јануар 26, 2026

Dan: 28. decembar 2025.

resized-1200x600-123-1140x570-1-1024x512

Kako portal Srpski ugao u svom tekstu prenosi : Dok Srbi uglavnom ignorišu Hrvatsku i bave se sopstvenim poslovima, hrvatski mediji, političari i društvo ne mogu da prežive dan bez pompeznog urlikanja o „srpskoj pretnji“, „velikosrpskom hegemonizmu“ i „nepomirenim četnicima“. Ova bolesna, jednostrana fikcija nije slučajna – to je jedini način da hrvatska država održi nacionalno jedinstvo i skrene pažnju sa katastrofalnih unutrašnjih problema: masovnog iseljavanja mladih, korupcije koja guta državu i ekonomije koja tone uprkos EU milijardama.

Hrvatski političari redovno oživljavaju ratnu histeriju, optužujući Srbiju za sve svoje neuspehe, dok istovremeno mole srpske radnike da popune rupe u privredi i srpske turiste da napune budžet. Mediji u Zagrebu svakodnevno bljuju anti-srpski otrov, dok u Beogradu hrvatske teme jedva da dobiju fusnotu.

Posebno se ističe bolesna opsednutost predsednikom Aleksandrom Vučićem, Domogoja Margetića bivšeg političara, sada novinara poznatog po brojnim kontraverzama, dvput osuđivanog od strane haškog tribunala. Fanatični anti-srpski aktivista koji danonoćno širi otrov po mrežama i medijima. Ovi krugovi ne propuštaju priliku da pružaju podršku domaćim izdajnicima i blokaderima, organizujući lažne „radionice“ i „aktivističke skupove“ pod maskom demokratije, a zapravo služeći kao platforma za destabilizaciju Srbije i promociju stranih interesa. Njihova servilnost prema svakom pokušaju rušenja stabilnosti u Beogradu otkriva pravo lice, nije reč o principima, već o plaćeničkoj mržnji koja se hrani iz istih centara koji finansiraju raspad srpskog društva.

Ova asimetrija je poražavajuća: Hrvatska ne može da definiše sebe bez Srbije kao večnog neprijatelja – bez tog fiksnog „zla“ raspala bi se u sopstvenim kontradikcijama, neuspesima i lažima.

Dok Srbi gledaju u budućnost, hrvatska država je zarobljena u ratovima, koristeći mržnju kao jeftin politički doping za društvo koje se raspada.

Pogled redakcije portala Srpski Ugao

Hrvatska opsesija Srbima je čista patološka zavisnost slabijeg od jačeg: bez „srpske opasnosti“ Zagreb nema ni identitet ni opravdanje za sopstvene propasti. Dok Srbija ćuti i napreduje, hrvati vrište jer bez mržnje ne bi imali šta da ponude narodu koji beži iz zemlje. Ovo nije ponos, već sramotna slabost – društvo koje postoji samo kroz negaciju drugog, a ne kroz sopstvene uspehe. Nasuprot tome, Srbi su alfa narod bez kompleksa, samouvereni, otvoreni prema svetu, vole sve narode i sve primaju sa gostoprimstvom i dostojanstvom, ne trošeći energiju na večitu mržnju ili osvete. Ta snaga dolazi iz dubokog korena, ne treba nam tuđa senka da bismo znali ko smo i kuda idemo.

Izvor: Srpski ugao

trpeza-posna

Na radost velikog broja vernika, hram Svetih Kozme i Damjana i večeras je bio mesto okupljanja, topline i porodične radosti, u okviru obeležavanja Božićnog posta i praznika Materice.

Veče je proteklo u znaku duhovnosti, zajedništva i očuvanja pravoslavne tradicije, uz snažnu poruku o značaju vere, porodice i međusobne ljubavi.

