Aleksandra Djuran

Cimos (3)

Uprava „Cimosa“ deo proizvodnje iz Slovenije seli u Kikindu s obzirom na to da se pogoni iz Senozeča i Vuzenice zatvaraju.

O otpuštanjima u slovenačkom „Cimosu“, koji je u vlasništvu italijanske investicione grupacije, se govori već duže vreme, pošto je plan da proizvodnju prebace u Gradačac u BiH i Kikindu.

Kikindska „Livnica Cimos“ bavi se proizvodnjom delova za automobilsku industriju i zapošljava više od 500 ljudi. Ima solidan izvoz i zarade, a proizvode plasira u zemlje Evropske unije. Fabrika je poslovno stabilna i uvek je ostvarivala profit.

Podsetimo i da je nekadašnji gigant Livnica koja je zapošljava više hiljada radnika privatizovana septembra 2004. godine. Tada je vlasnik 67,7 odsto kapitala postao „Cimos“ iz Kopra iz Slovenije, a vrednost ugovora bio je 100 miliona evra.

Od tada do danas u fabriku je uloženo više od 50 miliona evra u nove investicije, najviše u inovativnu i vrhunsku opremu.

A.Đ.

miki-kucice-(5)

U vrtiću „Miki“ organizovana je radionica dece mlađeg uzrasta vaspitača Dragoslava Tanackova i Dragoslave Resanović na kojoj su mališani zajedno sa roditeljima ukrašavali kućice za pticama. Pored toga što su mališani sa vaspitačima i roditeljima, u prethodnim nedeljama, pravili kućice, svih 23 dece iznenadio je Bojan Popović, tata, čiji je sin Nikola deo grupe, koji je za sve izradio istovetne kućice. Za svoj trud dobio je zahvalnicu, a kako ističe bilo mu je zadovoljstvo da svoj deci napravi kućice u kojima će stanovati ptice.

-Roditelji i deca trebali su kod kuće da naprave kućice za ptice i moja želja bila je da Nikola ima pravu kućicu za ptice od drveta koju ću sam napraviti. Kako nisam želeo da stvaram razliku između mog i sve ostale dece u grupi napravio sam istovetne kućice za sve. Zaposlen sam u „Zopasu“, a hobi mi je da izrađujem predmete od drveta. Za izradu kućica trebalo mi je oko mesec dana. Kako su u pitanju deca bilo je potrebno da se sve ivice obrade kako ne bi bile oštre, pa je to oduzelo najviše vremena. Uživao sam u ovom poslu, a Nikola mi je pomogao tako što je bio dobar i poslušan. Siguran sam da bi svaki roditelj postupio kao ja –  rekao je Bojan Popović.

Deca su tokom projekta puno naučila, a to nam je potvrdio i Ognjen Kokot.

-Bojimo kućice za ptice koje će u njima sviti gnezdo. Naučio sam da u Kikindi ima puno sova, ali i da je najmanja ptica na svetu kolibri – otkrio nam je Ognjen.

Inicijativu da više saznaju o pticama, dala su sama deca.

-Tokom septembra i oktobra, dok smo šetali sa decom oko vrtića i upoznavali ih sa okolinom, mališane je privukao cvrkut ptica i svi su želeli da saznaju koje ptice postoje. Od tada, pa sve do sada mi smo sa njima izučavali ptičiji svet kroz likovne radove, priče, igru. Veliku podršku tokom svih ovih meseci imali smo od roditelja koji su nam pomogli da dođemo do odgovarajućih materijala i literature. Pošto ukrasimo kućice napravićemo hotel za ptice u dvorištu vrtića, a kućice ćemo rasporediti i u okolini vrtića kako bi što više ptica imalo svoj dom – istakao je Dragoslav Tanackov.

