Day: November 26, 2022

Milena i Kamenko

Teatar u Kikindi postigao je još jedan veliki uspeh. Sa predstavom „Laža i paralaža“, pobedio je na drugom „Publikumu“ u Kuli, takmičarskom festivalu profesionalnih pozorišta, saopšteno je večeras na svečanosti dodele nagrada.

Ova pozorišna manifestacija prepoznatljiva je po tome što odluku o nagrađenom donosi isključivo publika, tako što svaki gledalac daje sud o predstavi upisujući ocenu od 1 do 5.

Kikindski ansambl nastupio je treće festivalske večeri i dobio najvišu ocenu publike, 4,64. Iza pozorišta iz našeg grada ostali su:  „Izbiračica“, Narodnog pozorišta iz Subotice, sa ocenom 4,40 i, jednako ocenjeni, sa 4,02, trećeplasirani: Narodno pozorište „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina, sa predstavom „Silvija” i Šabačko pozorište, sa komadom „Violina, daire i pegla“.

Na sceni Kulturnog centra Kula nagradu je večeras, od direktora ove ustanove i selektora „Publikuma“, Kamenka Bertića, primila direktorica Narodnog pozorišta u Kikindi, Milena Živkov.

 

 

Iza Aranđelovca Kikinđani odneli vredan bod u borbi za opstanak

Nakon dve vezane pobede, prvim remijem u sezoni, rukometaši Kikinde i u trećem meču u nizu ostali su neporaženi i to u još jednom direktnom okršaju protiv timova iz donjeg dela tabele, dakle u sudaru s  najvećim takmacima u borbi za opstanak. Večeras u Aranđelovcu, u 10. kolu prvenstva Srbije, bilo je: Šamot – Kikinda 21:21.

Gotovo celo prvo poluvreme Kikinda je kontrolisala rezultat. Šamot je tek u jedanput, u 27. minutu, imao prednost, ali je naša ekipa ubrzo vratila plus, a malo potom s golom prednosti (14:13) otišla i na odmor. I nastavak je počeo u sličnom ritmu, a drugi put u ovom susretu Aranđelovčani su poveli u 42. minutu. Kikinda se još jedanput vratila u plus, 13 minuta pre kraja,  ali finiš je pripao Šamotu. Tačnije rečeno, u mnoštvu obostranih grešaka, rukometaši domaćina načinili su ih za nijansu manje od naše ekipe i, pre svega zbog te činjenice, malo su se i mreže tresle u poslednjoj četvrtini utakmice. Za razliku od dva prethodna meča kada je Simo Šijan povukao Kikinđane ka trijumfima, u Aranđelovcu nije bio ni blizu tog svog golgeterskog učinka. Vodio je domaćin u poslednjih 11 minuta, u jednom trenutku i s dva gola razlike, ali je onda, kada je bilo najvažnije, nekoliko sekundi pre kraja Milan Lisica svojim osmim pogotkom, inače četiri je postigao sa sedmerca, krunisao dobru partiju i zaslužio epitet igrača utakmice.

Kikinda: Balaban, Bogojević, Kukić 4, Bosančić 1, Lisica 8(4), Kostić 2, Trninić, Đukić, Egić, Mićić, Miškov (2 odbrane), Šijan 4, Panić, Komarek, Ilijin 2, Gaćinović (9 odbrana).  

FOTO: Arkus liga

3. Vahovici 25.11.2022

Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa dobitnik je jednog od najviših priznanja koja se dodeljuju u AP Vojvodini – Pokrajinskog priznanja „Ferenc Feher“ za poseban doprinos razvoju kulture.

Osnivač i direktor Banatskog kulturnog centra, književnik Radovan Vlahović, kaže da je ovo priznanje potvrda da je put koji su prošli njegova supruga Silvija i on, imao smisla.

– Učinilo je da zaboravimo sva osporavanja koja su nas pratila u nastojanju da se ostvarimo kao prva privatna porodična institucija kulture u našoj zemlji i u regionu. Takođe, čini da istrajemo i izdržimo, i moralno i materijalno, a nadasve umetnički, sa ćerkom Senkom i sinom Nikolom, na putu stvaranja u svetu jedinstvene porodične kreativne industrije koja ima duboko utemeljenje u našem ličnom stvaralaštvu i u tradiciji našeg naroda i kulture, a isto tako i u tradicijama evropskih i svetskih kultura, i da ih definišemo kroz koncept banatizacije, kao Banatski kulturni centar – izjavio je Vlahović.

