Бележница

Jesenje, Mitrovske zadušnice, dan posvećen molitvama za umrle srodnike i prijatelje, za pravoslavne vernike je sutra, 4. novembra. Mitrovske zadušnice su uvek u subotu uoči praznika posvećenog Svetom velikomučeniku Dimitriju, koji se obeležava 8. novembra.

Zadušnice obeležavaju sećanje na dan odvajanja duha od tela člana Crkve. Koljivo ili kuvano žito se nosi u parohijski ili manastirski hram, kao i na groblje. Na dan zadušnica se služi Sveta Liturgija, i tada sveštenik vinom preliva žito, a posle službe se ide do grobova pokojnika. Pored grobova se pale sveće, sveštenik obavi obred i okadi grobove. Ako su pokojnici sahranjeni daleko i nije moguće otići na njihove grobove, čitav obred se služi u hramu.

Običaj vernika u mnogim mestima je da na taj dan iznose hranu na groblja.

Postoji verovanje da će, ako se na zadušnice ne upali sveća, mrtvi godinu dana biti u mraku. Ukoliko grobu priđe neko sa strane, red je da se ponudi hranom iako je tuđ, jer se na taj dan niko ne odbija. Srbi veruju da je veliki greh ukoliko se na zadušnice neko na groblju odbije ili otera od groba.

Mihailo Milovanović “Zadušnice”

Srpska pravoslavna crkva propisala je posebne dane koji su posvećeni molitvi za umrle. Zadušnice se obeležavaju pet puta godišnje:

Zimske zadušnice – u subotu pred Mesne poklade.

Prolećne – nazivaju se i Vaskršnje jer se obeležavaju u drugi ponedeljak po Vaskrsu (Pobusani ponedeljak),

Letnje zadušnice – obeležavaju se u subotu pred Duhove,

Miholjdanske zadušnice – obeležavaju se pred Miholjdan i

Jesenje zadušnice – Mitrovske zadušnice jer obeležavaju u subotu pred Mitrovdan.

Na kikindskoj pijaci već nekoliko dana uči ovih zadušnica prodaju se buketi cveća za groblje. Najjeftiniji buket je sto dinara.

floral-arrangement-7565964_1280

Rimokatolički vernici sutra, 1. novembra obeležavaju praznik Svih svetih, dan kojim se slave svi sveci i blažene duše. Već od ranih jutarnjih sati odlazi se na groblje, gde se nosi cveće i pale se sveće za pokojne.

Svetkovina je posvećena svecima, kako onima koji to već jesu, tako i onima koji to još nisu. Naredni dan, 2. novembar, je Dan mrtvih ili Dušni dan, kada se seća pokojnika i obilaze se njihovi grobovi. U crkvama se održavaju bogosluženja i molitve za sve vernike.

Ovaj praznik je uveden 998. godine kao dan kada katolici mole za duše preminulih. U mnogim zemljama 1. i 2. novembar su neradni dani.

Sveta Petka 2

Sveta Petka, Prepodobna mati Paraskeva, bila je hrišćanska vizantijska podvižnica iz 11. veka. Dan njenog pomena, Petkovdan, šesta je slava po broju svečara u Srbiji i obeležava se 27. oktobra.

Rodila se u Trakiji polovinom 10. veka. Poticala je iz imućne i pobožne porodice. Još kao devojčica, dok je sa majkom odlazila u crkvu, bila je veoma pobožna. Nakon smrti svojih roditelja, željna podvižničkog života, napustila je  roditeljski dom i otišla u Carigrad, gde se zamonašila u crkvi Svete Sofije i dobila ime Paraskeva. Zatim se zaputila u Jordansku pustinju u kojoj je živela strogim asketskim životom.

U poznoj starosti sanjala je anđela koji joj je rekao da napusti pustinju i vrati se u svoj rodni grad, Epivat. Posle povratka, poživela je još dve godine. Njene mošti nalaze se u gradu Jaši u Rumuniji, osim dva prsta šake, koji su u kapeli svete Petke na Kalemegdanu.

Crkva Svete Petke u Jašiju

Širom Srbije nalazi se i veliki broj izvora koji su posvećeni Svetoj Petki. Jedan od njih je izvor Svete Petke u Kalemegdanskoj tvrđavi u Beogradu, gde su njene mošti dugo vremena počivale.

