Classic Layout

Untitled design

Predavanje „Slavnim Mokrinčanima u čast” u velikoj sali Narodnog muzeja u utorak 11. jula održaće Dragoljub P. Badrljica, profesor i osnivač Mokrinskog muzeja.

Miroslav Antić, Radivoj Raša Popov – Kršin, prof. dr Radovan Popov – Šijakov. prim dr Radovan Vrtipraški, prof. dr Svetozar Stepančev – ,,Pesnik Amerike“ i dr Dušan Popov – Kršin- samo su neki od slavnih Mokrinčana o kojima će biti reči.

Program će imati i svoj muzički deo u kom će učestvovati Ljiljana Sivčev (klavir) i Vladimir Kovačević (klavijature).

Predavanje će ppočeti u utorak u 18 sati i 30 minuta.

 

 

tera 2

Postavljanjem skulptura nastalih na prošlogodišnjem sazivu u centar grada i dolaskom ovogodišnjih učesnika, počeo je 42. Internacionalni simpozijum „Tera“. Svečanosti otvaranja na trgu večeras prisustvovali su učesnici i brojni gosti.

Godišnju izložbu otvorio je državni sekretar za kulturu, Miodrag Ivanović.

– Ministarstvo kulture u poslednje tri godine ulaže značajna  sredstva u decentralizaciju kulture i to je vidljivo na događajima kakav je večerašnji – rekao je Ivanović. – „Tera“ je poznata u celom svetu i umetnici koji dolaze ovde iz svih krajeva sveta pronose dobar glas ne samo o Kikindi, već i o celoj Srbiji.

Lokalnu samoupravu na svečanosti su predstavljali gradonačelnik Nikola Lukač, njegova zamenica Dijana Jakšić Kiurski i članice Gradskog veća, Valentina Mickovski i Melita Gombar.

Lukač je podsetio da je „Tera“ odavno prevazišla Kikindu i region, postavši svetski domaćin vajarstva.

– Grad će, siguran sam, uz podršku resornog ministarstva i pokrajinskog sekretarijata, podržati dalji razvoj ovog segmenta umetnosti u Kikindi. Vajarima želim da im naš grad bude inspiracija da naprave izuzetna dela – rekao je Lukač.

Novi direktor „Tere“, Aleksandar Lipovan, izjavio je da Simpozijum već 42 godine počiva na vrednostima koje je postavio osnivač i doskorašnji direktor, Slobodan Kojić.

– Odgovornost je velika, mi smo spremni, gradimo tim za budućnost – kazao je Lipovan. – Oduševljenje i ovogodišnjih učesnika je veliko i znam da će svima biti žao kada bude trebalo da idu kući.

Na godišnjoj izložbi na trgu izloženi su veliki formati različitih poetika koje su, prošle godine, izradili Julija Klem iz Nemačke, Bernar Ridiger iz Francuske, Ivana Radovanović iz Crne Gore i Aleksandar Bunčić, Lazar Marković i Bogdan Vukosavljević iz Srbije.

– Moj otac je učestvovao na prvom sazivu, bio sam ovde kao dete i ponosim se time. Uslovi su fenomenalni, a skulpture se zidaju. Napravio sam „Dobro drvo“, to je nastavak moje poetike o očuvanju životne sredine. Iako dvadeset godina radim sa drugim materijalima, razmišljam o tome da se vratim glini – ispričao je  Vukosavljević.

Nikola Nenadić, ovogodišnji učesnik Simpozijuma, profesor je na Akademiji primenjenih umjetnosti u Rijeci. Prvi put je, kaže, u ovom delu Srbije i impresioniran je „Terinim“ parkom skulptura.

– Takav park skulptura nisam video dugo vremena, čak ni od kamena. Ja sam specijalizirao kamen, video sam dosta sličnih parkova u svetu, ali ovo je fantastično. Možda samo u Kini, Tajlandu i Koreji imaju tako monumentalne skulpture, ovo je pravo bogatstvo. Već smo počeli da radimo, uz stručnjake koji imaju veliko iskustvo i stalno su uz nas. Iako smo došli sa idejom i vizijom, mislim da ćemo ih ovde promeniti zbog utiska koji na nas ostavlja Kikinda, da ćemo svoj pečat utisnuti u trag grada i „Tere“ – kazao je Nenadić.