Pored priznanja u kulturnoj delatnosti, dodeljene su nagrade u oblastima:  privrede, obrazovanja, sporta, ravnopravnosti polova, ljudskih i manjinskih prava. Najviše pokrajinsko priznanje, „Mihajlo Pupin“, pripalo je operskom pevaču Željku Lučiću.

Nagrade su uručene u petak, 25. novembra, u Srpskom narodnom pozorištu, na Svečanoj akademiji kojom su obeležene 104 godine od prisajedinjenja Vojvodine Kraljevini Srbiji.

 

Nina Suvajdzic 1

Izuzetno muzičko veče priredile su Kikinđanima u subotu saksofonistkinja Nikolina Suvajdžić i pijanistkinja Ivana Karajkov. Bila je to retka prilika za uživanje u delima klasične muzike izvedenim na saksofonu, zahvaljujući upravo umetnici iz našeg grada.

Nikolina Suvajdžić je završila je Osnovnu muzičku školu „Slobodan Malbaški“, odsek klavir, a zatim i teoretski smer u Srednjoj muzičkoj školi u Zrenjaninu. U međuvremenu je, kaže, zavolela duvačke instrumente, počela da svira flautu, a zatim i saksofon, što je bilo njeno konačno opredeljenje.

Masterirala je upravo na Odseku za klasični saksofon na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Od prošle godine u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ predaje muzičku kulturu.

– Prvi solistički koncert, uz profesorku Ivanu Karajkov, održala sam u Kikindi, pre dve godine, sa repertoarom za diplomski ispit. Sada, sa programom sa mastera, ponovo nastupam ovde. Veoma mi je drago što je mnogo mojih đaka došlo na koncert. S obzirom na to kakvu muziku mladi danas slušaju, trudim se da ih oplemenim klasičnim kompozicijama, koje čak slušamo na ekskurzijama – kaže Nikolina.

Pijanistkinja Ivana Karajkov je samostalni stručni saradnik – korepetitor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Kaže da klasični muzičari imaju svoju publiku, ali i uspevaju da steknu novu.

– Trudimo se da malo prilagodimo nastupe široj publici. U poslednje vreme je trend da se, u nekoliko rečenica, objasni repertoar, i publika je zadovoljna, lepše slušaju, pronalaze inspiraciju u kompozicijama koje im sviramo.

Na repertoaru u Kikindi bila su dela Jovane Stefanović, Filipa Gajsa i francuskih kompozitora, Sezara Franka i Ide Gotkovski. Umetnice su ih izvele nadahnuto, sa zrelim izvođačkim izrazom, a publika svih uzrasta je to i prepoznala.

Petkovic 2

Kikindskoj čitalačkoj publici sinoć se predstavio pisac Nebojša Petković iz Beograda. U Kulturnom centru, promociju njegovog najnovijeg romana „Čuvar grada“, upriličio je Klub književnika „Duško Trifunović“ iz Kikinde.

Petković je pisac čije se knjige žanrovski određuju kao fantastika. On je autor prvog književnog dela u kome se radnja, u postapokaliptičnom svetu razorene civilizacije, dešava na prostoru Srbije. Sam, međutim, priznaje da voli da pravi spoj realnog i fantastičnog, odnosno da prikaže i kako se akteri iz realnog sveta suočavaju sa nepoznatim i nadnaravnim. Upravo to je učinio u svom poslednjem romanu, istorijskoj fikciji,„Čuvar grada“, sa izmišljenim i istorijskim ličnostima.

Radnja „Čuvara grada“ smeštena je u 1409. i 1410. godinu, u Beograd Despota Stefana Lazarevića. U njegovom odsustvu dešavaju se misteriozna ubistva, a rešava ih bivši kapetan gradske straže.

