обичаји

Casni-krst

Srpska Pravoslavna Crkva danas proslavlja Bogojavljenje, praznik ustanovljen na spomen Hristovog krštenja i objavljivanje Bogočoveka.  Današnji praznik obeležava se u spomen na događaj kada je Sveti Jovan krstio Isusa Hrista u reci Jordanu.

Prvi put, ostvareno je Sveto Trojstvo – u Božjem glasu sa neba koji reče: “Ovo je Sin moj”, krštenju Sina Božijeg u reci i Svetom duhu koji je u obliku goluba sleteo na Hrista.

Tradicionalno se na ovaj dan pliva za Časni krst. Mnogi narodni običaji i verovanja se odnose na Bogojavljenje. Na ovaj dan osvećuje se voda koja se nosi kući i pije radi zdravlja i prosvećenja duše i tela.

Smatra se lekovitom i zaštitom od nečistih sila i čuva se u kućama do sledećeg velikog vodoosvećenja. Hrišćanstvo uči da se bogojavljenska vodica nikada ne kvari, jer u njoj prebiva sila Duha Svetoga.

Danas se pozdravlja rečima: “Bog se javi” ili “Hristos se javi”, a otpozdravlja sa “Vaistinu se javi”.

krstovdan

Srpska pravoslavna crkva i vernici slave zimski Krstovdan. Po predanju, danas se ukrštaju vetrovi. Današnji, zimski Krstovdan, slavi se kao uspomena na prve hrišćane koji su primili veru na samom početku hrišćanske propovedi. Praznik se vezuje za Bogojavljenje i krštenje Isusa Hristosa, kao i za dan posvećen Svetom Jovanu Krstitelju, koji je i krstio sina Božijeg u reci Jordanu.

Na ovaj dan, posle liturgije, u hramovima se obavlja i čin vodoosvećenja, sutra na Bogojavljenje, voda se osvećuje i van hrama, na rekama i drugim otvorenim mestima. Od Božića do Bogojavljenja mrsni su svi dani, ali se na Krstovdan, ma koji dan od ponedeljak do petka bio, strogo posti, na vodi. Ukoliko padne u subotu i nedelju, post je razrešen na ulje.

U našem narodu veruje se da se večeras u ponoć, pred Bogojavljenje, otvara nebo i Bog javlja ljudima. Čeka se ponoć, a tada uz molitvu treba izgovoriti želju.

Prema narodnim običajima u nekim delovima Srbije na Krstovdan valja da se opere sav veš i očisti kuća. Posti se strogo, prvi put posle Božića, jer je do ovog dana bilo razrešenje zbog velikog praznika. Zato je u srpskom narodu ostala izreka: „Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti“.

Koji vetar duva na Krstovdan, taj vetar će najčešće duvati tokom godine. U dvanaest dana, počinjući od Božića a zaključno s Krstovdanom, ogleda se dvanaest meseci godine koja dolazi, pa kakvo je vreme kog dana takvo će biti u mesecu koji tom danu odgovara po redosledu.

 

advent-koncert-1

Vernici  koji Božić obeležavaju po Gregorijenskom kalendaru, slave Badnji dan i Badnje veče.

U svim hrišćanskim crkvama, na Badnje veče i Božić, čitaju se delovi Jevanđelja o Hristovom rođenju, događaju u Vitlajemu koji je promenio istoriju čovečanstva.

Večera je obično posna, čak mnogi ne jedu ništa do večere, koja obično dugo traje. Pri kraju dolaze čestitari, koji, kao pastiri, najavljuju dolazak Božića.

Na Badnje veče i Božić katolički vernici dolaze na poklon jaslama Bogomladenca, koja se tradicionalno improvizuju u svim hramovima. Ovaj običaj je sećanje na poklonjenje tri mudraca sa Istoka koji su, prema predanju, stigli u Vitlajem prateći 40 dana najsjajniju zvezdu koja se zaustavila tačno iznad pećine Rođenja.

U Rimokatoličkoj crkvi Svetog Franje Asiškog u Kikindi biće služena Ponoćna božićna misa, a  sutra (četvrtak) Božićna misa počinje u 10 časova.

