krvavi januar

krvavi-januar

Povodom 84 godine od stradanja nedužnih građana u takozvanom Krvavom januaru, u Kikindi su danas položeni venci i služen parastos na mestu sećanja. Okupljanju su prisustvovali predstavnici grada, boračkih organizacija, sveštenstvo i potomci stradalih.

Komemorativni skup održan je uz prisustvo većeg broja sugrađana, uprkos hladnom vremenu, a nakon verskog obreda prisutnima su se obratili predstavnici organizatora i zvaničnici. Parastos su služili sveštenici Srpske pravoslavne crkve Boban Petrović i Miroslav Bubalo.

Potresno svedočanstvo iznela je Anđelija Rankov, potomak stradalog Žarka Trećakovog, koja je podsetila na ličnu i porodičnu tragediju.

-Imala sam devet godina kada su mi ubili oca. Svakog devetog januara mi je teško. Nas troje dece je ostalo bez oca. Imao je samo 44 godine – rekla je Rankov.

U ime organizatora, predsednik SUBNOR-a Savo Orelj podsetio je na istorijski značaj događaja i okolnosti u kojima su građani stradali.

-Okupili smo se da obeležimo jedan od najtragičnijih događaja u istoriji našeg grada. Nedužni građani Kikinde i okoline stradali su bez krivice i suđenja od strane okupatora – izjavio je Orelj, dodajući da su njihova stradanja „ugrađena u temelje slobode koju danas živimo“.

Predsednik SUBNOR-a AP Vojvodine Jovo Baroševčić naglasio je da je sećanje na stradale deo šire borbe protiv zaborava.

-Na svirep način neprijatelj je pobio mlade ljude samo zato što su bili Srbi i rodoljubi. Istoriju moramo da učimo i da ne zaboravimo njihovu žrtvu – naglasio je Baroševčić.

Sveštenik Boban Petrović je u obraćanju istakao značaj lične i zajedničke odgovornosti u očuvanju uspomene na žrtve.

-Ako mi ne budemo poštovali druge, ni nas neće poštovati. Moramo pokazati našoj deci da se večne vrednosti ne smeju zaboraviti – poručio je on.

Gradonačelnik Kikinde Mladen Bogdan istakao je da je obaveza zajednice da neguje kulturu sećanja i da žrtve fašističke okupacije ne smeju biti zaboravljene.

-Ovaj zid plača treba da bude svetilnik i spomenik našeg stradanja. Prošlo je 84 godine, a mi se ovde okupljamo svake godine da ovaj tragičan događaj ne bi bio zaboravljen – rekao je Bogdan, zahvalivši se potomcima stradalih i predstavnicima boračkih udruženja na očuvanju sećanja.

Komemoracija povodom Krvavog januara u Kikindi organizuje se svake godine i ima za cilj da podseti javnost na stradanje civila tokom Drugog svetskog rata, kao i na značaj očuvanja istorijskog pamćenja u lokalnoj zajednici.

ba3f6040-21e2-4f69-b5ff-cb6fa97a0dc3

Predstavnici boračkih organizacija, porodice ubijenih, gradonačelnik Nikola Lukač i predsednik Skupštine grada Mladen Bogdan u prisustvu građana položili su vence na Zid plača” u dvorištu Kurije. Na ovaj način odata je počast rodoljubima ubijenim 3. i 9. januara 1942. godine, kada je Uredbom o odmazdi nemačih vlasti za jednog ubijenog Nemca streljano 50 Srba, a za jednog ranjenog streljano je 25. Ovom prilikom sveštenici Srpske pravoslavne crkve služili su parastos.

-Ovde smo da se pomolimo Bogu i da prevaziđemo razlike koje  su postojale dugo godina. Sa ljubavlju i poštovanjem sećamo se žrtve poginulih koju su podneli za narod i za grad, a da bi sačuvali obraz, dostojanstvo i dušu – rekao je sveštenik Miroslav Bubalo.

Dušan Tatić sa familijom došao je da oda počast stricu Miloradu Tatiću.