Uz Petkovdan, kult prepodobne Paraskeve obeležava se i 8. avgusta, na dan prenosa njenih moštiju iz Bugarske u Srbiju. Tada se slavi još jedna svetiteljka, istog imena – Sveta mučenica Paraskeva Rimska. Zajednički praznik dveju svetiteljki istog imena proslavlja se kao Sveta Petka Trnova.

Kult Svete Petke izuzetno je razvijen u Srbiji, Grčkoj i drugim pravoslavnim balkanskim zemljama.

U narodu se veruje da na današnji dan žene ne bi trebalo da mese, kuvaju, šiju, peru veš ili da rade bilo koji kućni posao, kako ne bi na sebe navukle gnev svetiteljke.

U nekim krajevima običaj je da devojke pojedu parče slavskog kolača i sačuvaju mrvice, kako bi u toku noći mogle da vide svoju sudbinu, odnosno budućeg muža.

Još neki običaji su da mlade devojke treba da beru sveće i njime ukrase svoj dom, kako bi u njemu cele godine vladali sloga i mir. Devojčice treba da obuku nove haljinice da bi ih pratila sreća u narednoj godini.

Veruje se i da ko jednom pozove Svetu Petku u zaštitu, da će se ona opet javiti u njegovom domu, čak i nepozvana, i to uglavnom pred velike nedaće. Najčešće se vernicima javlja kroz snove.

Srdjevdan 1

Srđevdan, krsna slava posvećena svetim Srđu (Sergiju) i Vakhu, obeležava se 20. oktobra. Prema legendi, Sergije i Vakho bili su rimski dostojanstvenici na dvoru cara Maksimijana. Zbog pripadnosti hrišćanskoj veri i odbijanja da se poklone rimskim bogovima stradali su u Siriji, gde je njihov kult uspostavljen i odakle se raširio po istoku.

Prema jednoj legendi, prilikom prenosa moštiju Svetog Save iz Trnova u Manastir Mileševa, prenete su i mošti svetih Sergija i Vakha, gde je od ranije postojao kult ovih svetitelja, o čemu svedoče i njihove freske iz najranijeg perioda freskopisa u tom manastiru.

Zemljoradnici naročito paze da na Srđevdan ne izlaze sa volovima u polja jer na taj dan ne valja orati. Srđevdan nije crveno slovo u pravoslavnom kalendaru i pripada slavama za koje se priprema mrsna hrana, osim ako taj dan pada u sredu ili u petak. Na ikonama se sveti Sergije i Vakho predstavljaju u običnim tadašnjim odorama sa krstom i mitrom, kao znakom mučeništva.

Prema narodnom kalendaru, Srđevdan se smatra jednim od graničnih dana na prelazu iz jeseni u zimu. I u meteorološkom smislu Srđevdan je bio važna odrednica. U vreme kad su zime duže trajale i kad je snežni pokrivač već u oktobru pokrivao zemlju, nastala je i narodna izreka: Sveti Toma- sneg već doma, Sveti Srđe – sneg sve grđe.

Sveti Toma

Danas se Pravoslavna crkva seća Svetog Tome, jednog od dvanaestorice apostola, jedinog među njima koji nije krio svoju sumnju u Vaskrsenje Hristovo, zbog čega je i nazvan Neverni Toma. Smatra se da je, kroz njegovu nevericu u taj čudesan događaj, hrišćanstvo dobilo potvrdu Vaskrsenja.

Prema Novom zavetu, kada se Hrist pojavio pred njim i ponudio mu da mu opipa rane, Toma je uzviknuo reči po kojima je upamćen: ”Gospod moj, i Bog moj!”

Sveti Toma je bio jedini apostol koji je propovedao izvan granica tadašnjeg Rimskog carstva. Poznat je kao apostol Persije i Indije u kojoj je ustanovio crkvu i postavio sveštenike i episkope. Mnogi ljudi su tamo prihvatili hrišćansku veru sledeći ga.

U Sirijskoj orijentalno-pravoslavnoj crkvi, Toma je poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku. U ranom hrišćanstvu postojalo je predanje da je Isus imao brata blizanca, po imenu Juda Toma Didimos.

Apostolu Tomi se pripisuje da je autor nekanonskog Jevanđelja po Tomi. Za života se proslavio mnogim čudesima.

