Aleksandra Djuran

jezero-svlacionice-(4)

Kompletna rekonstrukcija svlačionica za dvoranske sportove u Kulturno-sportskom centru „Jezero“ je u samom finišu. U to su se uverili Mladen Bogdan, gradonačelnik i Aleksandar Aćimov, član Gradskog veća za sport i omladinu koji su u pratnji v.d. direktora Marka Rakina posetili „Jezero“.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Kikindski portal (@portalkikindski)

-Po završetku posla svlačionice će biti moderne i po standardima i sigurno će doprineti kvalitetnijem bavljenju sportom svima koji koriste halu Kulturno – sportskog centra. Osim naših sportista tu su i gostujući koji dolaze na razne sportske turnire i utakmice – istakao je gradonačelnik Bogdan.

Temeljna rekonstrukcija prva je ovakve vrste od kada je izgrađen objekat.

-Važno je bilo da se svlačionice adaptiraju, prvenstveno zbog sportista koji treniraju u našim klubovima, ali će nam ova investicija omogućiti da možemo da se kandidujemo za ozbiljna takmičenja. Sada će i ovaj prostor biti uređen po najmodernijim standardima. U razgovoru sa izvođačem radova saznali smo da će posao vrlo brzo biti završen – naveo je Mladen Bogdan.

Sredstva je obezbedila Pokrajinska vlada.

-Investicija je vredna nešto više od 11 miliona dinara. Hvala našim partnerima u Pokrajini, ali i u Republici koji nas podržavaju i pomažu nam da unapredimo sve segmente života u gradu.

Rekonstrukcijom su obuhvaćene tri svlačionice. Radovi podrazumevaju postavljanje novih pločica, sanitarije i PVC stolarije.

A.Đ.

smeh

Danas, 1. aprila, obeležava se Svetski dan šale. Na ovaj dan ljudi se tradicionalno šale jedni drugima i zabavljaju smišljanjem bezopasnih smicalica i objavljivanjem lažnih novosti.

Najranija povezanost između 1. aprila i smišljanja šala javlja se u Čoserovim Kanterberijskim pričama iz 1392. godine.

Po jednoj verziji, 1. april kao Dan šale nastao je kada je u 16. veku pomeren dan Nove godine sa 25. marta na 1. januar.

Do tada se u mnogim evropskim gradovima Nova godina obeležavala 25. marta, a slavlje je trajalo sedam dana, odnosno do 1. aprila.

Prema tom tumačenju, oni koji su prihvatili novi datum kao dan Nove godine zbijali su šale sa onima koji su ga i dalje obeležavali do 1. aprila.

U 18. veku se za ovaj dan smatralo da vodi poreklo još od biblijske ličnosti Noja.

Prema članku iz jednih engleskih novina objavljenom 1789. godine, tog datuma je Noje prvi put poslao golubicu, prerano.

Panorama, televizijska emisija na Bi-Bi-Siju, 1957. godine je objavila poznatu prvoaprilsku šalu o tome kako Švajcarci vrše berbu špageta sa drveta, kada se veliki broj gledalaca se javljao redakciji kako bi saznali kako mogu sami da uzgajaju svoje špagete.

Burger king je 1998. godine u SAD objavio reklamu o hamburgerima za levoruke, koji su napravljeni tako da im sadržaj curi s desne strane.

Gardijan je u dodatku 1977. godine objavio članak koji je pohvalno pisao o izmišljenom odmaralištu i njegova dva ostrva Aperkejs i Louerkejs, glavnom gradu Bodoni i o njegovom vođi General Piku.

Zainteresovani čitaoci su bili razočarani kada su saznali da su sva mesta izmišljena, a da su njihova imena uzeta kao termini iz tipografije.

Neki događaji koji su se zaista dešavali 1. aprila, često su prihvatani sa nevericom, kao kada je Iran 1979. godine proglasio 1. april Danom republike, a do danas mnogi ne veruju da je to stvarni praznik.

U danskom gradu Albertslundu 2009. godine je jedna škola zamalo izgorela do temelja jer vatrogasci nisu verovali da su prva dva poziva bila prava.

biblioteka

Mesna biblioteka u Bašaidu će sutra, 1. aprila u 10 sati biti prepuna smeha i zabave na tradicionalnoj „Aprilijadi“. Program obuhvata maskenbal za prvake, književni kutak sa preporukama najduhovitijih knjiga, zid smeha sa šaljivim porukama i vesele poruke
prijateljstva na balonima.

