јануар 31, 2026

Бележница

Bogojvljenje (Medium)

Za pravoslavne vernike danas je Bogojavljenje, jedan od petnaest najvećih hrišćanskih praznika, koji predstavlja objavljivanje Bogočoveka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju. Proslavlja događaj koji se desio neposredno nakon što je Sveti Jovan Krstitelj krstio Isusa Hrista u reci Jordan.

Prema predanju, u bogojavljenskoj noći se otvorilo nebo, Sveti Duh je sišao u obliku golubice na Isusa Hrista i sa neba se čuo glas Boga: „Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji. „Tako se Bog javio u trima ličnostima: Oca, Sina i Svetog Duha.

Vernici se, na Bogojavljenje, pozdravljaju rečima „Bog se javi“, a otpozdravljaju sa „Vaistinu se javi“. Veruje se da se u ponoć, na taj dan, 19. januara, otvaraju nebesa i da se pojavljuje Bog koji ispunjava želje onom ko taj trenutak dočeka budan.

Kao i na Krstovdan, dan pre Bogojavljenja, u crkvama se radi veliko vodoosvećenje. To je svečani obred, prisustvuju mu vernici koji osvećenu vodu nose svojim domovima. Sveta vodica čuva se u svakom domu preko cele godine kao velika svetinja i koristi se samo u velikoj nuždi.

Običaj je bio da se, zbog zdravlja, u reci ritualno izvodi kupanje pred samo svanuće na Bogojavljenje. Ovaj ritual, koji mogu da izvode isključivo zdravi ljudi, prisutan je i danas. U reku se baca Časni krst, a mladići se takmiče ko će prvi da dopliva do njega, kako bi imao sreće čitave godine.

U narodu se, sa praznikom Bogojavljenje, završavaju nekršteni dani (12 dana posle Božića), kada nema krštavanja jer Isus Hrist još nije bio kršten. Bogojavljenje se slavi uvek 19. januara, uoči praznika posvećenog Svetom Jovanu Krstitelju.

rakuni 1

Nemoguće je ostati ravnodušan na prizor ovih nesvakidašnjih, pufnastih, krznenih ljubimaca. Ove inteligentne, radoznale i spretne životinje živahnog su karaktera. Rakuni su druželjubivi i umiljati. Ovom paru omiljena hrana su piletina, banane i slatke jabuke.

crkva

Pravoslavni vernici 18. januara obeležavaju zimski Krstovdan, dan strogog posta. Zimski Krstovdan slavi se uvek uoči Bogojavljenja, i za mnoge Srbe je krsna slava.

U pravoslavnim crkvama na Krstovdan se služi liturgija svetog Jovana Zlatoustog, uz osvećenje vode. Krstovdanska voda deli se vernicima i, prema običaju, čuva u kućama radi zdravlja, jer se smatra da pomaže pri isceljenju duše i tela.

Prema narodnim običajima, na Krstovdan treba da se opere sav veš i očisti kuća. Prvi put posle Božića naložen je strogi post.

Prema verovanju, koji vetar duva na Krstovdan, taj vetar će najčešće duvati tokom godine. U dvanaest dana, počinjući od Božića, zaključno s Krstovdanom, ogleda se vreme u dvanaest meseci nastupajuće godine.

Srećna srpska nova godina 2023

Svima koji proslavljaju Novu godinu po julijanskom kalendaru portal Kikindski čestita praznik i želi dobro zdravlje, mnogo radosti i uspeha!

Najveći broj sugrađana Srpsku novu godinu dočekao je u krugu porodice, ali ni organizovani dočeci u ugostiteljskim objektima nisu izostali.

Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Mali Božić jer se tada završavaju božićne svečanosti i Svetog Vasilija Velikog. Prema narodnom verovanju, na današnji dan ne treba se svađati, jer će ljude u protivnom cele godine terati baksuz, a u nekim krajevima se smatra da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne sneg ili bude oblačno.