Jedini od apostola zakasnio je na pogreb Svete Bogorodice. Kada je na njegovo navaljivanje grob otvoren, videlo se da nema tela, da je vaskrsla i uznela se na nebo, čime je otkriveno čudesno proslavljenje Majke Božje.

U našem narodu, u sušnom periodu, Svetom Tomi se upućuju molitve, jer ovaj svetac čuva pečat od oblaka i donosi dragocenu kišu.

Tomindan mnoge porodice u Srbiji obeležavaju kao krsnu slavu, a kako je bio i  vešt drvodelja,  kao esnafsku slavu proslavljaju ga drvodelje, bačvari, kolari, stolari, užari, dunđeri, bunardžije, kaldrmdžije i zidari.

U nekim krajevima veruje se da Sveti Toma štiti od vukova. U pravoslavnom kalendaru, ovaj praznik nije obeležen crvenim slovom. Prema verovanju, danas se nikud ne ide. Kaže se: “Sveti Toma, sedi doma”.

Kirijak Otselnik

Pravoslavni vernici danas proslavljaju Miholjdan, praznik posvećen Prepodobnom Kirijaku Otšelniku koji je život posvetio hrišćanskoj veri i borbi protiv jeresi.

Svetog Kirijaka Otšelnika (pustinjaka) narod zove Sveti Miholj, otuda i naziv praznika. Ovaj svetitelj je skoro ceo život proveo u pustinji. Bio je iscelitelj, pomagao je bolesnima i tužnima. Upokojio se u 109. godini.

Mnoge porodice za krsnu slavu imaju Miholjdan, a na ovaj dan održavaju se i vašari i litije. Po narodnom verovanju danas se ne radi po kući, ali treba završavati sve poslove napolju, kako bi se spremno dočekala zima.

Sa Miholjdanom nastupa prava jesen. Ako su dani još topli, to jesenje doba naziva se Miholjsko leto.

Sveti Jovan Bogoslov

Pravoslavni vernici danas se sećaju Svetog Jovana Bogoslova. Ovaj apostol i jevanđelista bio je jedan od prvih Hristovih učenika.

Sveti Jovan Bogoslov rođen je u pobožnoj ribarskoj porodici na Galilejskom jezeru. Zajedno sa bratom Jakovom, krenuo je za Hristom.

Za njega se smatra da je bio omiljen Isusov učenik. Jedini je on, sa Svetom Bogomajkom ostao pod Krstom raspetog Gospoda, obećavši da će čuvati Presvetu Bogorodicu i služiti je do kraja njenog ovozemaljskog života. Kasnije je otišao u Efes, gde je mnoge preobratio u hrišćanstvo.

Manastir Jovana Bogoslova na Patmosu

Iako ponižavan i mučen, a zatim i prognan na ostrvo Patmos, napisao je čuveno Jevanđelje i Otkrovenje. Po dolasku na presto cara Nerve, oslobođen je i vraćen u Efes, gde je nastavio svoju misiju. Živeo je više od sto godina.

Kada je osetio da mu se bliži sudnji čas, rekao je učenicima da mu iskopaju raku u obliku krsta, a zatim je živ sišao u svoj grob. Kada su njegovi prijatelji otvorili grob, nisu našli telo svetitelja.

Jovana Bogoslova Crkva proslavlja dva puta u godini, 9. oktobra, na dan njegovog upokojenja, i 21. maja, kada se iz njegovog groba širi čudesni, veruje se i lekoviti prah, koji vernici uzimaju za isceljivanje muka i raznih bolesti.

640px-Feast_of_the_Cross

Praznik se obeležava kao uspomena na dan kada je carica Jelena, majka cara Konstantina, pronašla Časni krst na kome je raspet Isus Hristos na Golgoti. Vernici se danas pridržavaju posta, a bere se i posvećuje bosiljak.

Prema predanju, 326. godine carica Jelena, majka cara Konstantina, pronašla je krst kada je otišla u Palestinu da poseti sveta mesta.

Patrijarh Makarije je, posle otkrića carice Jelene, pred okupljenim narodom uzdigao Krst koji je Hristos nosio do Golgote, otuda i naziv Vozviždenje i crveno slovo, kao znak zavetnog praznika u bogoslužbenom kalendaru.

