Month: May 2025

penzioneri-1

Rang liste penzionera koji će dobiti solidarne pakete pomoći biće objavljena 9. maja na oglasnim tablama udruženja i odbora korisnika penzija i filijala Fonda PIO.

Od 10. aprila, počela je prijava korisnika penzija za dodelu paketa solidarne pomoći i trajaće do 8. maja, a realizuje se preko Saveza penzionera Srbije (SAPENS) i Udruženja penzionera Srbije (UPS) „Nezavisnost“.

Ovaj program pomoći omogućava penzionerima koji ispunjavaju određene uslove da dobiju paket solidarne pomoći, a sredstva za ovu inicijativu obezbeđuje Republički fond PIO.

Penzioneri koji žele da se prijave za ovaj vid pomoći, potrebno je da prilože poslednji penzijski ček ili izvod iz banke kao dokaz o visini penzije. Osnovni kriterijum za dodelu paketa je visina penzije, koja ne sme da prelazi iznos od 27.711,33 dinara, što je najniži iznos penzije za korisnike iz kategorije zaposlenih i samostalnih delatnosti u 2025. godini.

Za korisnike koji imaju penziju iz inostranstva, ukupni iznos penzija, domaćih i stranih, ne može biti veći od tog iznosa. Takođe, prednost pri dodeli paketa imaju samohrani korisnici i korisnici iz višečlanih domaćinstava, kojima je penzija jedini izvor prihoda, kao i stariji korisnici penzija.

Prilikom formiranja rang-liste, komisije udruženja penzionera odgovorne su za prijem prijava, utvrđivanje i overu rang-liste, dok će krajnje rang-liste biti objavljene najkasnije 16. maja, nakon razmatranja eventualnih prigovora korisnika na prve objavljene liste. U slučaju da korisnici podnesu prigovore, formiraće se drugostepena komisija koja će razmatrati prigovore i doneti konačne odluke.

Podela paketa solidarne pomoći počeće 19. maja.

Za ovu svrhu je ove godine obezbeđeno 180 miliona dinara, što je značajno povećanje u odnosu na prošlu godinu, kada je za pakete utrošeno 111 miliona dinara. Očekuje se da će se u 2025. godini dodeliti paketi za oko 75.000 penzionera, čime će se pomoći velikom broju korisnika penzija, a standardizacija paketa omogućava bolju cenu i jednakost u distribuciji.

Ovaj program važan je deo podrške penzionerima, a zahvaljujući organizaciji i transparentnom sprovođenju nabavke i distribucije paketa, Savez penzionera Srbije (SAPENS) i udruženja korisnika penzija omogućavaju da svi korisnici dobiju pakete iste sadržine.

gordana-djilas-2

Osim što se s knjigama druži službeno, kao bibliotekar-savetnik, odnosno pomoćnik upravnika za čuvanje i korišćenje publikacija u Biblioteci Matice srpske, Gordana Đilas je višestruko nagrađivanja književnica retkog poetskog prosedea. Njena poetika unekoliko je inspirisana zavičajem i u užem i u širem smislu; jednako referišući i na postojbinu, Bosansku Krajinu, kao i na severnobanatsko podneblje, odnosno Nakovo, gde su njeni preci kolonizovani.

Među mnogobrojnim priznanjima koje je dobila za svoje stvaralaštvo, izdvaja se prošlogodišnja Nagrada Zadužbine „Branko Ćopić” Srpske akademije nauka i umetnosti, za poetsku knjigu „Hvatanje mesečine”.

Pored toga što „službeno” radi na očuvanju ovdašnje književne baštine, Gordana Đilas paralelno radi i na novim rukopisima, i dalje postupajući odgovorno, pa i samokritično prema svakoj napisanoj reči.

Nakovo i severni Banat čine njeno trajno poetsko uporište, tako će biti i u novoj knjizi koju priprema.

U vašoj knjizi ispovedne proze „Tebi je unapred sve oprošteno”, pravite regresiju na vlastito detinjstvo u Nakovu. Koliko vas je u književnom radu poetički odredilo rodno selo?

