децембар 6, 2025

Dan: 2. januar 2024.

IMG_4010 (Large)

 

Požar koji je 1. januara pola sata posle ponoći izbio u delu nekadašnje fabrike „Hemik“ je pod kontrolom ali još uvek se gasi.

-Očekuje se da će požar danas do kraja dana biti upotpunosti likvidiran. Vatra još uvek tinja i sve raspoložive ekipe su na terenu. Pomažu nam i zaposleni Javnog preduzeća „Kikinda“. Ovo je jedan od najvećih požara koji se desio u proteklom periodu. Uviđaj je još uvek u toku i tek nakon što se završi znaće se uzrok – rekao je Zoran Budiša, načelnik Odeljenja za vanredne situacije.

Navode pojedinih medija da je požar izazvao muškarac koji je ispaljivao vatromet naš sagovornik nije želeo da komentariše.

Podsetimo da se zapalio selektivni materija za reciklažu, velika količina plastike, drvene palete i tkanine koje su bile u dvorištu.

271450785_3029049977353379_6232600968408866876_n

Akademsko društvo za negovanje muzike „Gusle“ u  petak, 5. januara u 18 časova održaće Božićni koncert u hramu Svetih Kozme i Damjana.

-Drugi put povodom Božića sugrađanima poklanjamo najlepše božićne i koledarske pesme. Nastupaju ženska i muška pevačka grupa, kao  i članovi hora „Kornelije Stanković“. Ovo je ujedno i naš prvi aktivnost u Novoj godini – istakla je umetnički rukovodilac Magdalena Popov.

Do kraja meseca „Gusle“ očekuje i koncert na „Karađorđevačkim prelima“ u Banatskom Karađorđevu. Članovi društva tokom narednog perioda pripremaće se i za tradicionalni Sretenjski koncert, 15. februara, kojim će početi 149. koncertnu sezonu.

Arhimandrit dr Filaret Granic

Filaret (svetovno Branko) Granić rođen je u Velikoj Kikindi 1883. Bio je doktor nauka, vizantolog, arhimandrit, profesor na Pravoslavnom bogoslovskom i Filozofskom fakultetu u Beogradu i redovni član SANU.

Branko Granić je rođen u Velikoj Kikindi u porodici poreklom iz Melenaca. Njegov otac Granić Petra Ranko (Melenci, 1846 – Velika  Kikinda, 1924) bio je ugledni kikindski advokat, nacionalni radnik i dobrotvor, a majka Melanija rođ. Laković (?, 1854 – Kikinda, 1892) bila je domaćica. Stanovali su u Velikoj Kikindi u kući broj 281 (danas ugao ulica Dositejeva i Nikole Pašića).

Branko je prvo dete Ranka i Melanije Granić. Rođen je 1/13. septembra 1883. godine. Kršten je u Kikindskoj crkvi iste godine. U Matičnoj knjizi rođenih Kikindske crkve pod rednim brojem 530 piše da je kršten 22. septembra i da mu je kršteno ime Branko. Pet godine kasnije, 23. septembra 1888.  rodila se njegova sestra Mileva.

Izvod iz Matične knjige rođenih Kikindske crkve za 1883. godinu

Posle smrti Melanije 1892. godine, Ranko Granić je bio u braku sa Jelisavetom rođ. Laković (Iđoš, 1858 – ?). Sa njom je imao sinove Stanoja(1894) i Vojislava(1899) i ćerku Desanku(1895).

Popis pravoslavnih Srba u Velikoj Kikindi

 

Vojislav Granić je rođen 23. jula 1899. godine u Velikoj Kikindi gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Nakon završenih studija prava vratio se u rodni grad. Bio je gradski načelnik Velike Kikinde. Potom je radio kao sudija i napredovao do starešine sreskog suda. Bio je u braku sa Livijom Feher (1908), koja je 1929. godine prešla u pravoslavnu veru. Iste godine su se venčali u Crkvi Sv. Nikole. Nisu imali decu. Vojislav je preminuo u Kikindi 1965. a Livija 1980. godine. Sahranjeni su u porodičnoj grobnici na Železničkom groblju u Kikindi, gde počivaju i ostali iz porodice Granić (Ranko, Melanija, Mileva, Jelisaveta, Stanoje i Desanka).