SVETI-NIKOLA-3

Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najvećih hrišćanskih svetitelja, zaštitnika putnika, moreplovaca, ribara i splavara. Procenjuje se da gotovo polovina pravoslavaca u Srbiji slavi Svetog Nikolu. Ranijih godina važila je izreka da ko ne slavi svetog Nikolu, onda ide u goste.

Sveti Nikola je bio čudotvorac, zaštitnik dece, moreplovaca, siročadi, mornara, siromašnih, putnika, trgovaca, čak i lopova.

Slava Svetog Nikole pada u vreme velikog božićnog posta. Tradicija je da se za Nikoljdan pripremaju posna jela.

 

Budući da je poznat Sveti Nikola i kao zaštitnik dece, od davnina je postojao običaj da se na dan kada se ovaj sveatc slavi deca daruju orasima, jabukama i slatkišima. Tokom noći, dok deca spavaju, Sveti Nikola bi ima ostavio darove u cipele ili pokraj prozora. Deca bi, naročito za taj dan, očistila svoje cipele i stavila ih blizu kreveta kako bi se ujutru prvo njima obradovala.

Na ovaj praznik, gde god da se nađu, lađari spuštaju sidra. Zaustavljaju lađe dok se mornari pomole svetitelju i onda nastavljaju put. Pripremaju topove za paljbu odajući počast svome zaštitniku. Na ovaj način slavu je obeležavao i knez Miloš Obrenović.

U Vizantiji je na Svetog Nikolu bio običaj da se na taj dan amnestiraju zatvorenici. U narodu postoji verovanje da će onome ko danas oprosti dug sledeća godina biti bogata i plodna. Postoji i verovanje da danas ne treba nikoga podsećati na dug, niti mu dodatno otežavati položaj zbog toga što je dužnik.

 

 

candles-1851176-1280

Pravoslavni vernici danas, 1. novembra obeležavaju Mitrovske ili jesenje zadušnice koje padaju uoči praznika Svetog Dimitrija Solunskog koji se praznuje 8. novembra. Zadušnice se uvek obeležavaju u subotu kao sećanja na Hristovo pogrebenje i smrt ali i nadu u vaskrsenje koje je čovečanstvo dobilo Hristovim vaskrsenjem.  Na bogosluženjima subota je dan za pomen svim mučenicima i upokojenima.

Na zadušnice se obilaze grobovi upokojenih srodnika i prijatelja ali pre izlaska na groblje u crkvama se vrši bogosluženje u ranim jutarnjim časovima nakon čega se služi opšti parastos. Vernici u hramove donose koljivo i spisak imena krštenih pokojnih koje žele da se pomenu tokom parastosa.  Ako su naši pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na groblje, uvek može da se ode u crkvu.

Na groblju se takođe može obaviti parastos, mada se najčešće čini mali pomen. Osveštava se žito, prekađuje grob i pale sveće za pokoj duša umrlih.

Na zadušnice se deli milostinja za duše pokojnih. Treba se setiti potreba onih kojima je i najmanja pomoć dobrodošla.

 

 

111535-339767-jesenji-krstovdan-ff-f

Srpska pravoslavna crkva i vernici proslavljaju jesenji Krstovdan. Vernici se tokom današnjeg dana pridržavaju posta, a bere se i posvećuje bosiljak.

Po narodnom verovanju, ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snegom, a ako nema padavina naredna godina biće sušna.

Dok za mnoge druge praznike koji su obeleženi crvenim slovom važi da ne treba sređivati kuću, usisavati i raditi druge slične poslove, na Krstovdan je obrnuto. Na današnji dan je dobro srediti kuću i tako je pripremiti za zimu. U suprotnom, veruje se da će vam cele godine sve “ići naopako”.

Za ljude rođene na ovaj dan veruje se da na svojim nejakim plećima nose senku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.

U svim selima isplaćuju se ljudi koji čuvaju polja od Đurđevdana do Krstovdana i koji teraju ptice i naplaćuju se globe od onih čija stoka pravi štete na tuđim njivama. Isplaćuje se onoliko koliko je dogovoreno ο Đurđevdanu.