– Lično sam verujući čovek i kroz fantastiku prikazujem odnose vere i hrišćanstva, starije oblike verovanja i antagonizama u vezi s tim, posebno u ovoj knjizi jer je u pitanju period u kojem je hrišćanstvo bilo dominantno na našem prostoru. Generalno sam zadovoljan, mislim da je ovo najzrelije što sam do sada napisao.

Petković je, inače, animator i dizajner, po zanimanju je arhitekta. Njegova prva dela čine trilogiju u žanru distopijske fantastike pod nazivom „Poslednji grad“. Čine je romani: „Potraga“, „Rat“ i „Izdaja“. Posle toga napisao je i zaseban roman „Čudnovati događaji u novogodišnjoj noći“. Piše i kratke priče na temu folklorne i epske fantastike.

Popularnost epske fantastike poslednjih decenija objašnjava time što se takvi romani često ekranizuju, ali i ljudskom prirodom.

– To je taj eskapistički momenat, bekstvo od stvarnosti, potpuno razumljiva ljudska potreba da pobegnemo u neke imaginarne svetove koji nas, opet, podsećaju na naš; da uživamo u iskonskoj borbi dobra i zla, u arhetipovima. Mislim da to ima korene u bajkama koje smo svi voleli kao mali, a koje su, sasvim razumljivo, i počeci narativne književnosti – kaže Petković.

Roman „Čuvar grada“ izdanje je „Strahora“ iz Novog Beograda, izdavačke kuće koja, po opredeljenju, objavljuje dela autora koji pišu o Srbiji.

Prijateljska utakmica sa Zemuncima, najava saradnje dva kluba

Fudbaleri OFK Kikinde, jesenjeg prvaka vojvođanskog „Istoka”, od danas su i zvanično na odmoru. Poslednji meč pred zimski predah, Kikinđani su odigrali na Gradskom stadionu protiv drugoplasiranog tima na tabeli Srpske lige „Beograd”, ekipe Zemuna. Očekivano, Zemun, koji na proleće naredne godine želi povratak u naš drugi savezni rang, pobedio je rezultatom 4:1. Već do odmora Zemunci su imali prednost od 4:0, sve golove postigli su iz akcija i to redom: Dakić u 15, N. Ristovski dva minuta kasnije, L. Ristovski u 27. i Antić četiri minuta pred odmor. Igrali su taj deo meča gosti s najjačom postavom, a naša ekipa bila je značajno oslabljena. U drugom delu trener gostiju Saša Štrbac, uoči raspada Jugoslavije pouzdani štoper ljubljanske Olimpije u kojoj je u paru igrao s našim Draganom Zečevićem, promešao je karte i dao priliku i najmlađima. Pet minuta pre kraja, iz kaznenog udarca, konačan rezultat postavio je Ivanović. Dogovoren je i nastavak saradnje dvaju klubova. Predstojećeg februara, tokom zimskih priprema, Zemun će ugostiti OFK Kikindu.

OFK Kikinda: Savkov, Jarić, Barbul, Kecman, Glišić, Zeljković, Rafael, Francuski, Spahić, Đukić, Ivanović. Igrali su još: Žilić, Ševo, Bajić, Mijić, Mirkonj.

Zemun: V. Mitrović, P. Stojanović, A. Jovanović, S. Mitrović, Kiso, L. Ristovski, N. Ristovski, Lazović, Dakić, Antić, I. Stojanović. Igrali su još: Jevrić, Pantazis, Vukić, Mikan, Momčilović, Avramović, Trajkovski, M. Jovanović, Radojević.

Otvoren prvi Kup Kikinde u streljaštvu

Dvodnevni međunarodni „Kup Kikinde”, istovremeno i drugo kolo Kupa Streljačkog saveza Srbije, svečano je danas u dvorani „Jezero” otvorio predsednik Skupštine Grada Mladen Bogdan.

– Dobro došli u grad dobrih ljudi – poručio je Bogdan na otvaranju, a tome je prethodilo i uručenje zahvalnica predstavnicima Grada, Ministarstva odbrane Republike Srbije, Streljačkog saveza Srbije i beogradskoj SD Akademac.