Filaretov brat, Vojislav Granić (1899-1965), sudija

Branko je u rodnom gradu učio osnovnu školu. Školovanje je nastavio u Novom Sadu gde je završio pravoslavnu gimnaziju. Potom je studirao u Beču i Minhenu, kod poznatog vizantologa Karla Krumbahera. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Minhenu 1909. godine sa ocenom „magna cumlaude“. Oblasti njegovog interesovanja i studija su bili vizantologija, antička istorija, klasična filologija, pravne i ekonomske nauke.

Po povratku sa studija u zemlju 1912. godine, primio je monaški postrig u manastiru Hopovo i dobio monaško ime Filaret. Prvo je radio u crkvenoj administraciji kao sekretar kod upravnog odbora srpskih pravoslavnih manastira, a potom je bio konzistorijalni beležnik Mitropolije karlovačke. Nešto kasnije je rukopoložen, pa proizveden u čin arhimandrita.

Akademsku karijeru Filaret Granić je započeo 1922. godine u Skoplju gde je prvo izabran za docenta na Filozofskom fakultetu i zatim, 1926. godine za vanrednog profesora. Predavao je vizantijsku i antičku istoriju. Četiri godine kasnije, 25. aprila 1929. godine, Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu izabrao ga je za vanrednog profesora patrologije, a  13. januara 1936. za redovnog profesora crkvenog prava i istorije crkve. Predavao je patrologiju i kanonsko pravo.

Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu angažovao je Filareta Granića 1932. godine kao honorarnog profesora da drži predavanja iz vizantijske istorije, zajedno sa Georgijem Ostrogorskim i Vladimirom Mošinom. Izabran je i za upravnika Seminara za vizantologiju.

Kao profesor, Granić je uživao veliki ugled među kolegama i studentima. O tome je ostavio zapis episkop Atanasije Jevtić: „Kao čovek bio je retko dobar i nesebičan, tih i povučen, predusretljiv i uvek gotov da pomogne. Bio je omiljen među profesorima i studentima“.

Fotografija Filareta Granića iz 1930-ih godina

Ceneći njegove stručne radove, akademsku karijeru i posvećenost struci i pozivu, Srpska kraljevska akademija nauka izabrala ga je za svoga dopisnog člana 18. februara 1935, a za redovnog člana Akademije društvenih nauka 16. februara 1940. godine. Posle rata raspoređen je u odgovarajuće odeljenje Srpske akademije nauka i umetnosti.

DOKTORIRAO U MINHENU

Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Minhenu 1909. godine sa ocenom “magna cumlaude“. Oblasti njegovog interesovanja i studija su bilevizantologija, antička istorija, klasična filologija, pravne i ekonomske nauke.

„Kao čovek Filaret je bio retko dobar i nesebičan, tih i povučen, predusretljiv i uvek gotov da pomogne. Bio je omiljen među profesorima i studentima“. Atanasije Jevtić.

 

Priredio: prof. dr Jovica Trkulja

 

 

 

 

milenko jovanov 5

Nije bilo dileme da li će Milenko Jovanov, šef poslaničke grupe Srpske napredne stranke u proteklom sazivu Skupštine Srbije, ponovo osvojiti mandat u najvišem predstavničkom telu. Ne samo da je bio „prvi među jednakima”, već i ubedljivo najaktivniji u redovima poslanika. Brojnim nastupima u Skupštini potvrdio je britkost u izrazu i izuzetan oratorski dar, te bespoštedno zalaganje za politiku koju vodi predsednik Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka. Za razliku od većine prethodnika iz našeg grada, ostao je da sa porodicom živi u Kikindi, i da poziciju na kojoj je, koristi za lobiranje za svoj grad.

O proteklim izborima, neredima koje je izazvala opozicija u Beogradu, medijskim napadima, zalaganjima za razvoj Kikinde, radu kancelarije narodnog poslanika, gradskoj vlasti, ali i fudbalu, sa Jovanovim je razgovarala Jelena Crnogorac.

