душан васиљев

Tisa Felbab 2

Gimnazijalka i polaznica Regionalnog centra za talente (RCT) „Dušan Vasiljev“, Tisa Felbab, osvojila je prvu nagradu na književnom konkursu koji je Gimnazija raspisala povodom stogodišnjice sećanja na velikog kikindskog pesnika Dušana Vasiljeva.

Druga nagrada pripala je učenici beogradske Filološke gimnazije Petri Pavlović, a treća Filipu Vlaškoviću iz Užičke gimnazije, saopšteno je iz RCT.

Na konkursu koji je bio međunarodnog karaktera, učestvovali su gimnazijalci iz čitave Srbije i iz Temišvara – pristiglo je 59 radova iz 15 gradova.

Odluku o najboljim radovima doneo je žiri u sastavu: Dubravka Vojvodić (predsednica), Nataša Ivetić i Srđan Srdić u ime Gimnazije „Dušan Vasiljev“.  Žiri ukazuje posebno poštovanje kolegama iz beogradske Vojne gimnazije i Valjevske gimnazije, čiji su se učenici istakli brojnošću radova.

Članovi žirija smatraju da je konkurs u potpunosti opravdao svoju svrhu, te da je najmanje deset visokokvalitetnih radova pokazalo da se, i u ovoj generaciji učenika, nalaze oni koji se izdvajaju sopstvenim talentom, ali i razumevanjem značaja koji delo Dušana Vasiljeva ima danas, čitav vek nakon njegove tragične i prerane smrti.

Rad Tise Felbab nedvosmisleno je najuspešniji, i s aspekta promišljenosti, zrelosti, ali i autentične vrste mladalačkog nadahnuća, i žiri je mišljenja da se nagrađena učenica, iako tek u prvoj godini srednje škole, izvesno nalazi na početku veoma ozbiljnog prisustva u srpskoj književnosti, navodi se u obrazloženju žirija.

Nagrade Tisi Felbab, Petri Pavlović i Filipu Vlaškoviću biće dodeljene na Svečanoj akademiji koju Grad Kikinda organizuje povodom stogodišnjice smrti Dušana Vasiljeva, u sredu, 27. marta, od 19 sati, u kikindskom Narodnom pozorištu.

Dusan-Vasiljev-(1)

Po programu obeležavanja sto godina od smrti Dušana Vasiljeva, prvi događaj biće otvaranje izložbe o ovom kikindskom pesniku u Galeriji „Nova“ Narodnog muzeja, u petak, 22. marta, u 19 sati. Izložba nosi naziv „Čitanje Vasiljeva“.

U Narodnoj biblioteci „Jovan Popović“, u ponedeljak, 25. marta, od 18 sati, biće održan okrugli sto “Dušan Vasiljev i njegovo doba 1914-1918”.

Sutradan, u utorak, od 20 sati, na maloj sceni Narodnog pozorišta biće odigrana predstava o njegovom životu, „Oblaci“.

Svečana akademija „Naš Dušan – čovek peva posle rata“ i dodela književne nagrade koja nosi ime ovog pesnika zakazane su za sredu, 27. mart, za 19 sati, u Narodnom pozorištu.

 

vladimir maksimovic (2)

Odluku da bude glumac doneo je još kao sedmogodišnjak, kada ga je majka odvela u Teatar 13. Ipak, nakon završene akademije, radio je kao varilac i zamalo otišao u vatrogasce. Posle Momčila u „Ljubavnom pismu” i  Dušana Vasiljeva u „Oblacima”, priprema se da, u novoj predstavi kikindskog teatra, zaigra čak sedam uloga.

Na 58. Filmskim susretima u Nišu, glumac Narodnog pozorišta Kikinda, Vladimir Maksimović, dobio je nagradu za najbolju epizodnu ulogu-  brata blizanca u filmu „Ovuda će proći put”. Nagradi se, priznaje, nije nadao.

– To mi je prva filmska nagrada. U pozorištu sam od 1997. godine, u Teatru 13 imao sam sreću da budem kod Svetislava Jankovića koji je od nas zahtevao da u glumi tražimo igru i čaroliju. Dakle ne ozbiljnost, već samo mašta i iz toga će nešto izaći. Na ovom filmu, Nina Ognjanović je insistirala na igri, dajući mi da lik pravim na granici ludosti i mislim da sam uspeo u tome. Sve vreme publika ne zna da li je on umno poremećen ili pijan. Bilo mi je jako uzbudljivo da se igram na liniji između stripa i realizma, a da tu liniju ne pređem. Uz pomoć rediteljke i cele ekipe iz Toplog Dola, imao sam sreću da izgradim zapaženu ulogu – priča Maksimović.