Uz Nenadića, ove godine, do kraja meseca, u Ateljeu će stvarati Horhe Beda Morsiljo Huliani iz Španije, Ledia Kostandini iz Albanije i Čedomir Vasić, Miroljub Stamenković i Saša Pančić iz Srbije.

O delima sa 41. simpozijuma govorila je kustoskinja, istoričarka umetnosti, Verica Nemet. U programu je učestvovao Hor “Kornelije Stanković“ sa dirigentkinjom Evom Francuski Aranjoš.

Za više od četiri decenije, bilans Simpozijuma je oko 250 učesnika iz 40 zemalja i više od hiljadu skulptura ostavljenih „Teri“, gradu, Srbiji, kao jedinstveni trag za nove generacije umetnika i njenih poštovalaca.

fototvrdjava

Iako je u poslednjoj deceniji urađeno mnogo na suzbijanju antišovinizma u našoj zemlji, pojavni oblici ove bolesti i dalje mogu da se vide. Primer za to je događaj iz Novog Sada gde su organizatori Egzit festivala, sa bedema Petrovaradinske tvrđave skinuli zastavu na kojoj je predstavljena mapa Kosova i Metohije u bojama srpske trobojke i sa srpskim grbom, prenosi portal 24sedam.

Kako bi pokazali što više servilnosti za svoje goste iz zemalja koje priznaju nezavisnost Kosmeta, organizatori Exita su odlučili da skidaju srpske simbole u Srpskoj Atini, a na njihovo mesto postave srce sa znakom mira.

Opojna sredstva im važnija od nacionalnog ponosa

Zanimljivo, baš u trenutku dok Kurtijevi teroristi svakodnevno hapse i maltretiraju naše sunarodnike u južnoj srpskoj pokrajini, Egzit je odlučio da promoviše “mir”. Nešto slično se dešavalo i u Beogradu početkom 1992. godine kada je grupa muzičara sklonih narkoticima pevala “mir, brate, mir” u trenutku kada su ustaše i muslimanski ekstremisti ubijali Srbe širom Bosne i Hercegovine i Krajine.

Tako i danas, oni kojima je od nacionalne pripadnosti i ponosa važnije uživanje u opojnim sredstvima promovišu “mir” uklanjanjem srpskih simbola i sakrivanjem činjenice da su Kosovo i Metohija neotuđivi deo Srbije.

Plaćenička opozicija već pokušala da skine zastavu

Podsetimo, grupa mladih patriota su zastavu sa mapom Kosmeta postavili pre nekoliko dana kao vid podrške našem narodu u južnoj srpskoj pokrajini u ovim teškim trenucima. To je odmah zasmetalo autošovinistima okupljenim u nekim organizacijama i partijama koje već nedeljama organizuju političke proteste sa ciljem pokretanja obojene revolucije u Srbiji, kako bi u fotelje vratili izdajnike i plaćenike koji su opustošili i opljačkali našu zemlju u periodu od 2000. do 2012. godine.

Zato su pojedinci iz plaćeničke opozicije već par puta pokušavali da uklone zastavu, u čemu su ih mlade patriote sprečile.

Potez Egzita zato ne treba ni da čudi s obzirom da se zna da je taj festival i nastao na krilima obojene revolucije 2000. godine koja je široko potpomognuta od zemalja koje su nas samo godinu dana pre toga zverski bombardovale, ubijajući srpsku nejač širom Srbije.

Naravno, većina građana Novog Sada ne gleda blagonaklono na skidanje srpskih simbola sa Petrovaradinske tvrđave kao što ne gleda ni na maltretiranje koje im plaćenička opozicija priređuje već nedeljama. Ali to opoziciju, kao i organizatore Egzita, ne zanima mnogo. Njima je bitno da svojim nalogodavcima opravdaju sredstva koja dobijaju kako bi što više ponizili i destabilizovali našu zemlju.

Srećom, Srbi itekako dobro pamte 5. oktobar 2000. godine i opštu pljačku koja je usledila u mračnih dvanaest godina posle tog datuma. Zato se plaćenička opozicija uzalud nada. Srbija će ovog puta pobediti!

(24 sedam)

bolnica ulaz

Posete pacijentima u kikindskoj Opštoj bolnici dozvoljene su već desetak dana, uz poštovanje rasporeda i procedura koje su utvrđene po preporukama Ministarstva zdravlja.