Posle izbora, Srpska napredna stranka ima razloga za zadovoljstvo. Kakav je, posle 17. decembra, odnos vaših očekivanja i izbornih rezultata?

– Mi nastavljamo tamo gde smo stali. Sledi proglašenje izbornih rezultata posle ponavljanja izbora na nekim biračkim mestima, potom formiranje Parlamenta, Vlade i da nastavimo da se borimo za podizanje životnog standarda građana i za razvoj Srbije kada je u pitanju infrastruktura, privreda, zapošljavanje… Posle 11 godina dobiti ovakvu podršku je čast, ali i velika obaveza da se ispune očekivanja građana, kao i sve što smo govorili u kampanji. Nema vremena za čekanje, nego da što pre krenemo da radimo.

Vi ste bili jedan od onih koji je ukazivao da opozicija ima planirani scenario da organizuje proteste posle izbora, traži njihovo poništavanje i izazove nasilje na ulicama u cilju rušenja vlasti. Svedoci smo bili nasilnog pokušaja upada u Skupštinu grada Beograda. Kuda nas sve to vodi?

– Bilo je očigledno da će se ovako ponašati. Pa isti scenario ponavljaju od 2017. godine. Šta je ovde, međutim, važno? Oni su, tačnije njihovi čuvari kutija, potpisali apsolutno sve zapisnike! Ni na jednom biračkom mestu u Srbiji nisu imali nikakvu primedbu na izborni proces i rezultate. Na sam izborni dan, nisu se pojavili u medijima do pola 11 uveče, tada je bilo prvo njihovo obraćanje. Bili su šokirani svojim lošim rezultatima, pre svega u Beogradu, to svedoči i njihov partner Miloš Jovanović, a onda su se setili da sutradan proglase nekakvu krađu. Kao Srećko Šojić. A onda da pogledamo šta su sve pričali. Prvo su rekli da je 40.000 ljudi iz Republike Srpske glasalo u Beogradu. Pa kad im je rečeno da za ceo dan više od 20.000 ljudi nije prešlo granicu, a nemaju svi pravo glasa, ta laž prestane, a kreće nova. A nova je da su 30% upisanih u birački spisak fantomski birači! To je 500.000 ljudi! E, a kada su videli da niko u te laži ne veruje, onda su pokušali nasilno otimanje vlasti napadom na Skupštinu Grada Beograda.

Printskrin

Šta je ovde zapravo tema? Oni hoće na silu da promene volju naroda. Da otmu na silu ono što im narod glasovima nije dao. Da bez obzira šta narod hteo, oni budu vlast, jer im se hoće. E, taj film neće da gledaju ni oni, a ni oni koji im daju uputstva šta da rade. Dakle, izbori su bili čisti, rezultat jasan, mi smo mandat naroda dobili, a za nasilje i demoliranje Beograda moraće da odgovaraju. Očigledno u svemu tome ima i uticaja stranog faktora. Neko se nadao da će uspeti izborima da dođe u poziciju da vrši pritisak da Srbija promeni politiku kada je u pitanju KiM, uvođenje sankcija Rusiji, ali narod to nije želeo i u skladu sa tim je i glasao. E, a sada bi, suprotno volji naroda da tu politiku nametnu silom, na ulici. Međutim, džaba im sve, to se neće desiti.

Koji su, po vama, razlozi za izborni debakl SPS-a? Više nego dvostruko manje glasova dobili su i u Kikindi?