-Očev rođeni brat imao je 21 godinu kada je streljan. Na žalost, naša porodica izgubila je i Dušana koji je bio u logoru u Banjici i streljan je u Jajincima 14 meseci posle Milorada. Naša porodica je skupo platila cenu slobode – saznali smo od Dušana tatića.

Ocu Ljubomiru i njegovim roditeljima Milici i Milanu Markovu počast je odala Ružica Tatić (83).

-Moj otac Ljubomir Markov streljan je 9. januara u ondašnjem Karlovu, sadašnjem Novom Miloševu jer je bio u Zrenjaninu u zatvoru. Baka i deda, Milica i Milan Markov, streljani su u Kikindi i njihova imena su ispisana na „Zidu plača“. Otkada znam za sebe dolazim, a kako su mi pričali oca su iz kikindskog u bečkerečki zatvor prebacili 5. decembra 1941. godine, da bi posle mesec dana bio streljan – prisetila se Ružica.

Krvavi pir u dvorištu tadašnje Kurije počeo je 3. januara kada je streljano devet pripadnika Dragutinovačkog partizanskog odreda. On je nastavljen i 9. januara, kada su osećanja srpskog naroda vezana za Božić. Tada je streljano 30 Kikinđana.

-Kulturu sećanja podržavamo, sve žrtve pominjemo i svi zajedno sećamo se tragičnih događaja iz naše istorije. Odajemo poštovanje svakome ko je dao život da bi mi danas živeli u slobodi. Ne smemo da dozvolimo da nam se istorija ponavlja jer samo zajednički i složno možemo da gradimo kvalitetnu budućnost – precizirao je gradonačelnik Lukač.

Ovo je jedan od najtežih dana u istoriji Kikinde, rekao je Mladen Bogdan.

-Kikinda se seća svojih mučenika, heroja i ljudi koji su poginuli da bi mi danas bili slobodni. Svedoci smo da je sloboda izvojevana, a svi oni koji su učestvovali u tome nisu marili za svoje živote. Moramo da sačuvamo njihove tekovine i uspomenu na njih jer naš grad uvek je bio slobodarski – dodao je Mladen Bogdan.

Posle streljanja tela ubijenih 24 sata bila su obešena na Gradskom trgu. Iako su bili božićni praznici Nemci su zabranili da zvonjavu crkvenih zvona, da se ne bi protumačilo kao počast ubijenima.

 

 

Ewywf5cWYAAzd45

Adam Grosman, Peter Knies i Peter Bartl bila su trojica pripadnika nemačke poljske policije kojima se 24. avgusta 1941. godine izgubio svaki trag, nakon što su krenuli u velikokikindski atar. Nemačke policijske vlasti utvrdiće „napornim i dugotrajnim nastojanjima“ da su, vozeći se svojim biciklima na putu Velika Kikinda-Bašaid, naišli na pripadnike dragutinovačkog partizanskog odreda koji su ih ubili i zakopali u obližnjem kukuruzištu.  Njihovi leševi pronađeni su poslednjeg dana 1941. godine. Uslediće surova osveta.

Trećeg januara 1942. godine u parku pored Sokolane u centru Kikinde, prvo je organizovana pogrebna svečanost za pobijene Nemce, a potom javno streljanje u dvorištu Kurije. Zbog ubistva trojice nemačkih poljočuvara, pogubljena su devetorica rodoljuba iz Dragutinova i Beodre, među kojima je bio i komandant Odreda Lazar Pajić.

Na velikim crvenim plakatima, građanstvo je obavešteno o streljanju „komunističkih zlotvora“. Šestorica su bili partizani, a trojica su optuženi da su im pomagali i pružali sklonište. Kako bi dodatno zastrašili stanovništvo,  beživotna tela rodoljuba okačili su na vešala ispred pravoslavne crkve gde su visila 24 sata.

U popodnevnim satima, u zatvor Kurije, vraćen je transport kikindskih zatvorenika sa Banjice. Razloga za radost zbog povratka, ubrzo će se ispostaviti, nije bilo. Streljanje pripadnika dragutinovačkog odreda bilo je samo uvod u još svirepiji zločin.

