народна библиотека

imre-sabo-najava-(2)

Narodna biblioteka „Jovan Popović” i Narodni muzej u subotu 22. juna u 19 časova pozivaju na otvaranje izložbe „Imre Sabo – život kroz objektiv” kao i predstavljanje istoimenog kataloga, koji obuhvata selekciju od 81 autorske fotografije.

-Fotografije predstavljaju njegov umetnički rad, od početka u Mokrinu, pa do najvažnijih reporterskih radova. Katalog počinje razgovorom, koji je sa Imreom vodio Mića Vujičić. To je iskrena ispovest o počecima, prvom fotoaparatu, prvom učitelju fotografije, o prvim profesionalnim fotografijama i nastajanju najtežih i najdramatičnijih fotografija tokom ratova devedesetih u bivšoj Jugoslaviji. Od hobija i amaterizma, Imre je postao vrhunski fotograf koji je radio za najveće svetske medije. Ovo je značajno za Zavičajno odeljenje jer je Imre hroničar istorije naše zemlje. Poslednji put u Kikindi, u Galeriji „Teri“, je imao izložbu 1989. godine i sada će prvi put svoja dela izložiti  u Narodnom muzeju – istakla je Milana Bajkin iz Narodne biblioteke.

Izdavač je Narodna biblioteka “Jovan Popović”, a sredstva za štampanje obezbedili su Pokrajinski sekretarijat za kulturu, informisanje i odnose sa verskim zajednicama.

Izložba će u Narodnom muzeju Kikinda biti otvorena do 3. avgusta 2024. godine.

gordana-djilas-knjiga-(2)

U organizaciji Narodne biblioteke „Jovan Popović“ upriličeno je predstavljanje knjige poezije „Hvatanje mesečine“ Gordane Đilas. Za ovo delo pesnikinja, rođena u Nakovu, ove godine dobila je nagradu iz Fonda „Zadužbine Branka Ćopića“ za dela visoke umetničke vrednosti. Gordana Đilas je, kako kaže, bila gost i domaćin na književnoj večeri.

-Zbirka je posvećena mojim precima i mom rodnom kraju Nakovu i Kikindi u kojoj sam pohađala Gimnaziju „Dušan Vasiljev“. Najlepša sećanja su ona koja se odnose na detinjstvo što je i lajt motiv moje knjige. Sećanje na nekadašnje snegove koji su ostajali čitave zime, sećanje na duge letnje žege, na banatski vetar, na bake i deke koje sam pokušala, na neki način, da okupim u zvezdanoj biografiji. To je i potvrda našeg identiteta koje nas čuva od svih zala i nevolja koje svet donosi – istakla je pesnikinja koja je i zavičajni autor biblioteke.

Prvu zbirku poezije „Pred ogledalom“ objavila je 1985. godine u izdanju Matice srpske. To je početak njene duge i zapažene književne karijere.

-Želela sam da poručim koliko je važna porodica i tradicija. Kad znamo ko smo, šta smo i odakle dolazimo, mnogo je lakše da se snalazimo u savremenom svetu. Već duže vreme pripremam baladu o stolu iz mog detinjstva koji se nalazi kod mene. On je svedok svega što smo u životu prošli i dobrog i lošeg te želim da to i zapišem   – zaključila je Gordana Đilas.

Đilasova je objavila  desetine selektivnih bibliografija savremenih i drugih književnih stvaralaca. Učestvovala je na brojnim bibliotečkim i književnim skupovima. Recenzent je brojnih publikacija iz bibliotekarstva i bibliografije. Saradnik je u Srpskom biografskom rečniku, Leksikonu srpske književnosti.

Pored autorke o pesmama je govorio i Nikola Marinković, književni kritičar i recenzent zbirke „Hvatanje mesečine“.

