јануар 26, 2026

Dan: 22. novembar 2025.

deca

U austrijskim gradovima, daleko od očiju javnosti u Srbiji, odvija se proces koji mnoge pripadnike naše dijaspore ispunjava zebnjom. Reč je o postupanju socijalnih službi u slučajevima gde se, posle naizgled bezazlenog školskog incidenta, pokreću postupci koji mogu dovesti do oduzimanja dece iz bioloških porodica. Dvojica uglednih Srba, očevi bez krivičnih prijava i socijalnih dosijea, obratila su se redakciji portala „Srpski ugao“ sa gotovo identičnim iskustvima i molbom da imena ne budu objavljena, kako se njihova već teška borba sa austrijskim institucijama ne bi dodatno zakomplikovala.

Prema njihovom svedočenju, obrazac je u oba slučaja isti. Dete se posvađa sa vršnjakom, dođe do gurkanja ili tuče u dvorištu, kakvih je u svakoj školi oduvek bilo. Umesto da sve ostane u okviru pedagoške mere i razgovora sa učiteljem, razrednim starešinom ili roditeljima, u priču ulaze socijalni radnici. Dete se odvodi iz razreda i bez prisustva roditelja, vodi na razgovor koji formalno nosi ton brige za dobrobit maloletnika, a roditelji ga opisuju kao ispitivanje.

Pitanja koja se tom prilikom postavljaju, prema navodima sagovornika, često su usmerena na porodični život, da li te tata klepi po guzi kada si bezobrazan, da li mama ponekad kazni tebe, brata ili sestru, da li se u kući viče, da li se plašiš da kažeš istinu. Roditelji tvrde da se deci „stavljaju reči u usta“, da se odgovori izvlače iz konteksta i beleže u službenim beleškama kao ozbiljne indicije zanemarivanja ili zlostavljanja, iako u realnosti kako kažu, nije bilo reči ni o kakvoj sistematskoj brutalnosti, već o tradicionalnim vaspitnim okvirima kakvi su u srpskim porodicama uobičajeni, koliko se o njima moglo raspravljati.

Jednom od sagovornika, oca maloletne dece, deca su oduzeta već šest meseci. On navodi da do danas ne zna gde se tačno nalaze, niti može da ostvari neposredan kontakt sa njima, osim kroz strogo kontrolisane oblike komunikacije. Drugi otac, takođe ugledan član srpske zajednice u Austriji, živi u neizvesnosti – prema njegovim rečima, socijalne službe već duže vreme vode postupak i čeka dan kada će kako kaže, „zakucati na vrata sa papirima“ da dete ide u privremeni smeštaj. Oba slučaja ne vezuje nikakav kriminal, već jedan događaj koji je iskorišćen kao okidač da se porodice stave pod povećalo socijalnih službi.

Šira slika pokazuje da je izdvajanje dece iz bioloških porodica u Austriji postalo uobičajena praksa sistema dečije i omladinske zaštite. Prema zvaničnim podacima, više od 13.000 dece i adolescenata u Austriji živi van svojih porodica u hraniteljskim domovima, udomiteljskim porodicama ili specijalizovanim ustanovama. Istovremeno, više desetina hiljada dece nalazi se u sistemu različitih oblika nadzora i „podrške“ socijalnih službi. Iako se ti podaci ne vode po nacionalnoj osnovi i ne može se statistički utvrditi koliko među njima ima dece iz srpskih porodica,iskustva naših sagovornika i priče koje kruže dijasporom stvaraju utisak da je upravo taj deo stanovništva često pod posebnim pritiskom – što zbog jezičke barijere, što zbog kulturnih razlika u shvatanju vaspitanja.

U Srbiji, blag udarac „po guzi“ se tradicionalno ne doživljava kao teški vid nasilja, nego kao, makar i sporna, vaspitna mera. U zapadnoevropskim državama, mehanizmi zaštite dece postavljeni su mnogo strože i svaki fizički kontakt koji se može protumačiti kao kazna ulazi u zonu rizičnog ponašanja roditelja. Kada se tome doda nedovoljno poznavanje jezika i procedure, mnogi naši ljudi iz dijaspore imaju osećaj da u postupcima ulaze bez jasnog razumevanja svojih prava i obaveza, kao i bez pravovremene pravne pomoći. Sagovornici navode da često ne dobijaju prevodioca na vreme, da ne razlikuju šta znači „dobrovoljna saradnja“ sa socijalnim službama, a šta faktički pristanak na mere koje vode ka oduzimanju deteta.