Tokom prethodnih meseci mališani su naučili kako mogu da prepoznaju koju pticu, koje su im osnovne karakteristike, koja je najveća i najmanja ptica na svetu, koja je najpoznatnija kikindska ptica, ko su ptice selice, a ko stanarice, koja je to ptica koja ne leti, ali zna da pliva, kako dolaze na svet i još mnogo toga.

A.Đ.

 

Crkva-Svetog-Ilije-Novi-Kozarci

Deo Doma kulture Novim Kozarcima, u kom je pre nekoliko dana otpao manji deo plafon, zatvoren je već godinu i po dana. Predsednik Saveta Mesne zajednice Dragoljub Ćosić za naš medij ističe da je od septembra 2023. nekadašnja bioskopska sala van funkcije.

-Na ovom delu Doma kulture propao je krov i usled prokišnjavanja i deo plafona je bio u veoma lošem stanju. Stoga je bioskopska sala prestala da se koristi. U ovo prostoru organizovane su proslave Nove godine, Dana žena, školske priredbe, a naše Kulturno umetničko društvo „Petar Kočić“ organizovalo je koncerte. Fotografija koja kruži društvenim mrežama je verodostojna, ali je zla namera insinuacija da je plafon mogao nekoga da povredi pošto se prostor ne koristi više od godinu i po dana- kaže Ćosić.

 

Od 4. septembra 2023. pokrenuta je inicijativa za rekonstrukciju dela objekta koji nije saniran.

-Deo objekta je u potpunosti sređen. Taj prostor koriste članovi kulturno umetničkog društva koji sada imaju dva kupatila, dve svlačionice, zamenjeni su prozori. Ove godine očekujemo da će nam biti dostupna sredstva Ministarstva ua brigu o selu za završetak radova na Domu kulture. Projekat postoji i predviđa rekonstrukciju krova, plafona i struje. Ovaj objekat je značajan za selo, ali moram da istaknem da se sama bioskopska sala koristi desetak puta godišnje – precizira Ćosić.

ŠTA JE URAĐENO I PLANOVI

U prethodnom periodu u Novim Kozarcima rekonstruisan je stadion FK „Sloboda“, prostorije koje koriste članovi ovog kluba, postavljen je zalivni sistem na stadionu, kao i semafor, video nadzor i osvetljenje.

-Stare zgrade u selu narušio je zub vremena i rešavamo jednu po jednu. Galerija „Zdravko Mandić“, koja je centar kulturnih dešavanja i u kojoj je legat Zdravka Mandića, uredili smo i okrečili. Na zahtev meštana, ponovo ćemo imati salu za sve prilike koje imamo u selu. Ove godine u planu nam je da popularnu „kotarku“ osposobimo. Prošle godine smo uradili krov i meštani će, pošto se sve završi, imati preko potrebnu salu. Kozarčani su tražili i da se postavi bankomat i to ćemo rešiti u narednom periodu. Sada nemamo nijedan – otkrio nam je naš sagovornik.

 

Osim kulturno umetničkog društva u Novim Kozarcima odlično funkcionišu fudbalski klub, ribolovačko i lovačko društvo, udruženje žena, dobrovoljno vatrogasno društvo, udruženje pčelara.

-Mesna zajednica pomaže njihov rad i moram da se pohvalim da su agilni i vredni. Selo ima urađenu putnu infrastrukturu, gasifikovano je davnih dana i lepo je mesto za odgajanje dece. Danima kada nam dolazi lekar automobilom mesne zajednice ga, iz Ruskog Sela, dovozimo i vraćamo sa posla. Članovi livačkog udruženja „Fazan“ zasnovali su hiljadu sadnica bagrema i mesna zajednica će pomoći da se ovih dana do parcele uradi pristupni put. Osim toga biće urađena i nadstrešnica na autobuskom stajalištu prema Ruskom Selu – istakao je Dragoljub Ćosić.

U okviru redovnog održavanja menjaju se daske na klupama u parkovima i u centru sela. Svake godine Mesna zajednica nagrađuje najuspešnije učenike, a za Novu godinu obezbeđuje paketiće za mališane u vrtiću i đake od prvog do četvrtog razreda.