Upriličena je izložba posnih specijaliteta pod nazivom Moja posna trpeza“. Ova lepa i sve posećenija manifestacija pruža priliku vernicima da predstave svoja posna jela i kulinarske veštine, ali i da se, po završetku ocenjivanja, kroz zajedničku degustaciju zbliže i razmene iskustva.

Govoreći o značaju praznika Materice, starešina Hrama Svetih Kozme i Damjana, protojerej Boban Petrović podsetio je da se ovaj porodični niz praznika – Detinjci, Materice i Očevi – slavi kao uzajamno darivanje pažnje, ljubavi i poštovanja među članovima porodice.

– To je naša istinska pravoslavna tradicija. Deca danas „dreše“ majke, prošle nedelje smo slavili Detinjce, sledeće nedelje Očeve, i sve se zasniva na darivanju, pažnji i ljubavi. Tako se jača porodica, ali i vera – istakao je otac Boban.

On je posebno naglasio značaj pravilnog razumevanja posta i krsne slave, poručivši da posna trpeza ne treba da bude razlog za brigu, već prilika da se pokaže volja, ljubav i posvećenost Crkvi.

– Nije nemoguće pripremiti posnu trpezu. Kada postoji dobra volja i ljubav, sve je moguće. Važno je da slušamo Crkvu, a ne samo svoje navike ili savete onih koji ne poznaju tradiciju – rekao je naš sagovornik dodajući da se ove godine treći put organizuje izložba posnih jela.

Duhovno veče i izložbu posnih jela upotpunili su nastupi dečijeg hora Sveti Jovan Šangajski i ženskog hora Sveti Josif Temišvarski.

Još jednom je potvrđeno da se u Hramu Svetih Kozme i Damjana okupljaju brojni sugrađani koji sa posvećenošću neguju pravoslavnu tradiciju i običaje, poštuju post i rado učestvuju u crkvenom životu, čuvajući vrednosti koje traju i povezuju zajednicu.

nagradjeni

Svečanost povodom Dana grada protekla je u znaku dodele priznanja zaslužnim pojedincima i kolektivima.

Najviše gradsko priznanje, Nagradu grada, koja se dodeljuje za sveobuhvatni doprinos razvoju grada Kikinde, dobio je dr Zoltan Antal, specijalista otorinolaringologije u Opštoj bolnici Kikinda- za izuzetnu stručnost, nesebičnost i posvećenost lekarskom pozivu. Nagradu je zavredeo i zahvaljujući svojoj odgovornosti, profesionalnosti i činjenici da je generacijama sugrađana pristupao sa pažnjom, razumevanjem i humanošću, te je primer istinske službe zajednici.

Posebno priznanje grada Kikinde u oblasti sporta – posthumno je dodeljeno Slobodanu Bokaniću Bodi, za ostvarene rezultate i doprinos razvoju sporta.

Priznanje u oblasti sporta „Nika Mirkov“ otišlo je u ruke Aleksi Kockaru, plivaču i Nemanji Miliću, džudisti. Posebno priznanje zaslužilo je Kikindsko konjičko udruženje „Banat“ za očuvanje i negovanje konjičkog sporta u Kikindi i DVD Sajan za rezultate u oblasti dobrovoljne zaštite od požara.

Priznanje u oblasti zdravstva „Dr Ranko Petrović“ posthumno je dodeljeno doktorki Branislavi Manevskoj, za život posvećen medicini i zdravlju građana Kikinde. Isto priznanje zavredela je i Ljubica Stanarević, medicinska sestra, za doprinos razvoju zdravstva i kontinuiranu brigu o zdravlju građana Kikinde.

Priznanje u oblasti kulture „Jovan Ćirilov“ otišlo je u ruke Branislavu Čubrilu Rusu, glumcu kikindskog Narodnog pozorišta, za izuzetan doprinos razvoju kulture i trajni trag u pozorišnom životu Kikinde, a isto priznanje dodeljeno je i NB „Jovan Popović“, povodom 180. godina postojanja i izuzetnog doprinosa razvoju kulture u Kikindi.