Običaj je na današnji dan umesiti vasilice, obredni hleb Malog Božića, nazvan po svetom Vasiliju. Takođe, veruje se, da pored bogate trpeze, na ovaj dan u kuću treba uneti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća i ukućani tokom cele godine imali napretka.

IMG_3778 (Large)

U subotu, 14. januara, vernici starokalendarskih pravoslavnih crkava obeležavaju Novu godinu po Julijanskom kalendaru, koja se u Srbiji naziva i srpska Nova godina. Toga dana obeležavaju se i Obrezanje Isusa Hrista i Sveti Vasilije Veliki.

Srbi praznik posvećen obrezanju Isusa Hrista nazivaju i Mali Božić, pa se u mnogim krajevima spaljuju ostaci badnjaka i mesi obredni hleb „vasilica“. Novu godinu obeležavaju Jerusalimska crkva, Ruska crkva, Srpska pravoslavna crkva, Gruzijanska patrijaršija i Sveta Gora Atonska.

Iako nije zvanična Nova godina, ona se slavi u balkanskim zemljama, kao što su: Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina (Republika Srpska), Makedonija, pravoslavni delovi Hrvatske.

Takođe se slavi u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini, Jermeniji, Moldaviji, Gruziji.

Tradicija obeležavanja Julijanske Nove godine postoji i u nekim nemačkim kantonima u Švajcarskoj, kao i u pojedinim delovima Galske zajednice u Škotskoj.

sveti-arhidjakon-stefan

Trećeg dana Božića pravoslavni vernici molitveno se sećaju Svetog Stefana,  arhiđakona prvobitne Jerusalimske crkve i srodnika apostola Pavla. Ovo je krsna slava mnogih porodica i prva krsna slava u godini.

Stefan je bio prvi od sedam đakona, koje su sveti apostoli rukopoložili i postavili na službu oko pomaganja siromašnih u Jerusalimu. Zato je nazvan arhiđakonom. Bio je Jevrejin koji je živeo u grčkim oblastima Rimskog carstva.

Stradanje Svetog Stefana zbilo se godinu dana posle silaska Duha Svetoga na apostole, odnosno iste godine kada se Isus Hristos vazneo na nebo. Sveti Stefan je prvi hrišćanin koji je stradao za Gospoda i zato se naziva Prvomučenikom.

Ovim danom završava se praznovanje Božića. Prema običajima, danas se iznosi božićna slama iz kuće. Pažljivo se sakuplja i ne baca jer se veruje u njenu plodotvornu moć. Stavlja se u raklje voćki u pčelinjak, kokošarnik ili u privredne objekte radi podsticanja roda i napretka.

Ewywf5cWYAAzd45

Adam Grosman, Peter Knies i Peter Bartl bila su trojica pripadnika nemačke poljske policije kojima se 24. avgusta 1941. godine izgubio svaki trag, nakon što su krenuli u velikokikindski atar. Nemačke policijske vlasti utvrdiće „napornim i dugotrajnim nastojanjima“ da su, vozeći se svojim biciklima na putu Velika Kikinda-Bašaid, naišli na pripadnike dragutinovačkog partizanskog odreda koji su ih ubili i zakopali u obližnjem kukuruzištu.  Njihovi leševi pronađeni su poslednjeg dana 1941. godine. Uslediće surova osveta.

Trećeg januara 1942. godine u parku pored Sokolane u centru Kikinde, prvo je organizovana pogrebna svečanost za pobijene Nemce, a potom javno streljanje u dvorištu Kurije. Zbog ubistva trojice nemačkih poljočuvara, pogubljena su devetorica rodoljuba iz Dragutinova i Beodre, među kojima je bio i komandant Odreda Lazar Pajić.

Na velikim crvenim plakatima, građanstvo je obavešteno o streljanju „komunističkih zlotvora“. Šestorica su bili partizani, a trojica su optuženi da su im pomagali i pružali sklonište. Kako bi dodatno zastrašili stanovništvo,  beživotna tela rodoljuba okačili su na vešala ispred pravoslavne crkve gde su visila 24 sata.