A.Đ.

 

UTRON-2-(1)
Dragoceni pisani tragovi o zlatnom dobu ovdašnjeg turizma i ugostiteljstva, a posebno hotelijerstva, sačuvani u glasilu „Utron“, koji je uređivala Jelena Đurašin, s mnoštvom zanimljivosti o „Narviku“ koje danas deluju nestvarno. U osmoj i devetoj deceniji prošlog veka pohodili nas, sem domaćih, i turisti, umetnici i sportisti iz evropskih zemalja, ali i iz Afrike, Azije, pa čak i – kosmonauti.
Da nije pisanih tragova kazivanje o zlatnoj eri kikindskog ugostiteljstva i hotelijerstva svelo bi se na maglovito, sve bleđe, prisećanje vremešnih meštana i njihovu  neubedljivu tvrdnju – da smo krajem prethodnog milenijuma bili značajna tačka ne samo na jugoslovenskoj, nego i na evropskoj turističkoj mapi. Najpouzdaniji svedok najizraženijeg tržišnog uzleta u istoriji tadašnje radne organizacije „Nizija“ u uslovima dogovorne ekonomije, jeste u Zavičajnom odelenju Gradske biblioteke sačuvani nepotpuni komplet „Utrona“.
Ovaj latinični dvomesečnik ugledao je svetlost dana početkom 1986. godine, s adresom u ulici Maršala Tita 6, s Jelenom Đurašin, profesorom srpskog jezika i književnosti, kao glavnim i odgovornim urednikom. Pored ove dame s u Uređivačkom odboru bili su zaposleni u UTRO „Nizija“ Mirjana Nedin, Milka Mandić, Olga Varga, Ratko Knežević, Vladimir Vidaček, Nevenka Pekarević, Jožef Janoš i Milica Jelisavac. Prvi saradnici vrednoj Jeleni bili su njen suprug Miloš Đurašin, arhitekta inače, i medijski poslenik Momčilo Stojkov.
„Utron“ nije bio na kioscima, nego je deljen zaposlenima u „Niziji“ – stvorenoj fuzijom Ugostiteljskog preduzeća „Avala“ i nekoliko godina ranije osnovanog „Narvika“, ali i redovnom poštom slat na najvažnije poslovne i društvene adrese.
Već na početku prelistavanja uočava se kopča uređivačkog koncepta sa naslonom na tadašnju ideološku matricu, što je, inače, manje više, bilo svojstveno tadašnjoj kompletnoj štampi u državi. Društveno-politički sistem nalagao je neizostavna odgovarajuća pravila u novinarskoj branši. U tom smislu ne treba da čudi pisanje o godišnjici  Brozove smrti i u tom kontekstu objavljivanje prigodne reportaže o najboljoj radnici u ćevabdžinici Mari Šerbuli, koja se sa setom i ponosom priseća 25. oktobra 1969. godine. Tada se, kao deo posluge, našla u blizini predsednika države kada je ovaj posetio Livnicu, „pa joj se“, kako je  izjavila, u tom momentu „srce ispunilo novim uzbuđenjima i radošću, a oči napunile suzama radosnicama“. Mara se poverila novinaru „Utrona“ Momi Stojkovu da je, ushićena prizorom, u zanosu, poželela da –  poljubi Tita. Nije se, međutim, snašla. Zbunila se, te joj osta žal za poljupcem u, kako ga je naznačila – najsrećnijem danu u njenom životu.
