April 17, 2026

Day: April 13, 2026

miting-podrdke-srbija-sa-kim-ispred-livnice

Na predlog Dragana Ristića, dugogodišnjeg fotoreportera nekadašnje „Komune”, Istorijski arhiv Kikinda pristupio je digitalizaciji negativa foto-dokumentacije ovog lista, koju je Ristić prilježno sačuvao.

S obzirom da se radi o zahtevnom i minucioznom projektu, Arhiv je aplicirao i dobio sredstva od Ministarstva kulture Republike Srbije, tako da je već realizovan prvi deo ovog obimnog projekta.

– Za sada je obrađeno i digitalizovano oko 1.200 fotografija koje u najvećoj meri prikazuju vreme s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina dvadesetog veka, kaže v. d. direktora Istorijskog arhiva Katarina Kovačević Janković.

Otvaranje vrtića u Sajanu

– Mogu se videti različite oblasti delovanja ljudi našeg kraja. Ujedno, to je i presek društvenog stanja onog vremena. Ova digitalizacija negativa je dragocen istorijski izvor i predstavlja uvid u političku, privrednu, kulturnu i sportsku istoriju Kikinde poslednjih godina 20 veka- navodi naša sagovornica, dodajući da su dosad presnimljene i postavljene na internet stranicu Arhiva neke od najupečatljivijih fotografija, a prevashodni cilj ovog poduhvata je istorijsko-dokumentarni.

Smotra akcijaša 1989. godine

– U realizaciji ovog projekta imamo i svesrdnu podršku Grada i verujem da će ovo biti zanimljivo mnogim našim sugrađanima, a pogotovo starijim meštanima. Tu se, recimo, mogu videti Zborovi samoupravljača i druge danas zaboravljene društvene aktivnosti koje su imali ljudi onog vremena. Zanimljivo je bilo prepoznati ljude na slikama. Neke aktere smo lako prepoznali na fotografijama, dok su neki za sada ostali anonimni, pa svi koji se eventualno prepoznaju, mogu slobodno da nam se jave, kako bismo imali što obuhvatniju dokumentaciju. „Komuna” je bila i ostala prepoznatljiv brend našeg grada.

Izlazila je u kontinuitetu od 1962. skoro 40 godina i ovo je odličan istorijski osvrt na vremena koja su za nama. Ovako značajna fototeka, nije samo dragocena za naš Arhiv, nego i za širu zajednicu. Za sada je deo digitalizovanog materijala objavljen na našem sajtu- kaže Kovačević Janković dodajući da je u narednim koracima predviđeno da se nastavi sa digitalizacijom i novijeg perioda. Arhiv je već aplicirao kod Ministarstva za nastavak projekta, pa se uskoro očekuje pozitivan odgovor i nastavak digitalizacije. Kad se to bude dogodilo, moguća je, navodi direktorka Arhiva, i fizička postavka najupečatljivijih fotografija.

JOŠ 50.000 FOTOGRAFIJA

Uvidom u sajt Arhiva, uviđamo da su fotografije pregledne, složene po različitim oblastima ljudskog delovanja i lako pretražive.

– Naš prevashodni cilj je bio da ono što prikažemo bude što objektivniji presek ondašnjeg života našeg grada- zaključuje Katarina Kovačević Janković.

Inicijator ovog projekta i dugogodišnji fotoreporter „Komune”, Dragan Ristić, seća se i pojedinih okolnosti koje su obeležile vreme obuhvaćeno digitalizacijom.

– Ovaj projekat se odnosi na period od 1988. do 2002. i obuhvata vreme kad sam bio fotoreporter „Komune”. Sačuvao sam bogatu zbirku negativa i poželeo sam da to podelim s javnošću. Zahvalan sam Vladimiru Sretenoviću koji je presnimavao negative koje sam ustupio, a posebno Istorijskom arhivu koji je imao sluha za ovu moju inicijativu- ističe Ristić, konstatujući da je ukupan broj negativa koji još čekaju na digitalizaciju blizu 1.500. Svaki sa po 36 snimaka, daje ukupno brojku veću od 50.000 fotografija, ali, uveren je Ristić, da će Ministarstvo kulture, s obzirom na to da je prvi deo ovog obimnog posla urađen vrlo profesionalno, i ovog puta izaći u susret, kako bi nastavili sa ovim značajnim projektom.