U popodnevnim satima, u zatvor Kurije, vraćen je transport kikindskih zatvorenika sa Banjice. Razloga za radost zbog povratka, ubrzo će se ispostaviti, nije bilo. Streljanje pripadnika dragutinovačkog odreda bilo je samo uvod u još svirepiji zločin.

Naredba o odmazdama predviđala je da za jednog ubijenog nemačkog vojnika, sledi smrtna kazna za 50 do 100 komunista. Paul Bader, vojni zapovednik, 22. decembra izdaje zapovest po kojoj će za jednog ubijenog Nemca biti streljano 50, a za ranjenog 25 partizana.

Kako streljanje 3. januara nije bilo u skladu sa zapovešću o odmazdama, za novo javno streljanje odabran je treći dan pravoslavnog Božića. Odsek javne bezbednosti zabranio je da se crkvena zvona oglašavaju od 9 do 11. januara kako se zvonjava ne bi protumačila kao pošta streljanim rodoljubima.

Da je na pomolu masakr, zloslutno su najavila vešala podignuta ispred Kurije osmog januara. Devetog januara pojavili su se plakati Upravnog odseka Podbanskog zvanja o streljanjima koja će uslediti istog dana u Kikindi, Mokrinu, Aranđelovu, Dragutinovu i Petrovgradu. Žrtve su 150 građana srpske i romske nacionalnosti, zarobljeni u racijama tokom jeseni 1941. godine: partizani, njihovi simpatizeri, ali i slobodarski opredeljeni ljudi koji nisu želeli da prihvate nemačku okupaciju. Na plakatu su ispisana imena sa kratkim opisom „krivice“: članstvo u SKOJ-u i KPJ, sakupljanje i prenošenje oružja, kurirska služba za partizane, skrivanje ilegalaca…

Krvava drama u dvorištu Kurije počela je u 10 časova. Pred streljački vod od 50 policajaca, izvođeni su u grupama od po deset- 25-godišnji student prava, 21-godišnji krojački pomoćnik, 56-godišnja domaćica, 47-godišnji baštovan, 36-godišnji poljoprivrednik… Izvršenje zločina praćeno je aplauzima i povicima iz gledališta. Kroz otvorene prozore Kurije, vojnici, policajci i civili posmatrali su streljanje, a neki od njih kao policijski komesar Anton Veber poveli su i svoju decu. Pobijeno je 30 antifašista-  21 Kikinđanin i 9 Mokrinčana. Pošto su žrtve 24 sata visile na vešalima, mobilisani Romi odneli su ih kolima iza katoličkog groblja kod železničke stanice i zakopali u zajedničku raku.

U svom izveštaju, sreski načelnik dr E. Kusing naveo je da su se streljani „junački držali“. Dok je prva grupa vikala oproštajne reči svojim ukućanima i rođacima, druga i treća su „klicale Sovjetskoj Rusiji i slično“.

Tog devetog januara 1942, fašisti su streljali po 30 rodoljuba u Kikindi, Mokrinu, Petrovgradu, Aranđelovu i Dragutinovu. U Banatskom Aranđelovu, za razliku od drugih mesta, žrtvama je bilo dozvoljeno da napišu oproštajna pisma.

Obeležavanje 9. januara

Polaganjem venaca i komemorativnim skupom ispred „zida plača“ u dvorištu Kurije, boračke organizacije na čelu sa SUBNOR-om zajedno sa predstavnicima grada, u ponedeljak 9. januara u 11 sati  obeležiće 81 godinu od svirepog zločina i odati poštu stradalim žrtvama.

ikona za Božić

Pravoslavni vernici danas proslavljaju najradosniji među svim praznicima, Božić, dan kada se rodio Isus Hristos. Srpska pravoslavna crkva Božić slavi po julijanskom kalendaru i to tri dana, koji su obeleženi crvenim slovom.