Pratio je „Utron“ iz broja u broj prigodne datume, zbivanja u SK, kao i važne događaje direktno ili posredno povezane sa „Nizijom“. Na stranicama dominiraju tekstovi o samom preduzeću, poslovnim uspesima i iskušenjima koji iziskuju kontinuirano praćenje prihodovnih, a pogotovo rashodovnih stavki  „po jedinicama udruženog rada“ i  na nivou  radne organizacije.
U  broju s početka marta 1987. godine apostrofirana je izjava generalnog direktora Boškova – da je privređivanje sve složenije u uslovima kada se ionako teško stiče dohodak. Pa optimistički naglašava: „Ali smo, u našoj  niskoakumulativnoj delatnosti,  uz pomoć dela udruženog rada i uz razumevanje društveno-političke  zajednice, ipak uspeli da obezbedimo potrebna ne mala sredstva, koja smo uložili u povećanje uslužnih i proizvodnih  kapaciteta i poboljšanje nivoa objekata“.  Zatim prvi čovek preduzeća, nabrajajući šta je sve  u tom smislu urađeno, između ostalog, napominje da  je rekonstruisan stari hotel, da su obnovljeni skoro svi ugostiteljski objekti u gradu i selima,  da su adaptirana tri objekta  motela „Šumica“ i obezbeđeno 55 kreveta „B“ kategorije, što je u priličnoj meri rasteretilo navalu na smeštajne kapacitete „Narvika“.
Sve ovo je lepo nekad bilo, dok nakazna privatizacija nije beskrupulozno nasrnula na vrata ne samo „Nizije“ nego i kompletne kikindske privrede. Ostala su samo nostalgična prisećanja i, zahvaljujući „Utronu“, autentično ispisano  svedočenje o periodu nešto dužem od decenije kada je Kikinda bila zgodno mesto za svakodnevni užitak i omiljena destinacija čak i najprobirljivijih hotelsko-ugostiteljskih konzumenata koji su ovamo masovno pristizali sa svih meridijana.
Nasumice prelistavamo „Utron“, pa u broju za mart i april 1987. godine na naslovnoj strani, pored prvomajskog uvodnika, uočavamo opširnu informaciju o uspešnom startu novog ugostiteljskog objekta. Radi se o preuređenom  restoranu bivšeg hotela u pivnicu, koja je, kako je naslovljeno –  biser „primenjenog“ ugostiteljstva. Pažnju nam zaokuplja i tekst o konobaru Dragoljubu Adamovu i poslastičaru Nikoli Kokotoviću, „Narvikovim“ vrhunskim majstorima, koji su, u žestokoj konkurenciji, pobrali lovorike na prestižnom saveznom nadmetanju „Turjug“ u Zagrebu.  Adamov je maestralno aranžirao preukusni „banatski ručak“, dok je Kokotović u čuvenom zagrebačkom hotelu „Interkontinental“, sa kolegom Mihaljem Pataricom iz Novog Sad, žiri i takmičare zadivio prezentaciojom kompletnog vojvođanskog menija. Nailazimo na lepu priču o „Narvikovom“ gostovanju u splitskom  hotelu „Park“ u okviru manifestacije „Nedelja vojvođanske kuhinje i i muzike“.Tom prilikom domaćine je fasciniralo kulinarsko umeće kikindske ekipe predvođene legendarnim Milošem Dimićem u spravljanju lovačkih specijaliteta. Gostovanje Kikinđana upotpunjeno je muziciranjem tada izuzetno popularnog orkestra „Đeram“, koji je u to vreme nastupao u „Lalinskoj sobi“.