– Možda bi umeo bolje na to da Vam odgovori onaj njihov stručnjak koji je predsedniku Vučiću i meni držao lekcije u Bodrožićevim novinama, koje je, uzgred, i finansirao, naravno ne iz svog džepa, već parama radnika „Toze”. Šalu na stranu, ne bih se bavio njima. Neka sami analiziraju svoje rezultate. Gledam prvenstveno u naše dvorište. Rezultati koje smo postigli su nam na čast i ponos. Posebno sam ponosan na rezultate koje je lista „Srbija ne sme da stane” postigla u Kikindi. Zahvalio bih se svima koji su nas podržali. Narod u Kikindi voli i podržava predsednika Vučića i politiku koju on vodi i veliko hvala na tome. Isto tako, čestitam ljudima koji su radili kampanju u Kikindi, Srđanu Kruževiću, koordinatoru naše stranke, Stanislavi Hrnjak, predsednici Gradskog odbora, i svim ljudima, a to su na stotine njih, koji su vredno i posvećeno učestvovali u kampanji koja je dala ovako dobar rezultat. Dodatnu i ličnu satisfakciju mi pruža to što se znalo da sam kandidat na listi „Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane“, kao i koji sam na listi. Vi ste, uostalom, pisali o tome. Međutim to ni na koji način nije oslabilo rezultat, iako sam meta ludačke kampanje koja traje već sedam godina u kontinuitetu. To su bile najgore uvrede, klevete, laži, objave na društvenim mrežama, neke su se rešavale na sudu, pa se i dokazalo kakvi su lažovi. Tako da kad se sve uzme u obzir – zaista me rezultat naše liste i glas naroda u Kikindi čini ponosnim. Što se tiče ostalih, neka se svako počeše po glavi, razmisli šta je i kako radio, pa ga je narod nagradio ili kaznio glasovima.

Da li vidite SPS i dalje kao vaše koalicione partnere?

– Videćemo, to je stvar procene stranke. Predsednik Vučić je u veče izbora rekao, a sa tim se potpuno slažem, da nam je potrebno neko šire jedinstvo i konsenzus. Podržavam taj stav. Još nismo u stranci razgovarali o budućoj koaliciji, a kad budemo, obavestićemo javnost blagovremeno šta smo odlučili.

Kako komentarišete izborno iznenađenje- dr Nestorovića?

-Ozbiljna istraživanja su to nagoveštavala neki dan pred izbore. Očigledno je da za birače sa tog političkog spektra dr Nestorović deluje autentičnije od onog što je ponuđeno u prošlosti kroz Dveri, Zavetnike, Narodnu stranku itd. Ali ponavljam, pre svega se bavim nama. Mi već sada analiziramo šta je to što smo mogli bolje, gde smo imali propuste i kakvu poruku su nam poslali birači drugih stranaka. Za razliku od ovih koji vređaju ljude koji su glasali za listu „Srbija ne sme da stane”, mi poštujemo sve birače za koga god da su glasali. Tamo gde ima prostora da razmislimo o kritici, svakako da ćemo analizirati kako da na te primedbe reagujemo i popravimo stvari. Naravno, postoje oni koji samo mrze i u čijim stavovima nema ničeg racionalnog i ozbiljnog i tu i nema o čemu da se ozbiljno razgovara, ali tamo gde je kritika ozbiljna i argumentovana, imamo obavezu da razmislimo o onome šta nam se zamera.

Zbog čega kod nas nema ujedinjavanja niti sloge vlasti i pozicije kada je reč o najvažnijim, strateškim državnim pitanjima?

– Zato što imate ljude koji svaku situaciju koriste ne bi li zabeležili neki politički poen. Nažalost, to smo u prošlom sazivu videli na najtežoj temi za srpski narod, a to je Kosovo i Metohija. Kada je bilo važno da na unutrašnje – političkom planu, ali i ka spolja pošaljemo poruku jedinstva, uz sve razlike u pogledima na to pitanje, mi smo imali situaciju da Miloš Jovanović skida kravatu i zaleće se da bije predsednika države. Incident koji su odmah sa oduševljenjem prenosili Kurtijevi mediji u Prištini, a onda i mediji u regionu koji na ružan način govore o Srbiji. I to su ljudi koji za sebe kažu da su nacionalno odgovorni. Onda možete zamisliti kako bi se ponašali da sebe tako ne doživljavaju. To je, nažalost, propuštena šansa. Kao što je propuštena šansa da svi zajedno osudimo svaki vid nasilja, nakon dve strašne tragedije u maju. Umesto toga, imali smo zloupotrebu tragedije i pokušaj da se na smrti dece dođe na vlast. Evo, sada se tragedija desila u Pragu. Četrnaest mladih ljudi je pobio neki ludak. 25 ranio. Studenata, uglavnom. Ima li šetnji, pretnji, pokušaja smene vlasti zbog toga? Naravno da nema. Nema nikoga u svetu ko bi pao tako nisko da takvu tragediju zloupotrebi. Samo naša opozicija. I u ovome su učestvovali svi. Bukvalno svi. I levi i desni. I zeleni i plavi i žuti… Dakle, taj nedostatak ozbiljnog pogleda na politiku i odnosa prema državi i narodu je uzrok da nemamo nacionalni konsenzus po najvažnijim pitanjima. Nisam optimista ni da ćemo ga imati u narednom periodu. Ne zbog SNS-a.