– Želela sam da mi se sećanja na detinjstvo štampaju u čuvenoj Poveljinoj ediciji Vidi čuda, u kojoj su se ogledali brojni pesnici i pisci. Odrastanje, rani doživljaji, zauvek ostanu u sećanju. Slike detinjstva neprestano se vraćaju, kao problesci, u određenim životnim situacijama. Ono što sada, sa ove razdaljine mogu da primetim jeste da sam sada drugačija nego kad sam bila dete. Žao mi je što se to negde u životu zagubilo, ta prvotna radost življenja, a opet, znam da sam sačuvala jezgro detinje radosti kao izvora sa koga neprekidno teče čista i nepomućena voda.

Priča o detinjstvu može da se ispriča i na drugi način. Kada bih je ponovo pisala, verovatno bi bila drugačija. Ovaj put je priča proizašla iz potrebe da razumem devojčicu koja je, kao srednje, žensko dete, odrastala u krajnje patrijarhalnom svetu, presađenom u banatsku ravnicu, pa kako se snađe. Presudnu ulogu u tom odrastanju, imali su, na sreću, bibliotekarka i učitelji. Naravno da me je to opredelilo i formiralo pogled na svet koji se neprestano kretao između ustaljenih, očekivanih obrazaca i mašte, koja je poput banatskog vetra uspevala da probije oblake kad zaklanjaju sunce. Ponekad. Povremeno.

U vašoj pesmi „Nakovo 1958” pravite inventar svega onoga što vas je dočekalo kad ste ugledali ovaj svet. Da li je takav književni postupak pripovedanja iz ugla novorođenčeta inovativan ili je već negde oproban u praksi?

– Poetska zbirka „Hvatanje mesečine” je takođe želja da definišem odnos prema detinjstvu, prema precima, da ih učvrstim u svom postojanju kao delu jednog kolektivnog pamćenja, da utvrdim ko sam ja među njima. Želela sam da ih sačuvam, makar na ovaj način, u poeziji. I bez obzira na sve što bih mogla da im zamerim, ostaje sećanje na njihovu radinost, čestitost, snažnu životnu snagu. Pisati o tome iz pozicije deteta nije ništa novo. O dođošima u Banatu, nemačkoj kući i njihovom snalaženju u novim životnim uslovima nije još dovoljno napisano, a da se ne zadržava na ustaljenim klišeima. Kako pomiriti violentnu narav sa mirom ravnice u kojoj se ponekad ne razlikuje granica između neba i zemlje? Treba dosta strpljenja i mašte kako bi se orijentisalo. Tada je najbolje usmeriti se ka zemlji. Ona nas je hranila, a nebo pružalo mogućnost da rastemo, bez granica. Želela sam da sačuvam sve doživljaje koji su me pratili ne samo u detinjstvu, nego i odrastanju. Sve je to bilo novo, a opet nekako tuđe.

„Što više vidiš, više ćeš i razumeti”, kažete u jednoj pesmi. Dozvoljavate li potencijalnom čitaocu da dopiše i da će, što više sazna – biti i nesrećniji?

– Da, čitaocu je sve dozvoljeno. U Vašem pitanju vidim i Vaše uverenje da više viđenja ne donosi sreću, da razumevanje ne podrazumeva zadovoljstvo. Ako život gledate dubinski, ne onako kako se stvari dešavaju, već i razloge zbog kojih se dešavaju, onda nemate pravo da sudite. Dešava se da se zapitam nad nekom rečenicom, stihom, šta ih je proizvelo, ili da sam nešto izgovorila i da shvatam da to što bi neko to doživeo lično nema nikakve veze sa njegovim doživljajem, nego sa mnom.

Postoji neka kauzalnost, mera uzroka i posledice, ali to vam je prirođeno da razumete, ili nije. Najlakše je prepustiti se, živeti po nagonu, ne gledati i ne videti. A kada gledate, onda shvatate da smo zaglavljeni u nekom obrascu odrastanja i tu nema mrdanja. Ima, ali se valja pošteno oznojiti. Tom obrascu se stalno vraćam i volim kada se u njemu još neko pronađe. Veoma me dirne kada mi neko kaže kako je čitao moje stihove i prepoznao se u njima. Ta povezanost, interakcija je najveća nagrada, zalog da ne bacam prašinu u vetar.