Posebno priznanje u oblasti kulture dobila je Senka Udicki, za požrtvovan rad u kulturi i pozorišnoj umetnosti.

Priznanje u oblasti obrazovanja „Dr Pavle Kenđelac“  dobile su Ingrida Vojvodić Crnomarković, za poseban doprinos obrazovanju i umetnosti u Kikindi i Dara Beloš, za poseban doprinos obrazovanju generacija dece Kikinde.

Protojerej Nikola Mišković nagrađen je posebnim priznanjem za požrtvovan i plemenit rad sa decom i mladima.

Priznanje „Melanija Nikolić Gajčić“ uručeno je Stojanu Bogosavljevu, za humanitarni rad i iskazano dobročinstvo.

Priznanje u oblasti privrede „Mihailo Bon“ dodeljeno je Zelenom dragstoru za 30 godina kontinuiranog uspešnog rada i društvenu odgovornost kao i kompaniji Jafa-Banini, za izuzetan doprinos privredi Kikinde.

Zahvalnice su dobili: Braco Azarić za doprinos kulturi, Čedomir Vujanić za doprinos promociji grada Kikinde, potom za iskazanu humanost i herojstvo Dušan Santrač, Nikola Linjački, Nikola Galić, Danijel Dražić, Vuk Kesić, Milan Kesić.

Za izuzetne rezultate u oblasti obrazovanja pohvale su dobili Lena Davidović, Mateja Kosić, Aleksa Tomić i Aleksa Kockar.

Dragan Markovljev dobio je zahvalnicu za  dugogodišnji rad sa mladim sportistima, Udruženje Car brothers kao i KAF Mamuti za iskazanu humanost, a Slavko Miškov za dugogodišnje aktivno učešće u akciji «Kutija želja» u ulozi Deda Mraza.

Iza nas je godina ispunjena uspesima i izazovima, istakao je, pozdravljajući okupljene, gradonačelnik Mladen Bogdan.

– Zajedničkim radom i verom u snagu zajednice učinili smo važne korake ka boljem kvalitetu života u našem gradu. Ulagali smo u infrastrukturu, obrazovanje, kulturu, sport, socijalnu zaštitu, vodeći računa o svim sugrađanima. Kikinda je grad dubokih korena i prepoznatljivog identiteta. Vekovima su ga oblikovali lekari, ratari, umetnici, naučnici, prosvetitelji, zanatlije i drugi. Naša je želja da potomcima ostavimo lepšu, bolju i snažniju Kikindu- poručio je gradonačelnik Bogdan.

-Čast mi je da sam među nagrađenima. Svim sugrađanima želim dobro zdravlje i nadam se da ćemo imati što manje posla. Naša medicina zahvaljujući direktorici i svim radnicima pruža svu mogućnost koju zaslužuju građani. Već četiri godine sam u penziji, i očekujemo kadrove koji će popuniti prazninu koju imamo kako bismo doprineli unapređenju zdravstva. Hvala svim dobrim ljudima i svim građanima Kikinde- poručio je dr Antal, zahvaljujući se u ime nagrađenih.

Svečanost su ulepšale učenice Baletske škole, odeljenja u našem gradu.

Odluku o dodeli godišnjih priznanja za 2025. godinu donela je nadležna Komisija za dodelu nagrade Grada i gradskih priznanja na čelu sa Marijanom Mirkov.

 

Pijaca

Pijačni prodavci u Srbiji ni u narednoj godini neće biti u obavezi da koriste fiskalne kase. Vlada je odlučila da rok za uvođenje fiskalizacije na zelenim pijacama pomeri do 31. decembra 2026. godine, što je među prodavcima dočekano sa olakšanjem.