O LOBIRANJU ZA SVOJ GRAD I MEDIJSKIM NAPADIMA

Godinama unazad ste bili meta stalnih medijskih napada u najrazličitijim kontekstima? Kako reagujete na njih? 

– To je sa jedne strane deo posla, a sa druge tako funkcionišu Šolakova i Đilasova fabrika mržnje, njihovi političari, novinari, najamnici i nadničari… Pa pogledajte šta rade predsedniku Vučiću i njegovoj porodici. Kao neko ko je odabrao da se bavi politikom, nemam prava da se žalim, ali važno mi je što građani Kikinde ne veruju onima koji su to radili i to je i ovog puta potvrđeno. Jer, zaista je smešno da mi lekcije drži biće koje se obraćalo kolegi sa: „Neđo, Neđice, vole čokanski!“. Govorim o Željku Bodrožiću, koji je umislio da ima prava nekome da drži predavanja, jer je valjda, i biću ironičan, poznat kao fini gospodin sofisticiranih manira. Izgleda da je poverovao u lažnu sliku koju gradi o sebi i koju proda na neko vreme nekima po Beogradu, ili Novom Sadu. Ali to ovde ne prolazi. Mi ga ovde odlično znamo.

Da li to ima i neku ličnu komponentu?

Čini se da ima, ali nisam stručan to da tumačim. Ja sam pravnik, nisam psihijatar. Međutim, odlično mu ide to što radi i samo neka nastavi. Nama je iz izbora u izbore rezultat sve bolji, a ja sam davno shvatio da nije bitno šta se govori, nego ko govori, pa me, što kažu ovde „boli ćošak“ za to šta o meni misli i piše i Bodrožić i čitava ta Đilasova i Šolakova ekipa.

Lobirate za Kikindu, posebno kada je reč o važnim infrastrukturnim projektima. O tome smo pisali navodeći konkretne projekte. Kako ste vi zadovoljni Kikindom danas?

– Zadovoljan jesam, ali daleko od toga da sad smemo da budemo opušteni. Ima još mnogo toga da se uradi, ali su mnoge stvari daleko unapređene u odnosu na 2012. godinu. Samo kad pogledate broj fabrika, granični prelaz Nakovo, saobraćajnice… To je ogromna promena, ali ima još mnogo prostora za napredak.

Kako lobiranje izgleda u praksi?

-Tako što iskoristite poziciju na kojoj ste da predstavite onome ko donosi odluke interes vašeg grada i tražite pomoć i podršku za realizaciju projekata.

Niste mnogo u javnosti govorili o tome?

Želim da se zahvalim koleginici Stanislavi Hrnjak, koja je iskreno i pošteno govorila o tome u vašim novinama. Zaista radim ono što se od mene traži i uradio sam sve što je zatraženo, čak i neke stvari na svoju inicijativu, ali se to retko spomene. Ali šta ja tu mogu? Nema mnogo smisla, složićete se, da stanem ispred Kulturnog centra i zaustavljam prolaznike da bih im rekao da sam kod Maje Gojković išao da objašnjavam zašto nam je potrebno tih 25 miliona za rekonstrukciju krova na zgradi. Ako direktor Kulturnog centra ne vidi da treba to da kaže, ne mogu ni ja umesto njega. Ili da zaustavljam automobile u Bašaidu i pričam ljudima u njima kakva je bila moja uloga da tamo krene izgradnja kružnog toka, jer je Bojan Mikalački kao predsednik MZ Bašaid to rekao medijima i zahvalio se, a ovi nisu preneli. Verovatno nije bilo mesta u tekstu. Zahvaljujem se svima koji to spomenu, jer mi znači iz prostog razloga što sam uvek bio „alergičan” na ljude koji su otišli iz Kikinde i potom je zaboravili. A ja ništa nisam zaboravio, a nisam nigde ni otišao, jer ovde živi cela moja porodica. Nemam ni nameru da odlazim i činim sve što mogu da uradimo dodatne stvari za naš grad. Da li je moglo više, verujem da jeste, i, iskreno rečeno, mislim da nismo potpuno iskoristili potencijal koji su pozicije na kojima sam se nalazio od 2016. do danas omogućavale. Ja sam uvek na raspolaganju, ali inicijativa mora da ide odavde. I najvažnije je da uradimo konkretne stvari, a posle, što kaže Ilija Čvorović, ako me se sete – sete.

