фотографије

miting-podrdke-srbija-sa-kim-ispred-livnice

Na predlog Dragana Ristića, dugogodišnjeg fotoreportera nekadašnje „Komune”, Istorijski arhiv Kikinda pristupio je digitalizaciji negativa foto-dokumentacije ovog lista, koju je Ristić prilježno sačuvao.

S obzirom da se radi o zahtevnom i minucioznom projektu, Arhiv je aplicirao i dobio sredstva od Ministarstva kulture Republike Srbije, tako da je već realizovan prvi deo ovog obimnog projekta.

– Za sada je obrađeno i digitalizovano oko 1.200 fotografija koje u najvećoj meri prikazuju vreme s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina dvadesetog veka, kaže v. d. direktora Istorijskog arhiva Katarina Kovačević Janković.

Otvaranje vrtića u Sajanu

– Mogu se videti različite oblasti delovanja ljudi našeg kraja. Ujedno, to je i presek društvenog stanja onog vremena. Ova digitalizacija negativa je dragocen istorijski izvor i predstavlja uvid u političku, privrednu, kulturnu i sportsku istoriju Kikinde poslednjih godina 20 veka- navodi naša sagovornica, dodajući da su dosad presnimljene i postavljene na internet stranicu Arhiva neke od najupečatljivijih fotografija, a prevashodni cilj ovog poduhvata je istorijsko-dokumentarni.

Smotra akcijaša 1989. godine

– U realizaciji ovog projekta imamo i svesrdnu podršku Grada i verujem da će ovo biti zanimljivo mnogim našim sugrađanima, a pogotovo starijim meštanima. Tu se, recimo, mogu videti Zborovi samoupravljača i druge danas zaboravljene društvene aktivnosti koje su imali ljudi onog vremena. Zanimljivo je bilo prepoznati ljude na slikama. Neke aktere smo lako prepoznali na fotografijama, dok su neki za sada ostali anonimni, pa svi koji se eventualno prepoznaju, mogu slobodno da nam se jave, kako bismo imali što obuhvatniju dokumentaciju. „Komuna” je bila i ostala prepoznatljiv brend našeg grada.

Izlazila je u kontinuitetu od 1962. skoro 40 godina i ovo je odličan istorijski osvrt na vremena koja su za nama. Ovako značajna fototeka, nije samo dragocena za naš Arhiv, nego i za širu zajednicu. Za sada je deo digitalizovanog materijala objavljen na našem sajtu- kaže Kovačević Janković dodajući da je u narednim koracima predviđeno da se nastavi sa digitalizacijom i novijeg perioda. Arhiv je već aplicirao kod Ministarstva za nastavak projekta, pa se uskoro očekuje pozitivan odgovor i nastavak digitalizacije. Kad se to bude dogodilo, moguća je, navodi direktorka Arhiva, i fizička postavka najupečatljivijih fotografija.

JOŠ 50.000 FOTOGRAFIJA

Uvidom u sajt Arhiva, uviđamo da su fotografije pregledne, složene po različitim oblastima ljudskog delovanja i lako pretražive.

– Naš prevashodni cilj je bio da ono što prikažemo bude što objektivniji presek ondašnjeg života našeg grada- zaključuje Katarina Kovačević Janković.

Inicijator ovog projekta i dugogodišnji fotoreporter „Komune”, Dragan Ristić, seća se i pojedinih okolnosti koje su obeležile vreme obuhvaćeno digitalizacijom.

– Ovaj projekat se odnosi na period od 1988. do 2002. i obuhvata vreme kad sam bio fotoreporter „Komune”. Sačuvao sam bogatu zbirku negativa i poželeo sam da to podelim s javnošću. Zahvalan sam Vladimiru Sretenoviću koji je presnimavao negative koje sam ustupio, a posebno Istorijskom arhivu koji je imao sluha za ovu moju inicijativu- ističe Ristić, konstatujući da je ukupan broj negativa koji još čekaju na digitalizaciju blizu 1.500. Svaki sa po 36 snimaka, daje ukupno brojku veću od 50.000 fotografija, ali, uveren je Ristić, da će Ministarstvo kulture, s obzirom na to da je prvi deo ovog obimnog posla urađen vrlo profesionalno, i ovog puta izaći u susret, kako bi nastavili sa ovim značajnim projektom.

