божићни пост

post-1

Božićni post počinje danas i trajaće sve do najradosnijeg hrišćanskog praznika – Rođenja Hristovog. Za vernike, ovo nije samo vreme uzdržanja od određene hrane, već period dubokog unutrašnjeg preispitivanja, mirnijeg života i duhovnog buđenja.

Post se u crkvi smatra putovanjem ka smirenju: prilikom koga čovek usporava, osluškuje svoje misli, čini dobro, prašta i uči se ljubavi. Upravo zato je Božićni post jedan od najznačajnijih u godini – on priprema srce da dostojno čeka praznik Hristovog rođenja, donoseći u dom tišinu, mir i blagoslov.

Narednih 40 dana pružaju čoveku priliku oslobodi dušu od sebičnosti, pohlepe i srdžbe, kako bi njegovo srce postalo mesto gde može da prebiva Božja blagodat. Zato sveti podvižnici naglašavaju da je duhovni post – molitva, pokajanje, oproštaj i dela ljubavi – jednako važan, a često i važniji, od telesnog uzdržanja.

Bogorodica

Uoči velikog praznika koji se proslavlja 7. januara, vernici pravoslavne veroispovesti danas ulaze u poslednju sedmicu velikog posta, kada je post najstroži i priprema se samo hrana na vodi.

Božićni post traje od 28. novembra do 6. januara i u ovom periodu ne jedu se  meso, beli mrs i jaja.

Poslednja nedelja Božićnog posta posti se strožije, bez upotrebe ribe, a po mogućnosti „na vodi”. Ovo se posebno odnosi na Badnji dan, kada se ne upotrebljavaju ni ulje ni vino.

U pravoslavlju je, po dužini trajanja, ovaj post drugi po dužini, nakon Vaskršnjeg posta, a po strogosti je blaži od Vaskršnjeg i Velikogospojinskog.

crkva-iznutra

Božićni post je jedan od četiri višednevna crkvena posta. U pravoslavlju je drugi po dužini trajanja, iza Vaskršnjeg posta, a po strogosti posta, blaži je od Vaskršnjeg i Velikogospojinskog.

Traje 40 dana, od 28. novembra do Božića, 7. januara. Podrazumeva uzdržavanje od masne hrane, ali i od loših dela i zlih misli.

U srpskoj pravoslavnoj crkvi su pravila Božićnog posta takva da se ponedeljkom, sredom i petkom posti na vodi (hrana se priprema bez ulja), utorkom i četvrtkom je dozvoljeno ulje, što se  naziva postom na ulju.

Još blaži vid posta, u kojem je dozvoljeno jesti ribu i morske plodove je subotom i nedeljom. Poslednjih sedam dana posta postoje manje razlike u pravilu, pa je post nešto stroži: ponedeljak, sreda i petak su na vodi, a utorak, četvrtak, subota i nedelja na ulju i vikendom se ne jede riba. Kako je Badnji dan poslednji dan posta, riba se ne jede ni tog dana.

Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ objavio je savete o ishrani u toku posta

Posna hrana, spremljena na vodi ili na malo ulja, lakše se vari od masne, začinjene hrane, ali mnogi, zbog takvog načina pripreme hrane i izbora namirnica, nemaju nakon obroka osećaj sitosti. Tada se vrlo često povećava unos hleba, testenine, džema, koštunjavog i suvog voća i post može da se završi čak sa nekoliko kilograma viška. Da bi se sprečilo da do toga dođe, obroci moraju biti redovni, umereni i raznovrsni, poručuju iz „Batuta“.

Za doručak se mogu jesti ovsene, ražane, speltine pahuljice, kaša od polbe, ovseni griz, proso,  uz dodatak badema, voća i cimeta.

Jabuke, mandarine, pomorandže, sa visokim sadržajem vlakana i vitamina C, uz manju količinu orašastih plodova, mogu da čine užinu u toku dana.

Povrće možemo grilovati ili ispeći u rerni sa malo maslinovog ulja i začinima ili napraviti salatu uz ribu ili crni hleb. U salate ili pahuljice možemo dodati semenke bundeve koje zbog svog sadržaja vitamina, minerala, vlakana i antioksidanasa, imaju značajnu hranljivu vrednost.

Za vreme posta treba voditi računa o unosu proteina i kalcijuma  s obzirom na to da u ishrani nisu zastupljeni meso, mleko i mlečni proizvodi. Dva do tri puta nedeljno trebalo bi jesti ribu, mahunarke kao što su pasulj, sočivo, leblebije koje možemo unositi u kombinaciji sa žitaricama.