Naredba o odmazdama predviđala je da za jednog ubijenog nemačkog vojnika, sledi smrtna kazna za 50 do 100 komunista. Paul Bader, vojni zapovednik, 22. decembra izdaje zapovest po kojoj će za jednog ubijenog Nemca biti streljano 50, a za ranjenog 25 partizana.

Kako streljanje 3. januara nije bilo u skladu sa zapovešću o odmazdama, za novo javno streljanje odabran je treći dan pravoslavnog Božića. Odsek javne bezbednosti zabranio je da se crkvena zvona oglašavaju od 9 do 11. januara kako se zvonjava ne bi protumačila kao pošta streljanim rodoljubima.

Da je na pomolu masakr, zloslutno su najavila vešala podignuta ispred Kurije osmog januara. Devetog januara pojavili su se plakati Upravnog odseka Podbanskog zvanja o streljanjima koja će uslediti istog dana u Kikindi, Mokrinu, Aranđelovu, Dragutinovu i Petrovgradu. Žrtve su 150 građana srpske i romske nacionalnosti, zarobljeni u racijama tokom jeseni 1941. godine: partizani, njihovi simpatizeri, ali i slobodarski opredeljeni ljudi koji nisu želeli da prihvate nemačku okupaciju. Na plakatu su ispisana imena sa kratkim opisom „krivice“: članstvo u SKOJ-u i KPJ, sakupljanje i prenošenje oružja, kurirska služba za partizane, skrivanje ilegalaca…

Krvava drama u dvorištu Kurije počela je u 10 časova. Pred streljački vod od 50 policajaca, izvođeni su u grupama od po deset- 25-godišnji student prava, 21-godišnji krojački pomoćnik, 56-godišnja domaćica, 47-godišnji baštovan, 36-godišnji poljoprivrednik… Izvršenje zločina praćeno je aplauzima i povicima iz gledališta. Kroz otvorene prozore Kurije, vojnici, policajci i civili posmatrali su streljanje, a neki od njih kao policijski komesar Anton Veber poveli su i svoju decu. Pobijeno je 30 antifašista-  21 Kikinđanin i 9 Mokrinčana. Pošto su žrtve 24 sata visile na vešalima, mobilisani Romi odneli su ih kolima iza katoličkog groblja kod železničke stanice i zakopali u zajedničku raku.

U svom izveštaju, sreski načelnik dr E. Kusing naveo je da su se streljani „junački držali“. Dok je prva grupa vikala oproštajne reči svojim ukućanima i rođacima, druga i treća su „klicale Sovjetskoj Rusiji i slično“.

Tog devetog januara 1942, fašisti su streljali po 30 rodoljuba u Kikindi, Mokrinu, Petrovgradu, Aranđelovu i Dragutinovu. U Banatskom Aranđelovu, za razliku od drugih mesta, žrtvama je bilo dozvoljeno da napišu oproštajna pisma.

Obeležavanje 9. januara

Polaganjem venaca i komemorativnim skupom ispred „zida plača” u dvorištu Kurije, danas se obeležava 82 godine od svirepog zločina i odaje pošta stradalim žrtvama.

Krvavi januar 1

Komemorativnim skupom, polaganjem venaca i, po prvi put parastosom, kod spomen-ploče u dvorištu Kurije, obeležena je 81 godina od pogibije 39 rodoljuba koje su, 3. i 9. januara 1942. godine streljali pripadnici nemačke fašističke vojske.

Bila je to odmazda zbog ubistva trojice pripadnika nemačke poljske policije na putu Kikinda-Bašaid, avgusta 1941. Devetorica rodoljuba iz Dragutinova i Beodre streljana su 3. januara – šestorica su bili partizani, trojica su optužena da su im pomagali.

Šest dana kasnije, na istom mestu, pobijeno je još 30 antifašista – 21 Kikinđanin i devetoro Mokrinčana. Među njima su bili: student prava, poljoprivrednik, domaćica, baštovan, krojački pomoćnik. Optužnice su bile: članstvo u SKOJ-u i KPJ, kurirska služba za partizane, skrivanje ilegalaca, prenošenje oružja.

