Ikonopisac Sandra Stanković dobila je priznanje „Žena zmaj“ za 2024. godinu u kategoriji za razvoj starih zanata. Nagradu dodeljuje udruženje poslovnih žena Srbije.
-Svako priznanje značajno je jer je to korak više u napretku mog poslovanja. Posebno mi je značajna jer je sam naziv „Žena zmaj“ podsticaj da budem još bolja. Ujedno je i motivacija da dam svoj maksimum u poslu kojim se bavim. Prilikom konkurisanja za sredstva na projektima vrednuju se i priznanja i nagrade, što je i potvrda o kvalitetu rada i usluga – istakla je Sandra Stanković.

Naša sugrađanka slika kanonske ikone uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve i nosilac je sertifikata starih zanata. Njene ikone deo su mnogih domova i crkava, a gotovo 3.000 do sada urađenih ikona krase brojne hramove u zemlji i inostranstvu, Srpsku crkvu u Sarajevu trajno ulepšava stalna postavka njenih radova – Srpske kraljice i princeze. Posebno je ponosna na ikonostas koji je uradila u Hramu svetih Kozme i Damjana, ali i na oslikavanje crkvice na Vodicama, kao i na ikone koje je naslikala za manastir Preobraženje Gospodnje u Crnoj Gori.
-Bilo uspona i padova. Uspela sam da opstanem uz pomoć Grada, Pokrajine i Republike. Imam podršku porodice, ali i institucija koje vide značaj mog posla. Ljubav prema zanatu prenela sam i na ćerku Natašu koja mi je velika pomoć i podrška. Pored toga, kao mlada ima inovativniji pristup poslu koji sam rado prihvatila. I sin Aleksandar, zahvaljujući svojoj mladosti, puno mi pomaže u promociji mojih proizvoda kod kupaca do kojih bi teže došla – napominje Sandra Stanković.

Prošle godine dobila je mogućnost da koristi i znak „Najbolje iz Vojvodine”, a u ranijem periodu bila je i među pobednicama nacionalnog nagradnog konkursa „100 uspešnih poslovnih žena“ koji raspisuje Pošta Srbije, a nosilac je i nagrade grada za razvoj ženskog preduzetništva.
Ove godine organizovala je izložbu radova u Austriji i u planu joj je da sličan događaj organizuje i u drugim zemljama. Nada se da će u skorijoj budućnosti njene radove moći da vide i Kikinđani s obzirom na to da je poslednju izložbu u rodnom gradu organizovala pre dve decenije. Želja joj je da izložba bude posvećena srpskim vladarima i vladarkama.
A.Đ.
Uvažavajući stavove đaka i organa škole, upućen je zahtev za saglasnost za promenu naziva.
– Lično jesam za to da škole nose nazive sa imenima značajnih ličnosti, da bismo ih pamtili i odali poštovanje. Mislim da Tehničkoj školi apsolutno pripada ime tako velikog i značajnog naučnika – kaže direktorica Halilović.
Tehnička škola „Mihajlo Pupin“ Kikinda osnovana je 1923. godine pod nazivom Stručna produžna škola. Godine 1948, počinje ponovo da radi kao Stručna škola za učenike u industriji, a naredne godine osnovana je Željeznička industrijska škola. Od 1952. godine nosi naziv Mešovita industrijska škola. Godine 1965, prerasta u Školski centar za tehničko obrazovanje, a 1977. godine dobija naziv Centar za obrazovanje stručnih radnika metalske, elektro i saobraćajne struke „Mihajlo Pupin“. Pomenutom odlukom Vlade Republike Srbije iz 1993. godine o mreži srednjih škola, dobija naziv „Tehnička škola“.