Film je do sada osvojio šest nagrada na festivalima u zemlji i inostranstvu. Govori o devojci Jani koja nije zadovoljna u svojoj sredini i kao svoj izlaz vidi stranca koji dolazi u malo selo. Ovo ostvarenje biće prikazano na jesen, na RTS-u.

Maksimović je deo ansambla kikindskog pozorišta od 2020. godine. Ovdašnjoj publici poznat je po predstavama koje su premijerno izvedene u protekloj sezoni: „Ljubavno pismo” reditelja Dragana Ostojića, gde je pobrao simpatije gledalaca ulogom Momčila, i „Oblaci” u režiji Stevana Bodrože, u kojoj mu je poverena glavna rola, lik pesnika Dušana Vasiljeva.

– U Kikindi su me poznavali i znali kakav sam u radu i kao kolega. Ukazala se prilika kada je kolega Matić otišao u penziju, tako da sam došao na njegovo mesto. Inače, prvu predstavu ovde sam odigrao 2013. godine. Bio je to komad „Neću da platim i ne mogu da platim”, Slobodana Brankovića. A prvi put u Kikindu sam došao sa bratskim pozorištem iz Paraćina – otkriva mladi glumac.

Kada ga je kao sedmogodišnjaka majka odvela u Teatar 13, vrlo brzo je odlučio šta će biti njegov životni poziv. Studije glume završio je u Novom Sadu, u klasi Ljuboslava Majere.

– Velika je sreća raditi sa Majerom, biti njegov student. Stalno nas je učio kako svemu treba da damo smisao. Kod njega sam učio da od minimalnih sredstava pravim velike stvari, na tome je insistirao – priseća se studentskih dana.

Ipak, nakon završene akademije, činilo se da ga putevi ne vode u željenom smeru- u pozorište. Na ovoj drugoj sceni, životnoj, tada je zasukao rukave i dve godine radio kao varilac u jednoj firmi. Zamalo da postane vatrogasac. I odustane od glume. Ali, kao u narodnoj mudrosti- strpljen, spasen.

– Nije mi se ukazala šansa da radim, ali sam ipak imao strpljenja i sačekao svoju priliku- komentariše. Glumio je u filmovima: „Mali Budo”, „Zaspanka za vojnike”, „Nebo iznad nas”, „Južni vetar”, „Čizmaši”, „Branio sam Mladu Bosnu”, „Što se bore misli moje”. O razlici između glumačkog angažmana na filmu i u pozorištu kaže:

– Pozorište mi daje šansu da razmišljam o liku, kako taj čovek hoda, kako se smeje, a na filmu nemate tu mogućnost. Tamo je glumac jednako važan kao svetlo. Svi rade za film i sve je ponavljanje, nema se vremena za takve analize. Pozorište je živa stvar, nema prevare – jasan je Maksimović koga ćemo, uz Nikolu Joksimovića, gledati u novoj predstavi našeg pozorišta. Irsku crnu komediju „Džepovi puni kamenja” režira Rastislav Ćopić.

– Moja nova uloga su zapravo sedam uloga. Biće vrlo uzbudljivo. Reditelj traži da svaka uloga bude jasna, a da promene budu u samo jednom polukrugu. To je predstava karaktera, komedija sa elementima drame. Imam poverenja u Nikolu Joksimovića, mislim da je on jedan od darovitijih glumaca u našoj zemlji i onda sam spokojan jer imam partnera na sceni koji će mi pomagati –  kaže Maksimović.

U razgovoru za „Komunu”, otkrio nam je i u kojoj ulozi bi posebno voleo da se oproba.

– Kada budem imao te godine, želeo bih da odigram Astrova iz Čehovljevog ujka Vanje, to mi je omiljen dramski lik. Običan, a pun gorčine i neke tuge koju vešto krije.

KIKINDA POBEDILA BEOGRAD

– Ja sam Kikindu birao. Desilo mi se da sam posle godina odsustva iz glume, mogao da biram da li ću da dođem ovde ili da budem u Beogradu, ali sam izabrao Kikindu. Miran je grad, kao neka banja, ovde su ljudi pitomi.