A.Đ.

biblioteka-simic-(3)

U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović” promovisana je knjiga Dragoslava Simića „Glasom pisana istorija” i „Vek slikan mikrofonom”. Dragoslav Simić bio je dugogodišnji urednik emisije „Govori da bih te video” Drugog programa Radio-Beograda i autor serije dokumentarnih emisija. Njegovi sagovornici bili su anonimni i zaboravljeni ljudi, ali i poznate ličnosti. Simić je njihova sećanja zabeležio mikrofonom i živu reč pretočio u ove dve knjige.

-Knjiga „Vek slikan mikrofonom” jedinstvena je u izdavačkoj produkciji Srbije s obzirom na to da se bazira na QR kodovima koji omogućavaju i da se čita i da se sluša. Sve moje sagovornike čitaoci će moći i da čuju zahvaljujući pametnom telefonu koji će vas uz pomoć kodova odvesti da čujete osobu o kojoj se piše u knjizi – kaže Simić.

Neki od njegovih sagovornika bili su: Branko Lustig, filmski producent i dobitnik dva Oskara za filmove „Šindlerova lista“ i „Gladijator“, Tugomil Ujčić, profesor i preživeli svedok streljanja u Kragujevcu 1941., Bubiša Simić, muzičar, kompozitor i dirigent, Ranko Bugarski, lingvista, Dragica Srzentić, prva supruga Jovana Popovića, učesnica NOB-a i žena koja je 1948. uručila Staljinu Titovo istorijsko pismo, Zoran Hristić, kompozitor muzike za Olimpijske igre u Sarajevu i mnogi drugi.

-Knjiga je usmena istorija 20. veka.Bilo je jako važno sačuvati snimke ljudi sa kojima sam razgovarao. Sve se nalazi na sajtu arhiv Simić i on je uslova da knjiga ima savremeni pristup čitaocima. Čitalac koji želi da čuje kako je određene ličnosti moći će to da uradi, bez pitanja novinara govorila  U knjizi ima 40 značajnih ličnosti 20.veka i ona se podupire na knjigu „Glasom pisana istorija“ – istakao je Dragoslav Simić.

Pored autora o knjigama je govorio i Radoman Kanjevac, pisac i nekadašnji urednik Studentskog radio programa Indeks 202. Moderator večeri bila je Milana Bajkin.

 

A.Đ.

PLAKAT-(7)

„Lica Velike Kikinde“ naziv je izložbe u Narodnoj biblioteci “Jovan Popović” koja će biti otvorena u četvrtak 11. aprila u 19 sati.

Autor fotografija je Hečko Mor, kikindski fotograf koji je radio pre više od sto godina. Na postavci će biti predstavljen i obiman katalog u kome su sakupljene sve fotografije do kojih je autor mogao da dođe, tu je i njegova biografija, kao i brojne reklame koje su izlazile u novinama Velike Kikinde. Autor izložbe je Slobodan Tomić.

Srdic-Autosekcija-(2)

Razgovor o knjizi „Autosekcija“ Srđana Srdića, delu koje je bilo u najužem izboru za ovogodišnju NIN-ovu nagradu, upriličen je večeras u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“.

Srđan Srdić, književnik iz Kikinde, zaposlen u Gimnaziji na mestu koordinatora okružnog Centra za talente, piše priče i romane i dobitnik je više nagrada, između ostalih Nagrade Laza K. Lazarević i Stipendije Fonda Borislav Pekić. Doktor je filoloških nauka i osnivač Izdavačke kuće „Partizanska knjiga“.

Pored Srdića, o knjizi – posveti prijatelju Davidu Albahariju, govorili su i Ivan Radosavljević, urednik, i Vladimir Arsenić, književni kritičar.

– Knjiga je izvanredna, i mene je iznenadila, očekivao sam nešto sasvim drukčije. Mislim da je ovo jako značajna knjiga za našu književnost. Kamo sreće kad bi ovu knjigu pročitali onako kako je napisana, na način kako treba da se pročita – kazao je Arsenić. – Srđan je, na neki način pastiširajući Davidov stil, uradio savršenu posvetu, pravi prijateljski zahvat na Davidovim tekstovima, pišući istovremeno o njemu.