Odluka je doneta izmenama Uredbe o određivanju delatnosti kod čijeg obavljanja ne postoji obaveza evidentiranja prometa preko elektronskog fiskalnog uređaja. Na taj način produžen je prethodni rok, koji je isticao krajem 2025. godine, pa prodavci još najmanje godinu dana mogu da rade bez izdavanja fiskalnih računa.

Prodavci na kikindskoj zelenoj pijaci smatraju da bi uvođenje fiskalnih kasa bilo teško izvodljivo zbog same prirode pijačne prodaje. Kako navode, cene voća i povrća nisu fiksne i često se menjaju u toku dana, u zavisnosti od svežine robe i uslova prodaje.

-Mi smo zadovoljni što je odgođeno. Mislim da ne treba uvoditi fiskalne kase na ovoj zelenoj pijaci. Ne mogu da budu fiksne cene, jer povrće uvene, bacimo, spustimo cenu. Ne može biti ista cena kad je sveže i kad uvene – kaže Marko Čakar, prodavac na kikindskoj pijaci.

Sličan stav ima i Klara Božinovska, koja naglašava da se cene njene robe menjaju i po nekoliko puta dnevno. Prema njenim rečima, osetljivost robe dodatno komplikuje eventualnu primenu fiskalnih uređaja.

-Roba je osetljiva na temperaturu i vremenske uslove. Ako je previše hladno ili previše toplo, brzo se pokvari i menja boju. U toku jednog dana ima mnogo škarta. Ovo je pijaca, ljudi su navikli da se cenkaju, da spustimo cenu. Sa fiskalnim kasama pijaca bi se za kratko vreme zatvorila – ističe Božinovska.

Prodavci ukazuju i na društvenu ulogu pijace, koja prevazilazi čisto trgovinsku funkciju. Kako kažu, neposredan kontakt sa kupcima, cenkanje i mali gestovi pažnje deo su tradicije koju ne bi trebalo narušavati.

-Porez treba da se plaća, ali draž pijace ne treba da se dira. Taj duh treba da ostane – poručuju sa gradske pijace.

Iako odlaganje fiskalizacije donosi privremeno olakšanje, pitanje uvođenja fiskalnih kasa na pijacama ostaje otvoreno. Za sada je izvesno samo da će prodavci do kraja 2026. godine nastaviti da rade po postojećem sistemu, dok se u narednom periodu očekuje traženje rešenja koje bi uvažilo specifičnosti pijačne prodaje.

T. D.

 

bogorodica-(2)

Srpska pravoslavna crkva (SPC) i vernici danas slave Materice, najveći praznik majki i žena, koji uvek pada u drugu nedelju pred Božić.

Prema običaju, deca porane ujutru sa pripremljenim kanapom, maramom ili uzicom i iznenada vezuju majci noge, kao što su majke njih vezivale na praznik Detinjci, koji je obeležen pre nedelju dana.

Deca joj čestitaju praznik, a majka im deli poklone koje je unapred pripremila i odvezuje, dreši, oslobađa. Pokloni mogu biti i skromni, poput bombona ili jabuke. Vezuju se i žene u okruženju – komšinice, tetke, bake. Sprema se svečani, zbog Božićnog posta, posni ručak, koji okuplja celu porodicu.

Materice uvek padaju u nedelju dana posle Detinjaca i nedelju dana pre praznika Oci, koji je praznik svih muškaraca koji su postali očevi. Detinjci, Materice i Oci provode se u zajedništvu, uz okupljanje porodice.

Običaj „vezivanja“ i „odvezivanja“ potvrđuje neraskidivu vezu svih članova porodice i simboliše čvrste porodične veze, slogu i mir.

U dubljem, crkvenom kontekstu, praznici Detinjci, Materice i Očevi ne povezuju samo tu jednu generaciju, nego sve generacije roditelja, majki i dece unazad. To povezivanje seže do najdaljih, najstarijih vremena biblijske istorije kada se sećamo svih velikih žena iz prethrišćanskih i hrišćanskih vremena.

Don`t copy text!