Classic Layout

put Ada Kikinda

Zoran Milešević, nekada prvi čovek DS-a, sada vladar iz senke Stranke slobode i pravde, čovek koji je doveo kikindsku privredu do prosjačkog štapa, uništavajući direktno ili indirektno društvena, a i privatna preduzeća, a čiji je vrhunac karijere uništenje „Narvika”, jednog od najboljih hotela u Srbiji, sada je rešio da pređe na sledeći nivo i uništi čitavu Kikindu.

Secikesa Milešević, kao nekada drumski razbojnici, sada pokušava da otme 200 miliona dinara od građana Kikinde, potkupljenim sudijama i nameštenim procesom za zvanično nepostojeći put Iđoš – Ada. Svojevremeno predstavljen kao jedan od „najznačajnijih građevinskih poduhvata” na severu Banata, ovaj put zajedno sa mostom na Tisi kod Ade ostao je simbol javašluka DS-a i negovih perjanica i izvođača, gde se, po oprobanoj formuli i zamisli idejnih tvoraca, pod maskom kapitalnih projekata, odvijala otimačina budžetskog novca.

Put Iđoš-Ada

Pajtosu Dragana Đilasa, to što je opljačkao građane Kikinde putem pokrajinskog Fonda za kapitalna ulaganja, kroz propalu „investiciju“ hladnjače od milion evra, koja danas trune i raspada se, na ulazu u grad, nije dovoljno. Nije mu dovoljno ni što je sopstveni DS držao pod hipotekom, od koje je na kraju oteo 50 miliona dinara. Nije mu dosta što je već jednom ugrobario Kikindu, što je raspolagao budžetom grada kako mu se prohte, što za vreme njegove vlasti u Kikindi nije otvorena ni jedna fabrika, nijedno radno mesto, naprotiv.

Nije mu dosta to što je namestio tender za izgradnju puta Iđoš – Ada, ni što je taj isti put počeo da se raspada nakon prve upotrebe, već je sada, nakon više od decenije, dao sebi za pravo da otima novac iz budžeta svih građana Kikinde. Novac namenjen za izgradnju fabrike vode, novih dečjih igrališta, novih vrtića i stvaranja boljih uslova za sve građane.

Ovaj kriminalac opet proživljava svoju adolescenciju. U to vreme pljačkao je trafike i krao automobile. Umišlja da će mu i ovaj put poći za rukom da zavuče šapu u gradsku kasu i krade od Kikinđana.

Grobar Zoran Milešević, očigledno je rešio da ponovo sahrani tek oživelu Kikindu. Sumnjivih moralnih poriva verovatno planira da oteti novac uloži u dodatno poboljšavanje uslova u „Narviku” gde, prema svedočenju svojih stranačkih kolega, okuplja ljude sličnog morala i afiniteta, dok problem nesnosnog smrada koji se širi iz štenare u Hotel i dalje nema nameru da reši.

Ono što jeste sigurno, njegovim džepovima bez dna uvek treba još tuđeg novca. Sa novcem koji nam otima, svakako može da nastavi svoj luksuzni život na nekoj egzotičnoj destinaciji.

Urbanističko ruglo grada

Biser hotelijerstva pretvoren u ruinu

Poslovno- građevinski poduhvat nekakve privatizacije i navodne rekonstrukcije doveo je nekadašnji biser vojvođanskog hotelijerstva do neprepoznatljivosti.

Na slici ovekovečena scena nemačkog ovčara kako se kupa u bazenu nekada luksuznog Hotela, a danas sramnog urbanističkog rugla u centru grada, pre nekoliko godina isplivala je u javnost izazvavši nevericu i zgražavanje građana.

Za nevericu: umesto elitnih gostiju- vučjak

 

Luna park 2

Kako bi bio spreman da, u toku prvomajskog praznika primi i zabavi Kikinđane, u grad je već stigao Luna park „Skorpions 3“. Na poljani između starog i novog iđoškog puta već nekoliko dana se postavljaju sprave i različite atrakcije za sve uzraste.