Kao bibliotekar u Biblioteci Matice srpske, svedoci ste da se uglavnom s knjigom druže samo oni koji moraju ili im je to posao. Kako vidite budućnost knjige?

– Biblioteka Matice srpske je moja druga kuća, gotovo ceo radni vek sam provela u njoj. Za mene je to bila čast, trudila sam se da je opravdam. Kao institucija od prvorazrednog, ne samo kulturnog nego i duhovnog značaja, ona raspolaže fondom od preko četiri miliona knjiga. Nemam nikakvo pravo niti mogućnost da posumnjam da će knjiga izgubiti na svom značaju. Od ranog detinjstva biblioteka i škola bile su mi mesta utočišta i slobode da učim i da mislim svojom glavom. Knjiga svakako menja svoju formu, ali suštinu ne. Bez knjige nema životne nadogradnje, ona je so naših života. Klasičnih čitalaca sa knjigom u ruci je sve manje, a sve ih je više koji čitaju knjige i novine preko digitalnih baza. Tu im je sve nadohvat ruke, pod uslovom da imaju računar i dobru internet konekciju.

Prošle godite ste, među mnogobrojnim priznanjima, dobili i Nagradu „Branko Ćopić”. Mogu li nagrade da budu dokaz valorizovanja nečijeg rada ili su merodavniji pokazatelj za pisca tiraži knjiga i posete njegovim književnim večerima?

– Nekako mi se „složilo” da dobijem Nagradu Fondacije „Branko Ćopić“, upravo zbog toga mi je drago jer je Ćopić pisac mog detinjstva. Pored podsećanja na detinjstvo, susret sa njegovim knjigama mi je omogućio da nadograđujem život najfinijim nitima lirizma. Njegova dela uvela su me u svet književnosti. Nagrade znače onoliko koliko pomažu delu nekog pisca da bude čitano, skreću pažnju na njega. To je najvažnije, kada svojim delom dotaknete čitaoca. Takođe, da ste svojom poezijom proširili, obogatili nečiji svet, pružili nadu ili drugačiji pogled na doživljaj života.

Ništa se potom ne dešava što ima konkretne veze sa mogućnošću da objavite novi rukopis, imate više književnih večeri ili veći tiraž. Tu izlazimo iz domena književnosti i ulazimo na tržište interesa, trgovine uticajem, snagom manje ili više organizovanih interesnih grupa. I to je dobro dok god ima snage da se, bez obzira na sve, nastavi započeti put. Sa ove razdaljine vidim da on ima smisla za mene, i da više nema odustajanja.

Na kojem rukopisu trenutno radite i hoće li i u njemu biti severnog Banata, kao u mnogim vašim ranijim knjigama?

– Trenutno radim na pesničkom rukopisu o anđelima. Veoma sam stroga prema sebi, pa to ide na mahove. Stalno su prisutni sumnja, preispitivanje, sređivanje, iščitavanje… Tu nema kraja. Nemam još ni izdavača. Očekujem da će se, kao i do sada nešto pojaviti. Uvek se tako dogodi. Imam i rukopis zbirke o stolu. Reč je o stolu koji se zatekao u roditeljskoj kući, nakovačkom, nemačkom. Ispod tog stola sam se igrala, učila, sakrivala. Kasnije je služio za obedovanje, kada smo se sakupljali sa raznih strana, dolazeći da obiđemo roditelje. Danas je on kod mene, čeka restauraciju, pa dok sam još u ovom zemaljskom životu, da se podružimo još malo. O njemu sam napisala poemu, svašta je doživeo. A, kada ću je pustiti u svet, to još ne znam.

Deluju li biblioteke malo rigidno u današnje vreme? Svojevremeno ste inicirali pokretanje fejsbuk stranice Biblioteke Matice srpske, šta se još može učiniti da se ostane ukorak s tehnologijom?