Radovi su počeli, očekivanja su da će Osmeh Vojvodine imati strateški značaj za nas?

– Nas ta saobraćajnica povezuje sa Koridorom 10. I onda autoputem dalje kuda hoćete. Brže ćete stići, iako je duže, nego kroz 10 naseljenih mesta da putujete. Ta saobraćajnica kad dođe do Odžaka produžava se na hrvatsku granicu i to će za ljude iz Temišvara biti najkraći put do Jadranskog mora. Postojala je namera da se pravi saobraćajnica na jugu Mađarske čime bismo bili zaobiđeni i dobro je što smo to izbegli. Nama brza saobraćajnica znači u strateškom smislu, i otvara dalje mogućnosti za nove investicije. U planu je i rekonstrukcija pruge Pančevo- Zrenjanin- Kikinda, koja bi trebalo da bude za brzinu vozova od 120 km/sat. Računam da će od Beograda do Pančeva voz lokalnog karaktera biti rešen, tako da ćete za sat vremena vozom biti do Pančeva. a potom lokalnim brzim vozom do Beograda. Često naši ljudi kažu da smo slepo crevo, a ovim će Kikinda dobiti jedan potpuno drugačiji strateški položaj. Onda moramo da se borimo za dalje. Da se povežemo na autoputeve koje Zrenjanin dobija, da se spusti, recimo od Novog Bečeja preko Kumana na Zrenjanin, da se urade obilaznice oko Bašaida i Melenaca, pa da se promoviše severna trasa prema Kneževcu i Horgošu. To bi za Kikindu značilo jednu potpuno novu dimenziju. Ali nas borba za sve to tek očekuje.

Maločas ste pomenuli da možda ipak nije potpuno iskorištena vaša pozicija. Zbog čega?

Ne znam. Prosto imam utisak da smo mogli više. Mirno spavam jer sam uradio sve što je od mene traženo, a neke stvari sam uradio i sam, kao što je bilo obezbeđivanje novca za Dispanzer za žene. Svakome sam uvek bio dostupan od predsednika mesnih zajednica, preko direktora ustanova i javnih preduzeća do lokalnih organa vlasti.

U proteklom periodu, Kikinda nije imala takvu sponu sa najvišim mestima odlučivanja u državi, a to otvara mnoga vrata.

– Ne bih se složio sa Vama. Zoran Milešević je imao kontakte i sa Borisom Tadićem, predsednikom države, i sa Bojanom Pajtićem, a da ne pričam o Dušanu Elezoviću i još nekima. Bili su na ti, ali ništa nije radio za grad, već za sebe. Od njegovih kontakata imamo hladnjaču, koju je „prodao“ Đilasu, a gde danas drže pse, ili šta već. Put za Adu je posebna tema o kojoj će se tek pričati. Nego, ne vidim ga da ide po gradu i maše papirima i presudama sudova ovih dana. Nadam se da će građani Kikinde uskoro imati priliku da čuju zašto je ponovo u mišjoj rupi. Dakle, mislim da smo i tu pokazali značajnu razliku u odnosu na taj period. Na mom mestu, isto bi se ponašala i Stanislava Hrnjak ili Nikola Lukač, u to sam uveren. To je stvar odnosa prema gradu u kom živite, prema ljudima sa kojima živite, vaspitanja i kulture, čak ne ni političkog opredeljenja.