Okrepljujući šlag na „medijsku tortu“ je zapis o novootvorenom noćnom klubu „Paun“ kroz razgovor sa šefom ovog hotelskog sadržaja Dragišom Grujićem. Vladala je prava euforija, zbog atraktivne striptizete Tine. „Narvik“ je u prvoj deceniji postojanja bio svojevrsna atrakcija kongresnog, naučnog i sportskog turizma i vrhunske estradne zabave. Prisetimo se Breninih prvih koraka na pozornici. U  prolećnom broju „Utrona“ iz 1987. godine čitamo da je u „Narvik“ pristigla  nova velika grupa italijanskih lovaca. Među gostima su i turističke ekspedicije iz Španije, Norveške, Grčke, Mađarske, poslovni ljudi iz Nemačke…
Primećujemo, posredstvom novinskih priloga, izraženu saradnju „Narvika“ sa kolektivima iz branše iz Zagreba, Splita i Ljubljane, susedne Mađarske… „Narvik“ je, kako u broju  za maj-jun 1987.  piše „Utron“, sve popularniji za vrhunske sportiste ne samo iz naše zemlje, nego i inostranstva. Napominje se, između ostalog, da je naša vaterpolo reprezentacija, uoči velikih nadmetanja, čak u tri navrata boravila u Kikindi i bila smeštena u hotelu. „Narvik“ je u više navrata bio na usluzi našim obema rukometnim reprezentacijama, zatim najboljim teniserima bivše Juge, pa vaterpolo selekciji, učesnicima Balkanskog šampionata u dizanju tegova…Gosti „Narvika“ bili su i biciklisti Ujedinjenih Arapskih Emirata, zatim bokseri iz Gabona, rukometašice iz Danske…
Kada se sve sabere može se zaključiti da je „Utron“,  od strane Jelene Đurašin, koja nažalost nije više sa nama, urednički umešno osmišljen i vešto vođen, zaslužuje pažnju i poštovanje, te je značajna karika  takozvanoj  „fabričkoj štampi“  našeg grada u doba samoupravljanja. List je posebno dragocen za buduće istraživače prošlosti Kikinde ne samo u medijskom, nego i širem društvenom smislu.
UGOSTILI I KOSMONAUTE
Za „Narvik“ je, a i za samu Kikindu, posebno značajan događaj od 11. septembra 1987. godine. „Utron“ tim povodom beleži: „Bili smo domaćini za dvoje kosmonauta – Pavela Popoviča Romanova iz Sovjetskog Saveza i Lusi Šenon iz Sjedinjenih Američkih Država. Kosmonauti su  učestvovali na  Svetskom prvenstvu u raketaštvu i modelarstvu u našoj zemlji, pa slobodan dan iskoristili da posete Kikindu u pratnji našeg poznatog naučnika Milivoja Jugina, inače rođenog u Kikindi. Tom prilikom, nakon razgovora s građanima na trgu, za njih je organizovan prijem u „Narviku“.
DOMAĆINI FILMADŽIJAMA
Hotel „Narvik“ je mnogo puta bio domaćin filmskim i televizijskim stvaraocima – piše „Utron“ u letnjem  broju iz 1988. godine, uz napomenu da su ovoga puta gosti bili članovi Filmske zajednice Beograda, „koji su letos u Kikindi i njenoj okolini  snimali igrani film „Atoski vrtovi“, čiji je režiser Stojan Stočić, a saradnik na scenariju Raša Popov“.
-Boravak u „Narviku“, gde su filmadžije  imale i svoje prostorije, omogućio je ekipi i glumcima (Nedi Arnerić, Žarku Lauševiću i drugima) izvanredne uslove da mogu  što bolje da obave posao i naprave kvalitetan  film – zaključuje „Utron“.
M.Ivetić
cesma-voda