U Bolnici kažu da su se građani dobro prilagodili novim pravilima, da ih poštuju, zadovoljni što je, posle tri godine, moguće ući u bolničku sobu i posetiti pacijenta.

Da podsetimo, posete su dozvoljene na svim odeljenjima osim na infektivnom,, pedijatriji i Jedinici za intenzivno lečenje. Kod pacijenta u svakom momentu trajanja posete sme da bude samo jedna osoba, nikako više njih istovremeno, i da se zadrži najduže pola sata. Kako je ukupno predviđeno vreme za posete dva sata, u toku dana koji je određen za svako odeljenje pacijent može da ima četiri posetioca.

Pre ulaska na odeljenje posetiocima se ne radi test na koronu i obavezne su hirurške maske, saznali smo od Aleksandre Jovanov, portparola Bolnice.

– Ulazak nije dozvoljen onima koji su prehlađeni, imaju grip ili boluju od neke druge zarazne bolesti. U vreme proglašenih epidemija, kao i u situacijama kada nadležni zdravstveni radnici procene da poseta može negativno uticati na zdravstveno stanje bolesnika, ona neće biti dozvoljena – kaže Jovanova.

Ona dodaje da, u skladu s bolničkom Procedurom, u vreme kada je dozvoljena poseta, za posetioce su određeni ulazi, u zavisnosti od toga na koje odeljenje idu.

Za Interno C, Neurologiju, Hirurgiju, Urologiju, Ortopediju i Ginekologiju, određen je ulaz na prvom stepeništu.

Ulaz na drugom stepeništu predviđen je za posete pacijentima na Kožnom, Očnom, ORL odeljenju, Jedinici za palijativno zbrinjavanje i za pokazivanje beba.

– Poštovanje rasporeda važno je zbog činjenice da posetioci ne mogu da ulaze preko Urgentno-prijemno-trijažne službe jer je ona rezervisana za prijem i pregled hitnih pacijenata. Rodbina se, pri ulasku na odeljenje, obavezno mora javiti medicinskoj sestri, reći kod koga dolazi u posetu i upisati u svesku poseta. Po isteku dozvoljenog vremena za posetu od 30 minuta, dužni su da napuste bolesničku sobu i zgradu Bolnice – pojašnjava Aleksandra Jovanov.

Na kraju, da ponovimo – posete su moguće u periodu od 15 do 17 sati, po sledećem rasporedu po odeljenjima:

– ponedeljkom i petkom na Internom i na Neurologiji

– utorkom na Onkologiji

– utorkom i četvrtkom na Kožnom, Očnom i ORL odeljenju

– utorkom i subotom na Ginekologiji

– sredom i nedeljom na Hirurgiji, Ortopediji i Urologiji

– četvrtkom i subotom na Palijativi.

Pokazivanje beba moguće je svakog dana od 14 do 15 sati.

 

bvs bazen 2

Na otvorenim bazenima SC „Jezero“ u Banatskom Velikom Selu od 10. do 28. jula biće organizovana Škola plivanja. Vodiće je Dragana Pecarski, sportski direktor Plivačkog udruženja „BVS“, a mogućnost da savladaju osnove plivanja imaće deca od pet do 10 godina.

-Školu plivanja u Banatskom Velikom Selu organizujemo drugi put. Odlično iskustvo iz prošle godine opredelilo nas je da i ove godine pomognemo deci da nauče osnove i zavole ovaj sport – ističe Dragana Pecarski – Škola plivanja je besplatna, a podršku nam je pružio grad. Prošle godine pedesetak deca naučilo je osnovu  i steklo iskustvo kako da se ponašaju u dubljoj vodi.

Škola plivanja organizovaće se ponedeljkom, sredom i petkom od 19 sati. Broj telefona za prijavljivanje i informacije je 069/68 -19 -09.

gojko i cerka

U kikindskim voćnjacima počela je berba kajsija. Napokon, posle više godina, voćari koji imaju kasnu sortu kajsija  mogu  da se nadaju solidnom prinosu. Od 2019. godine nije bilo pravog roda. Problem su bili kasni mrazevi krajem marta, pa čak i u aprilu tako da su kajsije proteklih sezona izmrzle od 50 do 100 odsto. To nam potvrđuje i Gojko Raca iz Nakova koji  je ovo voće zasnovao na jutru zemlje.