– Ovoga puta ponudićemo više sadržaja nego ranijih godina. Imamo i novih atrakcija, između ostalog dva rolerkostera, veći i manji, koji je na sprat, dva mala i jedan veliki ringišpil, veći i moderniji tobogan na naduvavanje, dve tramboline, dva autodroma i još mnogo toga. Potrudili smo se da nabavimo nove sprave. Ukupno će ih biti 20, od toga šest za odrasle i 14 za decu – kaže Valentino Horn, vlasnik Luna parka čija porodica dovozi zabavni park u Kikindu već duže od četiri decenije.

Dodaje da će sve biti spremno već u nedelju, ali samo kao prezentacija. Zvanično će luna park raditi dva puna dana, u ponedeljljak i utorak, 1. i 2. maja.

Iako su im troškovi porasli, kaže Horn, cene se neće razlikovati od prošlogodišnjih – biće od 150 do 250 dinara. Luna park „Skorpions 3“ obezbedio je besplatne žetone za korisnike „Naše kuće“ koje će oni moći da upotrebe već u nedelju.

Program na bini

U okviru zabavnog parka postavljena je i bina na kojoj će se u nedelju, 30. aprila, odvijati programi. Od 16 sati Dečije pozorište „Lane“ odigraće predstavu “Škola za klovnove”, od 20 sati didžejevi će puštati hitove devedesetih. Koncert Ivana Gavrilovića najavljen je za 21 sat.

Oblaci 18

Predstava „Oblaci“ o Dušanu Vasiljevu, premijerno je odigrana sinoć u Narodnom pozorištu. Po tekstu Nine Plavanjac, komad je režirao Stevan Bodroža.

Premijernom izvođenju prisustvovali su zamenica gradonačelnika, Dijana Jakšić Kiurski i članica Gradskog veća zadužena za kulturu i obrazovanje, Valentina Mickovski.

– Možda će nam ova predstava pomoći u tome da dobijemo odgovor na pitanje kako je moguće da jedna tako mlada osoba, u surovim i teškim uslovima velikog siromaštva i boli, bez podrške i privilegija kakve se danas uživaju, uprkos  svemu tome pronađe nadahnuće i snagu da sve to pretoči u veliko, vanvremensko i univerzalno delo. Mi kao društvo dugujemo Dušanu Vasiljevu. Na dan njegove smrti Grad Kikinda dodeljuje prestižnu književnu nagradu koja je odavno prevazišla lokalni nivo i time činimo da njegovo ime nastavlja da živi u sponi sa dobitnicima prestižne nagrade i sa njihovim vrednim delima.  Nastavljamo da se odužujemo i zavetom i obavezom da postojeće i, posebno, buduće mlade generacije upoznamo sa delima, pesmama koje, nažalost, nose pečat tragike njegovog ličnog života i vremena u kojem je živeo. I ovom predstavom pokušavamo da se odužimo i da iskažemo poštovanje prema svemu onome što je značio u srpskom književnom stvaralaštvu – izjavila je Dijana Jakšić Kiurski.

U predstavi igraju: Vladimir Maksimović u ulozi Dušana Vasiljeva, Mina Stojković, Nikola Joksimović, Anđela Kiković, Miljana Kravić, Luka Jovanović Dživdžanovski i Filip Klicov.

– Bilo je vrlo teško raditi predstavu jer je tekst zahtevan i kompleksan. Trebalo je da na scenu prenesemo taj zamamni, čarobni, neobični, bolni Vasiljevljev svet i, baveći se time, nekako smo ušli u dubine njegove poetike, u osudu nasilja i rata, duboki pacifizam, opomenu da rat ne treba da se dešava. Trebalo je to dosegnuti. Posebna je odgovornost što pokušavamo da skrenemo pažnju na njega. Dušan Vasiljev bi trebalo da dobije svoje mesto u nizu srpskih velikana i nadam se da će ova predstava doprineti tome – rekao je reditelj Bodroža.