Zbog otklanjanja kvara na glavnom uličnom vodu u ulici Kralja Petra Prvog ispred broja 34 u Kikindi, povremeno  će bez vode, od 9 do 13 časova, biti potrošači u delu ulice Kralja Petra Prvog (samo parna strana), od kružnog toka do zgrade bivšeg SDK.

Za sve dodatne informacije, na raspolaganju je broj pozivnog centra 062/8844888.

gajde-3

Svetski dan gajdi, 10. mart, obeležen je u Zrenjaninu, a ovom događaju prisustvovali su i članovi Akademskog društva za negovanje muzike „Gusle“.

Ispred udruženja građana „Banatske gajde“, guslar Vanja Ilijev organizovao je svečanost u kojoj su četrnaestogodišnji gajdaš „Gusala“ Stefan Bilić i članice starije dečje grupe kikindskog društva.

Ilijev je dugogodišnji saradnik „Gusala“ i publika ga zna po nastupima koje održava tokom Međunarodnog festivala narodnih orkestara, a u okviru etno kampa organizovao je i predavanja o ovom tradicionalnom instrumentu, navela je umetnički rukovodilac Magdalena Popov.

-„Gusle“ su jedan od nosilaca elementa nematerijalnog kulturnog nasleđa jer je Sviranje na gajdama, upisano u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije – dodala je Magdalena Popov.

Zvuk gajdi vodi duboko u prošlost u korene naroda. Veoma dragoceno je to što na Balkanu postoje i danas se prave primitivni tipovi gajdi koje su svirali i naši preci. U prošlosti su se na gajdama svirala kola i ora i bile su verni prijatelji pastira, pored frula i kavala. Pastiri su bili oni koji su ih najčešće i pravili idući za ovcama.

Na saborima gajdaš bi obično stao u sredinu kola i svirao dok se kolo vilo oko njega, on bi se pak okretao licem čas jednima čas drugima, pokazujući svoje uživanje (merak). U narodu se kaže duva u gajde.

A.Đ.

glass-475451_640

Zbog najavljenih radova na elektrodistributivnoj mreži u Ruskom Selu u subotu, 15. marta, JP „Kikinda“ obaveštava svoje potrošače da će od 8.30 do 9. 30 i od 14.30 do 15.30 časova, doći do smanjenog pritiska vode u vodovodnom sistemu.

JP „Kikinda“ zahvaljuje na strpljenju i razumevanju.

 

saobracajne-dan-zrtava-(3)

U toku je kampanja evropske mreže saobraćajnih policija ROADPOL koju sprovode pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova čiji je cilj povećanje bezbednosti svih učesnika u saobraćaju i smanjenje posledica saobraćajnih nezgoda. Do 17. marta akcija „Veži pojas-veži život“  nije usmerena samo na sankcionisanje, već i na podizanje svesti i sprečavanje tragičnih posledica na putevima.

Ovim putem pozivaju sve vozače i putnike da uvek vežu pojaseve, na svim sedištima u vozilu, da prevoze decu isključivo u propisno postavljenim dečijim sedištima, u skladu sa zakonom.

Podaci pokazuju da u Srbiji sigurnosni pojas na prednjim sedištima koristi oko 85 odsto vozača i suvozača, a na zadnjim sedištima samo 17 odsto putnika. U poređenju, u državama Evropske unije, korišćenje sigurnosnih pojaseva na prednjim sedištima iznosi više od 95 odsto, a na zadnjim više od 85 odsto. Ovi podaci ukazuju na neophodnost stalne kontrole i edukacije vozača i putnika.

Zakonom je propisano da sva lica u vozilu, bez izuzetka, moraju biti vezana sigurnosnim pojasom, bez obzira na to na kojem se sedištu nalaze. Deca visine do 135 centimetara moraju da se prevoze u odgovarajućem dečijem sedištu, prilagođenom njihovoj visini i težini, kao i da deca mlađa od 12 godina ne smeju da se prevoze na prednjem sedištu, osim u posebnim uslovima predviđenim zakonom.

Za nepoštovanje ovih pravila zakonom su propisane novčane kazne od 20.000 do 120.000 dinara, uz izricanje kaznenih poena i moguću meru zabrane upravljanja vozilom.

 

planinari-najava

Narodna biblioteka „Jovan Popović“ u četvrtak, 13. Marta u 19 časova na organizuje izložbu fotografija Planinarskog društva „Kinđa“ i predstavljanje knjige „Znameniti planinari Vojvodine“.