Mališane očekuje i veseli kviz, a najbolji vic ili šala doneće titulu „Smehotvorca“.

Već narednog dana , 2. aprila Narodna biblioteka „Jovan Popović“ obeležiće Međunarodni dan dečje knjige. U 10 časova uz gostovaće pesnikinje za decu Zorice Despotov.

Mališani će imati priliku da uživaju u druženju sa autorkom, upoznaju njene stihove i razgovaraju o čaroliji knjiga. Ovaj dan slavi ljubav prema nčitanju i podstiče decu da otkriju svet mašte kroz pisanu reč.

 

sarakosti-666x399-orig

Peta nedelja Vaskršnjeg posta, poznata u narodu kao Gluva nedelja, zauzima posebno mesto u bogoslužbenom i duhovnom životu pravoslavnih vernika.

Ove godine, Gluva nedelja se obeležava 31. marta, i dolazi kao poziv na dublje povlačenje u molitvu, sabranost i duhovni mir – jer se nalazimo u samoj srži Svetog i Velikog posta.

Naziv Gluva potiče iz narodnog verovanja i prakse da se u ovoj sedmici ne pevaju pesme, ne igra, ne svira, niti se upuštamo u teške i bučne poslove. Čak se ni stoka ne tera na pašu, niti se putuje, jer se verovalo da je ovo vreme kada duhovna borba postaje najintenzivnija i da se tišina traži ne samo spolja, već i u srcu.

U vremenu koje neprestano bruji, Gluvna nedelja nas vraća sebi – tišini duše, tišini reči, tišini pokreta. To je nedelja kada nas Crkva nežno ali odlučno podseća: približava se Vaskrs, zato očistimo srce tišinom, kako bi ga blagodat mogla ispuniti.

U ovoj nedelji se ne rade veliki poslovi, ne odlazi na put, ne goni stoka na pašu, ne gradi ništa. Kaže se da se ne svira, ne igra i ne peva, pa naziv Gluva i odatle dolazi.

OIP-(11)

Učenici osnovnih i srednjih škola na teritoriji grada drugo polugodište pohađaju, najblaže
rečeno, šarenoliko. Od toga da časovi traju 45 i 30 minuta, do toga da uopšte nemaju nastavu. Od 1.070 prosvetnih radnika 130 je i dalje u totalnoj obustavi. U želji da istražimo kako se odvija nastava u svim osnovnim i srednjim školama pozvali smo svih devet seoskih i deset gradskih škola i saznali kako su radili ove nedelje.

Škola „Jovan Popović“ sa đacima radi 30 i 45 minuta, a u toku je i nadoknada propuštenih
časova. U ovoj obrazovnoj ustanovi nijednog momenta nije bilo prestanka rada i najveći deo
prosvetnog kadra radio je punu minutažu od 20. januara kada je počelo drugo polugodište.
U Osnovnoj školi „Đura Jakšić“ učitelji i nastavnici drže časove 45 i 30 minuta i više je onih koji rade uobičajeno. Započeta je i nadoknada časova koja će prema sadašnjoj dinamici biti završena do kraja meseca.

„Vuk Karadžić“ ima tri zaposlena koji časove drže 30 minuta, a svi ostali rade uobičajenih 45
minuta. Nadoknada počinje naredne nedelje i to časova za one zaposlene koji su dve nedelje u
februaru bili u totalnoj obustavi. Ove nedelje u OŠ „Feješ Klara“ većina nastavnog kadra ima časove od 45 minuta. Manji deo je u totalnoj obustavi. Pored toga započeta je i nadoknada časova koje su učenici izgubili s obzirom na to da u jednom periodu nije bilo nastave iz pojedinih predmeta i kod pojedinih učitelja.