Predsednik Streljačke družine Kikinda, istovremeno i istaknuti reprezentativac pištoljaš Srbije Duško Petrov naglasio je:

– Prvi put u Vojvodini nadmetanje se održava u ovako velikoj streljani koju smo montirali u hali, a ugostili smo oko 200 prijatelja iz Bugarske, Severne Makedonije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, naravno i Srbije, a tu su i naši reprezentativci koji su bili u mogućnosti da dođu. Velika nam je čast što smo uopšte dobili organizaciju ovakvog takmičenja, hvala Ministarstvu odbrane, kao i Gradu Kikindi na pokroviteljstvu, ali i mnogobrojnim sponzorima.

Damiru Mikecu, našem najboljem strelcu pištoljašu, drago je što se Kikinda na ovaj način pozicionirala na mapi Srbije u ovom sportu.

–  Ovo je zapravo povratak vašeg grada na veliku scenu, dugo nisam bio u Kikindi na takmičenju, sećam se još kao junior. Strelište je odlično uređeno, kao na velikim svetskim nadmetanjima. Dva će dana biti uzbuđenja, sutra pogotovo u finalnim borbama. Meni je cela sezona bila naporna, ali prezadovoljan sam rezultatima, u ponedeljak već putujem kao svetski broj 1 u Egipat, još 11 najboljih pištoljaša planete biće tamo – rekao je Mikec.

Dragan Pecarski, gradski većnik za sport zahvalio se, pre svega, Dušku Petrovu i Ministarstvu odbrane.

– Veći deo u organizaciji događaja oni su odradili, a Grad je sve ispratio. Od naredne godine i više ćemo doprineti, jer velika je čast ugostiti ovoliko reprezentativaca i naše i drugih država. Prvog dana imaćemo oko 200, a drugog još oko 100 strelaca na crti, što dokazuje da je Kikinda zaista grad sporta i sportskog turizma. Svakoj lokalnoj upravi bitno je da poboljša i sportsku infrastrukturu i mi ćemo i na tome raditi, a u prilog tome ide i ova streljana kakva još nije viđena u našoj pokrajini – zaključio je Pecarski.

sova ušara

Dodeljene su diplome i prigodni pokloni za nagrađene kolekcije radova koji su učestvovali na likovnom konkursu Centra za stručno usavršavanje „Sova ušara redovan gost našeg grada”.

Ove godine konkurs je bio namenjen deci od tri do sedam godina. Pristigla su ukupno 232 rada. Profesorka Mirjana Kojić i Marijana Mirkov nagradile su pet kolekcija radova:

Vrtić „Mendo“ vaspitač Vesna Majstorović

radovi: Damjan Savanov, Nina Trifunac, Jovana Živanov, Marijana Novak, Tea Čekić, Vanesa Barbul, Vuk Zarić, Ivona Simić, Lena Udicki

Vrtić „Kolibri“ vaspitači Sanja Konjik i Tijana Francuski

radovi: Andrej Pancel, Nađa Kosarenko, Petra Nemet, Vladimir Felbab, Ognjen Žikić, Nađa Grujić, Jana Živanov, Anđelija Kormanjoš, Vedrana Martinov

Vrtić „Leptirić“ vaspitač Branislava Gecić

radovi: Sara Erdeg, Mateja Šanta, Aleksandar Berbakov, Anja Ćirić, Ivana Tornji, Lenka Šibul, Mihajlo Terzin

Vrtić „Mendo“ vaspitač Ljubica Čoti

radovi: Vukašin Pilipović, Tijana Katai, Nikola Milanov, Pavle Bubalo, Branislav Čolak, Nikolina Lejić, Simona Stojkov

Vrtić „Bubamara“ Rusko Selo, vaspitač Jelena Molnar

radovi: Sofia Kočiš, Kalina Marković, Tanja Zeljković, Miroslava Nenadić, Nina Sredić, Danijel Marić

Profesorka Mirjana Kojić i Marijana Mirkov posebno su pohvalile uložen trud Alesie Trie koja je poslala svoj rad iz italijanskog grada Akvaviva dele Fonti.