O „LJUBAVNOM PISMU” I „OBLACIMA”

– „Ljubavno pismo” je režirao naš kolega Dragan Ostojić, to je njegova ideja i zamisao, a s obzirom na to da je odavde i da bolje, od većine nas, poznaje ovdašnju publiku, pogodio je u metu. Mislim da smo dali publici baš ono što treba, to je duhovita, brza, uzbudljiva i eksplozivna predstava, puna emocija, a opet ne može baš sve da bude smešno, ako nije malo tužno. Sa druge strane, lik Dušana Vasiljeva u „Oblacima” bio je velika odgovornost, jer se radi o stvarnim ljudima, o našem najboljem rodoljubivom pesniku koji je mlad stradao. Predstavu nismo pravili kao realan život već prikazujući demone i utvare koje su ga proganjale, zbog kojih je stvarao takvu poeziju – navodi Maksimović.

 

 

 

 

polaznici rct dušan vasiljev

Na 65. Državnom takmičenju talenata osnovaca održanom u subotu, 27. maja u Zemunu, polaznici Regionalnog centra za talente „Dušan Vasiljev” nastavili su seriju izvanrednih rezultata koju su prethodnog vikenda otpočeli srednjoškolci, i osvojili osam nagrada: Timur Borisov (matematika, prvo mesto, 96 poena i nagrada za najbolji rad iz matematike u državi, OŠ 1. oktobar Bašaid, osmi razred, mentorka Marija Popović), Jovana Karić (fizika, treće mesto, 85,8 poena i nagrada za najbolji rad iz fizike u državi, OŠ Sveti Sava, sedmi razred, mentorka Marija Popović), Lara Avramov (fizika, nagrada za najbolji rad iz fizike u državi, OŠ Sveti Sava, sedmi razred, mentorka Marija Popović),  Ana Vojvodić (matematika, druga nagrada za najbolji rad iz matematike u državi, OŠ Sveti Sava, sedmi razred, mentorka Marija Popović),  Helena Grujić (fizika, nagrada za najbolji rad iz fizike u državi, OŠ Sveti Sava, osmi razred, mentorka Marija Popović), Rastko Popović (fizika, druga nagrada za najbolji rad iz fizike u državi, OŠ Sveti Sava, osmi razred, mentorka Marija Popović).

-Timur Borisov doneo je istorijsku prvu nagradu iz matematike našem Centru, a Marija Popović je ovogodišnja najuspešnija mentorka, pošto je čak šestoro polaznika grupa za fiziku i matematiku nagrađeno na državnom nivou. U ukupnom zbiru, dvanaestoro polaznika RCT „Dušan Vasiljev” koji su ostvarili plasman na najviši, državni nivo, osvojilo je četrnaest nagrada iz sedam naučno-istraživačkih oblasti (fizika, matematika, biologija, istorija, geografija, psihologija, engleski jezik), što je apsolutno najbolji rezultat u sedmogodišnjoj istoriji kikindskog Centra- navodi Srđan Srdić, rukovodilac RCT „Dušan Vasiljev”.

Javna prezentacija nagrađenih radova biće održana naredne nedelje u dvorištu Narodne biblioteke „Jovan Popović”, datum će biti naknadno objavljen, a polaznici i mentori pozivaju sve zainteresovane da svojim prisustvom uveličaju ovaj svečani događaj i bliže se upoznaju s radom dosad najuspešnije generacije naših mladih naučnika i istraživača.

 

Oblaci predstava

„Oblaci“, veliki projekat Narodnog pozorišta, predstava koja je nastajala od same osnove, naručenog teksta o životu Dušana Vasiljeva, sinoć je imala svoju pretpremijeru ili, kako to ljudi u pozorištu nazivaju, otvorenu generalnu probu.

Gledali smo je za vas

Možda je u svim najavama ove predstave, a bilo ih je dovoljno, premalo pažnje posvećeno podnaslovu – pseudobiografija i fantazmagorija. Ovo je važno da imate na umu kada sednete na jednu od (još uvek krajnje neudobnih i opasnih praktikabala, oprez!) na maloj sceni; sve što ćete gledati nije biografija Dušana Vasiljeva, književnika, revolucionara, nesrećnog, siromašnog i tužnog čoveka. To je samo briljantno napisana, izmaštana priča o njegovom životu.