-Ovo je šesta godina da imam voćnjak i prva da ću imati solidan rod. Sve ove godine štete od mraza, ali i leda bile su takve da roda maltene nije ni bilo. Prošle godine rod je bio 500 kilograma, što je minimalno s obzirom na to da imam 370 stabala – kaže Raca.

Podizanje voćnjaka odnosno kupovina sadnica i sistema za navodnjavanje, kao i ograđivanje parcele, koštali su oko 4.000 evra. Investicija se ni posle šest godina nije isplatila.

-Već sam bio odustao od voćnjaka. U prve četiri godine strogo sam vodio računa o agrotehničkim merama tako da sam radio zimsko prskanje i orezivanje, prolećno prskanje, kompletnu prihranu, košenje, a roda nema. Prošle godine orezao sam grubo voćnjak i zaštitio ga četiri, pet puta samo protiv monilije tako da ove godine nisam očekivao rod. Ne možete ni da zamislite koliko sam bio iznenađen kada sam video da su stabla u proleće dobro ponela, a i rodila. Ove godine siguran sam da će prinos biti između sedam i osam tona što je mnogo više od mojih očekivanja – iskren je naš sagovornik.

Kišno proleće dobrodošlo je kajsijama. Gojko Raca ima sortu „roksana“ koja je među najtraženijim i kasna je sorta.

-Plodovi su krupni i lepi, šest kajsija ide u kilogram. Pune su slasti i ko ih kupi dođe po još. Cena je 150 dinara kilogram i na veliko i na malo i imamo narudžbine više dana unapred. Sada kada je počela berba ona je svakodnevna. Za sada uspevamo da oberemo sve zrele plodove supruga, ćerkica, majka, tašta i ja, međutim moraću da tražim radnike – napominje Raca.

Berba će sigurno trajati još dvadesetak dana, a sat je 300 dinara. Osim kajsija Raca u istom voćnjaku ima i orahe koji su takođe solidno rodili. Praksa je da se zajedno zasade orasi i kajsije na jednoj parceli jer orah tek u 25-oj godini počinje da daje pun rod, a do tada su kajsije već završile svoj vek.

 

Batinic 7

Ovih dana, u izdanju Banatskog kulturnog centra iz Novog Miloševa, uz podršku Grada Kikinde, iz štampe je izašla knjiga pesama „Reči o mislima, misli o rečima“ Kikinđanina Dragana Pop Dragana. To se, kako nam je sam autor rekao, desilo u godini kada on obeležava jubilej.

Do sada je, pored najnovije, objavio četiri knjige poezije – „Zagubljene adrese“, „Put u ništa“, „Doručak sa Frojdom“, „Utopija entropija dagerotipija“, tri knjige haiku stihova – „Duša u kutiji od šibica“, „Mačke“ (dvojezično, srpsko-engleski), „Kuku-riku haiku“, i jednu zbirku kratkih priča – „Moglo je i gore”. Poezija mu je prevođena na mađarski, rumunki, bugarski, japanski i engleski jezik.

Jubileji su povod da čovek preispita i sebe i ono što je do tada uradio.

Prvu pesmu objavio sam 1978. godine, u kasarni „Sedam sekretara SKOJ-a“ u Samoboru, na Zidnim novinama koje sam ja uređivao. Imao sam 19 godina i bio sam vojnik u toj kasarni. Pesme sam počeo da pišem nekoliko godina pre toga, iz nužde. Nisam bio sportista, nisam bio lep, nisam svirao gitaru, pa mi je preostalo ništa drugo nego da pustim dugu kosu i počnem da recitujem, prvo tuđe, a onda i svoje stihove, ne bih li privukao pažnju devojaka.

Nakon odsluženja vojnog roka sledi moj beogradski period. Pisanje, čitanje, druženje sa pesnicima po književnim večerima i kafanama, boemija i po malo, uzgred, studiranje. Tada bojažljivo nudim pesme redakcijama novina i časopisa, da vidim mogu li da objavim i negde gde nisam ja urednik. Tako je počelo i evo, još uvek traje.

Od tih prvih pesama koje su imale konkretnu, upotrebnu, udvaračku vrednost, poezija je vrlo brzo, za mene, postala nešto mnogo više i uzvišenije, značajan segment mog bitisanja.