Naredni repertoarski termini za igranje ove predstave su 9. i 23. maj.

štrudlijada pobednice

I treća „Štrudlijada“ koju je organizovalo Etno-građansko društvo „Suvača“ bila je takmičarskog karaktera, ali je ugodno pretpraznično druženje okupljenih iz svih krajeva Srbije, ipak, bilo u prvom planu. To potvrđuje i Šapčanka Jelena Stanković, koja je osvojila prvo mesto.

-Radu sam upoznala prošle godine u Zrenjaninu, napravile smo tu sponu i divno druženje. Prvi put sam u Kikindi, došla sam sa svojim sestrama. Recept za štrudlu sam dobila od prijatelja koji je Mađar, tako da mi je on otkrio neke tajne i cake. Ipak, ovde je najvažnije druženje, ono se ne meri nagradama koje itekako prijaju, ali prvenstveno sam došla zbog Rade, njenog divnog udruženja i divne manifestacije- rekla nam je Jelena.

Da je, degustrirajući tridesetak štrudli, žiri bio na muci, priznaje Radovan Subin.

-Imali smo stvarno težak zadatak nas troje, Regina Subotić, Dejan Hanak i ja. Po nama, mogli su svi da pobede, ali morali smo četiri najbolje štrudle da izdvojimo. Ocenjivali smo kompaktnost, izgled i ukus. Učesnice su se potrudile, zadovoljni smo rezultatima njihovog rada- rekao je Subin.

Po oceni žirija, najbolja makovnjača stigla je iz Zrenjanina. Apsolutni pobednik je Ljubica Cvetinov Vukov,  članica Udruženja „Bulevar 023“. Drugo mesto zauzela je Ljupka Miškov iz Udruženja žena „Livađanke“ iz Aleksandrova, a treće Jelena Kojčić iz Udruženja „Taraški tiski cvet“ iz Taraša.

Organizatori, Etno-građansko društvo „Suvača“, imali su mnogo razloga za zadovoljstvo.

-Slavimo 20 godina postojanja, srećne i zadovoljne što smo pomogle bolesnima i siromašnima raznim humanitarnim aktivnostima, organizovanjem koncerata za bolesnu decu. To je velika sreća znati da si pomogao. Nadam se da ćemo trajati barem još dve decenije. Odziv na našu manifestaciju je izuzetan, tu su učesnici iz svih krajeva naše zemlje: od Kikinde i okoline, Zrenjanina, Novog Sada pa do Žablja, Šapca i Niša- kaže Radojka Vujadinov, predsednica UG „Suvača“.

Na treću „Štrudlijadu“ iz Gospođinaca je došla Mirjana Pantić.

-Lepu saradnju imamo sa Radom i njenim udruženjem i zbog toga smo i ovde. Tajna dobre štrudle je u ljubavi- zaključila je Mirjana.

 

 

Tolinger 2

Program „Muzikom kroz grad“ danas je organizovao Centar za stručno usavršavanje u saradnji sa Narodnim muzejom i beogradskim Centrom za promociju nauke.

U interaktivnoj radionici, na nekoliko lokacija na Gradskom trgu, najmlađi su učili o životu i radu češkog kompozitora i horovođe Roberta Tolingera koji je u Kikindi živeo deset godina, u svom najplodnijem periodu.

– Na šest punktova na trgu sugrađani su mogli da se upoznaju sa Tolingerovim životom i delom, kao i da saznaju gde se nekada koncertriralo i sviralo u Kikindi, kako se zvao prvi muzički časopis, kako je živeo naš grad. U sali Muzeja kompozicije Roberta Tolingera svirala je profesorica klavira Eva Francuski Aranjoš – kaže Gordana Trnić Iličić, koordinatorka Naučnog kluba CSU.

Nikolina Suvajdžić, nastavnica muzičke kulture u OŠ „Sveti Sava“, pridružila se programu sa svojim učenicima.