U kojoj meri je tačna, u umetnosti, posebno u pozorištu se ne pita i prilično je irelevantno. Ako je ovo polazište, razumljivo je da su i Dušanovi snovi, težnje, unutrašnja previranja, konačno emocije, podjednako autentične, i u potencijalu.

Šta je stiglo do nas

Zaista neverovatna drama mlade Nine Plavanjac, evo sada preslabe fraze, ostavlja bez daha. Veliku većinu teksta zapravo je napisao sam Vasiljev na razne teme, u različitim delima i formama, dakle u većini su njegove rečenice. Nina Plavanjac je danas, vek kasnije, sabrala fragmente i uradila sve ostalo – istkala neverovatnu dramu o njemu samom.

Dakle, videćete Dušana, njegovu porodicu, prijatelje i neprijatelje. Videćete i najavljene fantazmagorije i verovatno ćete (zaista se nadam jer se meni to dogodilo), s mukom prepoznavati tananu granicu između jave i sna. Što je, možda, i bila namera.

Gledaćete magiju glume u pravom smislu te reči, onu zbog koje odjednom shvatate da ste privilegovani da prisustvujete umetnosti u najčistijem obliku; zbog Vladimira Maksimovića u ulozi Dušana, Mine Stoković kao njegove majke, i Nikole Joksimovića u ulozi oca i još nekoliko likova. Svakako i zbog igre Miljane Kravić i Anđele Kiković, posebno sjajnih u emotivno teškim duo-scenama. Luka Jovanović Dživdžanovski i Filip Klicov odlično su parirali iskusnijim kolegama, što govori i o dobrom timskom radu.

Kostimi neprevaziđene Tatjane Radišić istovremeno su tačni, maštoviti, u funkciji i vremena i likova i rečene fantazmagorije. Izuzetno pametnu i zanimljivu kopču imeđu kostima i Dušanovog dela Tatjana Radišić je uradila u detaljima, zato posebno obratite pažnju na njihovu simboliku.

Scenografiju – neobičnu, funkcionalnu, ovde takođe sa puno simbolike, i neočekivano atraktivnu za uslovnost male scene, potpisala je Milica Bajić Đurov.

Za muzičku temu, kao i instrumentale za pojedine scene nisu potpisani autori, pa ne možemo nikome da pripišemo zasluge koje su, svakako, izuzetne.

Sve navedeno doprinelo je izuzetnosti predstave koja se, iako traje dva sata, gleda bez daha.

Čega nije moralo da bude

Ovom (za vas) gledaocu ipak ostaje nekoliko nejasnoća. Zašto je za probe bio angažovan lektor/ saradnik za scenski govor? Uz rizik da je tumačenje naivno: akcenti koje čujemo na sceni su književni i nema ni reči o (sa) lokalnim dužinama, uz to, svršeni glumci su položili dikciju.

Pojedini akteri igraju više likova i obavezno, svako od njih, igra i deo naroda (svetine). Distinkcija između likova kada ulaze bukvalno jedan posle drugog, bez pauze, a igra ih isti glumac, na nekim mestima tehnički ne postoji, što dovodi u pitanje čitav koncept „uštede“ na glumcima čak i da je simbolički opravdana i namerna.

O poruci predstave

U najavi komada, reditelj Stevan Bodroža ga određuje i kao pokušaj ispravljanja nepravde prema Dušanu Vasiljevu. Socijalno diskriminisan, u nemogućnosti da ostvari svoj san, siromašni mladić ne odustaje od svoje pasije i ostaje posvećen umetnosti po svaku, pa i cenu života. Na korak iza ove konstatacije je klasična diskriminacija, to jest društvo nejednakih mogućnosti i kritika istog. Ništa novo, nažalost, ni čudno.

Da li će ova pozorišna opomena pomeriti konstelaciju društvene  neravnopravnosti? Da će se neko postideti, pokajati, ili, budimo krajnji utopisti, promeniti nešto zbog toga? Da li onda pozorište ipak može da se ne obazire na navedeno? Neće, neće i ne treba.

Ipak, iako je poruka sasvim precizna i jasna, može li se, bar za malo neophodnog, ova kritika maćehinskog odnosa tamo gde je štetan, nepravedan i nije mu mesto, proširiti i uputiti i pozorištu samom? Svakako i apsolutno da.

Umetnost mora biti oslobođena nepravde i njenih posledica. A umetnost živi u pozorištu, zar ne?