Davno sam to shvatio, a u ovoj knjizi koja je izašla 45 godina nakon prve objavljene pesme, i zapisao: Poezija je najiskreniji, najsuptilniji i najuzvišeniji vid komunikacije. Dijalog. Prvo sa sobom, a onda pokušaj uspostavljanja dijaloga sa drugim ljudima, ali i sa drugim svetovima… Komunikacija u smislu preispitivanja, istraživanja, otkrivanja, proveravanja, nadgradnje, dogradnje, drsko rušenje starih i još drskije uspostavljanje novih temelja… i naravno, čuđenje. Samo radoznao, začuđen i ushićen čovek ide napred i gore, tražeći odgovore na postavljena i nepostavljena pitanja. Neke odgovore dobije, neke nasluti, a neki i dalje ostaju tajne zarad novih razotkrivanja.

Do sada ste objavljivali poeziju, haiku i kratke priče. U kojoj književnoj formi se osećate najlagodnije?

Formu ne biram ja. Nju odabere ideja koju razvijam i pokušavam da je  pretočim u reči. Ideja i forma se same pronađu i stope. Nastajanje pesme, haikua, priče… je proces. Neizvestan, turbulentan, uzbudljiv… kad na kraju iznedri nešto čime sam zadovoljan, svejedno mi je u kojoj je to formi. Naravno da nikad nisam baš skroz zadovoljan. Ako se to nekada desi, prestaću da pišem jer više neće biti razloga. Ipak, čini mi se da poezija daje najveću slobodu da istražujem, pa mi je malo bliskija od ostalih književnih formi.

Da li Vam je važnije da čitalac razume Vaša osećanja, da prepozna svoja, ili nešto treće?

Već sam rekao da poeziju doživljavam kao komunikaciju sa sobom, a onda i sa drugim ljudima. Kao neku vrstu mentalne igre i poziva svima da u njoj učestvuju. Važno mi je da uspostavim tu komunikaciju. Zato i objavljujem pesme i u časopisima i u knjigama, da bi stigle do drugih ljudi i zaintrigirale ih da se upuste u avanturu čitanja, odgonetanja, preispitivanja i sebe i drugih, ocenjivanja… Da od ljudi koje lično poznajem dobijem povratnu informaciju o efektu koji su pesme, ili pesma kod njih proizvele. Ponekad takvu informaciju dobijem i od nepoznatih ljudi koji reaguju u nekom časopisu, na nekom sajtu, ili u obrazloženju žirija koji mi je dodelio nagradu.

U matematici su dva plus dva četiri. To važi za sve koji rešavaju neki zadatak i svaki matematički zadatak ima jedno tačno rešenje. Pesmu će, pak, svako doživeti, tumačiti i valorizovati na manje ili više drugačiji način, prepoznaće moja, svoja, univerzalna… ko zna koja i čija osećanja. Za razliku od matematike ovde je svaki rezultat tačan. Dakle, važno mi je da čitaoca pokrenem na akciju, a rezultat u smislu da li mu se pesma dopada ili ne, manje je važan.

Salvador Dali je rekao: “Važno je da se o mojim delima priča, pa makar i dobro“.

Čini se da u svojim pesmama tragate za smislom, da li ga nalazite? U čemu je smisao relacije reč-misao-reč?

Biblija kaže da smo mi, ljudi, stvoreni po obličju Božjem i da tu prasliku nosimo u sebi. A suština Boga, Tvorca Vasione i svega u njoj je ljubav. Dakle, ljubav je smisao našeg života. Ali, uvek ima neko ali. Tvorac nam je dao slobodu volje i izbora. Da li nas je time nagradio, ili kaznio? Postoje i druge sile koje nas vuku na drugu stranu, a naša volja nije uvek dovoljno jaka da se odupremo. Smisao je borba koju treba svako da vodi u sebi sa sobom i da pomogne drugima da ljubav prevagne, da pozitivna energija nadvlada negativnu.

Moto moje knjige su dva citata. Jedan je iz Jevanđelja po Jovanu: “U početku beše Reč, i Reč beše u Boga, i Reč beše Bog.“ Knjige novog zaveta su, sa grčkog, prevođene na druge jezike. Grčka reč logos, ovde je prevedena kao reč, ima još nekoliko značenja: misao, um… (po tome i naziv nauke o mišljenju, logike). Moje lično i slobodoumno tumačenje je da u početku beše um. Samosvesna energija koja prožima ceo svemir i drži ga na okupu i u pozitivnom poretku. Tako je bilo u početku, a tako će biti i do kraja. U prilog ovom mom razmišljanju je i tvrdnja  Nikole Tesle koji je rekao da se čovek nakon ovozemaljskog života pretvara u svetlost, to jest energiju (pozitivnu) iz koje je i nastao.Tu reč, tu energiju,taj um, to pozitivno treba da tražimo u sebi i negujemo. Drugi citat je Volterov, filozofa iz vremena prosvetiteljstva, koji nije bio naklonjen hrišćanstvu, ali je njegova preporuka da, ako želimo da komuniciramo, moramo precizno definisati svoje pojmove, vrlo važna.