-Biblioteke moraju da sačuvaju svoju osnovnu delatnost. Svaka knjiga koja u nju uđe, mora da bude signirana, inventarisana, obrađena po standardima (svuda su isti u svetu) i smeštena na neku policu. Tada postaje dostupna za svakog potencijalnog korisnika. Tek tada može da širi svoju delatnost, prati tehnološki napredak i da ga koristi kako bi promovisala svoju delatnost, zainteresovala za knjigu i čitanje. Danas biblioteke organizuju razne aktivnosti i programe. Uspešno su se prilagodile, gotovo svi poslovi u bibliotečko-informacionoj delatnosti su automatizovani. Sve informacije o njenim fondovima javno su dostupne. Od promena ne treba bežati, treba im ići u susret, jer nisu sve promene loše, ima i dobrih.

 

N. Savić

 

novac

Prema kalendaru isplata koji je objavio Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO), penzije za april počeće da pristižu od 6. maja.

Tog dana isplata će početi za korisnike iz kategorije samostalnih delatnosti, kao i za vojne i poljoprivredne penzionere, bez obzira na način na koji primaju penziju – preko banke, pošte ili na kućnu adresu.

Penzioneri iz kategorije zaposlenih koji penzije dobijaju preko tekućih računa banaka mogu da očekuju isplatu od 10. maja, dok će onima kojima stižu na kućnu adresu ili ih podižu na poštanskim šalterima, penzije biti isplaćene 12. maja.

Uz aprilske penzije stižu isti iznosi kao i u prethodnoj isplati za mart, kada je prosečna penzija iznosila 50.686 dinara.

vatrogasci-150-god-(2)

Povodom obeležavanje 150 godina postojanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva Kikinda na Gradskom trgu organizovana pokazna vežba profesionalnih vatrogasnih jedinica Dobrovoljnog vatrogasnog društva i vatrogasne jedinice NIS-a.

-Sugrađanima smo prikazali kako izgleda spašavanje povređene osobe iz vozila. U saobraćajnoj nezgodi vozilo je oštećeno i zapalilo se. U ovakvim situacijama najpre spašavamo ljudski život, a potom gasimo požar – istakao je Dragiša Rakić, zamenik komandira Dobrovoljnog vatrogasnog društva Kikinde.

Dobrovoljno vatrogasno društvo u našem gradu osnovano je 1875. godine.

-Osnivači su kikindski advokati, a društvo je nastalo u privatnoj kući. Nakon nekoliko godina dobrovoljci du dobili zgradu koja se nalazila na mestu današnje pijace, a na kraju nam je opredeljen objekat u kom se i danas nalazimo. Ovog momenta imamo 45 aktivnih članova sa pravom glasa, koji mogu da budu u operativnoj jedinici, a osim muškaraca tu su i žene. Imamo i trideset članova starijih od 65 godina – naveo je Rakić.

Pokaznoj vežbi prisustvovao je Miroslav Dučić, član Gradskog veća, zadužen za komunalnu infrastrukturu i vanredne situacije.

-Vek i po značajan je jubilej, posebno ako se zna da su članovi dobrovoljci. Svake godine pomažemo im u organizaciji svih akcija jer je naš cilj da budu vidljivi. Članovi puno rade sa mladima, na edukaciji i obukama, a u lokalnoj samoupravi imaju pouzdanog partnera – precizirao je Dučić.

A.Đ.

 

Tractor agricultural machine cultivating field.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede obavestilo je sve nosioce poljoprivrednih gazdinstava da iskoriste pravo na podsticaje za osiguranje useva, plodova, višegodišnjih zasada, rasadnika i životinja i time umanje rizike od sve učestalijih vremenskih nepogoda.

Pravo na podsticaje imaju sva poljoprivredna gazdinstva upisana u Registar i u aktivnom statusu, koja u periodu od 16. novembra prethodne do 15. novembra tekuće godine zaključe polisu osiguranja sa nekom od osiguravajućih kuća.

Ministarstvo pokriva između 40 i 70 odsto vrednosti premije osiguranja, u zavisnosti od teritorije i vrste proizvodnje – poljoprivredni proizvođači iz Moravičkog, Zlatiborskog, Podunavskog, Šumadijskog, Kolubarskog, Mačvanskog, Rasinskog okruga i Beograda imaju pravo na subvenciju u iznosu od 70 odsto vrednosti premije osiguranja.