Narodno_pozorište_Kikinda

Prvi put u Kikindi, u Narodnom pozorištu, biće izvedena predstava o životu pesnika iz našeg grada, Dušana Vasiljeva. U kikindskom teatru procenjeno je da, kao institucija kulture, imaju obavezu da životu i delu Vasiljeva ukažu pažnju koju zaslužuje, kaže direktorica, Milena Živkov.

– Sa rediteljem Stevanom Bodrožom razgovarala sam o tome koju bismo predstavu mogli da radimo. Čitali smo drame Dušana Vasiljeva i došli na ideju da bi Kikinda trebalo da se oduži ovom velikom, a krajnje zapostavljenom  piscu srpske književnosti. Razgovarali smo o tome da bi mogla da se napravi priča o njegovom životu i stupili smo u kontakt sa dramaturgom Ninom Plavanjac koja je, takođe, bila oduševljena idejom. Biće to, dakle, priča o  životu Dušana Vasiljeva, kroz koju će biti protkana i njegova dela – kaže Živkova.

Iako u Kikindi ime Dušana Vasiljeva nose gimnazija i književna nagrada, ovaj pisac, u teatarskom svetu, do danas nije bio zastupljen, što će najavljenu premijeru učiniti svojevrsnom praizvedbom.

Dušan Vasiljev rođen je 1900. u Kikindi i živeo je samo 24 godine. Pisao je pesme, prozu i drame, smatra se jednim od najznačajnijih srpskih ekspresionista. Osnovnu školu pohađao je u Kikindi, a građansku i učiteljsku u Temišvaru, gde mu se porodica preselila 1911. godine. Radio je kao pisar i kao učitelj u Čeneju. Dva puta se priključio vojsci, kada je i oboleo, a ubrzo i umro od bolesti pluća. Sahranjen je na Melinom groblju.

Rad na predstavi o Dušanu Vasiljevu trebalo bi da počne sredinom februara, a premijera je planirana za početak aprila, kaže direktorica i dodaje da je u planu da u predstavi igra samo domaći ansambl. Reditelj Stevan Bodroža već je potpisao jednu režiju u kikindskom teatru – predstave „Laža i paralaža“.

dušan vasiljev

Grad Kikinda raspisao je konkurs za nagradu „Dušan Vasiljev”, koja se dodeljuje za najbolju knjigu napisanu na srpskom jeziku objavljenu tokom 2022. godine. U konkurenciji za ovo književno priznanje mogu se naći pesničke i prozne knjige objavljene na teritoriji Republike Srbije. Nagrada se sastoji od povelje i novčanog iznosa.

Izdavači i autori mogu poslati knjige (tri primerka po pojedinačnom naslovu) na adresu: Narodna biblioteka „Jovan Popović”, Trg srpskih dobrovoljaca 57, 23300 Kikinda, uz obaveznu napomenu na pošiljci „Za nagradu Dušan Vasiljev“, najkasnije do 1. februara 2023. godine.

Žiri će raditi u sastavu: Radovan Vlahović, predsednik, dr Zoran Đerić, potpredsednik, i Đorđe Pisarev, član.

Nagrada „Dušan Vasiljev” osnovana je Odlukom Kulturno prosvetne zajednice Kikinde 1997. godine u znak sećanja na delo i značaj pesnika koji je rođen u Kikindi juna 1900. godine. Vasiljev je poživeo samo 24 godine, postigavši da bude jedan od najznačajnijih srpskih modernih pesnika, tj. pesnika ekspresionističke ideologije.

Posle prekida od nekoliko godina, odlukom Skupštine opštine Kikinda, nagrada je ponovo uspostavljena 2009. godine. Po novom Pravilniku nagrada se dodeljuje za najbolju pesničku ili proznu knjigu savremenog autora koja je objavljena na srpskom jeziku.

Tokom proteklih četvrt veka, nagradu „Dušan Vasiljev” su dobili: Jovan Zivlak, Stevan Raičković, Jovica Aćin, Milorad Pavić, Milisav Savić, Gojko Tešić, Franja Petrinović, David Albahari, Zvonko Karanović, Mića Vujičić i drugi.

Nagrada će biti dodeljena 27. marta, na dan smrti Dušana Vasiljeva, ujedno i Dan kikindske Gimnazije koja nosi ime ovog velikog ekspresionističkog autora.

error: Content is protected !!