Na Božić ujutro, pre svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima i objavljuje se dolazak Božića i Božićnog slavlja.

Prema Jevanđelju, Hristos je rođen tačno u ponoć, kada se najsjajnija zvezda, koja se kretala od Istoka prema Zapadu, zaustavila iznad pećine kraj Vitlejema. Vitlejemska zvezda je vodila mudrace, tri sveta kralja sa istoka, koji su želeli da se poklone Isusu.

Prema običajima, na Božić se ustaje rano, pre sunca. Čestita se rečima „Hristos se rodi“ i odgovara sa „Vaistinu se rodi“ i posle 40 posnih dana, to je prvi mrsni dan.

Domaćin i svi ukućani oblače najsvečanije odelo i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Posle službe, u crkvi se prima nafora (osveštan hleb) i prvo se ona uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju rečima: „Hristos se rodi!“ i otpozdravljaju: „Vaistinu se rodi!“. Ovako se pozdravlja i govori sve do Bogojavljenja.

Na Božić, rano pre podne, u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može biti i neki slučajni namernik. On se posebno dočekuje u kući i zove se položajnik. Simbolički predstavlja Mudrace koji su došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Položajnik se daruje jer on, za celu narednu godinu, donosi sreću u kuću.

Posle Svete Liturgije peče se pogača – česnica. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača. U kući se pali sveća, kade se ikone, svi prisutni i cela kuća. Peva se božićni tropar i čita se „Oče naš“.

Kada se molitva završi, pristupa se lomljenju česnice. Česnica se okreće kao slavski kolač i na kraju lomi. Ona se lomi na onoliko delova koliko ima ukućana. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sedaju za trpezu. Posle 40 dana posta, Božić je prvi mrsni dan.

Pored Srpske prvoslavne crkve, Božić 7. januara proslavljaju Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti.

Drugi dan Božića je Sabor presvete Bogorodice koji crkva posvećuje Bogomajci u znak zahvalnosti što je rodila Spasitelja. Trećeg dana Božića slavi se Sveti arhiđakon Stefan.

IMG_3303 (Large)

Dva dana pred Božić, 5. januara po novom a 23. decembra po starom kalendaru, za pravoslavne vernike je Tucindan. Toga dana se kolje i sređuje pečenica za Božić. Nekada se prase ili jagnje „tuklo“, a zatim klalo, otud naziv za ovaj dan.

Od Tucindana počinje i spremanje kuće za Božić. Domaćica priprema brašno za mešenje, posudu sa zrnevljem žita, menja slamu u gnezdima za živinu, pribavlja suve šljive, smokve, orahe, novčiće i bombone koje će na Badnje veče prosuti po slami rasutoj u kući, a koje će deca pokupiti pijučući.

Na taj dan, prema verovanju, ništa se ne sme davati, niti iznositi iz kuće, ali je zato tada neophodno vratiti sve dugove, da domaćin ne bi bio dužan do sledećeg Božića.

novogodišnja jelka

Najlepši i najtačniji recept za sreću u novoj godini, ostavio nam je poznati pesnik Miroslav Antić koji je svojim umetničkim stvaralaštvom ostavio neizbrisiv trag.

„Uzeti 12 meseci, dobro ih očistiti od gorčine, sebičluka, cepidlačenja i straha. Svaki mesec pažljivo iseckati na 30 ili 31 dan, tako da je zaliha dovoljna za godinu dana.

Svaki dan posebno ispuniti nadevom: od jedne trećine rada, trećine duševne vedrine i trećine humora – uz dodatak tri kašike optimizma, jedne kašike strpljenja, zrnceta ironije i prstohvata takta.

Tu masu preliti obilno ljubavlju.

Gotovo jelo ukrasiti buketićem sitnih pažnji i servirati ga svakog dana, sa obaveznom vedrinom, uz šolju dobrog osvežavajućeg čaja.“

Don`t copy text!