Pohvaljeni su i pojedinačni radovi dece: Leda Rekić, Strahinja Rofa, Emilija Otoran, Mihailo Komlenić, Aleksa Doroslovac, Nađa Romakov, Vasilije Krnić, Lena Šili, Stefan Zekonja, Milica Munćan, Anđela Vasilev, Mateja Barta i Tea Stojiljković

ŠEST DECENIJA MIKRONASELJA PORODICA ČIKIĆ ČUVA DRAGOCENA SEĆANJA (1)

Tih novembarskih dana 1962. godine, prvi stanari uselili su se u tek izgrađene zgrade novog naselja u Kikindi. U gradu koji se razvijao i modernizovao, kao i cela tadašnja Jugoslavija, stanogradnja i urbanizacija donele su kvalitetnije uslove života. Vest da su dobili stan u novoizgrađenom naselju u Kikindi, sa velikom radošću dočekao je mladi bračni par prosvetnih radnika, Spomenka i Bogoljub Čikić. Sa jednogodišnjom ćerkicom, u jednosoban stan uselili su se iz podstanarske sobice.

-Bili smo dve godine u braku. Oboje smo radili, ja u školi „Feješ Klara“, gde sam i proveo ceo radni vek, a supruga u Osnovnoj školi „Žarko Zrenjanin“ koja se tada nalazila u objektu današnjeg Kulturnog centra- priseća se u razgovoru za Kikindski portal Bogoljub Čikić (85), nastavnik fizičkog vaspitanja u penziji.

Kolundžija, Mladenović, Petrović, Boškov, Stanić i Čikić bile su prve porodice koje su se uselile. Prva useljena zgrada bila je današnja Beogradska 7.

-. Bili smo presrećni kada smo saznali da smo dobili stan. Prethodno smo, nadajući se da ćemo rešiti stambeno pitanje, razgledali stanove u tim novim zgradama. Videli smo jedan jednosoban i jedan dvosoban stan. Iako manji, jednosoban nam se više svideo, zbog rasporeda prostorija. Možete zamisliti našu sreću kada smo saznali da ćemo se u taj stan i useliti. Dobro se sećam da smo 19. novembra čuli lepe vesti, nadležna komisija je donela odluku, a dva dana kasnije smo već prešli u stan. Tada je u Mikronaselju bilo izgrađeno šest zgrada. Naša je prva bila useljena, i to levi ulaz bliže glavnoj ulici- priča vremešni sugrađanin.

Ruku na srce, panorama tadašnjeg Mikronaselja nimalo nije bila idilična. Ali zadovoljstvo i optimizam mladih koji su, za kratko vreme, završili školu, pa fakultet, dobili posao, venčali se, dobili dete i stan- nije bilo lako poljuljati.

-Na prostoru Mikronaselja bila je močvara, ostaci reke Galadske. Tu gde je ulaz ka pijaci, bio je tucanik, a sve ostalo blato. Na glavnoj ulici bile su kuće- objašnjava Bogoljub.

-Prostor oko zgrada nije bio asfaltiran, pa sam uvek nosila dva para obuće. U jednom izađem iz kuće, zbog blata, pa se posle preobujem za nastavu u školi. Šalile su se tada kolege na naš račun, da smo iz mokrog naselja -.sa osmehom nam priča Spomenka (85).

Bogoljub i Spomenka su ljubav iz srednjoškolskih dana. Mladić rodom iz Padeja i devojka iz Mionice kraj Valjeva upoznali su se  u Srednjoj fiskulturnoj školi u Zemunu, koju su oboje pohađali. Posla za prosvetne radnike bilo je napretek, odmah posle završene škole. Spomenka je pre preseljenja u Kikindu, predavala u rodnoj Mionici i Bajinoj Bašti.

-Mikronaselje je bilo naselje mladosti, sve mladi parovi sa decom. Doduše, gledalo se sa izvesnim podozrenjem na nas što stanujemo na kraju grada, gde je blato, trska, močvara. Ipak, vrlo brzo su i druge zgrade izgrađene, pa su se uselili i naftaši, službenici iz opštine i penzioneri-borci. Čuveni crveni autobus tada je vozio od Železničke stanice pa do Mikronaselja i Livnice- navodi Bogoljub.

Uslovi stanovanja bili su potpuno drugačiji- umesto kanalizacije- septičke jame koje su se neretko izlivale, a grejanje- kaljeve peći.