 

svece-1

Duhovski utorak, koji se obeležava dva dana nakon praznika Pedesetnice, duboko je ukorenjen u pravoslavnoj tradiciji i predstavlja nastavak slavljenja Svetog Duha – trećeg lica Svete Trojice, ravnopravnog sa Ocem i Sinom.

Ovaj dan u crkvenom kalendaru nije naročito poznat široj javnosti, ali nosi duboku duhovnu poruku i prožet je molitvom.

Duhovski utorak je svojevrsni produžetak praznika, dan kada se u crkvama služe svete liturgije i vernici se još jednom mole Svetome Duhu, zahvaljujući Mu na prosvetljenju i snazi koju daje verujućima. To je i dan tišeg slavljenja, kada se kuće ne kite kao na Duhove, ali se molitve izgovaraju sa istim žarom.

Duhovski utorak podseća da vera nije samo u velikim praznicima, već i u tihim danima između – kada srce kuca u skladu sa molitvom, a duša se smiruje u veri.

lazarica-(4)

Ulice u Kikindi i okolnim selima ove večeri obasjavale su vatre Lazarice. Deca su sa nestrpljenjem čekala da padne prvi mrak, kako bi mogli da preskaču vatru. Pale se tulaj, slama, grane.

Dečija graja praćena budnim okom starijih čula se i u Hramu Svetih Kozme i Damjana gde se okupio veliki broj sugrađana. I Tara Bilić jedna je od onih koji su preskakali Lazaricu.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

-Dolazim svake godine. Volim ovaj običaj. Okupio se veliki broj mojih drugara i nije nam strašno da preskačemo ni veliku vatru – kaže Tara.

Stojan Pejić zajedno sa trogodišnjom ćerkom Tarom, takođe je bio deo okupljene svetinje.
-Svake godine smo ovde, kod Hrama Svetih Kozme i Damjana. Poštujem tradiciju koju su me naučili moji, a sada je prenosim na svoju ćerku. Zajedno smo preskakali vatru – dodao je Pejić.

 

U Prizrenskoj ulici zatekli smo Bukvine, Telečke, Zavišiće, Linjačke, komšije koji zajedno svake godine pale vatru.

-U paljenju Lazarice učestvuje čitav komšiluk – kaže baka Irenka – Ja sam odrasla u Mokrinu i tamo je ovaj običaj uvek bio jako posećen. Na svakom ćošku bilo je vatri i osim mladih, tu su bili i stariji. Spremale su kokice i krofne obavezno, a stariji bi popili po koju rakiju.

I danas je tako, dok mladi preskaču vatru, stariji Kikinđani druže se uz krofne, kokice i rakiju. Tako je bilo i ispred kuće Vladimira Živojinova iz ulice Cara Dušana.

-Mi ovako obeležavamo svake godine Lazaricu. Čistimo krtog iz dvorišta, pa palim tulaj, grane, slamu po starom običaju. Zna se da je petak veče pred Vrbicu mesto okupljanja naša kuća.

Deca su jedva čekala da padne mrak i da upalimo vatru. Sa nama su ćerkine drugarice iz škole, komšije. Kokice su obavezne, a svi donesu po nešto tako da deca pored preskakanja vatre uživaju i u slatkim i slanim đakonijama – otkrio nam je Živojinov.

Paljenje vatri Lazarica svake godine pada u petak, sedam dana pre Velikog petka za pravoslavne vernike. Nekada se verovalo da preskakanje upaljenih snopova kukuruza, grana, slame, tera zle duhove, veštice i bolest.

A.Đ.

 

vatra

Kako je najavljeno iz Kulturnog centra, ova ustanova će, kao i prošle godine, organizovati obeležavanje jednog od najlepših i jedinstvenih običaja u severnom Banatu- „Lazarice”.

-Dođite da zajedno preskačemo vatru, jedemo krofne i kokice i uživamo uz muziku tamburaša- pozivaju iz Kulturnog centra sugrađane da dođu u petak od 19 sati u dvorište ove ustanove.