– Deci je veoma zanimljivo. Tolinger je veoma važan za muziku i umetnost i  želela sam da đaci nešto više saznaju o njemu jer ga nema u programu – kaže Suvajdžićeva. – Trudim se da im približim muzičku umetnost, da ih motivišem da dolaze na koncerte jer smatram da je to veoma važno, bez obzira na to da li će im ova oblast biti i profesionalno opredeljenje.

Robert Tolinger završio je violončelo na Praškom konzervatorijumu. Prihvativši poziv Pevačkog društva „Gusle“, 1880. godine se doselio u Veliku Kikindu. Deset godina boravka u našem gradu nazivaju se Tolingerovo doba.

„Gusle“ su tada dostigle najviši nivo horskog pevanja, a sam Tolinger je ovde komponovao najbolje kompozicije. Kao vrstan violončelista, često je nastupao i stekao izuzetno uvažavanje i poštovanje. Bio je pokretač i idejni tvorac muzičkog časopisa „Gudalo“.

Za vreme boravka u Kikindi napisao je više od 20 pesama za muški, ženski i mešoviti hor, oko 135 pesama za decu, jednu liturgiju, više solo pesama, duhovnih, klavirskih i kompozicija za druge instrumente. Komponovao je operetu „Veseli mornari“, jednu simfoniju, kantate „Ciganin“ i „Kosovka“ koja se smatra njegovim najboljim delom.

Arhiv izložba 1

„Stara i retka knjiga u biblioteci Istorijskog arhiva“ naziv je večeras otvorene izložbe u ovoj ustanovi. Od 4.700 knjiga u biblioteci Arhiva izložene su 42 najstarije i najzanimljivije, kaže v. d. direktor Arhiva, Srđan Sivčev.

– Ovo su najvrednije stare knjige koje čuvamo. Najstarije je delo iz 1811. godine, „Jesteslovije“ („Prirodopis“) arhimandrita Pavla Kengelca, jednog od prvih bogoslova u srpskom narodu. To je i prvo delo iz biologije, uopšte iz prirodnih nauka i mi smo uradili i njegov reprint sa prevodom na srpski. Izloženo je još jedno njegovo delo, „Vsemirago svjatislovja“ („Povesnica svetskih događaja“).  Imamo i dela iz 19. veka na latinskom, nemačkom, mađarskom, slavenosrpskom i na engleskom jeziku, uglavnom iz istoriografije, arhivistike, etnologije, geografije. Veoma su interesantne i čitave edicije atlasa i enciklopedija na mađarskom jeziku, koje su izlazile u Budimpešti između 1860. i 1870 – izjavio je  Sivčev.

Najstarija knjiga koja se čuva u Istorijskom arhivu zapravo je Matična knjiga, tačnije Domovni potokol za Tisa Sent Mikloš, današnje Ostojićevo, koja je počela da se vodi davne 1747. godine.

Na postavci u holu Istorijskog arhiva, posetioci će imati priliku da prelistaju i dva ratna albuma iz Prvog svetskog rata – na srpskom i na francuskom jeziku u kojima su, sa velikim brojem fotografija, opisane ratne operacije srpske vojske i svih članica Antante.

Prava poslastica je i katalog Ljevaonice željeza i tempera “Bon“ koja je ovde radila i pre Drugog svetskog rata. U katalogu iz 1938. prikazana je široka paleta proizvoda ove fabrike.

U pripremi izložbe, pored Sivčeva, učestvovao je i Nikola Radosavčev, koordinator digitalnih procesa u Arhivu. Većina izloženih knjiga je u vitrinama, ali su mnoge i dostupne za prelistavanje. U Arhivu kažu da njihovu riznicu uglavnom čine pokloni i kupljene knjige, ali da je, za neka dela, ostala misterija kako su stigla do njih.

– Imamo, recimo, zbirku poema i priča britanskog pesnika i političara Edvarda Bulvera Litona, štampanu na engleskom u Lajpcigu 1842. godine – kaže Sivčev. – Knjiga je bila deo lične biblioteke grofa Karla Maldegema koji je stolovao, imao kaštel u današnjem Novom Kneževcu, za koju nije poznato kako je stigla u Arhiv, i ona je izložena za posetioce.