Po hrišćanskom predanju, narod je odgovorio patrijarhu molitvom Gospode pomiluj, koja se do danas na isti način peva na pravoslavnim liturgijama.

Istovremeno se, na ovaj praznik, slavi uspomena na povratak Časnog krsta iz Persije u Jerusalim.

Tokom ratova krst se izgubio, a kasnije, kada je ponovo nađen, njegove delove uzimali su spretni vernici u nadi da imaju veliku moć, pošto su napravljeni od svetog drveta. Prema nepotvrđenim podacima, čak su i neki srpski vladari imali delove tog krsta.

Vodica Vozdviženija Časnog krsta u Uzdinu

Na Krstovdan se drži strogi post, a mnogi vernici tog dana jedu samo hleb i grožđe. Po narodnom verovanju, ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snegom, a ako nema padavina naredna godina biće sušna.

Dok za mnoge druge praznike koji su obeleženi crvenim slovom važi da ne treba sređivati kuću, usisavati i raditi druge slične poslove, na Krstovdan je obrnuto. Na današnji dan je dobro srediti kuću i tako je pripremiti za zimu. U suprotnom, veruje se da će vam cele godine sve “ići naopako”.

Za ljude rođene na ovaj dan veruje se da na svojim nejakim plećima nose senku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.

Krstovdan se slavi dva puta godišnje: 27. septembra – jesenji Krstovdan i 18. januara, kada je zimski Krstovdan.

 

Mala Gospojina

Mala Gospojina je praznik kojim se slavi rođenje Bogorodice Marije. Posebno ga slave i poštuju žene.

Prema predanju, Sveti Joakim i Ana dobili su, u poznim godinama, ćerku. Bogorodica je rođena u Nazaretu, a već u trećoj godini odvedena je u hram u Jerusalim. U molitvama, bogosluženju i čitanju Svetog pisma počela je da učestvuje već u sedmoj godini.

Još jedan važan Bogorodičin praznik jesu Blagovesti, dan kada joj se, prema predanju, javio Arhangel Gavrilo i rekao joj da će roditi mesiju, Gospoda Isusa Hrista. Nakon Hristovog vaznesenja, Bogorodica je živela tako što je širila hrišćanstvo i pomagala bolesnima i siromašnima.

Mala Gospojina predstavlja dan slavlja, sreće i porodičnog okupljanja, a u nekim porodicama obeležava se kao krsna slava. Običaj je da se na ovaj dan ne rade fizički poslovi, već da se provede u odmoru i molitvi. Veruje se da, ako je na ovaj praznik vedro nebo, sunce će nas grejati i tokom jeseni i zime.

Na ovaj dan mnogi planiraju i zakazuju venčanja, jer prema starom verovanju, parovi koji su se verili ili venčali na Malu Gospojinu, imaju poseban blagoslov.

Praznik se slavi sa mrsnom ili posnom trpezom, u zavisnosti od toga da li “pada” u sredu ili petak, kada se slavi posno, a ostalim danima se slavi mrsno.

preobraženje

Pravoslavni vernici u subotu, 19. avgusta, obeležavaju Preobraženje Gospodnje,  jedan od najvažnijih crkvenih praznika i jedan od dvanaest velikih Gospodnjih praznika. Kako je opisano u Jevanđeljima Novog zaveta, na ovaj dan je Hrist postao kao svetlost.

Po Mateju, treće godine svoga propovedanja, Isus Hristos povede svoje apostole Jakova, Petra i Jovana u planinu Tavor. Isus se, u toku naredne noći, preobrazi pred njima i postade kao svetlost. Te noći se apostolima prikazaše i proroci Mojsije i Ilija i začu se glas Božiji koji apostolima reče da nikad ne gube veru u Njega i Njegovog Sina.

Prema narodnom predanju, na Preobraženje počinju da se preobražavaju i gora i voda, što najavljuje skoru jesen.

Preobraženje uvek pada u vreme Gospojinskog posta, koji počinje 14. avgusta i jedino na ovaj dan je dozvoljeno jesti ribu.

Praznik je upisan crvenim slovom u pravoslavnom kalendaru i na ovaj dan se, po običajima ne radi. U mnogim mestima održavaju se crkveni vašari. Na Preobraženje treba prvi put probati grožđe, a smatra se da, ako je lepo vreme, sledeće godine neće biti dobra letina.