I u „Svetom Savi“ časovi iz većine predmeta i kod učitelja su u trajanju od 45 minuta. Manji deo
nastavnika je i dalje je u totalnoj obustavi. Započeta je i nadoknada propuštenog gradiva.
Od 44 nastavnika i učitelja u OŠ „Žarko Zrenjanin“, šest je u obustavi. Radi se 30 i 45 minuta, a nadoknada nije počela s obzirom na to da u plan treba da budu uvršteni i prosvetari koji i
dalje ne drže časove.

U ruskoselskoj školi „Gligorije Popov“ časovi su 30 i 45 minuta, a pri kraju je i nadoknada
časova. U totalnoj obustavi ova škola bila je sedam dana i do 4. aprila nadoknadiće se
propušteno. Učenici škole „Ivo Lola Ribar“ u Novim Kozarcima imaju časove od 30 minuta. Nadoknada nije počela, a obustava je bila tokom jedne nedelje u februaru.

Nakovčani u školi „Petar Kočić“ od početka nedelje imaju časove u trajanju od 45 minuta.
Započeta je i nadoknada gradiva, a realizuju se i sve van nastavne i dopunske aktivnosti.
Od svih nastavnika i učitelja u OŠ „Slavko Rodić“ u Banatskom Velikom Selu dvoje drži časove 30, a ostali 45 minuta. U ovom mesecu nema nadoknade propuštenog.

U najmanjoj školi „Bratstvo-jedinstvo“ iz Banatske Topole 15 prosvetara je u obustavi, a svega
petoro radi i to drže časove 45 minuta. Nadoknada će početi tek kada svi koji drže časove budu
počeli sa radom. Škola „1. oktobar“ ima časove u trajanju od 30 i 45 minuta. Nadoknada još nije započeta, a u ovoj školi čitav februar većina nastavnika i učitelja bila je u obustavi.

U iđoškoj školi „Milivoj Omorac“ šest prosvetnih radnika je u obustavi, a ostali drže časove od 30 i 45 minuta. Ni u ovoj školi još uvek se ne nadoknađuje propušteno.
Najveća seoska škola „Vasa Stajić“ iz Mokrina u najvećoj meri ima časove od 30 i 45 minuta.
Počela je i nadoknada časova. U OŠ „Mora Karolj“ iz Sajana časovi od početka drugog polugodišta traju 45 minuta i ovo je jedina škola na teritoriji grada koja je konstantno radila u punom obimu.

Kada je reč o srednjim školama situacija je drugačija.

U Ekonomsko-trgovinskoj školi nastavni kadar je u delimičnoj obustavi. Većina, 28 profesora
ne radi, a 19 ih drži časove u trajanju od 45 minuta. Nadoknada nije počela, a svakog dana u
školi se pravi raspored časova za naredni. I u Gimnaziji „Dušan Vasiljev“ je delimična obustava. Profesora koji ne drže časove je više u
odnosu na one koji rade, tako da nije moguće započeti sa nadoknadom.

U Tehničkoj školi od 73 prosvetna radnika, 26 drži časove u trajanju od 30 minuta. Praktična
nastava odvija se nesmetano, međutim oko 60 odsto maturanata ne dolazi na časove koje imaju.
U SSŠ „Miloš Crnjanski“ svi profesori su u obustavi.

R.K.

sat-pomeranje

U nedelju, 30. marta počinje letnje računanje vremena, sat se u dva časa posle ponoći pomera na tri, saopštila je Direkcija za mere i dragocene metale Ministarstva privrededanas da letnje računanje vremena.

Prema zakonu o letnjem računanju vremena, vreme će se računati tako što se pomera za jedan sat unapred, što znači da se sa dva pomera na tri časa.

ikone-muzej-(3)

U Galeriji „Nova“ Narodnog muzeja otvorena je izložba restauriranih ikona iz etnološke zbirke pod nazivom „Nova lica svetitelja“. Restauriranje je sa 800.000 dinara finansirao preko projekta Pokrajinski sekretarijat za kulturu, informisanje i odnose s verskim zajednicama. Obuhvaćeno je 14 ikona na kojima je urađena kompletna konzervacija, restauracija i zaštita, istakao je kustos istoričar kikindskog Muzeja Miloš Pušara.