Važite za osobu koja „vedri i oblači” gradom. Da li vam to imponuje ili vas nervira?

– To nije tačno, ali što bi me nerviralo? Neko vas čini moćnijim nego što zaista jeste. Oni kreću od sebe i vremena kada je Zoran Milešević sedeo u Narviku, a ljudi iz gradske vlasti dolazili da im izda naloge šta i kako da rade, a ko ne posluša, on ga smeni. Ko ne veruje, neka pita gospođu Jagodu Tolicki. Grad danas funkcioniše na drugačiji način, ima gradonačelnika i lokalne organe. A ja, niti sam, Bogu hvala, profil Mileševića, niti imam nameru to da budem. Moj posao i nije da se bavim lokalnom politikom, kao ni lokalnih političara da se bave politikom na državnom nivou. Kad me pitaju za savet i mišljenje, kažem im, ali da ja namećem svoje mišljenje i stavove, a da neko drugi odgovara za to, ne pada mi na pamet niti bi to bilo fer i korektno pre svega prema Nikoli Lukaču, a onda ni prema drugima koji su deo lokalne vlasti.

Spekuliše se o tome da pojedini predstavnici drugih partija žele da prelete u SNS? Ima li takvih ponuda i kakav je odgovor stranke na to?

-Mogu samo načelno da kažem, jer to je pitanje za Stanislavu Hrnjak, da svi koji žele da se priključe borbi za modernu i pristojnu Srbiju i Kikindu u njoj su dobrodošli.

Visoko ste pozicionirani na listi „Aleksandar Vučić- Srbija ne sme da stane”? Kakav želite dalji razvoj svoje političke karijere, šta su vaše ambicije?

– Kad dođete na određene pozicije u politici, niste samo vi ti koji nekom željom ili ambicijom određujete gde ćete se naći. Mnogo toga zavisi od okolnosti. Za predsednika Vučića, predsednika stranke Vučevića i SNS sam uvek na raspolaganju. Na svakoj poziciji daću sve od sebe da politika u koju duboko verujem i koja menja našu zemlju na bolje, dobije podršku građana. I da sutra ne budem poslanik niti na bilo kojoj funkciji, isto bih se ponašao. Najveći deo svojih ambicija sam već ostvario, tako da i nemam nekih preteranih želja, bar u vezi sa politikom. Prioritet je da se država i društvo, koje ćemo ostaviti budućim generacijama, popravljaju na bolje, kao i da za grad u kom živim sa svojom porodicom postignemo još bolje rezultate. Svako od nas treba da da svoj doprinos tamo gde nam onaj ko malo šire i bolje vidi celu postavku „igre”, odredi gde ćete biti. Fudbalskim rečnikom rečeno, svi bi voleli da budu na mestu centarfora, onog koji daje golove i koga navijači obožavaju, ali neko mora da bude i zadnji vezni, desni bek, neko i na klupi, jer, na kraju krajeva i to je deo tima. Neko, opet, podržava sa tribina, što je takođe bitno. Dakle, svako tu ima svoju ulogu, a koja god moja da bude, daću sve od sebe da je odigram najbolje što mogu.

KO ĆE BITI GRADONAČELNIK?

Očekuju nas lokalni izbori na proleće. Spekulisalo se o tome ko će biti gradonačelnik, a u jednom tekstu su i pominjani navodni kandidati.

– Nisam se davno tako slatko i dugo smejao, kao kada su te spekulacije izašle u jednom sada već nepostojećem mediju. Frapantno mi je da iko može da potpiše i objavi onakvu gomilu gluposti, tračeva i izmišljotina. Ali i to govori o predsedniku NUNS-a, njegovoj ozbiljnosti i znanju. Čovek napiše da ja, kao, za gradonačelnika guram kuma Vlade Galića, a Galić, logično, umesto svog kuma, gura čoveka koga sam ja doveo i učlanio u SNS. I nikakvu nelogičnost on u tome nije video! Pritom, ni jedan ni drugi ne žele da budu gradonačelnici sve i kada bi im neko nudio. Ko će za šta biti kandidat, odlučiće stranka. Ko će gde biti izabran, odlučiće narod. Mislim da se Nikola Lukač zaista trudi i radi, a ono što je po mom najdubljem uverenju za svaku pohvalu, to je da je ostao narodski čovek kakav je bio i pre dolaska na ovu poziciju. To je čovek koji po sat vremena prolazi trgom, jer sa svakim stane i svako može da mu se obrati. Mislim da je to veoma važno, da građani imaju komunikaciju sa gradonačelnikom. O svemu ostalom kad dođe vreme.