Kako je navedeno, zahtevi se podnose isključivo putem platforme eAgrar, a za tehničku podršku poljoprivrednicima su na raspolaganju savetodavci, lokalne samouprave i ovlašćena lica Uprave za agrarna plaćanja – javni poziv sa detaljima biće objavljen u drugoj polovini godine, a sve informacije biće dostupne na zvaničnom sajtu Ministarstva i Uprave za agrarna plaćanja.

uzmi-racun

Potpredsednik Vlade Srbije i ministar finansija Siniša Mali izjavio je da od 1. maja građani ponovo mogu da učestvuju u nagradnoj igri „Uzmi račun i pobedi“, kao i da je za samo 16 sati u tu aplikaciju uneto čak 800.000 računa.

-Građani mogu da unose fiskalne račune u aplikaciju Uzmi račun i pobedi, a za samo 16 sati u aplikaciju je uneto čak 800.000 računa. Takođe, otvoreno je 146.000 naloga na ovoj aplikaciji, objavio je Siniša Mali na svom Instragram nalogu.

U igri mogu da učestvuju svi fiskalni računi koji su izdati počev od 1. januara 2025. godine, bez obzira na vrednost.

Nagradni fond obuhvata pet stanova u Beogradu, u naselju Zemunske kapije, ukupne vrednosti 1,2 miliona evra i u pitanju su trosobni – dupleks stanovi od kojih svaki ima po 91 kvadrat.

U nagradnom fondu je i 10 Fijatovih automobila “grande panda”, od kojih je pet električnih i pet hibridnih.

acev-rodjendan-(5)

U blizini omiljenog izletišta Mokrinčana kod „Devet grla“ već četiri decenije okupljaju se isti meštani. Glavni „krivac“ je Jevtim Acev, koji je u Mokrin došao sa 15 godina iz Dimitrovgrada. Praznik rada je njegov rođendan.

 

 

– Proslava počinje 30. aprila. Već tokom večeri dolazim da pripremim mesto na kom ćemo boraviti. Tačno u ponoć dođu prijatelji i cele noći slavimo. Tu su i moja deca, sin i ćerka, kao i unuci koji sada imaju već trideset godina, ali i prijatelji. Bude nas više od stotinu. Pečemo roštilj i veselimo se do ranih jutarnjih sati – priča Jevtim Acev koji je ovog 1. maja proslavio 76. rođendan.

Kako kaže, pošto se svi raziđu, on priprema hranu koja će se jesti tokom praznika.

-Svake godine spremam nešto drugo. Ove godine odlučio sam se za jaretinu u saču. Danas su sa mnom moji najmiliji i ovo je tradicija koju svi volimo – dodaje naš sagovornik.

Jefim je u Mokrin došao sa 15 godina:

-Davno je bila ta 1955. godina. Iz okoline sam Dimitrovgrada i kada sam stigao u ovu ravnicu nisam mogao da se načudim. Ja, Bugarin, našao sam i svoju bolju polovinu, Mađaricu. Zajedno smo čitav jedan život imamo unuke i praunuke.

Najpre je Acev radio u molerskoj zadruzi s obzirom na to da je završio za molera.

-Puno smo išli po terenima i puno se radilo u ono vreme. Posle toga sam radio kao traktorista, a nakon toga i kao instruktor za vožnju . Puno mladih sam obučio da voze automobile – napominje Acev.

Kako ističe za naš portal rođendan na ovaj način planira da slavi dok ne uda praunuke.

A.Đ.

luna-park-(3)

Rolerkoster, automobili na sudaranje, ringišpil, balerina, hali-gali, buster i još mnogo zabavnog sadržaja privuklo je veliki broj sugrađana, prvenstveno onih najmlađih u luna park „Starlight Scorpions 3“.

Šestogodišnja Emilija, sa mlađim bratom, tatom i mamom jedva je čekala 1. maj.