-Veći deo ikona su dela samoukih slikara, tako da imaju naivni narodni izraz. Samo jedna ikona „Bogorodica“ smatramo da je delo baroknog slikara odnosno ikonopisca. U naš Muzej ikone su stizale iz seoskih domaćinstava, iz Bašaida, Mokrina, Radujeva i većinu je sakupio osnivač same ustanove Luka Nadlački. Različite su i epohe u kojima su nastajala, u drugoj polovini 19. i početkom 20. veka. U Velikoj Kikindi građani su ikone mogli da kupe u štampariji Jovana Radaka, kao i na vašarima, dok je jedan od autora je čuveni Jovan Đurđulov iz Iđoša – rekao je Pušara.

Konzervatorske radove obavio je Ateljea za konzervaciju „Heritage“ iz Novog Sada. Konzervator Dragan Ogar predstavio je i pojasnio okupljenima kako je tekao tretman zaštite na ikonama.

-Ikone su izrađene na drvetu, platnu, staklu ili papiru i predstavlja svedočanstvo narodne umetnosti i njenog naivnog likovnog izraza. Restaurirane su najugroženije, one koje su bile u najlošijem stanju. Gornji sloj na samim ikonama se izgubio i nisu više bile prepoznatljive. Specifično za svih 14 ikona je to što su različiti nosioci poput drveta, ulja na platnu, oleografiju i staklo. Bilo je izazovno restaurirati ih pogotovo drvenih koje su se iskrivile, dok je staklo bilo specifično. Kada se radi konzervacija, osim čišćenja stakla, restauracija je rađena u ogledalu. Bilo je izazovno s obzirom na to da je staklo bilo slomljeno. Kompletan posao urađen je za godinu dana uz poštovanje svih konzervatorskih procedura. Ikone su izuzetno vredne i mnoge od njih nema ni u jednih u drugim muzejima – naveo je Ogar.

Izložba će biti otvorena do 21. aprila.

A.Đ.

 

foto-sns-300x225-(Large)

Juče su u Kikindi tokom kasnih popodnevnih sati blokaderi, verovali ili ne, priredili performans pod nazivom “Kultura u blokadi”sa mapom koja predstavlja turistički vodič obrušavanja kulture u gradu .

Pištaljke i transparente nosili su malobrojni “usijani”buntovnici, sa željom da tobože probude svest građana, kako su kulturne institucije u gradu sklone padu, priviđa se tako ili priziva neko obrušavanje?

Tačke zaustavljanja gde su blokaderi glasno negodovali su : Pozorište, Arhiv, Muzej, Biblioteka, Kulturni centar, Tera…

U nedostatku zdrave i smislene ideje, dobra je i zadovoljavajuća i čista glupost, a ko pristane da je sledi, sam se tim činom i legitimisao. Ljudi bez svesti i savesti, jaki u masi i oktavama buke koju proizvode, pokušavaju po svaku cenu , da uprkos činjenicama koje tvrdoglavo to demantuju, (a vođeni niskim destruktivnim pobudama)  lokalnoj vlasti pripišu koruptivnost,
da je bez dokaza kriminalizuju!

Šta se to obrušava i šta je sklono padu!? Rekli bismo da pada energija protesta i motivacija onih koji u njima učestvuju, pa se već ušlo u sferu priviđenja i halucinacija, da će svakog trenutka nešto da nam tresne o glavu!

A sada slede činjenice koje govore sledeće : tokom proteklih 12 godina koliko SNS vodi grad u infrastrukturne projekte iz godine u godinu investirano je sve više i više. U 2013.godini investicije su iznoslile oko 14 miliona dinara, da bi tokom 2017. i 2018.godine dostigle 120
miliona dinara.

Od kapitalnih projekata izdvojimo Muzej Tera, Suvenirnicu, trening centar, rekonstrukciju Kulturnog centra, Novu galeriju Narodnog muzeja, rekonstrukciju Narodne biblioteke i sale Pozorišta, novi foaje, ulaganje u Istorijski arhiv, čime se lista urađenog time ne završava.
U kulturu verujemo, u kulturu se ulaže, kako u infrastrukturu, tako i u ambiciozne programe.