Izvor kalcijuma su susam, koji možemo dodati salatama ili pahuljicama, tunjevina, losos, ovsene pahuljice. Kod konzumacije takozvanih biljnih mleka treba voditi računa i o količini šećera koju mogu da sadrže, navodi se u uputstvima Savetovališta za ishranu Instituta za javno zdravlje Srbije.

trpeza

U danima posta vernici se pripremaju za obeležavanje jednog od najradosnijih hrišćanskih praznika tako što se posvećuju molitvi i čišćenju tela i duše kroz ishranu, dobra dela i pozitivne misli.

Božićni post traje 40 dana i nije strog kao Uskršnji. Uveden je po uzoru na samog Isusa Hrista koji je, prema predanju, 40 dana proveo u pustinji u molitvi i posteći. Post je ranije trajao samo sedam dana, ali je na Svehrišćanskom saboru 1166. godine doneta odluka da ubuduće traje 40 dana. Ipak, oni koji imaju zdravstveni ili neki drugi problem zbog kog ne mogu da izbegavaju hranu životinjskog porekla 40 dana, imaju mogućnost takozvanog malog posta, koji traje sedam dana.

Post kod pravoslavnih vernika znači nekonzumiranje hrane i pića životinjskog porekla, odnosno mesa, mleka, jaja i životinjske masti, do Božića.

Na vodi se, odnosno strogo, posti samo sredom i petkom, dok su ponedeljkom, utorkom i četvrtkom ulje i vino dozvoljeni, a subotom i nedeljom se jede i riba. Riba je dozvoljena i na Vavedenje Presvete Bogorodice kao i na Nikoljdan, Najstroži post je na Badnji dan, kada vernici sve do večere poste isključivo na vodi.

Post ima dva aspekta: telesni i duhovni, a oba su jednako važna i jedan ne ide bez drugog. Prema rečima Svetog Jovana Zlatoustog, telesni post, odnosno uzdržavanje od hrane životinjskog porekla, nema koristi za vernika ako nije povezan s duhovnim.

„Ne govori mi: Toliko dana sam postio nisam jeo ovo ili ono, nisam pio vina, išao sam u gruboj haljini; nego kaži nam da li si od gnevnog čoveka postao tih, od žestokog – blag. Ako si iznutra pun zlobe, zašto si telo mučio?”, reči su Svetog Jovana Zlatoustog.

Božićnipost

Počeo je šestonedeljni Božićni post, kojim se vernici Srpske pravoslavne i Ruske pravoslavne crkve, kao i Jerusalimska patrijaršija i Sveta Gora, pripremaju za praznovanje rođenja Isusa Hrista.

Post je prvi korak na putu spasenja, važan za duhovni i telesni život, vreme kada se pronalazi mera u svemu. Trebalo bi da nauči čoveka suzdržavanju, ne samo od masne hrane, već i od svega što udaljava od Boga – zlobe, uvreda, besa, nedoličnog ponašanja. Veruje se da je Božićni post uveden još u 4. veku, dok je puno trajanje, od 40 dana, dobio u u 12. veku.

Prema tumačenju vladike Nikolaja Velimirovića, post se sastoji od uzdržavanja od mrsne hrane, zlih misli, pohotnih želja i rđavih dela, kao i u umnožavanju molitava, dobročinstava i revnosnom upražnjavanju hrišćanskih vrlina, jer je podvig posta telesni i duhovni.

Ciljevi su, kako je savetovao vladika Nikolaj, “očišćenje tela, jačanje volje, uzdizanje duše iznad tela, a sve radi proslavljanja Boga i poštovanja njegovih svetitelja”.

Po načinu ishrane, Božićni post nije zahtevan. Riba je dozvoljena vikendom, na Vavedenje Presvete Bogorodice i Nikoljdan, bez obzira u koji dan padnu.

Ulje i vino su dozvoljeni svim danima, osim srede i petka koji se poste “na vodi”. Poslednja sedmica pred Božić posti se strože, bez upotrebe ribe i ulja, sa hranom spremljenom samo na vodi.

Post ne podrazumeva jednoličnu dijetu ili gladovanje,već uravnoteženu ishranu namirnicama biljnog porekla. Ukoliko nam se tokom posta javi nervoza i loše misli, očigledno je da postoji neki problem i onda je najbolje prekinuti post.Sveštenstvo  savetuje, takođe, da ljudi koji imaju neku hroničnu bolest, deca i trudnice izbegavaju post.

(RTS)

 

error: Content is protected !!