– Knjiga je dragoceni spomenar u kojem su zabeležene biografije ali i priče, podvizi i strasti sto jednog preduzimljivog, radoznalog i neizmerno hrabrog pojedinca, koji su veliki deo svog života posvetili planinarenju, volonterskom radu u planinarskoj organizaciji, uređenju objekata, obeležavanju i istraživanju skrivenih staza naše prelepe pokrajine – navodi u svom predgovoru Iso Panić.

U programu učestvuju: predsednik Planinarskog saveza Vojvodine Milan Mirković, sekretar Planinarskog saveza Vojvodine i urednik knjige Milivoj Erdeljan, novinarka sportske rubrike „Dnevnika“ Kristina Bugarski i naš sugrađanin, planinar visokogorac Nebojša Bošnjak. Moderator večeri je Milana Bajkin.

fond-poljoprivreda-(2)

Za poljoprivrednike na teritoriji grada organizovana je stručna edukacija i prezentacija kreditnih linija Razvojnog fonda Autonomne Pokrajine Vojvodine, neophodnosti analize zemljišta, a razgovarano je i o programima mera poljoprivrede i ruralnog razvoja grada za ovu godinu.

Dejan Slavujević iz Razvojnog fonda Vojvodine okupljenima je predstavio novu kreditnu liniju, dugoročni kredit za trajna obrtna sredstva u poljoprivredi.

-Reč je o četvorogodišnjem nenamenskom kreditu koji se uzima za nabavku repromaterijala, ali i sve ostale neophodne stvari. Do sada smo imali kratkoročna obrtna sredstva koja su poljoprivrednici morali svake godine da vrate, nakon čega su ta sredstva ponovo mogli da koriste. Sada smo sve pojednostavili. Imamo i 14 kreditnih linija otvorenih čitave godine za registrovana poljoprivredna gazdinstva i za pravna lica i preduzetnike. Od tog broja osam je za poljoprivrednike, a šest za pravna lica i preduzetnike. Dajemo devizne i dinarske kredite i najznačajnije je da su kamate male, a dajemo ih na period do sedam godina, sa grejs periodom od dve godine. Potrudili smo se da pojednostavimo proceduru dobijanja kredita za registrovane poljoprivrednike, tako da oni kod nas dolaze samo jednom, kada potpisuju ugovor. Za sve informacije dostupne su im naše kolege koje besplatno rade finansijske analize i pošto se odluče za kredit, oni ih posećuju i do odobravanja kredita rade sa njima – naveo je Slavujević.

Mladen Đuran, direktor Poljoprivredne stručne službe „Kikinda“ podsetio je da proizvođači mogu da se prijave za besplatne analize zemljišta.

-Agrohemijska analiza je početna faza u bavljenju poljoprivredom. Analiza zemljišta pokazuje „krvnu“ sliku parcele i na osnovu nje se planiraju sve ostale agrotehničke mere. Prošle godine odobrena nam je znatan broj analiza što od nadležnog Ministarstva, što od lokalne samouprave. Za jedno gazdinstvo omogućena su četiri besplatna uzorka i pozivam poljoprivrednike da iskoriste ovu mogućnost jer svi oni koji rade državno zemljište u zakup imaju obavezu da dostave analizu zemljišta. Zakonodavac, osim toga što daje sredstva, zahteva da se poljoprivrednom proizvodnjom proizvođači bave u skladu sa strukom – dodao je Đuran.

Skup je, pod pokroviteljstvom Grada, organizovao Sekretarijata za zaštitu životne sredine, poljoprivredu i ruralni razvoj u prostorijama Centra za stručno usavršavanje.

-Ovo je prva u nizu stručnih edukacija koje su planirane. Osim navedenog poljoprivrednike smo upoznali i sa novinama koje obuhvataju zbrinjavanje ambalaže od sredstava za zaštitu bilja, kao i sa merama podrške poljoprivredne politike i ruralnog razvoja lokalne samouprave – istakala je Miroslava Narančić, sekretarka Sekretarijata za zaštitu životne sredine, poljoprivredu i ruralni razvoj.

A.Đ.

 

error: Content is protected !!