Day: March 12, 2025

gradonacelnik-jovana

Gradonačelnik Mladen Bogdan posetio je danas porodicu Milićev i potvrdio rešenost da se Grad uključi u obezbeđivanje potrebnih sredstava za lečenje male Jovane. Dvogodišnja sugrađanka boluje od cerebralne paralize i epilepsije, a kako medicinski tretmani koji umnogome poboljšavaju njeno zdravstveno stanje, zahtevaju značajna sredstva, roditelji su se,  nakon što su iscrpeli sopstvene resurse, obratili svim dobrim i humanim ljudima za pomoć.

– Želeo sam Jovaninim roditeljima lično da izrazim podršku i dobru volju da se lokalna samouprava uključi i pomogne-kaže za Kikindski portal gradonačelnik Mladen Bogdan. – Razgovarali smo na koji način Grad može da izađe u susret porodici. Uputili smo ih da lokalna samouprava opredeljuje finansijsku pomoć za lečenje dece obolele od teških bolesti i potvrdili rešenost da pomognemo- ističe Bogdan.

Pored propisanih lekova koje obezbeđuje Republički fond za zdravstveno osiguranje, preporuka stručnjaka je da Jovana bude uključena u veći broj defektoloških tretmana i vežbi, kako bi se njeno zdravstveno stanje poboljšalo. To podrazumeva redovne fizikalne i  defektološke terapije u Kikindi, Novom Sadu i Banji Koviljači. Banjski tretmani traju najmanje tri nedelje, a dnevno koštaju 60 evra. Jovani pomažu i specijalne terapije u Mađarskoj.

Sve to iziskuje znatna materijalna sredstva, u čije prikupljanje su se proteklih dana, ujedinjeni u želji da pomognu maloj Jovani, uključili brojni sugrađani: udruženja, sportski kolektivi, bajkeri, muzičari…

 

 

gajde-3

Svetski dan gajdi, 10. mart, obeležen je u Zrenjaninu, a ovom događaju prisustvovali su i članovi Akademskog društva za negovanje muzike „Gusle“.

Ispred udruženja građana „Banatske gajde“, guslar Vanja Ilijev organizovao je svečanost u kojoj su četrnaestogodišnji gajdaš „Gusala“ Stefan Bilić i članice starije dečje grupe kikindskog društva.

Ilijev je dugogodišnji saradnik „Gusala“ i publika ga zna po nastupima koje održava tokom Međunarodnog festivala narodnih orkestara, a u okviru etno kampa organizovao je i predavanja o ovom tradicionalnom instrumentu, navela je umetnički rukovodilac Magdalena Popov.

-„Gusle“ su jedan od nosilaca elementa nematerijalnog kulturnog nasleđa jer je Sviranje na gajdama, upisano u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije – dodala je Magdalena Popov.

Zvuk gajdi vodi duboko u prošlost u korene naroda. Veoma dragoceno je to što na Balkanu postoje i danas se prave primitivni tipovi gajdi koje su svirali i naši preci. U prošlosti su se na gajdama svirala kola i ora i bile su verni prijatelji pastira, pored frula i kavala. Pastiri su bili oni koji su ih najčešće i pravili idući za ovcama.

Na saborima gajdaš bi obično stao u sredinu kola i svirao dok se kolo vilo oko njega, on bi se pak okretao licem čas jednima čas drugima, pokazujući svoje uživanje (merak). U narodu se kaže duva u gajde.

A.Đ.

glass-475451_640

Zbog najavljenih radova na elektrodistributivnoj mreži u Ruskom Selu u subotu, 15. marta, JP „Kikinda“ obaveštava svoje potrošače da će od 8.30 do 9. 30 i od 14.30 do 15.30 časova, doći do smanjenog pritiska vode u vodovodnom sistemu.

JP „Kikinda“ zahvaljuje na strpljenju i razumevanju.