Dakle, treba u sebi tražiti tu pravu reč i precizno je definisati, jer pogrešne reči i nedovoljno precizne i neadekvatno definisane reči često su povod, uzrok, izvor nerazumevanja, sukoba, svakojakog zla.

Šta je poezija danas?

Za mene, poezija je nešto uzvišeno, kao i sve druge umetnosti. Prvi pokušaji ljudskog roda da spozna sebe, da komunicira sa Bogom, da pronađe odgovore na pitanja koja su ga mučila, bili su kroz sliku, skulpturu, ples, muziku, igru, poeziju… Kroz umetnost. Poezija je oduvek imala i danas ima tu magijsku, ali i isceliteljsku moć, da nas usmeri na put izlečenja duše. Ili, makar da nas podstakne da razmišljamo i shvatimo gde grešimo, da se borimo da stvaramo, negujemo i širimo lepotu u svim njenim vidovima.

Davno smo shvatili da je zabluda da umetnost uopšte, pa samim tim i poezija, može da promeni svet. Ne može, ali može da pomogne pojedincu da promeni sebe, na bolje, a onda – zrno po zrno pogača.

Gde potencijalni čitaoci mogu da kupe Vašu knjigu?

U knjižari „Riznica knjiga“ u Kikindi, ili preko sajta izdavača, Banatskog kulturnog centra.

Ekonomska 2

Završen je i prvi i drugi krug upisa u srednje škole. U četiri  srednjošolske obrazovne ustanove u Kikindi  bilo je  570 mesta. Najviše srednjoškolaca i ove godine upisala je  Tehnička škola gde je na osam obrazovnih profila  bilo  mesta za 210 učenika.

-Jedina smo škola u Severnobanatskom okrugu koja je upisala sva odeljenja u punom obimu u prvom krugu – saznajemo od direktorice Milanke Halilović – To nam govori da su smerovi atraktivni, da imamo dobre profesore i da škola nudi odlično obrazovanje. Možemo da se pohvalimo i da među upisanim učenicima prvih razreda imamo i 41 đaka koji su došli iz opština u okrugu.

Tehnička škola u području rada elektrotehnika ima obrazovne profile: elektrotehničar informacionih tehnologija , elektrotehničar računara i elektrotehničar za dijagnostiku na vozilima. Na smeru mašinstvo kao četvrogodišnji smer je tehničar za kompjutersko upravljanje na CNC mašinama. Trogodišnji smer je kombinovano odeljenje automehaničari i zavarivači. Na smeru saobraćaj  četvorogodišnji smer je tehničar drumskog saobraćaja i trogodišnji je vozač motornih vozila.

Upisom su zadovoljni i u Gimnaziji „Dušan Vasiljev“ za koju se odlučilo 111 učenika od planiranih 120. Oformljena su po dva odeljenja društvenog i prirodno- matematičkog smera s tim da je 61 đak upisan u društvenom i 50 u prirodno-matematičkom smeru, saznajemo od direktorice Mirjane Dražić.

-Ove godine upisali smo najviše prvaka u odnosu na proteklih pet godina. Imamo čitavo odeljenje više nego prošle godine što je odraz naše angažovanosti da promovišemo školu. Veliku ulogu u tome imali su i uspesi naših đaka koji svake godine sa republičkih takmičenjenja donose značajna priznanja. Pored toga, i roditelji i učenici shvatili su značaj državne mature i prednosti gimnazija iz kojih će moći da se upiše bilo koji fakultet. Ove godine  svi učenici jednog odeljenja prirodnog smera upisali su željene fakultete i većina ih je na budžetu – napomenula je Mirjana Dražić.

U Ekonomsko -trgovinskoj školi od 120 ostalo je slobodno 15 mesta i to  na smerovima konobar i kuvar.

-Upisali smo 30 đaka na smeru ekonomski i isto toliko na smeru turistički tehničar. Upisana su 22 buduća kuvara, 15 trgovaca i devet konobara – rekla je Tanja Radovanov, direktorica Ekonomsko-trgovinske škole.