-Podrumi su bili puni uglja, prljavi. Mi žene smo na smenu brisale ulaze, tako smo održavale higijenu- kaže Spomenka.

-Kaljeve peći smo kasnije, dolaskom naftarica i peći na struju, svi odreda srušili- nadovezuje se suprug.

Nekoliko godina kasnije, dobili su sina, a 1973. godine preselili  u dvosoban stan. Odrastanje na Mikronaselju deci je pružalo veliku radost i mogućnost za nesputanu igru.

-U Partizanskoj ulici bila je bara na kojoj su se zimi klizala deca. Pozadi deo Mikronaselja bio je prazan. Pogledajte ovu trsku na fotografiji, tu su se po lavirintima  jurila deca. Bilo je divno da tu rastu, tolika sloboda- emotivan je naš sagovornik dok razgledamo stare porodične fotografije.

Vrtić je u Mikronaselju izgrađen 1973.godine, a zgrada Osnovne škole „Žarko Zrenjanin“ useljena u novoizgrađeni objekat u školskoj 1979/80 godini. Brojne uspomene Čikiću su uspeli da sačuvaju i zahvaljujući kameri koju su daleke 1966. kupili u Čehoslovačkoj. Beležili su značajne porodične trenutke, a većina njih nerazdvojna je upravo od mesta na kom je nastala- Mikronaselja.

Devojčice 2

Predstava Reflektor teatra „Devojčice“ odigrana je sinoć na sceni Narodnog pozorišta Kikinda. Gostovanje je organizovao Centar za podršku ženamam povodom obeležavanja svetske kampanje „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama”.

To je dokumentarna pozorišna predstava o ženskom odrastanju u Srbiji danas. Koautorke i izvođačice ovog komada koji je režirala Minja Bogavac, govore svoje lične priče. One nisu profesionalne glumice, već devojke i mlade žene, koje koriste pozorište da podele svoja iskustva i zapažanja o ženskom odrastanju u patrijarhalnom društvu, predrasudama i stereotipima sa kojima se susreću.

Kikinda je prvo gostovanje ovog komada koji je kreiran kroz višemesečni umetnički, edukativni i istraživački proces, kaže rediteljka Minja Bogavac.

-U Reflektor teatru najviše volimo da radimo sa mladima i za mlade. Želeli smo da u ovoj predstavi nemamo profesionalne glumice niti studentkinje glume, već devojke koje će nam doneti svoje različite perspektive. Bilo je izazovno da se među njima napravi atmosfera koja je podržavajuća, da su među sobom solidarne, i čini mi se da smo u tome uspeli. Ono u čemu možda nismo uspeli jeste da dopremo do nekih drugih devojčica u Srbiji. Nekad u šali kažem da je ovo predstava o belim srednjeklasnim i privilegovanim devojčicama. Ali takve su se devojke javile na našu audiciju, a mi smo se trudile da dotaknemo i teme svih drugih i drugačijih devojčica- navodi rediteljka.

Ideja predstave je da osnaži devojčice, devojke i mlade žene, da jedna drugoj budu saveznice i podrška, ali i da im pošalje poruku da su sve devojčice na svetu vredne, hrabre, pametne i da  zaslužuju da rastu u sigurnom i bezbednom okruženju.

-Stvaranje predstave je bilo lepo iskustvo za sve nas. Publika je pozitivno reagovala. Žene, devojke i devojčice pronašle su se u našim pričama i to nam je vrlo drago jer to je i bio naš cilj- kaže Ana Petrov.

U Reflektor teatru će 30. novembra proslaviti deseti rođendan. Prva predstava ovog teatra bila je „Muškarčine“ u kojoj su sedmorica mladića delila svoja iskustva i zapažanja o odrastanju. Sada je u planu zajednička, maratonska predstava.

-U okviru jubileja imali smo turneju „Muškarčine“ kroz deset sela Srbije. Mislim da je to vredan i važan jubilej i dokaz kako nezavisno, aktivističko i angažovano pozorište bez imalo flerta sa komercijom može da opstane punih deset godina, zaključuje Bogavac.