logor

milan-vikalo-2

Devedesetogodišnji Kikinđanin Milan Vikalo, preživeli logoraš Jasenovca, ugostio je gradonačelnika Mladena Bogdana u svom domu, gde je podelio deo životne priče koja i danas opominje, ali i svedoči o snazi ljudskog duha.

Poseta je organizovana na Vikalovu inicijativu, a protekla je u razgovoru koji je daleko prevazišao uobičajene susrete – u znaku sećanja, poštovanja i poruke da prošlost ne sme biti zaboravljena.

– Majka i ja smo se sakrili u grmu. Držala mi je ruku na ustima da ne zaplačem. Ustaše su nas pronašle i pucale. Majka je ranjena, a mene su odveli. Imao sam šest godina – prisetio se Vikalo.

 

Kao dečak, odveden je u Jasenovac, ali kaže da se samog boravka malo seća, jer nije ni umeo da razume šta se dešava. Istinu o tom periodu svog života, dodaje, saznao je kasnije.

Spas je, ističe, stigao zahvaljujući ocu koji je uspeo da pronađe njega i članove porodice i izvede ih iz ratnog vihora.

Posle rata, život je nastavio u Novim Kozarcima, školovao se, zasnovao porodicu i radio u Bosni, da bi se u Kikindu vratio 2018. godine.

Iako nosi teško životno iskustvo, Vikalo i danas ostaje aktivan – veliki je ljubitelj šaha i piše poeziju, inspirisan zavičajem, životom i savremenim temama.

– Hteo sam da upoznam prvog čoveka grada. Pišem pesme, pa i o državi i ljudima koji je vode – kaže Vikalo.

Gradonačelnik Mladen Bogdan naglasio je da je ovaj susret od posebnog značaja.

– Vaša priča treba daleko da se čuje. Svi koji su preživeli takve sudbine imaju šta da prenesu nama i budućim generacijama. Važno je da se ovakve stvari nikada ne zaborave – poručio je Bogdan.

On je dodao da su priče poput ove deo kolektivnog pamćenja i opomena za budućnost.

Susret u Suvačarskoj ulici bio je više od protokolarne posete – bio je podsetnik da istorija nije samo u knjigama, već u živim svedocima koji svojim životom nose najsnažnije poruke.

T. D.

internirci-(1)

Predstavnici lokalne samouprave, gradonačelnik Nikola Lukač, predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan i član Gradskog veća Nebojša Jovanov, boračkih udruženja i Društva srpsko-norveškog prijateljstva položili su vence na spomenik internircima u znak sećanja na Kikinđane koji su poslati u koncentracione logore. Na Đurđevdan pre 82 godine nemački fašisti internirali su 46-oro sugrađana u koncentracione logore u Norveškoj.

– Najviše Kikinđana bilo je zarobljeno u logoru Bejsford koji se nalazi na desetak kilometara od grada Narvika. Stariji i bolesni streljani su polovinom jula, a mnogi su preseljeni u druge logore gde su mučeni. Velike strahote doživeli su u zatočeništvu, o čemu su svedočila sedmorica sugrađana koji su preživeli golgotu. Grad je u njihovu slavu podigao spomenik koji podseća na njihovu hrabrost i stradanja – podsetio je Tibor Firedi, sekretar kikindskog Društva srpsko-norveškog prijateljstva.

Nika Banjin, Slavko Vukić, Čeda Đomparin, Stevan Mihailov, Stevan Sivčev, Joca Stanić i Žarko Stojkov, vratili su se iz Norveške i isticali pomoć lokalnog življa i prijateljstva. U znak saradnje dva naroda prva Deklaracija o prijateljstvu između Narvika i Kikinde potpisana 6. oktobra 1966, a obnovljena je 2017. godine.

– Odali smo počast našim sugrađanima koji su nasilno deportovani u logore širom Norveške. Trudimo se da održavamo veze između bratskih gradova uzvratnim posetama i potpisivanjem posebnih protokola o saradnji. Narvik i Kikinda imaju posebne, istorijske, veze. Potencijal za saradnju je veliki, a cilj je prosperitet i zajednički interesi – kazao je Mladen Bogdan.

Iz nekadašnje Jugoslavije u logore je internirao oko 4.500 ljudi među kojima su bili i stanovnici Kikinde, Ruskog Sela, Mokrina, Iđoša i Banatskog Aranđelova. Oko 1.500 njih je preživelo i vratilo se svojim porodicama.

A.Đ.

 

 

 

 

error: Content is protected !!