Srdić je poznat kao težak pisac i knjiga je teška možda zato što je ironična i što treba razumeti njegovu duhovitost, ali će publika dobro izaći na kraj sa tim, izjavio je Ivan Radosavljević.

– Srdić je sebi ovde postavio jedan osoben zadatak i, da bi ga ispunio, on se odrekao nekih stvari koje inače karakterišu njegovu književnost: izbacio je zaplet, teme, likove i ostao je samo sam čin pisanja u kojem su u prvi plan došli njegova duhovitost, virtuozni stil i ironičnost i izgleda mi da će se zbog toga jako dopasti čitaocima – uveren je Radosavljević.

Sam pisac ispričao je kako je, i za njega neočekivano, napisao delo potpuno drukčije od onoga što je planirao.

– U toku sajma knjiga u Beogradu došla mi je na pamet ideja o tome šta se dešava kada ne možete da realizujete stvar u književnosti, kad iz kojekakvih razloga ne možete da uradite ono što ste zamislili – objasnio je Srdić. – Druga stvar se tiče činjenice da nešto što se zove autofikcija i što je izrazito popularno ne samo kod nas jeste književna forma koja mene prilično iritira i nervira i ne vidim nijedan razlog da se neko sa čitalačke strane bavi nama koji smo autori književnih tekstova, mislim da smo mi krajnje nezanimljivi u odnosu na književnost. Treća stvar je da je moj decenijski prijatelj, David Albahari prošlog leta preminuo i shvatio sam da se mi nismo oprostili na života dostojan način, tako da sam želeo da ovo bude posveta njemu kao čoveku i našem odnosu koji je trajao desetak godina – pre svega na bazi anegdota koje su se dešavale nama i širem krugu ljudi.

David Albahari bio je jako duhovit čovek i smatrao sam da bi se ovakav oproštaj njemu dopao, zaključio je Srdić. U holu Narodne biblioteke promociju, odnosno razgovor o „Autosekciji“ pratio je veliki broj prijatelja i poštovalaca Srdićevog rada.

S. V. O.

 

Roman Srdic (2)

Narodna biblioteka „Jovan Popović“ će u četvrtak, 7. marta, od 19 sati, biti domaćin razgovora o knjizi „Autosekcija“ Srđana Srdića. Osim autora, o ovoj posveti Davidu Albahariju, sa kojim je Srdić drugovao više decenija, govoriće Ivan Radosavljević, urednik knjige i Vladimir Arsenić, književni kritičar.

Biblioteka 3

Predavanje „Svetionik u pograničnoj ravnici” – 70 godina rada Pedagoške škole u Kikindi i promocija upisa novih generacija održaće se u Narodnoj biblioteci „Jovan Popović” sutra (četvrtak, 8. februar), od 18 sati.

Predavač će biti dr Ivana Petković, profesor Visoke škole strukovnih studija za obrazovanje vaspitača u Kikindi.

Crnjanski (3)

Povodom 130 godina od rođenja jednog od najznačajnijih srpskih književnika, Miloša Crnjanskog, u Narodnoj biblioteci “Jovan Popović” svoju monografsku studiju predstavila je dr Gorana Raičević, profesorka na novosadskom Filozofskom fakultetu. Plod njenog desetogodišnjeg istraživanja je kapitalno delo „Agon i melanholija – život i delo Miloša Crnjanskog“, napisano na 767 strana, za koje je dobila Nagradu „Laza Kostić” Novosadskog sajma, Nagradu Zadužbine Nikolaja Timčenka u Leskovcu i Nagradu „Nikola Milošević” Radio Beograda 2 za najbolju knjigu iz oblasti filozofije, estetike i teorije književnosti i umetnosti.

Izučavanje Crnjanskog profesorke Raičević počelo je sa njenom doktorskom disertacijom „Priroda i značaj esejistike Miloša Crnjanskog“. Kaže da naslov studije sadrži pojmove koji određuju njegov karakter, ali i ličnost.