Štrajk u „Trikotaži”

POŽAR UNIŠTIO DEO SLIKA

– Inače, kad se setim tog vremena, moj prethodnik u „Komuni“ Hrvoje Radovanović je takođe imao veoma bogatu fototeku. U tadašnjoj staroj zgradi „Komune” nisu postojali uslovi za čuvanje negativa, pa je dokumentacija čuvana kod Radovanovića u stanu. Jednom prilikom je izbio požar kod njega i skoro celokupna njegova fototeka, ali i deo moje je izgorela. Srećom, kasnije, u novoj zgradi redakcije bili su dobri uslovi za čuvanje. To je već bila 1988. godina i ta godina je prva obuhvaćena ovom digitalizacijom- kaže Ristić.

N. Savić

 

 

 

korzo-(14)

I ovog avgusta u Kikindi je organizovana šetnja korzom, kao uspomena i sećanje na protutnjala vremena. Sugrađani rođeni četrdesetih, pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, obučeni za izlazak, prošetali su u dva smera, istom trasom. Skup je, kao nekada, bio kod Katoličke crkve, a na panoima na izloženim  fotografijama prisećali su se starih prijatelja iz mladosti, anegdota, ljubavi. Posebno emotivno je bilo za Zdenku Tanackov koja je sa tugom i setom gledala u fotografiju na kojoj su ona i brat.

-Korzo je bio mesto gde su se sastajali mladi. Ukoliko se ne bi prošetalo korzom, kao da se nije ni izlazilo. Kao srednjoškolka nisam mogla da dočekam da se prošetam. Svi iz moje generacije 1957, ali i stariji i oni nešto mlađi bili su tamo. Šetalo se od nekadašnjeg Doma JNA do prodavnice „Nama“, pa od Katoličke crkve do „Zvezda“ bioskopa.Tu su se okupljala društva, parovi korzo je mesto na kom se odrastalo – priča naša sagovornica.

 

Korzo je bio mesto na kom su se prepričavale i razmenjivale vesti, mesto prvih sastanaka i rastanaka, prvih ljubavi.

-Subotom je korzo bio obavezan. Šetalo se u paru ili po troje. Bilo nas je puno, svi smo se znali, ali smo znali i ko koga simpatiše, ko je zaljubljen, ko je par. Posle šetnje moja generacija je odlazila u diskoteku. Najpre je to bila „Mikinica“, a potom i disko „Delfin“ gde nas je čekao večiti di džej Sava. Puštale su se long plej ploče i to je muzika koja se ne zaboravlja. Svake godine ponovo prošetam korzom i setim se mladosti i dragih ljudi. Mladost kakvu smo mi imali, žao mi je što nisu doživela moja deca. Tada je bilo posebno vreme poštovanja, razumevanja i ljubavi – dodaje Zdenka Tanackov.

A.Đ.

 

imre-sabo-najava-(2)

Narodna biblioteka „Jovan Popović” i Narodni muzej u subotu 22. juna u 19 časova pozivaju na otvaranje izložbe „Imre Sabo – život kroz objektiv” kao i predstavljanje istoimenog kataloga, koji obuhvata selekciju od 81 autorske fotografije.

-Fotografije predstavljaju njegov umetnički rad, od početka u Mokrinu, pa do najvažnijih reporterskih radova. Katalog počinje razgovorom, koji je sa Imreom vodio Mića Vujičić. To je iskrena ispovest o počecima, prvom fotoaparatu, prvom učitelju fotografije, o prvim profesionalnim fotografijama i nastajanju najtežih i najdramatičnijih fotografija tokom ratova devedesetih u bivšoj Jugoslaviji. Od hobija i amaterizma, Imre je postao vrhunski fotograf koji je radio za najveće svetske medije. Ovo je značajno za Zavičajno odeljenje jer je Imre hroničar istorije naše zemlje. Poslednji put u Kikindi, u Galeriji „Teri“, je imao izložbu 1989. godine i sada će prvi put svoja dela izložiti  u Narodnom muzeju – istakla je Milana Bajkin iz Narodne biblioteke.

Izdavač je Narodna biblioteka “Jovan Popović”, a sredstva za štampanje obezbedili su Pokrajinski sekretarijat za kulturu, informisanje i odnose sa verskim zajednicama.

Izložba će u Narodnom muzeju Kikinda biti otvorena do 3. avgusta 2024. godine.

error: Content is protected !!