Štrajk u „Trikotaži”

POŽAR UNIŠTIO DEO SLIKA

– Inače, kad se setim tog vremena, moj prethodnik u „Komuni“ Hrvoje Radovanović je takođe imao veoma bogatu fototeku. U tadašnjoj staroj zgradi „Komune” nisu postojali uslovi za čuvanje negativa, pa je dokumentacija čuvana kod Radovanovića u stanu. Jednom prilikom je izbio požar kod njega i skoro celokupna njegova fototeka, ali i deo moje je izgorela. Srećom, kasnije, u novoj zgradi redakcije bili su dobri uslovi za čuvanje. To je već bila 1988. godina i ta godina je prva obuhvaćena ovom digitalizacijom- kaže Ristić.

N. Savić

 

 

 

gregreese-transportation-system-3327431-1280

Nemačka fabrika Volkswagen u Osnabriku, gde se još uvek sklapaju kabrioleti „T-Rok“ i modeli Poršea, mogla bi već za godinu i po dana početi da proizvodi komponente za izraelski sistem protivvazdušne odbrane „Gvozdena kupola“ umesto putničkih automobila. Kako izveštava austrijski „Der Standard“ pozivajući se na izvore bliske pregovorima, Volkswagen vodi razgovore sa izraelskom kompanijom „Rafael Advanced Defence Systems“ o preorijentaciji fabrike koja zapošljava oko 2.300 radnika, čija bi se proizvodnja automobila okončala sredinom 2027. godine.

Prema pisanju „Der Standard-a“ od 4. aprila 2026. godine, plan podrazumeva da fabrika u Osnabriku proizvodi teške kamione za transport, lansere i generatore za „Gvozdenu kupolu“, ali ne i same rakete presretače. Ovaj potez dolazi nakon što je nemački odbrambeni gigant „Rajnmetal“ odbio da preuzme fabriku za proizvodnju oklopnih vozila na točkovima, ostavivši budućnost lokacije u Donjoj Saksoniji neizvesnom.

Evropska automobilska industrija, suočena sa slabom potražnjom za vozilima, kineskom konkurencijom i visokim troškovima prelaska na električne automobile, sve otvorenije traži spas u sektoru naoružanja koji doživljava pravi procvat zbog geopolitičkih napetosti. Kako dalje prenosi „Der Standard“, francusko-nemačka kompanija KNDS već je preuzela nekadašnju fabriku vozova „Alstom“ u Gerlicu u Saksoniji, gde se sada umesto vagona proizvode delovi za tenkove. Francuski „Reno“ planira da zajedno sa kompanijom „Turgis Gaillard“ proizvodi vojne dronove, dok finska „Valmet Automotive“ preusmerava kapacitete ka oklopnim vozilima kako bi nadoknadila pad porudžbina iz automobilske industrije.

Analitičari poput nemačkog stručnjaka Jirgena Pipera ocenjuju da je ulazak automobilskih proizvođača i dobavljača u odbrambeni sektor „trend“ u Nemačkoj i širej Evropi. Kompanije sa dugom vojnom istorijom, poput Rajnmetala, beleže rekordne profite i rast zaposlenosti, dok automobilski giganti poput Mercedesa smanjuju radnu snagu. Ovaj pomak omogućava prenos znanja iz automobilske proizvodnje – precizne mehanike, elektronike i sistema – direktno u vojnu tehniku.

Pogled redakcije portala Srpski Ugao

Dok Evropa ubrzano preusmerava fabrike ka odbrambenoj industriji, ova vest pokazuje koliko se brzo menjaju industrijski prioriteti u uslovima rastućih bezbednosnih rizika. Sličan zaokret viđen je i u Evropi tokom Drugog svetskog rata, kada su brojne automobilske fabrike sa civilne proizvodnje prešle na vojnu tehniku. U Nemačkoj je fabrika Volkswagen u Volfsburgu umesto „narodnog automobila“ masovno proizvodila vojna vozila Kübelwagen i Schwimmwagen, dok su Daimler-Benz, Opel i BMW izrađivali kamione, tenkove i avionske motore. Na sličan način radile su i britanske, francuske i američke fabrike, od Forda i General Motorsa do Vauxhalla. Automobilska industrija pokazala se kao jedan od ključnih oslonaca ratne mašinerije, jer su njeni pogoni, precizna mehanika i obučena radna snaga mogli brzo da budu prebačeni na proizvodnju oružja i vojnih vozila.