– U njemu je, u mladosti, bilo tog agona, borbenosti, želje da se kroz umetnost učini velika promena u svetu, pogotovu u njegovom narodu koji je uvek voleo, a sa druge strane bili su i ti periodi melanholije koji su nastupali posle faza borbenosti, i te avangardističke težnje da umetnost ide ispred sveta i da ga vodi. Sam Crnjanski je govorio da je njegov život upropastio njegovu literaturu, da je živeo nesrećno. Desilo se da je, posle Drugog svetskog rata, proveo četvrt veka u dobrovoljnom izgnanstvu u Londonu. Nije verovao da će se to njemu dogoditi, da će dospeti do Londona, a ne da će tamo provesti trećinu životnog veka. Iz ideoloških razloga plašio se da se vrati u posleratnu Jugoslaviju, ali je tamo shvatio, ležeći „hladan kao na pepelu klada“, kako je napisao u „Lamentu nad Beogradom“, da pesnik ne može da živi van svoje domovine i bez svojih čitalaca – kaže profesorka Raičević.

Iako posle rata skoro deset godina nije mogao ništa da napiše, pokušavao je da piše na engleskom, da plasira neke romane, da ih prilagodi za englesku publiku, međutim to nije išlo. Možda je uzrok tome bila reputacija koju je imao u Engleskoj u kojoj nije bio ideološki podoban, mada to nije imalo nikakve veze sa njegovim političkim opredeljenjem, objašnjava autorka.

– Bio je veoma neobičan čovek i nije voleo da se svrstava na neku stranu i tako je, možda, na sebe navlačio gnev i nesimpatiju drugih ljudi. Desilo se da je u Londonu životario sa svojom suprugom i da se, od 1956 godine, kada su u Jugoslaviji ponovo objavljeni njegovi romani „Dnevnik o Čarnojeviću“ i „Seobe“,  on budi i da ponovo piše. Tada nastaju njegova pozna velika dela i romani: Druga knjiga seoba“, „Kod Hiperborejaca“, „Roman o Londonu“, „Lament nad Beogradom“, biseri naše književnosti. To je jedan od retkih slučajeva pozne inspiracije. Kad poredimo, po obimu, koliko je stvorio u starosti sa onim što je stvarao kao mlad čovek, ova kasna dela uveliko premašuju mladalačka – navodi prof. Raičević i dodaje da je, u stvari, htela da pokaže da ne možemo da razumemo dela nekog pisca ako ne znamo njegov život.

Crnjanski je skoro sva svoja dela napisao u autobiografskom „ključu“, ako izuzmemo istorijske romane, mada i u njima prepoznajemo „čoveka Crnjanskog“, kaže autorka.

– Kada je u Parizu, 1921. godine, video taj veseli, radosni Zapad, bio je skoro uvređen jer su ti ljudi zadovoljni i pevaju po ulicama, a njegov tužni narod posle Prvog svetskog rata živi bedno, siromašno, kao i njegovi Rusi, koje je isto tako voleo – bio je veliki panslavista – a tamo se događala i revolucija i veliki građanski rat. To osećanje prepoznajemo u Vuku Isakoviču koji sa svojim jadnim ljudima iz Slavonsko-podunavskog puka putuje na Rajnu da bi se borio za tuđe interese ko zna zašto. Dolazi u Austriju i vidi bogata sela u kojima se okreću jaganjci i prasići i svi pevaju, i on je isto tako uvređen kada vidi razliku između tuđeg veselja i svoje domaće tuge. Uvek sam govorila da je deo inspiracije Crnjanskog kao pesnika, kao pisca, bio u tome da usreći svoj narod, ne da bude srećan samo on sam, nego da to bude čitav njegov narod – zaključuje profesorka Raičević.

Monografska studija „Agon i melanholija – život i delo Miloša Crnjanskog“ izašla je 2021. godine u izdanju „Akademske knjige“ iz Novog Sada. Njeno večerašnje predstavljanje u sklopu obeležavanja 130 godina od rođenja velikog pisca (26. oktobar) u Narodnoj biblioteci bilo je izuzetno dobro posećeno.

