đurđevdan

djurdejvadan

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave svetog velikomučenika i pobedonosca Georgija – praznik poznat u narodu kao Đurđevdan.

Đurđevdan je druga slava po broju proslavljanja u Srbiji iza Nikoljdana, a među najvećim je prolećnim praznicima.

Ovaj praznik smatra se za granicu između zime i leta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre useve.

Na Đurđevdan ne valja spavati, „da ne bi bolela glava“, a ako je neko spavao „onda na Markovdan da spava na tom istom mestu“. Verovalo se da ako je na Đurđevdan vedro – „da će biti plodna godina“, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša – „da će leto biti sušno“. Kaže se u Srbiji da koliko nedelja pre Đurđevdana zagrmi, toliko će biti tovara žita te godine

durdevdan-rts

Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku veru, a Đurđevdan je jedna od najčešćih slava kod Srba.

Prema predanju ovaj svetitelj zaštitnik profesija, organizacija i bolesnika, rođen je između 275 i 280. godine u maloazijskoj oblasti Kapadokiji, u bogatoj i uglednoj hrišćanskoj porodici.

Prikaz Svetog Georgija koji ubija aždaju, simbol paganstva, zasnovan je na popularnoj legendi hrišćanske mitologije – Georgije i Aždaja.

Đurđevdan je u srpskom narodu praznik sa najviše običaja. Običaj je da se pletu venčići od lekovitih trava koji se bacaju u tekuću vodu. Veruje se da venčić ukućanima donosi zdravlje, a polju berićet.

Ako je na Đurđevdan vedro vreme, biće plodna godina, kaže staro verovanje, a ako pada kiša, predstoji sušno leto.

Prema narodnim pesmama, na Đurđevdan su se sastajali i hajduci, pa je tako Đurđevdan hajdučki sastanak.

Srpska pravoslavna crkva ga slavi dva puta godišnje. Glavni praznik je Đurđevdan i praznuje se 6. maja po gregorijanskom kalendaru (23. aprila po crkvenom kalendaru), a drugi je prenos moštiju i obnavljanje Hrama Svetog Georgija – Đurđic, koji se slavi 16. novembra (3. novembra po crkvenom kalendaru).

crkva (2)

Drugi dan vaskršnjeg praznika, u Srbiji je neradni dan. Vaskršnjim ponedeljkom započinje takozvana Svetla nedelja, koja se smatra produžetkom Vaskrsa. Danas se nastavljaju gozbe i veselja, dočekuju se rođaci, kumovi, komšije i prijatelji, rodbina iz udaljenijih krajeva. Svaki gost dobija obojeno jaje.

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave i Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku veru. Jedna je od najčešćih slava kod Srba.

Slavni svetitelj rodio se u kući bogatih roditelja u Kapadokiji. Njegov otac je stradao kao hrišćanin, nakon čega se majka preselila u Palestinu, gde je odrastao. Kao mladić, dospeva do čina tribuna u službi cara Dioklecijana. U to vreme, car je započeo veliki progon hrišćana. Tamnica, okovi i sva druga strašna mučenja nisu pokolebali mladića.

Kada je Đorđe molitvom vaskrsao jednog mrtvaca, mnogi su primili Hristovu veru, među njima i careva žena Aleksandra. Car je najzad odlučio da Đorđa i svoju ženu osudi na smrt sečenjem glave. Carica je izdahnula na stratištu pre pogubljenja, a Sveti Đorđe posečen je 303. godine.

Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je „proždirala” brojne nevine hrišćane.

Poštovan je kao zaštitnik mnogih država i gradova u Evropi, ali i zaštitnik konjice, vitezova i viteštva i krstaških pohoda. Srpska pravoslavna crkva ga slavi dva puta godišnje. Glavni praznik je Đurđevdan i praznuje se 6. maja po gregorijanskom kalendaru, a drugi je prenos moštiju i obnovljenje Hrama Svetog Georgija – Đurđic, koji se slavi 16. novembra.

 

error: Content is protected !!