U ime lokalne samouprave otvaranju je prisustvovala resorna članica Gradskog veća, Valentina Mickovski.

– Ova izložba nam pokazuje koliko je Istorijski arhiv važan za grad, kako bi se prošlost sačuvala, jer i svi dokumenti koji se danas čuvaju služiće budućim generacijama da sagledaju svoju prošlost. Kao zajednica treba da radimo na približavanju arhivske biblioteke sugrađanima i Arhiv u tome ima našu punu podršku- izjavila je Mickovska.

Izložba rariteta među starim izdanjima biće otvorena dve sedmice, radnim danima od 8 do 13 sati.

ekonomska

Izložbom fotografija „Škola kroz vreme“, priredbom i predstavljanjem obrazovnih profila, kikindska Ekonomsko-trgovinska škola proslavila je svoj Dan i 75 godina rada. Zadovoljni đaci i profesori, ponos su škole koja će svršenim osnovcima u predstojećoj školskoj godini ponuditi obrazovne profile: ekonomski i turistički tehničar, trgovac, konobar i kuvar.

Utiske sa nama podelio je Žarko Utržan, predsednik Učeničkog parlamenta.

-Treći sam razred i prezadovoljan sam školom. Profesori me motivišu da nastavim da učim i napredujem, da usavršavam veštine kroz lekcije i takmičenja. Kada osmacima promovišemo školu, većina želi da upiše neki smer ovde. Prema našoj računici, od 17 đaka, sedmoro želi da upiše našu školu. Smerovi su lepo isplanirani- kaže Žarko.

Brojne generacije đaka i profesora pronaći će se na fotografijama koje u holu škole dočaravaju njen bogat i uspešan istorijat.

-Profesori su izuzetno posvećeni svom radu, postavljanju i postizanju visokih ciljeva. Učenici su zadovoljni našom školom. Posle pet godina, ponovo upisujemo smer turistički tehničar tako da ćemo u predstojećoj školskoj godini upisati po 30 đaka na smerovima ekonomski i turistički tehničar, kao i kuvar, i kombinovano odeljenje trogodišnjih smerova trgovac i konobar sa po 15 učenika- kaže profesorka ekonomske grupe predmeta Ivana Kojić.

Proslavi Dana i godišnjice škole prisustvovali su gradonačelnik Nikola Lukač i članica Gradskog veća Valentina Mickovski koji su pažljivo i interaktivno propratili učeničke prezentacije obrazovnih profila. Đaci su pokazali da stiču brojna praktična znanja. Dragan Ćirić, učenik drugog razreda smera trgovac,  uspešno je demonstrirao rad u prehrambenoj prodavnici.

-Merenje, kasu, pakovanje i slaganje robe, sve to radimo. Nije teško, a profesori su odlični. Jednom nedeljno imamo praksu u prodavnicama, a jednom nedeljno ovde u školskom kabinetu. Predmeti su zanimljivi, a kasnije možemo da se zaposlimo u struci ili da nastavimo školovanje na nekom fakultetu. Poznati smo po svojim plavim mantilima- ističe Dragan.

Nevena Kovačević uči za konobara i prvi je razred.

-Sviđa mi se škola, mnogo toga sam naučila. Imamo praktičnu nastavu u školi i praksu na kraju godine. Sadašnji moj plan je da idem u inostranstvo.

Dragana Mijandžić pohađa ekonomski smer i drugi je razred. Sa drugaricama je uspešno prezentovala poslovanje virtuelnog preduzeća.

-Škola je ispunila moja očekivanja, i smatram da svako koga zanima oblast ekonomije treba da upiše našu školu jer će steći lepa iskustva i naučiti mnogo toga.

Srdačne čestitke đacima i kolektivu uputio je gradonačelnik Nikola Lukač.