OTVORIO VRATA SUGRAĐANIMA 

Proletos je sa radom počela vaša kancelarija narodnog poslanika, koja se nalazi na gradskom trgu, gde sugrađani dolaze sa pitanjima, predlozima, problemima…Zbog čega vam se najčešće obraćaju?

– Više stotina ljudi je prošlo kroz kancelariju. Različiti su razlozi, a najčešći problemi sa upravom, odnosno onima koji vrše upravna ovlašćenja. Moja molba i apel je da se ljudi iz lokalne samouprave time pozabave, jer radnici uprave postoje zbog naroda, a ne narod zbog njih. I sramota je da ljudi ostanu bez odgovora. I ne je odgovor. I ne može je odgovor, ali dajte odgovor. I ne obećavajte ono što ne možete posle da realizujete. Nikada nikome nisam ništa obećao, iako sam pomogao da se mnoge stvari reše ili ubrzaju. Dakle, zaposleni u upravi su tu zbog građana, a ne obrnuto, i obaveza je da budu ljubazni, pristojni i daju odgovor, a ne da bahato otkače ljude.

NOVI ŽIVOT OFK KIKINDE

Poznat je vaš angažman u OFK Kikindi? Kako ste zadovoljni postignutim?

– Mnoge dobre stvari su urađene, klub i simbolički predstavlja razliku od perioda kada su njime rukovodili Milešević, Bodrožić, Panić. Obnovili smo omladinsku školu koja je bila uništena. Deca su nam odlazila u Spartak, Vojvodinu u najmlađem uzrastu, što po mom uverenju, nije dobro ni za decu ni za roditelje. Fudbal je surov i nije jednostavno da dete uspe. Treba u svom gradu da ima uslove fudbalski da se razvija, a ako bude imao kvalitet, doći će po njega ovi veliki klubovi. Tu je i Marko Vukobrat koji vodi vrlo dobro vodi sportski deo, uključen je i veći broj ljudi u organizaciju kluba i uspeli smo u fudbalskom svetu da vratimo ugled kakav je klub nekada imao. Imamo mladu, možda i najmlađu ekipu u ligi i veliki broj igrača iz mesta. I tu mislim da smo rekorderi. Ali politika kluba je da to bude još izraženije i treba nam još dve do tri godine da sjajni klinci iz mlađih kategorija dođu do prvog tima da i to postignemo. Međutim, ni to nije moglo da prođe bez kvazistručnjaka, koji su iz besa i ljubomore podnosili krivične prijave za navodno neka nameštanja utakmica. A prijavu podnosi moralna gromada i čuveni fudbalski pregalac, Željko Bodrožić, za koga ceo grad zna kako je pred Borislavom Plavšićem Žapcem migoljio i gmizao kao kišna glista, ne bi li dobio bodove u Novim Kozarcima da Kikinda ne bi ispala iz lige. Ali to nije za prijavu, je l? Da ne pričam dalje o još pikantnijim detaljima da se narod i krsti i smeje. Prijava je, naravno odbačena, samo su bez veze maltretirali ljude. Ali takvi ništaci svojom pokvarenošću i zlobom svakome ko želi nešto da uradi u gradu ogade samu ideju da se uključi u bilo šta, da bilo šta radi u javnom interesu i ljudi neće da se uključe u sport, kulturu, ni u bilo kakvu drugu delatnost gde mogu da doprinesu, jer šta im treba da ih neko provlači kroz blato i pljuje njihov rad i trud?! A kada se svi kvalitetni sklone, onda sve dopadne njih, a završi se tako što stvari propadnu, na stadionu bude trava od metar visine i svi kukaju da im je klub dužan pare.

 

 

 

 

 

Don`t copy text!