Piše: Nina Stojanović

Izvor: Srpski ugao

mosti-cara-lazara-(1)

Hram Svetog cara Lazara postao je bogatiji za čestice moštiju Svetog kneza Lazara i prepodobne Jelene Florovske. Kako ističe sveštenik Srđan Vučanović neizmeran je značaj svetih ostataka za samu crkvu, vernike Nakovo, Kikindu, pa i Banat.

-Mnoge crkve ne mogu da se pohvale da u svom hram, uz blagoslov Božiji i vernog naroda, imaju mošti svetaca. Posebno jer se radi o moštima svetitelja kojem je hram i posvećen. Doneo ih je arhijerejski namesnik  protojerej Boban Petrović, starešina Hrama Svetih Kozme i Damjana.

Otac Srđan Vučanović očekuje da će se, od sada, u crkvi sakupljati svi hrišćani jer mošti ostaju u nakovačkoj crkvi.

-U nedelju, kada su mošti stigle, kroz crkvu je prošlo oko 400 ljudi i to ne samo iz Nakova i Kikinde, nego i iz okolnih mesta. Čitali smo i čitaćemo i ubuduće molitvu za zdravlje, molitve za nerotkinje da zatrudne, kao i za one u kolicima da prohodaju, molićemo se nad moštima i celivati ih – napomenuo je naš sagovornik.

Mošti se nalaze u ćivotu, u oltaru i iznosiće se u središnji deo hrama tokom ili pred kraj službe da bi vernici koji dođu mogli da pomole nad njima.  Mošti se mogu celivati i nad njima može da se pročita molitva kada je služba u crkvi.

-Za mene je, kao sveštenika i starešinu hrama, najveća radost kada vidim punu crkvu. Radost kada su stigle mošti i tokom Litije oko hrama ne može da se meri ni sa čim – zaključio je otac Srđan.

Služba u crkvi Svetog cara Lazara je svake nedelje od 9 časova, kao i svake subote, van posta, a sredom je akatist Svetom Nektariju. U hramu u Nakovu potrebno je završiti freskopisanje, u oltaru je neophodno postaviti klupe, a želja je i da se do kraja leta postavi staza od behatona oko crkve, kao i da se oko svetinje postavi nova gvozdena ograda.

Čestice moštiju Svetog kneza Lazara služe za duhovno ukrepljenje, molitveno poštovanje, celivanje i blagoslov vernicima. One predstavljaju fizičku prisutnost svetitelja i čuvaju kult kosovskog mučenika, podsećaju na odanost veri i otadžbini, te imaju apotropejsku (zaštitničku) ulogu u pravoslavnoj tradiciji.

Hrišćani veruju da su se kod moštiju prepodobne Jelene Florovske događala mnoga isceljenja.

A.Đ.

Uskrs-Kozma-i-Damjan-(2)

Srpska pravoslavna crkva danas će proslaviti Vaskrsni ponedeljak, drugi dan Vaskrsa kojim počinje Svetla nedelja.

Na Vaskrsni ponedeljak se nastavljaju gozbe i veselja, na kojima se ugošćavaju rođaci, kumovi, komšije i prijatelji. To je vreme kada se okuplja rodbina i iz udaljenijih krajeva, a u mnogim mestima se organizuju litije, uključujući i manastir Hilandar.

U Srbiji, pretežno u vojvođanskim selima, zadržao se običaj polivanja devojaka na Vaskrsni ponedeljak, kada mladi momci obilaze fijakerima ili karucama devojke u selu i sa sobom vode tamburaše ili sami sviraju, ali nose kanticu ili ćup pomoću kojeg će politi devojku.

Simbolično, polivanje vodom predstavlja spiranje pređašnjih devojačkih greha, a to takođe podseća i na to kako je Isus svojim apostolima oprao noge. Pored toga, smatralo se da što više neki momak polije devojku, znači da je veća šansa da će je zaprositi. Nakon toga, devojka ih služi farbanim jajima, kolačima i vinom, a ponekad zaigra s njima i kolo.

Vaskrsni ponedeljak se u pojedinim mestima zove i pobusani ponedeljak jer, po narodnom običaju, treba pobusati grobove umrlih srodnika busenjem zelene trave.