-Obišao sam više kabineta i imao priliku da se uverim u kvalitetan rad nastavnog kadra. Razgovarali smo i oni su došli na ideju da češće posećujemo školu i razgovaramo sa mladima. Moj savet je bio da sa predanošću i ljubavlju prema poslu, rade ono za šta se školuju. Video sam da su zadovoljni školom i onim što činimo da uslovi za obrazovanje budu sve kvalitetniji. Siguran sam da će iz ove škole izaći dobri ljudi,  kvalitetno obučeni da rade svoj posao- rekao je Lukač.

 

 

 

 

JP Kikinda 1 (3)

Javno preduzeće „Kikinda“ nastavlja sa edukacijom najmađih o značaju odgovornog vlasništva. Danas je održano još jedno predavanje, ovoga puta za učenike prvog i drugog razreda Osnovne škole “Žarko Zrenjanin”.

Đaci su imali priliku da čuju sve o značaju odgovornog vlasništva, potrebama pasa i obavezama vlasnika, kao i da se druže sa psima iz „Zoohigijene“ koji su spremni za udomljavanje.

Predavanje su održale Jelena Pantelić i Branka Živaljević iz JP „Kikinda“. Iz ovog preduzeća poručuju da je učenje najmlađih da budu odgovorni za drugo živo biće još jedna stepenica na putu da izrastu u dobre ljude.

bijeljina sajam

Turistička organizacija Grada Kikinde prvi put se predstavlja na Sajmu turizma i gastrokulture u Bijeljini koji se održava 12. put. Da posete naš grad, upoznaju se sa njegovim znamenitostima i budu dragi gosti tradicionalne manifestacije „Dani ludaje“, iz TO Kikinde pozvali su sve posetice Sajma koji je okupio izlagače iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Republike Srpske.

-Mi smo se predstavili upečatljivom narandžastom bojom, u znaku ludaje i proizvoda od nje. Naš brend je drugačiji od ostalih, svi nastoje da predstave ono što je autentično za njihovu sredinu. Naš štand ima lepu posećenosti, među posetiocima su bili i ministar trgovine i turizma Republike Srpske Denis Šulić, direktorica Turističke organizacije Bijeljine Jasna Abdulahagić, gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović, direktor TO Republike Srpske Miodrag Lončarević. Dogovaramo nove susrete i promocije- kaže Jasmina Milankov, v.d. direktorica Turističke organizacije Kikinde.

Više od 80 izlagača ponudilo je raznovrstan sadržaj na dvanaestom Sajmu turizma i gastrokulture u Bijeljini koji se održava se 27. i 28. aprila u hotelu „Drina“.

Oblaci predstava

„Oblaci“, veliki projekat Narodnog pozorišta, predstava koja je nastajala od same osnove, naručenog teksta o životu Dušana Vasiljeva, sinoć je imala svoju pretpremijeru ili, kako to ljudi u pozorištu nazivaju, otvorenu generalnu probu.

Gledali smo je za vas

Možda je u svim najavama ove predstave, a bilo ih je dovoljno, premalo pažnje posvećeno podnaslovu – pseudobiografija i fantazmagorija. Ovo je važno da imate na umu kada sednete na jednu od (još uvek krajnje neudobnih i opasnih praktikabala, oprez!) na maloj sceni; sve što ćete gledati nije biografija Dušana Vasiljeva, književnika, revolucionara, nesrećnog, siromašnog i tužnog čoveka. To je samo briljantno napisana, izmaštana priča o njegovom životu.

U kojoj meri je tačna, u umetnosti, posebno u pozorištu se ne pita i prilično je irelevantno. Ako je ovo polazište, razumljivo je da su i Dušanovi snovi, težnje, unutrašnja previranja, konačno emocije, podjednako autentične, i u potencijalu.