Odgovornost austrijskih institucija u ovakvim slučajevima ne ogleda se samo u tome da zaštiti decu od stvarnog nasilja i zanemarivanja, već iu obavezi da spreče zloupotrebe sistema, da obezbede transparentnost postupaka i da jasno objasne porodice šta se od njih očekuje kako bi deca ostala u domu ili bila vraćena što je pre moguće. Kada deca iz mešovitih ili migrantskih porodica uđu u mašineriju koja kombinuje školske prijave, izveštaje socijalnih radnika, psihološke procene i sudske odluke, roditelji koji ne dolaze iz tog kulturnog miljea često imaju utisak da se nalaze pred zidom birokratije na stranom jeziku.

Pogled redakcije portala Srpski Ugao

Jeste da je zaštita dece nesporna obaveza svake države, ali da izdvajanje maloletnika iz bioloških porodica predstavlja najtežu meru koja se može primeniti samo kada su svi drugi oblici podrške iscrpljeni. Broj od više od 13.000 dece koja žive van svojih porodica u Austriji mora da bude povod za ozbiljno preispitivanje prakse, posebno tamo gde su u pitanju porodice doseljenika koje nedovoljno poznaju sistem. Srpska zajednica u Austriji ima pravo da zna kako se donose odluke koje zadiru u samu srž porodičnog života, koja su proces prava roditelja i gde mogu da traže pomoć. Naša redakcija smatra da je neophodno više transparentnosti rada socijalnih službi, obavezno obezbeđivanje prevodilaca i pravne podrške za strane državljane, kao i aktivno uključivanje srpskih udruženja i diplomatsko – konzularnih predstavnika u zaštitu prava porodice. U suprotnom, ovakav vid postupanja socijalnih službi ostaje da se doživljava kao ciljano sredstvo pritiska na srpsku dijasporu, a ne kao sistem koji je u prvom redu dužan da štiti i decu i njihovu porodicu.

Izvor: Srpski ugao

mrk-ki-metaloplastika

Kikinda – Dvorana: „Jezero”. Gledalaca: 175. Sudije: Marko Boričić i Dejan Marković (obojica Beograd). Sedmerci: Kikinda 5(3), Metaloplastika 8(8). Isključenja: Kikinda 10 minuta, Metaloplastika 16 minuta.
MRK KIKINDA: Balaban, Davidović 2, Lisica 3(1), Jovanović 7, Ćosić 1, Miškov, Todorov, M. Panić, Kitanović, Gajski, L. Panić 6, Kosanović 3, Petrović 3, Lazić 3(2), Kovačević, Gaćinović.
METALOPLASTIKA: V. Damjanović, Stanojlović, Pisarić 1, Mirković 3, F. Milovanović 4, I. Milovanović 3, Marjanović, Bukvić 2, Jevtić 1, Barjaktarović, A. Damjanović 2, Filipović, Šmigić, Pavlović, Marković 1, Papović 11(8).
Igrač utakmice: Ognjen Jovanović (MRK Kikinda).
Semafor: 1:3(5.), 8:6(15.), 11:11(24.), 20:16(37.), 22:22(48.), 25:25(52.), 27:25(56.), 28:28(58.).
Podela bodova na severu Banata, a obe ekipe mogu žaliti za celim plenom. U prvom delu igralo se uglavnom egal, tek u nekoliko navrata rivali su bili na plus dva, a sredinom nastavka, Šapčani nisu osam minuta poentirali pa se Kikinda odlepila na plus četiri. Povratili su se, međutim, gosti i stigli do izjednačenja, 12 minuta pre kraja, ali su Kikinđani bliže kraju imali dva gola viška. Nerešeno je, ipak, bilo i pred ulazak u poslednji minut. Ispostaviće se bio je to i konačan ishod, jer domaćin potom nije iskoristio napad, a onda su za poslednju šansu Šapčani imali još 16 sekundi, međutim, spetljali su. Uzvratili su još Kikinđani dalekometnim pokušajem sa svoje polovine, ali bez uspeha.
D. P. 