„Lazarice“ se proslavljaju veče uoči Lazareve subote. Na raskršćima ulica pale se vatre „Lazarice“ od suvih stabljika kukuruza i drugih suvih grana. Svetlost tih vatri simbolizuje svetlost Lazarevog vaskrsenja i radosti koje je ono donelo, ali i najavljuje svetlost Hristovog vaskrsenja.

Za vreme paljenja vatri „Lazarica“ komšije se okupljaju, tu se dugo razgovara, evociraju uspomene, a mladi i deca preskaču vatru i tako dokazuju svoju hrabrost.

Preskakanje vatre ima svoju simboliku. Narod veruje da ono štiti od uroka i da onaj koji preskoči plamen sa sebe „skida” grehove. Na vatrama se priprema i posno posluženje. Kokaju se zrna kukuruza, pa se deca posebno raduju vrućim kokicama.

Božić 1

Gotovo svaki hrišćanski praznik ima svoje običaje. Najviše običaja vezano je za Božić koji je, u hrišćanskom svetu, najradosniji praznik jer se toga dana rodilo dete Božije. O običajima za božićne praznike govorio je protojerej Boban Petrović, starešina Hrama Svetih Kozme i Damjana u Kikindi.

– Badnjak je simbol drveta koje je starac Josif naložio u pećini gde se rodio Bogomladenac Isus. Zato je važno, na ovaj dan, da naši domovi, naše trpeze, budu ukrašene badnjacima, zajedno sa slamom, simbolom jasala u koje je bio  položen Hristos. Mi hrišćani se, postom, pripremamo za doček rođenja Hristovog. Post je podvig, žrtva i trud, sve ono što nam pomaže da, savladavamo sebe, svoje misli, i jačamo svoju volju. Kada jedemo previše jake hrane, ona nam daje snagu i bes. Post, međutim, podrazumeva skromnost, strpljenje, smirenje i  borbu protiv samog sebe. Većina od nas u tome uspeva i svako će uspeti ako bude hteo – kaže protojerej Petrović.

On je podsetio da će u svim hramovima biti pripremljeni osveštani badnjačići koje vernici unose u svoje domove.

– Kada se danas na vašim kapijama i vratima pojave deca, bar im dajte lepu reč ako nemate nešto drugo jer su korinđaši simbol anđela, onih koji su, iznad pećine gde se rodio Hristos, pastirima u polju najavljivali njegovo rođenje božanskim rečima: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir među ljudima i dobra volja.

Na dan Božića, kao i za krsnu slavu, posle liturgije se zapali sveća u kući, a u našim krajevima običaj je i da se stavlja zeleno žito i upali kandilo. Prvi gost u kući toga dana je položajnik. Vernici su često za položajnika birali dete koje je dobro i poslušno, da donese radost i nadu, objašnjava protojerej Petrović.

– U našoj veri naši preci su upravo svetitelji koje slavimo u svojim domovima i hramovima. Velika većina njih svoju volju je posvedočila svojim životom. Hrišćani su oduvek trpeli neko stradanje. I mi danas trpimo stradanje i ne možemo se ni nadati da stradanja neće biti. Stradanje je i kada se čovek prejede, kada pretera u bilo čemu, makar to bilo i nešto dobro, to jeste njegovo stradanje.

Protojerej Petrović podseća da moramo biti odgovorni u tome kako slavimo jer, kako je rekao, u slavu Božića imamo mnogo lepih pesama koje se ne smeju zloupotrebiti neprimerenim izrazima.

– Za verske praznike nemojmo preterivati ni u jelu ni u piću, jer tu nas đavo najviše kuša. Za krsne slave, za Uskrs i za Božić moramo imati veru, jer će nas đavo iskušati da obeščastimo i oskrnavimo svetinju praznika – rekao je Petrović, obraćajući se vernicima u Hramu Svetih Kozme i Damjana uoči Badnjeg dana.

I ove godine badnjaci iz crkava će prolaziti ulicama grada kako bi vernici mogli da ih pozdrave jer, kako je rekao protojerej Petrović, to je radost i blagoslov. U tri sata, kod oba kikindska hrama, badnjaci će biti osveštani i zapaljeni, a zatim se ulazi u hramove i, u smirenju i strpljenju, čeka blagoslov.

error: Content is protected !!