U Srednjoj stručnoj školi “Miloš Crnjanski” takođe je bilo mesta za 120 novih đaka na tri četvorogodišnja i jednom trogodišnjem smeru. Upisano ih je 95. Direktor Milorad Karanović napominje da je najmanje interesovanje bilo za kombinovano trogodišnje odeljenje.

-Na smeru pekar i operater prehrambene industrije upisano je 17 uenika. Po 24 đaka imamo u odeljenjima gde su tehničar za hemijsku i farmaceutsku industriju, dok je na smeru medicinska sestra -tehničar upisano maksimalnih 30 đaka – precizirao je Karanović.

Smerova koji su bili na raspolaganju u sve četiri srednje škole sastavljen je u dogovoru sa Gradskom upravom,Filijalom nacionalne službe za zapošljavanje i Regionalnom privrednom komorom. Direktori ističu i da su dobro planirali upis s obzirma na to da će se u pojedinim srednjim školama u Adi, Senti i Novom Kneževcu gasiti deo odeljenja jer nemaju dovoljan broj upisanih.

 

 

 

Ivandan cvece 1

Pravoslavni vernici 7. jula obeležavaju rođenje Svetog Jovana Preteče, odnosno Jovana Krstitelja, poznatije kao praznik Ivandan (Ivanjdan).

Sveti Jovan Krstitelj bio je jevrejski asketski propovednik iz prvog veka koji je vršio obredna kupanja na reci Jordan. Pozivao je ljude na pokajanje i okretanje Bogu. Bio je važna religijska ličnost u svom veku. Njegov pokret je, verovatno, bio masovniji od Isusovog. Najpoznatiji je po tome što je krstio Isusa, koji je prihvatio njegovu poruku.

Evanđelja pripovedaju i da je Isus Hristos oko svoje tridesete godine otišao da se krsti kod Jovana Krstitelja koji mu je rekao: “ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni?”, te da ga je krstio tek na njegovo insistiranje. Nakon što ga je Jovan potopio u reku Jordan i krstio ga, sa neba se na Isusa spustio Duh sveti u vidu goluba i Božji glas je progovorio: “Ti si sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“ Ovaj događaj se u hrišćanstvu naziva Bogojavljanje.

U hrišćanstvu se poštuje kao svetac, pustinjak i mučenik, prethodnik Isusov. Isus Jovana opisuje kao čoveka koji „niti jede niti pije“.

Običaji na Ivanjdan

Ovo je radostan hrišćanski praznik za koji se vezuju zanimljivi običaji, sačuvani do danas. Smatra se da je Ivanjdan toliko veliki praznik da se, na taj dan, Sunce tri puta zaustavlja.

Jedan od najzastupljenijih običaja je pletenje venaca od ivanjskog cveća. Veruje se da venci ukazuju da je priroda došla do najviše tačke jer je sredina leta i da se tim vencima priroda ovenčava.

Venci su i simbolika ljubavi, pa podsećaju parove na venčanje, dok devojke u venac od livadskog bilja i lekovitih trava ubacuju i crvenu ružu. Sa ovim vencima kite se kapije, devojke ih nose na glavi, ukrašavaju se domovi.

Verovanje kaže da, uoči Ivanjdana, valja nabrati jovanovu travu i u nju uplesti hajdučku travu, majčinu dušicu, vrtiku i beli luk, a sve uvezati crvenim končićem. Od crvene boje beži sve loše, luk čuva od svakog đavola, vrtika je tu dan se novac vrti u kući.

Kojim god povodom da su pravljeni, venčići od ivanskog cveća kače se iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Veruje se da će štititi dom od nesreće tokom cele naredne godine.

U nekim krajevima venčići se uveče, uoči ovog praznika, ostavljaju ispred kućnih vrata. Ukoliko venac od ovih naročitih cvetova na praznik osvane pred kućom, veruje se da će porodicu zaštititi od svake nedaće.

Verovalo se da na ovaj dan voda ima posebnu moć, pa su se ljudi kupali u rekama i potocima. Još jedan običaj jeste branje lekovitog bilja na Ivandan, koje se čuva u domu toku cele godine za lečenje.

Ljudi su, na ovaj dan, od davnina sklapali prijateljstva, kumili se, a od svih običaja najvažnije je praktikovati molitvu i zahvalnost, i širenje radosti i ljubavi.