vrbas-ofk-kikinda

Vrbas – Stadion: „Šlajz”. Strelci: Marković 12. i 60, Drakulović 27, Vujošević 49, Vujović (kazneni udarac) 55, Krainović 72. i 85. minut. Žuti kartoni: Beskorvajni (Vrbas), Šašić, Nikolić, Budai (OFK Kikinda). Crveni karton: Šašić (OFK Kikinda) 54. minut.
VRBAS: Miladinov, Vujošević (Serdar), M. Kovačević, Avdalović, V. Mićunović, M. Mićunović, Beskorvajni, Marković (A. Kovačević), Vujović (Krainović), Vještica, Drakulović (Vujin).
OFK KIKINDA: Jovanović, Beloš, Molnar (Pašić), Nikolić, Pajtin (Budai, Putnik), Lekaj, Brkljač, Šašić, Živanov, Stojanović, Stanimirov (Kecman).
Nakon propuštene prilike Kikinđana u uvodu, Vrbašani su ubrzo kaznili goste. Posle duge lopte i potom odigrane povratne, u nastavku akcije stigao je Vrbas do prednosti. Propustila je OFK Kikinda priliku i za poravnanje, nedostajalo je i malo sreće, pogođena je prečka, a onda je domaćin duplirao vodstvo.
Sve je početkom nastavka bilo odlučeno kada su domaćini poveli 3:0, a nedugo potom i Šašić je skrivio kazneni udarac, isključen je tada, pa je Vrbas s bele tačke povisio na 4:0. Zatim, do kraja, još tri puta tresli su domaćini mrežu Kikinđana za najubedljivi poraz našeg tima u sezoni i gorak završetak jeseni.
D. P.

sloboda-nk-zadrugar-lazarevo

Novi Kozarci – Stadion: „Ilija Pantelić”. Gledalaca: 50. Sudija: Vukašin Marković (Pančevo). Strelci: Bogojević 31, Galić 69. i 86. minut.
SLOBODA: Živkov, Karanović, Marković, Jovandić, Galić (Bajić), Čubrilo, Vrbački, Francuski, Misić, Bogojević, Blagojević (Đurđević).
ZADRUGAR: V. Lučić, Zemunski (Zejak), Mršević, Đ. Lučić (Gagović), Popović (Danko), Obradov, Furtula, Pandurov, Maljukan (Stanišić), Kozlovački, Dragović.
Nakon pola sata, Bogojević je odbitak, s ivice kaznenog prostora Lazarevljana, iz prve poslao u mrežu za prednost domaćina. Sredinom nastavka Galić je poluvolejom duplirao vodstvo, nabacio je prethodno Čubrilo, da bi najbolji igrač Slobode u finišu pogodio još jedanput, nakon duge akcije, stavivši tačku na meč u kojem je u nekoliko navrata izvrstan bio i golman domaćina Živkov.
D. P.

VISOK PORAZ KOZARE U GLOGONJU

U poslednjem kolu jeseni vojvođanskog „Istoka”, velikoselska Kozara visoko je u Glogonju poražena od istoimenog kluba – 4:0, a treća naša ekipa u ovom stepenu nadmetanja, ruskoselska Crvena zvezda sutra, od 13 sati, čekaće Poleta iz Idvora.

i
Kako piše NS uživo, sednica RJOP-a, koja je izazvala oštre podele među predstavnicima univerziteta, nije održana nakon što su beogradski blokaderi odbili učešće zbog sumnji u prethodne neregularnosti i navodnih pokušaja da se ubrzano izglasa zakon o lustraciji.

Haos u najavi zbog ultimatuma! Stranci dali rok od mesec dana – ili zakon, ili zavrćemo slavinu!

Sednica RJOP-a, oko koje se digla velika prašina, definitivno nije održana! Iako su novosadski blokaderi vršili ogroman pritisak da se sastanak po svaku cenu održi, naleteli su na zid! Beograđani su ostali pri čvrstom i nepokolebljivom stavu: nema sastanka! Prozreli su nameru kolega iz Novog Sada da na brzinu organizuju okupljanje samo kako bi, daleko od očiju javnosti, na prevaru izglasali zakon o lustraciji!

Beograđani nisu zaboravili lažiranje glasova!

Povernje je nepovratno izgubljeno još na prošlom okupljanju, a Beograđani nisu naseli na novi pokušaj manipulacije. Svi dobro pamte skandaloznu mućku sa Pazarcima! Tada je otkriveno da su Novosađani podmetnuli svog kolegu da lažno glasa i predstavlja se kao delegat Državnog univerziteta u Novom Pazaru (DUNP), iako sa tom institucijom nema nikakve veze!

Upravo ta bezobzirna prevara, gde su bili spremni da lažiraju identitete zarad glasova, bila je jasan signal Beograđanima da se sprema nova podvala – ovog puta sa ciljem da se progura sporni zakon o lustraciji.
Panika zbog novca – rok je mesec dana!

Ali, iza ove histerije Novosađana krije se mnogo veći problem. Kako saznajemo, njihovim finansijerima iz Evrope je prekipelo! Ispostavljen je brutalan ultimatum: zakon o lustraciji mora proći u narednih mesec dana, ili finansiranje blokadera momentalno prestaje!