Današnjem obeležavanju 81 godine od Krvavog januara prisustvovali su i vence su položili: gradonačelnik Nikola Lukač, predsednik Gradskog parlamenta Mladen Bogdan i načelnik Gradske uprave Dragiša Mihajlović, delegacija Ministarstva odbrane predvođena potpukovnikom Dušanom Jovanićem, predsednik SUBNOR-a AP Vojvodine i potpredsednik SUBNOR-a Srbije, Jovo Barošević, predstavnici SUBNOR-a Kikinda i Srpskih ratnih veterana Kikinda i potomci streljanih: Zorke Čvorak, Milorada Tatića, Milice i Milana Markova.

– Ovi ljudi ubijeni su na svirep način. To je težak dan u našoj istoriji i nikada nećemo zaboraviti građane koji su na ovakav način pobijeni. Mi baštinimo i obeležavamo ovakve događaje i uvek ćemo to činiti – rekao je Jovo Barošević.

Kikinda danas obeležava sećanje na jedan od najtragičnijih, najkrvavijih, najbolnijih datuma u istoriji našeg grada, rekao je predsednik gradskog parlamenta Mladen Bogdan.

– Streljani su zato što su bili Srbi, rodoljubi i patriote, zato što su rekli „ne” fašističkom okupatoru. Njihovu borbu ne smemo nikada da zaboravimo i uvek moramo da im odajemo počast zbog primera koji su dali kako bi Kikinda danas postojala i bila slobodna. Ne smemo da zaboravimo da je naš narod stradao tokom čitavog 20. veka, i u Prvom svetskom ratu i tokom Drugog svetskog rata, i to stradanje, nažalost, nije zaobišlo ni Kikindu. Podsetiću i da je na građane pucano, samo zato što su Srbi, i u Kraljevu i Kragujevcu, i u zločinačkoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Ne postoji mesto na kojem nije bilo srpskog stratišta tokom 20. veka. Isto se događalo i tokom 90-ih godina na teritoriji bivše Jugoslavije; kao što vidimo i sada, na Badnje veče, na Kosovu i Metohiji pucano je na dečake Miloša i Stefana Stojanovića kada su išli po Badnjak. Ništa od toga ne smemo da zaboravimo – rekao je Bogdan.

Bogdan je čestitao Dan Republike građanima Republike Srpske i istakao da su oni „svojom borbom, trudom, zalaganjem i svojim životima, omogućili da Srbi preko Drine danas imaju svoje parče zemlje“.

U programu obeležavanja godišnjice svirepog zločina u Kikindi učestovali su članovi Odbora za kulturne aktivnosti SUBNOR-a, Vladimir Radić i Đuro Bucalo, i pripadnici Odreda izviđača „Proka S. Plavi“ iz Kikinde.

Tog Krvavog januara u Banatu je, zbog trojice ubijenih nemačkih poljočuvara, streljano 150 rodoljuba. Odavanje pošte stradalima i čuvanje sećanja na njihovu žrtvu obaveza je i čast koju i danas preuzimaju generacije slobodnih potomaka.

 

 

Ewywf5cWYAAzd45

Adam Grosman, Peter Knies i Peter Bartl bila su trojica pripadnika nemačke poljske policije kojima se 24. avgusta 1941. godine izgubio svaki trag, nakon što su krenuli u velikokikindski atar. Nemačke policijske vlasti utvrdiće „napornim i dugotrajnim nastojanjima“ da su, vozeći se svojim biciklima na putu Velika Kikinda-Bašaid, naišli na pripadnike dragutinovačkog partizanskog odreda koji su ih ubili i zakopali u obližnjem kukuruzištu.  Njihovi leševi pronađeni su poslednjeg dana 1941. godine. Uslediće surova osveta.

Trećeg januara 1942. godine u parku pored Sokolane u centru Kikinde, prvo je organizovana pogrebna svečanost za pobijene Nemce, a potom javno streljanje u dvorištu Kurije. Zbog ubistva trojice nemačkih poljočuvara, pogubljena su devetorica rodoljuba iz Dragutinova i Beodre, među kojima je bio i komandant Odreda Lazar Pajić.

