U prazničnom podkastu Kikindskog portala ugostili smo gradonačelnika Mladena Bogdana. Nakon je u intervjuu za „Komunu” prvi čovek grada rezimirao godinu na izmaku, ostvarene rezultate gradske vlasti i planove za 2025. godinu, ovaj razgovor koncipirali smo iz drugačijeg ugla.
Kako izgleda radni dan gradonačelnika? Šta su najveći izazovi na ovoj funkciji?
Ko su mu uzori u politici, a ko najveći kritičar? Šta bi poželeo sugrađanima za Novu godinu?
Porodicu Ivana Mikluca (34) iz Iđoša, povređenog u nesreći u čokanskoj „Autofleks livnici“ posetio je gradonačelnik Mladen Bogdan. Ovom prilikom razgovarao je sa suprugom povređenog Suzanom Mikluc i sa troje njihove dece. Ivan se i dalje nalazi na lečenju u Kliničkom centru Vojvodine i, prema rečima lekara, očekuje ga dug oporavak.
Suzana je prvom čoveku grada govorila o svakodnevnim izazovima sa kojima se suočava, uključujući brigu o deci, domaćinstvu i finansijskim teškoćama koje su sada još izraženije usled nesreće.
-Razumemo koliko je teško nositi se sa ovakvom situacijom, posebno kada je reč o porodici sa decom. Grad će biti uz vas i učiniti sve da pomogne da što lakše prebrodite ovaj izazov- poručio je gradonačelnik Bogdan.
Grad će uraditi sve da porodica Mikluc što lakše prebrodi teške trenutke i pomogne porodici.
-Siguran sam da će svi koji mogu takođe pomoći. Naši sugrađani su uvek tu da se nađu drugom u teškim trenucima i nevolji. Pozivam sve ljude dobrog srca da pruže pomoć ovoj porodici i pokažu solidarnost, jer zajedno možemo postići dosta, a naše malo može značiti mnogo – naveo je Mladen Bogdan.
Žiro račun na koji može da se uplati pomoć je : 325-9300707519041-64 Suzana Mikluc.
Tačno u podne, 31. decembra, odbrojavajući poslednje sekunde Stare, kikindski mališani dočekali su Novu godinu. Na Gradskom trgu okupili su se u velikom broju kako bi zajedno sa Deda Mrazom i glumcima pozorišta „Lane“ poslali najlepšu sliku iz Kikinde.
Među okupljenima je bila i Tina Tolimir koja je uživala u predstavi „Novogodišnji kviz“.
-Bio mi je jedan Deda Mraz koji mi je doneo i dodatne poklone. Dobila sam lutku, pingvina, kućicu za lutke, kao i ukrasnu kućicu. Tu su bili i slatkiši. Rekao mi je da sam bila najbolja u dobroti ove godine – saznali smo od Tine.
Da je Matija Terek bio dobar potvrdio je i Deda Mraz.
-Dobio sam slatkiše, flašicu i pernicu. Očekujem i noćas Deda Mraza koji će mi tokom noći ostaviti poklon ispod jelke. Dobar sam učenik i sigurno ću dobiti šta sam poželeo – otkrio nam je Matija.
Deca su uživala u svojoj proslavi, dobili su i slatkiše i na kraju i zapevali sa Deda Mrazom i glumcima.
Uoči velikog praznika koji se proslavlja 7. januara, vernici pravoslavne veroispovesti danas ulaze u poslednju sedmicu velikog posta, kada je post najstroži i priprema se samo hrana na vodi.
Božićni post traje od 28. novembra do 6. januara i u ovom periodu ne jedu se meso, beli mrs i jaja.
Poslednja nedelja Božićnog posta posti se strožije, bez upotrebe ribe, a po mogućnosti „na vodi“. Ovo se posebno odnosi na Badnji dan, kada se ne upotrebljavaju ni ulje ni vino.
U pravoslavlju je, po dužini trajanja, ovaj post drugi po dužini, nakon Vaskršnjeg posta, a po strogosti je blaži od Vaskršnjeg i Velikogospojinskog.
Prve akcije dobrovoljnog davanja krvi u novoj godini, u kikindskom Crvenom krstu biće održane 3. (petak) i 23. januara (četvrtak). U prostorijama ove organizacije, dragocena tečnost moći će da se daruje od 8 do 13 sati, uz prethodni pregled lekara.