Laž i neosnovane optužbe bez dokaza za koruptivnost i kriminal svakako su sušta suprotnost kulturi.  Mi smo odabrali stranu, jedinu ispravnu, da kulturom oplemenjujemo život naših sugrađana i svih dragih gostiju koji posećuju Kikindu. Oni koji, nošeni mržnjom, ličnom ili političkom frustracijom i netrpeljivošću ruše pravila pristojnosti i pokušavaju da uspore harmoničan i dinamičan razvoj Kikinde, za šta se zalažemo, u otvorenom su sukobu i sa kulturom i sa životom.

Što se nas tiče, kultura je u akciji, a blokaderi u ozbiljnom pomračenju svesti, stoji u saopštenju Gradskog odbora Srpske napredne stranke u  Kikindi.

traktor-1

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srbije saopštilo je da je Uprava za agrarna plaćanja verifikovala 259.485 zahteva za promene u elektronskom Registru poljoprivrednih gazdinstava (eRPG), a korisnici koji su podneli zahteve za podsticaje po hektaru za tekuću godinu mogu da očekuju rešenja u eSandučićima već od danas.
Prema navodima Ministarstva, u 2025. godini registrovano je više od 7.000 novih poljoprivrednih gazdinstava, pa je sada broj aktivnih poljoprivrednih gazdinstava 477.950.

Tokom trajanja javnog poziva za podnošenje zahteva za ostvarivanje prava na osnovne podsticaje u biljnoj proizvodnji odobreno je 133.445 zahteva za promene u eRPG, a korisnicima je omogućeno i podnošenje zahteva za podsticaje za gazdinstva koja se nalaze u procesu registracije, kao i za parcele koje se nalaze u procesu provere, kako bi se što veći broj poljoprivrednih proizvođača prijavio za subvencije.

Ministarstvo je pozvalo poljoprivredne proizvođače da redovno proveravaju svoje eSanduče na portalu eUprave kako bi prihvatili i preuzeli rešenja. Nakon prihvatanja rešenja, potrebno je da se korisnici odreknu prava na žalbu saglasno Uputstvu za odustanak od žalbi. Na taj način rešenja postaju pravosnažna i izvršna, a sredstva će biti brže isplaćena na korisnički račun prijavljen u elektronski Registar poljoprivrednih gazdinstava.

Takođe, u toku je administrativna obrada zahteva za četvrti kvartal premije za mleko, a prema navodima Ministarstva, Uprava za agrarna plaćanja ulaže maksimalan napor da svi zahtevi budu završeni u najkraćem mogućem roku.

Uprava za agrarna plaćanja nastavlja realizaciju planiranih mera podsticaja, pa se u aprilu očekuje raspisivanje Javnog poziva za subvencije za tov junadi, svinja, jagnjadi i jaradi i Javnog poziva za subvencije za kvalitetna priplodna grla.

Predviđene su i nove mere podrške poljoprivrednim proizvođačima u vidu investicija za nabavku novog traktora i za izgradnju i opremanje objekata u ukupnom iznosu od milijardu dinara, a javni pozivi po tom osnovu biće uskoro raspisani.

sajan-fetahi-(1)

Sead Fetahi i Tatjana Bonjecka odlučili su da užurban život Italije i Švedske zamene za mir i spokoj u Sajanu. Sead, rodom iz Prištine i Tatjana, Ukrajinka upoznali su se u Bergamu gde su bili zaposleni kao kuvari u restoranu. Životni put odveo ih je Stokholm u kom je Tatjana odlučila da se presele u Srbiju.

-Duži period tražila sam kuda ćemo da se preselimo. Na internetu sam videla da se prodaje imanje u Sajanu. Kada sam ga prvi put pokazala suprugu bio je izričit u tome da ne želi da dođe ovde. Prošlo je pola godine i ponovo sam naišla na isti oglas i tada sam ga nagovorila da dođemo i pogledamo šta je to što se nudi. Za manje od sedam dana kupili smo kuću i okućnicu i već tri godine gradimo sebi život na severu Banata – otkrila nam je Tatjana.

Sead je 1994. godine iz rodne Prištine trbuhom za kruhom otišao u Italiju. Kako kaže nakon srednje ekonomske škole želja mu je bila da upiše Policijsku akademiju u Beogradu, međutim život je imao druge planove.

-Posle služenja vojnog roka i boravka na ratištu otišao sam u Italiju. Učio sam jezik i bio kuvarski šegrt. Zavoleo sam taj posao, pa sam jedno vreme imao i sopstvene restorane – priča Sead.