Na velikim crvenim plakatima, građanstvo je obavešteno o streljanju „komunističkih zlotvora“. Šestorica su bili partizani, a trojica su optuženi da su im pomagali i pružali sklonište. Kako bi dodatno zastrašili stanovništvo,  beživotna tela rodoljuba okačili su na vešala ispred pravoslavne crkve gde su visila 24 sata.

U popodnevnim satima, u zatvor Kurije, vraćen je transport kikindskih zatvorenika sa Banjice. Razloga za radost zbog povratka, ubrzo će se ispostaviti, nije bilo. Streljanje pripadnika dragutinovačkog odreda bilo je samo uvod u još svirepiji zločin.

Naredba o odmazdama predviđala je da za jednog ubijenog nemačkog vojnika, sledi smrtna kazna za 50 do 100 komunista. Paul Bader, vojni zapovednik, 22. decembra izdaje zapovest po kojoj će za jednog ubijenog Nemca biti streljano 50, a za ranjenog 25 partizana.

Kako streljanje 3. januara nije bilo u skladu sa zapovešću o odmazdama, za novo javno streljanje odabran je treći dan pravoslavnog Božića. Odsek javne bezbednosti zabranio je da se crkvena zvona oglašavaju od 9 do 11. januara kako se zvonjava ne bi protumačila kao pošta streljanim rodoljubima.

Da je na pomolu masakr, zloslutno su najavila vešala podignuta ispred Kurije osmog januara. Devetog januara pojavili su se plakati Upravnog odseka Podbanskog zvanja o streljanjima koja će uslediti istog dana u Kikindi, Mokrinu, Aranđelovu, Dragutinovu i Petrovgradu. Žrtve su 150 građana srpske i romske nacionalnosti, zarobljeni u racijama tokom jeseni 1941. godine: partizani, njihovi simpatizeri, ali i slobodarski opredeljeni ljudi koji nisu želeli da prihvate nemačku okupaciju. Na plakatu su ispisana imena sa kratkim opisom „krivice“: članstvo u SKOJ-u i KPJ, sakupljanje i prenošenje oružja, kurirska služba za partizane, skrivanje ilegalaca…

Krvava drama u dvorištu Kurije počela je u 10 časova. Pred streljački vod od 50 policajaca, izvođeni su u grupama od po deset- 25-godišnji student prava, 21-godišnji krojački pomoćnik, 56-godišnja domaćica, 47-godišnji baštovan, 36-godišnji poljoprivrednik… Izvršenje zločina praćeno je aplauzima i povicima iz gledališta. Kroz otvorene prozore Kurije, vojnici, policajci i civili posmatrali su streljanje, a neki od njih kao policijski komesar Anton Veber poveli su i svoju decu. Pobijeno je 30 antifašista-  21 Kikinđanin i 9 Mokrinčana. Pošto su žrtve 24 sata visile na vešalima, mobilisani Romi odneli su ih kolima iza katoličkog groblja kod železničke stanice i zakopali u zajedničku raku.

U svom izveštaju, sreski načelnik dr E. Kusing naveo je da su se streljani „junački držali“. Dok je prva grupa vikala oproštajne reči svojim ukućanima i rođacima, druga i treća su „klicale Sovjetskoj Rusiji i slično“.

Tog devetog januara 1942, fašisti su streljali po 30 rodoljuba u Kikindi, Mokrinu, Petrovgradu, Aranđelovu i Dragutinovu. U Banatskom Aranđelovu, za razliku od drugih mesta, žrtvama je bilo dozvoljeno da napišu oproštajna pisma.

Obeležavanje 9. januara

Polaganjem venaca i komemorativnim skupom ispred “zida plača” u dvorištu Kurije, boračke organizacije na čelu sa SUBNOR-om zajedno sa predstavnicima grada, u ponedeljak 9. januara u 11 sati  obeležiće 81 godinu od svirepog zločina i odati poštu stradalim žrtvama.

error: Content is protected !!