Naredna prikupljanja krvi zakazana su za 3. i 20. februar.
Od 4. novembra do 27. decembra urađene su 3.793 koronarografije čime je praktično ukinuta lista čekanja na tu intervenciju, rekao je savetnik ministra zdravlja i kardiolog Nebojša Tasić.
Prof. dr Tasić je za Tanjug naveo da to znači da će svi termini zakazivanja biti do 30 dana.
„Ministarstvo zdravlja na čelu sa ministrom Zlatiborom Lončarom zaista je obavilo po meni jedan istorijski podvig. Od 4. novembra do danas, urađene su 3.793 koronarografije čime je praktično ukinuta lista čekanja na tu intervenciju i to je veoma značajno, jer je to procedura koja se koristi za dijagnostiku koronarne bolesti srca. I ono što je veoma važno, nakon toga se odlučuje o daljim terapeutskim modalitetima“, rekao je on.
Naglašava da je u pitanju treća lista čekanja koju je resorno ministarstvo u protekla tri meseca završilo.
„Da podsetim da više nema liste čekanja za skenere, CT preglede i kataraktu. Sada nema čekanja ni za koronarografiju, a da podsetim da upravo od kardiovaskularnih bolesti praktično umire svaki drugi stanovnik Srbije“, naglasio je on.
Pojašnjava da je Ministarstvo zdravlja napravilo koncept po kojem se fokus stavlja na prevenciju, posebno kardiovaskularnih bolesti.
„Želimo da aktivnom prevencijom sprečimo, pre svega, da pacijenti dobiju koronarnu bolest. S druge strane tu je rad stručnih komisija, koje će postaviti jasne indikacije za sva oboljenja, pogotovo ona za koja postoje liste čekanja“, poručio je dr Tasić.
Suština je, kako ističe, dobrom organizacijom i racionalnom upotrebom zdravstvenog sistema sprečiti nastajanje listi čekanja.
„Želim i da pohvalim zdravstvene radnike, oni su pokazali neverovatan entuzijazam. Srbija ima i edukovane stručne lekare i dobro opremljene zdravstvene ustanove, a i mnogo bogatije zemlje imaju liste čekanja i nemaju ovakve rezultate. Ova briga države o ljudima je veoma važna i pokazuje dobru organizovanost zdravstvenog sistema“, zaključio je Tasić.
U novogodišnjoj noći Javno preduzeće „Toplana“ grejanje će raditi do ponoći, saznajemo od v.d. direktora Dušana Marjanovića. I 1. januara grejanje će biti produženo, do 22 sata.
-Kao i svake godine, na sam dan dočeka, produžićemo grejni dan. Mnogi naši korisnici za doček će biti kod kuće, tako da ćemo i mi raditi duže. I prvog dana Nove, 2025. godine, izaći ćemo u susret korisnicima i grejati do 22 sata – istakao je Marjanović.
Tokom predstojećih novogodišnjih i božićnih praznika Uprava saobraćajne policije Ministarstva unutrašnjih poslova sprovodi pojačanua kontrolua saobraćaja koja je usmerena na najdominantnije prekršaje koji dovode do saobraćajnih nezgoda – prekoračenje brzine i vožnju pod dejstvom alkohola.
Pojačana kontrola saobraćaja počela je 27. decembra i trajaće do 7. januara naredne godine. Cilj je očuvanje što povoljnijeg stanje bezbednosti u saobraćaju na putevima. Aktivnosti u kontroli saobraćaja biće, pre svega, usmerene na one prekršaje koji najviše utiču na nastanak nezgoda, kao što su prekoračenje brzine i vožnja pod dejstvom alkohola. Svi raspoloživi resursi saobraćajne policije, i materijalni i nematerijalni – ljudski, biti uključeni u ovu akciju.
Prošle godine tokom praznika u svega osam dana bilo je više od 700 nezgoda, 15 poginulih osoba, više od 400 povređenih od čega 68 sa teškim telesnim povredama.