 

Savici-(4)

Kada su Savići, u Novim Kozarcima poznati kao vredna i složna porodica, pre deceniju i po rešili da zasnuju svoj vinograd, nije bilo dileme da će ovoj, za njih potpuno novoj delatnosti, pristupiti ozbiljno i odgovorno, pa ni nagrade koje su vrlo brzo počele da pristižu za njihova vina, nisu bile iznenađenje.

Na nedavno održanim „Danima vina“ u Iđošu, „Vina Savić“ dobila su tri zlatne medalje: crno vino „Milica“, roze „Ružica“ i belo vino „Zlato“.

– Naša vina nose imena po ćerkama, jer su one odrastale uz ovaj vinograd, baš kao što smo i mi rasli zajedno s njim – kaže Tatjana Savić.

Tatjana i njen suprug Boban vinograd su zasadili 4. maja 2009. godine, kada su dobili bespovratna podsticajna sredstva od Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Iako u njihovoj porodici do tada nije postojala tradicija vinogradarstva, u ovaj posao su ušli sa velikim entuzijazmom i ljubavlju.

– Nismo ni slutili da ćemo jednog dana imati vinograd i proizvoditi vino, ali, kada smo se već upustili u ovo, želeli smo da radimo kako treba. Rezultati i brojna priznanja pokazali su da smo na pravom putu, ali uvek podsećam da je za zlatna vina zaslužan moj suprug Boban. On je glavni „krivac“ za kvalitet – dodaje Tatjana.

Na površini od 67 ari gaje visokokvalitetne sorte crnog i belog grožđa – „cabernet sauvignon“ i „rajnski rizling“. Vinograd održavaju sami, osim rezidbe, a u berbi im pomažu rodbina, komšije, kumovi, kolege i prijatelji, Naravno, ćerke i roditelji su im, kaže Tatjana, uvek velika podrška.

– Njihovi uspesi tokom školovanja bili su nam „vetar u leđa“ da nastavimo i, sa još više entuzijazma, radimo u vinogradu. Suzana je završila Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu, a Milica sociologiju. Iako su sada zaposlene i imaju svoje obaveze, uvek nađu vremena da pomognu – bilo u radu u vinogradu, bilo u promociji i distribuciji vina i velika su nam pomoć i motivacija – ističe Tatjana s ponosom.

Svake godine 14. februara, porodica Savić obeležava vinogradarsku slavu, Svetog Trifuna, zaštitnika vinograda i vinogradara.

– Tog dana, zajedno sa sveštenikom, odlazimo u vinograd i orežemo nekoliko čokota, zalijemo ih vinom i pomolimo se Svetom Trifunu da nam zaštiti vinograd od vremenskih neprilika, bolesti i štetočina, i da nama, koji ga obrađujemo, da dovoljno volje i zdravlja da uranimo i okasnimo kada je to potrebno – kaže Tatjana. – Jer, uz trud i rad, znamo, rezultati neće izostati.

Na imanju porodice Savić raste 3.200 čokota vinove loze. Polovina grožđa prodaje se kupcima, dok se od druge polovine prave vino i rakija. Deo vina prodaju kako bi pokrili troškove proizvodnje, dok ostatak ostavljaju za proslave, poklone i porodične svečanosti.

Iako je prošlogodišnji rod bio umanjen zbog nedostatka padavina, veliki broj sunčanih dana pozitivno je uticao na kvalitet i slatkoću grožđa, što se odrazilo i na ukus vina.

– Ovaj posao nije lak, ali kada vidimo da se trud isplati, da ljudi uživaju u našem vinu i da se priča o njemu, znamo da radimo pravu stvar – zaključuje Tatjana.

Porodica Savić ne gubi entuzijazam i usmerena je na stalno unapređenje kvaliteta. Njihov cilj nije masovna proizvodnja, već da svaka boca bude rezultat posvećenosti i predanog rada. Za njih je vinogradarstvo više od posla – to je potpuna posvećenost i način života koji okuplja porodicu i prijatelje. I stvara i neguje neraskidive veze, potrebne svakome od nas. Vredna porodica Savić zna kako se to radi.

S. V. O.