Šta je stiglo do nas

Zaista neverovatna drama mlade Nine Plavanjac, evo sada preslabe fraze, ostavlja bez daha. Veliku većinu teksta zapravo je napisao sam Vasiljev na razne teme, u različitim delima i formama, dakle u većini su njegove rečenice. Nina Plavanjac je danas, vek kasnije, sabrala fragmente i uradila sve ostalo – istkala neverovatnu dramu o njemu samom.

Dakle, videćete Dušana, njegovu porodicu, prijatelje i neprijatelje. Videćete i najavljene fantazmagorije i verovatno ćete (zaista se nadam jer se meni to dogodilo), s mukom prepoznavati tananu granicu između jave i sna. Što je, možda, i bila namera.

Gledaćete magiju glume u pravom smislu te reči, onu zbog koje odjednom shvatate da ste privilegovani da prisustvujete umetnosti u najčistijem obliku; zbog Vladimira Maksimovića u ulozi Dušana, Mine Stoković kao njegove majke, i Nikole Joksimovića u ulozi oca i još nekoliko likova. Svakako i zbog igre Miljane Kravić i Anđele Kiković, posebno sjajnih u emotivno teškim duo-scenama. Luka Jovanović Dživdžanovski i Filip Klicov odlično su parirali iskusnijim kolegama, što govori i o dobrom timskom radu.

Kostimi neprevaziđene Tatjane Radišić istovremeno su tačni, maštoviti, u funkciji i vremena i likova i rečene fantazmagorije. Izuzetno pametnu i zanimljivu kopču imeđu kostima i Dušanovog dela Tatjana Radišić je uradila u detaljima, zato posebno obratite pažnju na njihovu simboliku.

Scenografiju – neobičnu, funkcionalnu, ovde takođe sa puno simbolike, i neočekivano atraktivnu za uslovnost male scene, potpisala je Milica Bajić Đurov.

Za muzičku temu, kao i instrumentale za pojedine scene nisu potpisani autori, pa ne možemo nikome da pripišemo zasluge koje su, svakako, izuzetne.

Sve navedeno doprinelo je izuzetnosti predstave koja se, iako traje dva sata, gleda bez daha.

Čega nije moralo da bude

Ovom (za vas) gledaocu ipak ostaje nekoliko nejasnoća. Zašto je za probe bio angažovan lektor/ saradnik za scenski govor? Uz rizik da je tumačenje naivno: akcenti koje čujemo na sceni su književni i nema ni reči o (sa) lokalnim dužinama, uz to, svršeni glumci su položili dikciju.

Pojedini akteri igraju više likova i obavezno, svako od njih, igra i deo naroda (svetine). Distinkcija između likova kada ulaze bukvalno jedan posle drugog, bez pauze, a igra ih isti glumac, na nekim mestima tehnički ne postoji, što dovodi u pitanje čitav koncept „uštede“ na glumcima čak i da je simbolički opravdana i namerna.

O poruci predstave

U najavi komada, reditelj Stevan Bodroža ga određuje i kao pokušaj ispravljanja nepravde prema Dušanu Vasiljevu. Socijalno diskriminisan, u nemogućnosti da ostvari svoj san, siromašni mladić ne odustaje od svoje pasije i ostaje posvećen umetnosti po svaku, pa i cenu života. Na korak iza ove konstatacije je klasična diskriminacija, to jest društvo nejednakih mogućnosti i kritika istog. Ništa novo, nažalost, ni čudno.

Da li će ova pozorišna opomena pomeriti konstelaciju društvene  neravnopravnosti? Da će se neko postideti, pokajati, ili, budimo krajnji utopisti, promeniti nešto zbog toga? Da li onda pozorište ipak može da se ne obazire na navedeno? Neće, neće i ne treba.

Ipak, iako je poruka sasvim precizna i jasna, može li se, bar za malo neophodnog, ova kritika maćehinskog odnosa tamo gde je štetan, nepravedan i nije mu mesto, proširiti i uputiti i pozorištu samom? Svakako i apsolutno da.

Umetnost mora biti oslobođena nepravde i njenih posledica. A umetnost živi u pozorištu, zar ne?