душан дејанац

kolonizacija-svecana-akademija-5

U Narodnom muzeju večeras je održan program posvećen obeležavanju 80 godina od kolonizacije Vojvodine, jednog od najvećih organizovanih preseljenja stanovništva posle Drugog svetskog rata. Učesnici skupa, između ostalih, bili su dr Jelena Veselinov, istoričar prava, dr Milan Micić, istoričar, mr Pavle Orbović, istoričar, i Bogdan Šekarić, etnolog. Govorilo se o istorijskim, pravnim i društvenim posledicama kolonizacije, u okviru koje je na prostor Vojvodine u kratkom roku naseljeno oko 250.000 ljudi.

Dr Milan Micić, generalni sekretar Matice srpske, podsetio je da su kolonisti uglavnom dolazili iz ratom razorenih područja i da je čitav proces imao izrazito humani karakter.

-Na teritoriju Vojvodine je za godinu dana došlo oko 250.000 ljudi u 114 naselja. To je najorganizovanija kolonizacija u istoriji Vojvodine i donela je novu energiju i nov život u banatska naselja – istakao je Micić.

O organizaciji procesa govorio je mr Pavle Orbović, naglasivši da je preseljenje bilo precizno planirano i logistički zahtevno.

-Određeno je da se u Vojvodinu naseli oko 45.000 porodica, sa prosečno šest članova, što je približno 250.000 ljudi. Prevoz je bio organizovan vozovima, put je često trajao od sedam do deset dana, a uslovi su bili veoma teški – naveo je Orbović.

Dr Jelena Veselinov ukazala je da je kolonizacija bila tesno povezana sa agrarnom reformom i pravnim uređenjem novonastalih odnosa.

-Kolonizacija je bila zamašan posao obavljen u rekordnom roku od 1945. do 1948. godine. Cilj je bio da se reši boračko pitanje, ublaži glad i uredi raspodela zemlje i imovine – rekla je Veselinov.

O lokalnom kontekstu govorio je hroničar Dušan Dejanac, koji je podsetio da je poslednja grupa kolonista u Kikindu stigla na Badnje veče iz Bihaća i Bosanske Krupe.

-Stigli su nenajavljeni, ali su za dva do tri dana za njih bile pripremljene kuće – naveo je Dejanac.

Gradonačelnik Kikinde Mladen Bogdan istakao je da je na teritoriju grada nakon rata došlo više od 14.000 kolonista i da su oni, zajedno sa starosedeocima, oblikovali identitet grada.

-Kikinda je uvek bila grad otvorenog srca, a potomci kolonista danas čine važan deo naše zajednice – poručio je Bogdan.

Kako je istakla članica Gradskog veća za kulturu i turizam Marijana Mirkov, obeležavanje ovog jubileja je „prilika da se oda priznanje svima koji su napustili svoja ognjišta i doprineli razvoju zajednice u kojoj danas živimo“.

Program su upotpunili nastupi KUD-a „Petar Kočić“, kao i tradicionalna gastronomska ponuda Udruženja žena iz Novih Kozaraca.

dušan dejanac

Hroničar i publicista Dušan Dejanac svoju najnoviju knjigu „Kikindski pravoslavni hramovi“ predstavio je u Kulturnom centru. Pored autora, na promociji su govorili Marija Tanackov, Tanja Nožica i Vladimir Sretenović.

-Kada su doseljenici 1751. prešli dolinom Galadske i sa Hristiforom Kenđelcem došli u Kikindu, stigli su bez učitelja i sveštenika. Kenđelac je na mestu današnje Pravoslavne crkve okupljao Kikinđane i održavao liturgije. Naseljenici su pravili kuće gde su stigli, bilo je dosta bara i močvara. Posle desetak godina, kada su videli da će ostati u Kikindi, počeli su da prave kuće. Prva zgrada je Crkva Svetog Nikole, izgrađena u periodu od 1769. do 1774. godine.  Zahvaljujući statusu dištrikta, Kikinda se kasnije brzo razvijala, a centar je bila crkva koja je čuvala nacionalni i verski identitet Srba. Borila se protiv unijaćenja, mađarizacije, otuđenja. Kasnije je podignuta crkva na Vodicama 1865. godine, pa Melina crkva 1887. godine, narod se i tamo okupljao. Kikinda je, početkom 20. veka bila deo Temišvarske eparhije, koja je bila jedna od najvećih, imala je preko 100 parohija. Kada je 1919. godine, deo teritorije pripao Rumuniji, do 1931. Kikinda je bila deo Velikokikindske eparhije, a onda je ušla u sastav Vršačke. Nekoliko vladika se borilo protiv toga- kaže Dejanac.

Promociji je prisustvovao i predsednik gradske skupštine Mladen Bogdan.

-Ovo je važna tema za sve nas Kikinđane, jer praktično od osnivanja grada, tu je i istorija Srpske pravoslavne crkve na ovim prostorima. SPC je temelj našeg društva i institucija koja je držala srpski narod zajedno na okupu svih ovih godina na ovim prostorima, u Habsburškoj monarhiji i Austrougarskoj, kasnije u Kraljevini Srbiji i Kraljevini SHS. Važno je poznavati našu bogatu istoriju na ovim prostorima-istakao je Mladen Bogdan, predsednik Skupštine grada.

error: Content is protected !!