Groblja u Kikindi 1

Narodna biblioteka „Jovan Popović“ organizuje predstavljanje knjige Marte Ištvan „Ovde počivaju u večnom miru: groblja u Kikindi“. Pored autorke, govoriće dr Nebojša Kuzmanović i profesor Lazar Demić. Knjigu su objavili Narodna biblioteka „Jovan Popović“ i Arhiv Vojvodine. Promocija će se održati u utorak, 14. novembra, od 18 sati.

konkurs dani ludaje 4

Najlepšu uvertiru u dane posvećene ludaji i ove godine napravili su mladi Kikinđani koji su se odazvali na konkurs Narodne biblioteke „Jovan Popović“ i Turističke organizacije Grada. Na samom početku školske godine angažovali su se i stvorili prava likovna, literarna i umetnička dela video-produkcije na temu ludaje, odnosno plodova jeseni. Na konkurs je stiglo oko 200 radova. Večeras su, u dvorištu Biblioteke, nagrađeni najbolji.

– To je neisrpna tema i deca nas uvek obraduju svojom kreativnošću. Trudimo se da ravnopravno nagradimo autore radova – rekla je Marijana Mirkov iz Turističke organizacije Grada.

Partneri u konkursu, Narodna biblioteka, takođe su zadovoljni kvalitetom pristiglih radova.

– Literarni konkurs raspisan je za mlađe osnovce, a konkurs za video radove bio je namenjen učenicima viših razreda osnovne škole i srednjoškolcima.  Zadovoljni smo jer nam svake godine stižu sve bolji video-radovi, što znači da deca napreduju u digitalnoj pismenosti, a to i jeste naš cilj. Imamo dosta grupnih radova i to nas veoma raduje – kaže Dunja Brkin Trifunović iz Biblioteke.

Likovne radove ocenjivale su Marijana Mirkov i magistar Miroslava Kojić, o literarnim radovima odlučivali su Dunja Brkin Trifunović, Kristina Ember i Slobodan Tomić, dok su o video-produkciji većala oba žirija.

I ove godine najviše je stiglo likovnih radova, a nagrade su dobili: Stefan Stajić iz vrtića „Kolibri“, Hana Rackov iz vrtića „Bambi“, Dunja Martin – OŠ Žarko Zrenjanin, Mladen Pajić iz OŠ „Milivoj Omorac“ iz Iđoša“, Željko Adamov – OŠ „6. Oktobar“, Jovan Ilijin i Nemanja Romakov iz Škole „Đura Jakšić“ i Hana Rofa, učenica OŠ „Jovan Popović“. Za kolekciju radova priznanje je dobila predškolska grupa vrtića „Miki“, vaspitača Dragoslava Tanackova i Mirjane Stanišić.

Na literarnom konkursu najbolji su, po oceni žirija, bili: Anđela Sekulić iz OŠ „Slavko Rodić“ iz Banatskog Velikog Sela“, Mira Erdeljan iz Škole „Žarko Zrenjanin“, Milutin Grubor, učenik OŠ „Jovan Popović“ i, za rad na mađarskom jeziku, nagrađen je Atila Varga, učenik OŠ „Mora Karolj“ iz Sajana.

U konkurenciji video radova, odnosno reklama za „Dane ludaje“, priznanja su osvojila ostvarenja iz OŠ „Đura Jakšić“, OŠ „Vuk Karadžić“ i iz Ekonomsko-trgovinske škole. Pohvaljeni su radovi škola „Vasa Stajić“ iz Mokrina i „Mora Karolj iz Sajana“.

Svi najbolji autori dobili su diplome i slatkiše, pohvaljeni besplatne članarine u Biblioteci, a prvoplasirani i vaučere knjižare „BIS“ u iznosu od hiljadu dinara.

Izložba likovnih radova postavljena je u holu Narodne biblioteke.

error: Content is protected !!