Novosađanima gori pod nogama jer znaju da bez stranih doznaka njihova priča ne postoji, pa su pokušali da iskoriste Beogradski univerzitet da spasu svoje budžete. Ipak, beogradski studenti su prozreli ovu prljavu igru, setili se lažnog „Pazarca“ i poručili: „Vaše dugove strancima nećete vraćati preko naših leđa!“

Izvor: NS uživo

 

zeleznicka-stanica-1

Prvi put u istoriji Kikinde obeleženo je stradanje sugrađana u bombardovanju železničke stanice i naselja Bedem 22. novembra 1944. godine. Venac je danas u 11 časova položen ispred spomen ploče četrnaestorici železničara poginulih u Narodnooslobodilačkoj borbi, njima u čast i u znak sećanja na 51 sugrađanina koji su izgubili živote tog dana.

 

Polaganju venca prisustvovalo je dvadesetak članova SUBNOR-a Kikinda, dva potomka stradalih i jedan očevidac događaja. Venac je položio Savo Orelj, predsednik SUBNOR-a i pokretač inicijative da se ovaj datum po prvi put zvanično obeleži. Pokrenuta je i inicijativa da se u holu Železničke stanice postavi posebna spomen-ploča posvećena žrtvama bombardovanja.

T. D.

baka-zorka-7

U tišini trinaeste ulice u Nakovu, stoji kuća koja je do nedavno bila u prilično lošem stanju. U njoj već dvadeset pet godina živi baka Zorka Tošev (67) sa unukom Goranom, učenikom sedmog razreda i mladim fudbalerom kluba „Polet“, koji je ostao bez oba roditelja.

– Njegova majka je preminula kada je imao samo tri godine. Još dok je bila bolesna, zamolila me je da ga čuvam. Od tad je kod mene, on je sada samo moj i Božiji – kaže baka Zorka, čije lice otkriva umor, ali i snagu koja je vodi već godinama.

Nekada su u kući živeli i sin i suprug, ali su obojica preminuli. Tako je Goran ostao bez oba roditelja, ali njegova baka Zorka se nije predavala – radila je u pekari, hladnjači, a uvek je spremna i za sezonske poslove. Sa bolesnom kičmom i malom penzijom, uspeva da obezbedi unuku sve što mu treba: od knjiga i ekskurzija, do sitnih radosti koje detinjstvo čine lepšim.

-On je zlatno dete, skroman i pažljiv. Kad se upisuju za ekskurziju, on ćuti, neće da se prijavi, jer zna da imamo mala primanja. Ali ne mogu da dozvolim da ostane kod kuće. Snalazim se kako znam, samo da on ide sa drugom decom – kaže baka Zorka, glasom punim ponosa i tuge.

Sudbina im se promenila u aprilu ove godine, kada je ekipa emisije „Radna akcija sa Tamarom“ došla u njihov dom. Zahvaljujući inicijativi komšinice Tanje, Zorka i Goran su prijavljeni u emisiju i ubrzo su dobili vest koja im je vratila nadu.

Tim, na čelu sa Tamarom Grujić, renovirao je njihovu staru švapsku kuću za samo pet dana. Novi podovi, zidovi, fasada, nameštaj, kuhinja i kupatilo zamenili su stare, oronule zidove i vlagu. Goran je dobio svoju sobu, radni sto, laptop.

-Da nisu došli, ja to nikad ne bih mogla da priuštim. Sad bar znam da će kuća ostati unuku u pristojnom stanju – kaže baka, zahvalna ekipi koja im je, kako kaže, „vratila život u kuću“.

Goran, miran i ozbiljan dečak, sanja da postane profesionalni fudbaler. Navija za Crvenu zvezdu, a omiljeni igrač mu je Kristijano Ronaldo.

– Volim da živim sa bakom. Trudim se da je čuvam, idem u prodavnicu, samo još da naučim da kuvam – kaže uz stidljiv osmeh.

Ono što je još neophodno uraditi na kući je sanacija krova, na kom treba zameniti stare crepove koji prokišnjavaju.

– Ako se to ne sredi, sve što je urađeno propašće. Kad dune jak vetar, desi se da nekoliko crepova otpadne – kaže Zorka, dodajući da je joj je, pored ogreva, to najveća briga.

T. D.

 

M

U Kulturnom centru Kikinda, 26. novembra, profesor Petar Vuca održaće predavanje pod nazivom „Životni put Mileve Marić”.

– Ovo predavanje je posvećeno obeležavanju stopedesete godišnjice rođenja ove znamenite žene i obuhvatiće celokupan Milevin životopis. Samim tim što je njen život bio zanimljiv, nadam se da će i predavanje biti zanimljivo svim posetiocima koji dođu u Kulturni centar- najavljuje Vuca.

Predavanje počinje u 18 časova.

N. S.

Don`t copy text!