Dobio je ponudu da ode u Švedsku koju nije želeo da odbije, a Tatjana, takođe kuvarica, pratila ga je.

-U Stokholmu smo bili zaposleni u američkom restoranu. Bio sam šest godina šef kuhinje, ali naš cilj oduvek je bio da se preselimo u mirno mesto i sami proizvodimo hranu. Pre tri godine taj san se ostvario dolaskom u Sajan. Kuvanja se nismo odrekli. Pravimo svoj sir, a konstantno imamo i prijatelje koji nas posećuju i budu naši gosti više dana, te im spremamo specijalitete na koje smo ih navikli. Sređujemo kuću koja će biti etno kuća, za sve naše drage goste koji dolaze da uživaju u jelu i zdravoj hrani koji sami proizvodimo – napominje naš sagovornik.

Imanje je Tatjana tražila pet godina.

-Ovde sve imamo infrastrukturu neophodnu za život, u blizini je grad sa Bolnicom, supermarketima i svim neophodnim za život, a u selu imamo svoj mir. Ništa nam ne fali, u domaćinstvu imamo koze, ovce, živinu, patke, guske. Pravimo sireve i uživamo. Kao strana državljanka imam sva prava i ovo je sada moja kuća – dodaje Tatjana.

Domaćinstvo ima pet hektara i u njemu preovladavaju koze rase alpina.

-Ovakvo domaćinstvo postoji samo u snu. Živimo i jedemo u skladu sa prirodom, a toga više nema u Evropi i svetu. Cilj nam je da povećamo broj koza, sada ih je četrdeset i ima mesta za još dvadeset. To će nam omogućiti da razvijemo proizvodnju sireva koji ljudi ovde još nisu probali. Imam i avasi ovce i želja mi je da imam umatičeno stado. Ovu mlečnu vrstu ima svega pet, šest domaćinstava u Srbiji, a mi se nadamo da ćemo ih imati tridesetak. One su nam neophodne za izradu poznatog sira – precizira Fetahi.

U toku je izgradnja pogona za proizvodnju sireva. Mašine su poručene i vrlo brzo će stići, kako bi se proširila proizvodnja. Na pomoćnim objektima nalaze se table sa nazivom ulica Lenjinova i JNA. Fetahi je table pronašao u domaćinstvu i želeo je da ih sačuva jer ga podseća na ulice u Prištini u kojima je živeo.

Međusobno komuniciraju na italijanskom jeziku, iako Tatjana odlično govori srpski jezik i kako je rodom iz Ukrajine mentalitet Srba joj potpuno odgovara.

ITALIJANSKI I FRANCUSKI SIREVI
Na imanju porodice Fetahi proizvode se italijanski i francuski sirevi. Za proizvodnju koriste klasične italijanske recepte u čemu imaju nesebičnu pomoć italijanskih kolega.
-Za Srbiju, ukusi naših sireva nisu uobičajeni. Pravimo sir kaćotu koji u sebi sadrži paradajz, a osmislili smo i dva naša recepta. Eksperimentišemo sa tradicionalnim receptima jer nam je želja da u prodaju uvrstimo još nekoliko vrsta sireva koje sami osmišljavamo. Sve prodamo od kuće i naši kupci su uglavnom iz Beograda i Novog Sada – napomenula je Tatjana.

DOBAR GLAS DALEKO SE ČUJE
O lepom iskustvu koje imaju pričaju svojim prijateljima.
-Pomogli smo četvoročlanoj porodici Bočar iz Belorusije da se dosele u Sajan. Poreklom Rusi, želeli su da započnu sopstvenu proizvodnju. Kupili su kuću sa okućnicom i bave se plasteničkom proizvodnjom – kažu Sead i Tatjana.

PODRŠKA GRADA
Preko konkursa lokalne samouprave namenjenih poljoprivredi i ruralnom razvoju supružnici Fetahi dobili su sredstva sa kojima su kupili foliju za plastenik, muzilicu, kao i dve ture autohtone sorte živine „banatski gološijani“.
-Takve pomoći su retke u evropskim državama – saznajemo od Tatjane Donjecka.

A.Đ.

 

 

error: Content is protected !!