Za Ivanjdan kažu i da je devojački praznik jer sve mlade žene prethodno veče u mnogim krajevima Srbije pale ivanjdanske vatre, beru cveće i trave, pevaju i pletu vence, a razilaze se u ranu zoru.

Ivanjski venčići u Kikindi

Na kikindskoj pijaci danima pred praznik prodaju se venčići i buketi u različitim varijantama, najviše od suvog cveća. Uoči Ivandana bilo ih je na mnogo tezgi, a prodavci su bili spremni i da razgovaraju o običajima u našim krajevima na ovaj praznik.

– Pleteni venčići se kače na vrata dan ranije, kako bi osvanuli na Ivandan. Takođe se nose i na groblje, da i tamo „osvanu“. Osim ivanjskog cveća, upliću se i cveće smilje ili „pogačarke“. Žito stavljamo u venčiće da bude rodna godina, neko ubacuje čak i beli luk. Ovaj venčić se ne skida čitave godine, do sledećeg Ivandana. Kažu, ako se ne skine sledeće godine, treba ga ostaviti i zameniti tek posle tri godine – rekla nam je Violeta Keneški čiji venčići su bili i lepi i maštovito urađeni.

Milan Vejin iz Kikinde kaže da je, sa pokojnom suprugom, od 1987. godine prodavao cveće na pijaci. Njegovi venčići imaju najviše cveća sa nežnim i belim cvetićima.

– To su drhtala ili „drkćala“, kako kažu Lale. Venčići se nose i na grob jer je tumačenje da je i grob dom. Inače, na kući ih treba čuvati do Đurđevdana, kada se skidaju i stavljaju venci od svežeg poljskog cveća. Ovi venčići ostaju do Ivandana. Takođe, kažu da se na grob nosi buket ako nije prošla godina od smrti, a tek posle godine, sledećeg Ivandana, nosi se venac. Dobro se prodaju i buketi i venčići. Kupuju i mladi, ako treba, uputimo ih u to kakvi su običaji

Dan uoči Ivandana venčići su se prodavali po ceni od 350 do 500, a najjeftiniji buketi suvog cveća koštali su 250 dinara.

 

 

IMG_20230706_100050

U dvorišnom delu Centra za stručno usavršavanja, gde se nalazi Park nauke, počela je izgradnja novog objekta. Trening centar odnosno učionica budućnosti imaće 150 kvadrata i upotpuniće aktivnosti i sadržaje kikindskog CSU. Ovo je najveća investicija od 2010. godine od kada je otvoren Centar.

-Trening centar moći će da koriste kompanije, ali i svi ostali koji imaju potrebu za dodatnim obrazovanjem, prekvalifikacijama i dokvalifikacijama – ističe Dejan Karanović, direktor CSU –  U našem gradu otvoren je veliki broj fabrika i biće ih još. Suočeni smo sa nedostatkom  radnika u pojedinim branšama i ovaj centar biće pravo mesto za obuke tako da će se još više smanjiti broj nezaposlenih.

Sredstva za izgradnju, 20 miliona dinara, dobijena su na konkursu Ministartsva prosvete. Posao će biti podeljen u dve faze.

-Ove godine završićemo grube radove, a naredne je planirano da kompletna investicija bude završena. Za opremanje budućeg Trening centra konkurisaćemo na IPA projektima prekogranične saradnje sa Rumunijom i Mađarskom. I naša premijerka Ana Brnbić zalaže se za dualno obrazovanje i sektor informacionih tehnologija, što nam je i dalo ideju za otvaranje centra za dodatno obrazovanje – napominje naš sagovornik.

Cilj je da se oforme i IT inkubatori. Pojedincima koji se bave informacionim tehnologijama biće ponuđen prostor, logistika i oprema kako bi otvorili firme u našem gradu.

 

-Zgrada koja se gradi imaće prizemlje i jedan sprat. Biće modernog izgleda i sa opremom koja će zadovoljiti sve potrebe budućih korisnika –  dodao je Karanović.

U proteklih nekoliko godina Centar za stručno usavršavanje dobio je 46 miliona dinara na projektima. Novac je iskorišćen za opremanje Parka nauke, Mejkres kluba, kao i aktivnosti vezane sa Centrom za promociju nauke i Pokrajinskim sekretarijatom za obrazovanje.