upotpunili su nastupi dečijeg hora Sveti Jovan Šangajski i ženskog hora Sveti Josif Temišvarski.

Još jednom je potvrđeno da se u Hramu Svetih Kozme i Damjana okupljaju brojni sugrađani koji sa posvećenošću neguju pravoslavnu tradiciju i običaje, poštuju post i rado učestvuju u crkvenom životu, čuvajući vrednosti koje traju i povezuju zajednicu.

post-1

Božićni post počinje danas i trajaće sve do najradosnijeg hrišćanskog praznika – Rođenja Hristovog. Za vernike, ovo nije samo vreme uzdržanja od određene hrane, već period dubokog unutrašnjeg preispitivanja, mirnijeg života i duhovnog buđenja.

Post se u crkvi smatra putovanjem ka smirenju: prilikom koga čovek usporava, osluškuje svoje misli, čini dobro, prašta i uči se ljubavi. Upravo zato je Božićni post jedan od najznačajnijih u godini – on priprema srce da dostojno čeka praznik Hristovog rođenja, donoseći u dom tišinu, mir i blagoslov.

Narednih 40 dana pružaju čoveku priliku oslobodi dušu od sebičnosti, pohlepe i srdžbe, kako bi njegovo srce postalo mesto gde može da prebiva Božja blagodat. Zato sveti podvižnici naglašavaju da je duhovni post – molitva, pokajanje, oproštaj i dela ljubavi – jednako važan, a često i važniji, od telesnog uzdržanja.

crkva

U četvrtak počinje Gospojinski post dvonedeljni period molitvenog tihovanja i telesnog uzdržanja pred praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u narodu poznatiji kao Velika Gospojina. U narodu je poznat još i kao Uspenski i ustanovljen je u čast Bogomajci, zbog čega se veruje da je posebno značajan za žene i za majke, pa se vernici i vernice pričešćuju na Veliku Gospojinu.

Post se završava 28. avgusta po novom kalendaru, na Veliku Gospojinu, ali ako ovaj praznik padne u sredu ili petak, onda se ne mrsi ni tog dana, već se jede riba. Ovaj post, koji traje 14 dana, počinje na praznik Svetih mučenika Makaveja i smatra se jednim od najstrožih postova u pravoslavnoj tradiciji, posebno značajnim za žene. Tokom Gospojinskog posta, vernici se pridržavaju strogih pravila posta, posteći na vodi i ulju, osim na praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, kada je dozvoljeno jesti ribu. Ovaj post se smatra strožim od Božićnog i Apostolskog posta.

sarakosti-666x399-orig

Peta nedelja Vaskršnjeg posta, poznata u narodu kao Gluva nedelja, zauzima posebno mesto u bogoslužbenom i duhovnom životu pravoslavnih vernika.

Ove godine, Gluva nedelja se obeležava 31. marta, i dolazi kao poziv na dublje povlačenje u molitvu, sabranost i duhovni mir – jer se nalazimo u samoj srži Svetog i Velikog posta.

Naziv Gluva potiče iz narodnog verovanja i prakse da se u ovoj sedmici ne pevaju pesme, ne igra, ne svira, niti se upuštamo u teške i bučne poslove. Čak se ni stoka ne tera na pašu, niti se putuje, jer se verovalo da je ovo vreme kada duhovna borba postaje najintenzivnija i da se tišina traži ne samo spolja, već i u srcu.

U vremenu koje neprestano bruji, Gluvna nedelja nas vraća sebi – tišini duše, tišini reči, tišini pokreta. To je nedelja kada nas Crkva nežno ali odlučno podseća: približava se Vaskrs, zato očistimo srce tišinom, kako bi ga blagodat mogla ispuniti.

U ovoj nedelji se ne rade veliki poslovi, ne odlazi na put, ne goni stoka na pašu, ne gradi ništa. Kaže se da se ne svira, ne igra i ne peva, pa naziv Gluva i odatle dolazi.

Božićnipost

Počeo je šestonedeljni Božićni post, kojim se vernici Srpske pravoslavne i Ruske pravoslavne crkve, kao i Jerusalimska patrijaršija i Sveta Gora, pripremaju za praznovanje rođenja Isusa Hrista.

Post je prvi korak na putu spasenja, važan za duhovni i telesni život, vreme kada se pronalazi mera u svemu. Trebalo bi da nauči čoveka suzdržavanju, ne samo od masne hrane, već i od svega što udaljava od Boga – zlobe, uvreda, besa, nedoličnog ponašanja. Veruje se da je Božićni post uveden još u 4. veku, dok je puno trajanje, od 40 dana, dobio u u 12. veku.

Prema tumačenju vladike Nikolaja Velimirovića, post se sastoji od uzdržavanja od mrsne hrane, zlih misli, pohotnih želja i rđavih dela, kao i u umnožavanju molitava, dobročinstava i revnosnom upražnjavanju hrišćanskih vrlina, jer je podvig posta telesni i duhovni.

Ciljevi su, kako je savetovao vladika Nikolaj, “očišćenje tela, jačanje volje, uzdizanje duše iznad tela, a sve radi proslavljanja Boga i poštovanja njegovih svetitelja”.

Po načinu ishrane, Božićni post nije zahtevan. Riba je dozvoljena vikendom, na Vavedenje Presvete Bogorodice i Nikoljdan, bez obzira u koji dan padnu.

Ulje i vino su dozvoljeni svim danima, osim srede i petka koji se poste “na vodi”. Poslednja sedmica pred Božić posti se strože, bez upotrebe ribe i ulja, sa hranom spremljenom samo na vodi.

Post ne podrazumeva jednoličnu dijetu ili gladovanje,već uravnoteženu ishranu namirnicama biljnog porekla. Ukoliko nam se tokom posta javi nervoza i loše misli, očigledno je da postoji neki problem i onda je najbolje prekinuti post.Sveštenstvo  savetuje, takođe, da ljudi koji imaju neku hroničnu bolest, deca i trudnice izbegavaju post.

(RTS)

 

error: Content is protected !!