-Čim smo stigli najpre sam isplela pletenice. Najviše mi se sviđa brzi voz, rolerkoster. Sa tatom sam bila na automobilima koji se sudaraju, a moj mlađi brat sa mamom je bio u kamiončiću -saznali smo od Emilije.

I Angelina nam je otkrila da su joj sve zabavne sprave interesantne.

-Najviše puta bila sam na ringišpilu. Volim i hali – gali za decu. Volela bih da sam svakog dana u luna parku – dodala je Angelina.

Ove godine znatno je više zabavnih sadržaja u odnosu na ranije. Osim dece i tinejdžera u vožnjama uživaju i stariji.

Luna park u našem gradu je još sutra, 2. maja.

Na prostoru nekadašnje Kvantaške pijace organizovana je i prodaja polovne i mešovite robe, roštilja i pića. Tu su tezge, prepune igračaka, slatkih bombona, odeće, suvenira i raznih drugih stvari.

A.Đ.

 

1-maj-simicev-salas-(7)

Kao i svake godine najviše izletnika zatekli smo na Simićevom salašu. Neki su stigli u ranim jutarnjim satima, a pojedini poput mladih iz Subotice kampuju od srede do petka uveče.

-Bili smo i prošle godine i jako nam se svidelo pa nije bilo dileme kuda ćemo ovog 1. maja – istakla je Nikoleta Heveši iz Subotice. – Pekli smo roštilj, danas spremamo gulaš, a sutra je na meniju pasulj. Izviđač sam i volim boravak u prirodi. U Subotici nemamo ovakav prostor, tu je Palić koji je prepun ljudi.

Njihov domaćin je Danijel Molnar iz Ruskog Sela koji im je i preporučio ovaj prostor, a njegovih 14 prijatelja napominju da retko gde ima ovakvo izletište.

Među kamperima su i mladi sugrađani koji takođe ostaju tri dana.

-Došli smo sinoć i planiramo i večeras da prespavamo na Simićevom salašu. Spremamo roštilj, tu ne postoji dilema da li će biti pripremljen kako treba. Danas je gužva i drago mi je što nas ima ovoliko. Ranijih godina sakupljali smo po kućama, ovo je ipak puno lepše – rekao nam je Dejan Babić.

Porodice sa malom decom, ali i oni u najboljim godinama iskoristili su lep dan da ga provedu u prirodi i druže se.

A.Đ.

 

radionica-zeleznica

Nakon sedam godina pauze, radionica za održavanje železničkih vozila OJ ZOVS Kikinda, u okviru Sekcije ZOVS Novi Sad, ponovo je otvorena, objavilo je preduzeće „Srbija Kargo“. Radionica je nedavno uspešno prošla kroz proces sertifikacije koji je sprovela Direkcija za železnice, što je omogućilo njen ponovni rad i obavljanje redovnog i vanrednog održavanja železničkih vozila.

– Prema zahtevu kompanije „Srbija Kargo“, radionica je ispunila sve propisane uslove i dobila sertifikat sa oznakom R26, koji potvrđuje njenu sposobnost za održavanje železničkih vozila. U okviru radionice već funkcioniše specijalizovana jedinica za održavanje sanduka, postolja sanduka i ramova obrtnih postolja, a u budućnosti je planirana i sertifikacija za održavanje osovinskih sklopova – navodi se u saopštenju.

Jedan od važnih noviteta je i modernizacija struga tipa UBC-150, koji se koristi za obradu profila točkova, čime će biti značajno unapređen kvalitet i efikasnost održavanja. Radionica trenutno zapošljava 11 radnika, koji se bave održavanjem teretnih vagona, čime se nastavlja tradicija koja datira još od 15. aprila 1954. godine, kada su prvi vagoni pristigli na popravku u Kikindu.

Radionica u Kikindi je  sedma radionica za održavanje teretnih kola u sastavu kompanije Srbija Kargo. Njeno ponovno otvaranje ima veliki značaj za brže, efikasnije i bezbednije osposobljavanje teretnih vagona, što će omogućiti da kompanija još bolje odgovori na potrebe svojih komitenata i partnera.