Na počecima svog književnog stvaralaštva, vasiljev je zabeležio: „bio sam juče kod marije. svirala mi je betovena… čini mi se da ni on nije bio srećan… čitao sam mu biografiju. kada umrem, pisaće možda neko i moju biografiju. a otkuda će znati za moje patnje?”
Kikinđani su dostojno, različitim zanimljivim i kvalitetno osmišljenim sadržajima, obeležili stogodišnjicu smrti pesnika ekspresioniste, proznog i dramskog pisca Dušana Vasiljeva, podsećajući na njegov književni opus, autentičan umetnički senzibilitet i predstavljajući ga novim generacijama čitalaca.
Donekle je iznenađujuće koliko delo Dušana Vasiljeva ni vek kasnije, nije izgubilo na svežini i aktuelnosti, te snažnim emocijama i britkim uvidima korespondira sa današnjim čitaocem. Ovim feljtonom, želeli smo da osvetlimo i ličnost Vasiljeva- njegovo odrastanje, porodične okolnosti, tadašnje istorijske i ratne (ne)prilike, ambicije i razmišljanja mladog stvaraoca, književne uticaje…
Kako je napisao dr Srđan Srdić, književnik, izdavač, profesor i rukovodilac Regionalnog centra za talente koji kao i kikindska Gimnazija, nosi ime poznatog pesnika, „Vasiljev iz rata nije izašao živ; ne onako kako živi ljudi žive. Vratio se kao s onog sveta, da pribeleži i zapiše ono što drugi neće“.
-Ovo je godina rekapitulacije svega što je rađeno u prethodnom periodu. U poslednjih desetak godina urađeno je više za afirmaciju Vasiljeva nego u prethodnih pedeset i više godina – kaže za „Komunu“ dr Srđan Srdić. -Imali smo 1950. godine objavljivanje njegove sabrane poezije, krajem 70-tih publikovanje njegovih proznih tekstova i drama i činjenicu da su se pesme Dušana Vasiljeva nalazile u svim čitankama širom bivše Jugoslavije. Mislim da se negde u bivšim republikama to i zadržalo. Takođe, i imenovanje kikindske Gimnazije-ukazuje Srdić čija je izdavačka kuća „Partizanska knjiga“ značajno doprinela oživljavanju dela Dušana Vasiljeva objavljujući njegove pesme, ali i prozu i dramske tekstove.
-Izložba održana u martu u Muzeju bila je vrhunac procesa. Objavljena su sabrana dela Dušana Vasiljeva, i to u obliku u kom ranije nije bio slučaj, sa tekstovima koji su pronađeni. Muzej je pronašao još jednu priču za koju smo znali da postoji, ali je niko nije video. U nekom narednom izdanju, i ta pripovetka biće publikovana- najavljuje naš sagovornik i dodaje:
-Vasiljev nije prestao da bude aktuelan. Naprotiv, pokazalo se da postoji vrlo kontinuirano interesovanje za ove knjige i mi smo čak pre godinu dana došli u situaciju da ih više nemamo. Prosečan čitalac zna za pet ili deset antologijskih pesama, možda čak i manje, a do ranijih knjiga nije lako ni doći. Viktor Škorić je napisao jednu knjigu o Vasiljevu koja je dosta instruktivna za ljude koji nisu upoznati sa autorom, tu se može naći dosta referenci, literature, uspeo je sve to sa sakupi što je pisano o Vasiljevu.
Dr Srđan Srdić, foto: Sretenović
Moje insistiranje bilo je da se reši pitanje grobnog mesta Vasiljeva, isti slučaj je sa bistom ispred Gimnazije koja je takođe sređena. U međuvremenu je Regionalni centar za talente poneo ime Dušana Vasiljeva, tako da danas na takmičenjima, susretima, kolegijumima, ostaje upisano njegove ime. To sve ukupno nije malo, ako posmatramo u poređenju sa onim što se dešava u drugim gradovima. Delujemo pionirski u odnosu na neke sredine, nemamo razloga da budemo negativni. Da može još toga da se uradi, može, nikada nije upitno. Voleo bih da se što više mladih uključi, informiše, da dete koje je polaznik Regionalnog centra za talente ili učenik Gimnazije zna zašto se te institucije tako zovu- ističe Srdić u razgovoru za naš list.
-Čitav njegov život bio je sticaj teških i nesretnih okolnosti. U Narodnoj biblioteci u Beogradu, u prepiskama koje se tamo čuvaju, vi vidite da je on bio u komunikaciji sa raznim ljudima, i da su postojala vrlo jasna obećanja da će njegova knjiga poezije biti objavljena, što se zaboravilo kada je preminuo. Njegova poezija je izraz njegovog talenta, ne nekog sistematskog obrazovanja u književnim krugovima. Za ovih dvadesetak godina rada sa mladima, identifikovao sam njihovu sklonost da osete Vasiljeva kao nekog ko je njima blizak, ko je večno mlad, kako bi to rekli oni koji se bave teorijom popularne kulture. Mlađi, čini mi se, tu pre svega čitaju pobunu, to odgovara njihovim interesovanjima, i identitetu u tim godinama. To im je emocionalno jasno. Osećaju čoveka kao nekoga ko im je blizak. To je sačuvalo njegovu poeziju od zaborava- navodi Srdić.
Kuća u kojoj je u Kikindi živeo Vasiljev, nalazi se na uglu ulice koja nosi njegovo ime i ulice Svetozara Miletića. Od sadašnje vlasnice saznajemo da delegacije iz susedne Rumunije i danas dolaze, fotografišu spomen ploču koja svedoči da je tu nekada živeo veliki pesnik.
-U narednom periodu, smatram da bi trebalo zasnovati kulturni turizam, ne samo na bazi imena Dušana Vasiljeva, imamo mi još autora, kao što je npr. Jovan Popović i neki drugi, čak ne samo ljudi iz književnosti. Mislim da bi u strateškom smislu trebalo o tome razmišljati- zaključuje Srdić.
ISTI MOTIVI I KOD JOVANA POPOVIĆA
-Kod proze talenat manje spasava autora, čini mi se, tu je mnogo više rad, ne samo autora, već i urednički. Kod Vasiljeva, postoje isti motivi i u prozi. Kada smo kasnije radili na knjigama Jovana Popovića, primetne su velike sličnosti. Dva čoveka koji su praktično vršnjaci, ali se nikada nisu sreli. Jovan Popović je poznavao Spasoja Vasiljeva, Dušanovog brata, ali nigde nisam našao trag da je Spasoje pokušavao da preko tada veoma uticajnog Jovana Popovića, čoveka koji tridesetih godina u Beogradu osniva književne časopise i veoma značajno učestvuje u kulturnom životu, ponovo objavi pesme. U Popovićevoj prozi i poeziji vidi se neverovatna sličnost u razmišljanju, što dolazi od ekspresionizma- kaže Srdić.
Izložba o Vasiljevu upriličena u kikindskom Muzeju
ČENEJ PAMTI SVOG UČITELJA
Pomenimo i to da je na objektu škole u Čeneju u kojoj je radio Vasiljev, spomen ploča postavljena 1991. godine. Upriličenoj svečanosti, prisustvovale su brojne zvanice iz naše zemlje i susedne Rumunije. Spomen ploču otkrio je tadašnji ministar kulture u Vladi Republike Srbije Radomir Šaranović, inače univerzitetski profesor i reditelj zajedno sa Dorelom Borzom, prefektom Tamiške županije.
ŽIVOT PESNIKA NA POZORIŠNOJ SCENI
U čast Vasiljeva, kikindsko Narodno pozorište postavilo je predstavu „Oblaci“ u kojoj glavni lik tumači Vladimir Maksimović, mladi glumac prefinjenog senzibiliteta i talenta.
– Kao da je sve što je moglo da pođe po zlu u životu Dušana Vasiljeva, pošlo. Za šta god da se uhvatio, to je nestajalo. Nije imao vremena da živi svoju mladost, još od malih nogu bio je primoran da bude glava porodice. Silom prilika, morao je da odraste. Bio je izuzetno talentovan, a taj talenat je probudila, nažalost, nevolja. Nije mi bilo teško da se identifikujem sa njim, a dosta mi je pomogao reditelj Stevan Bodroža– kaže za „Komunu“ Maksimović.
U ovoj godini, predstava koja govori o Vasiljevu postavljena je i na sceni Bitef teatra pod nazivom „Misterija Dušan Vasiljev“ .