žetelačke svečanosti

zetelacke-svecanosti-sajan

Nekada je žetva bila pravi praznik rada i zajedništva, dani kada su se ljudi okupljali u polju od ranog jutra, dok se sunce tek pomaljalo nad zlatnim klasjem. Srpovi su zveckali u ritmu, a miris svežeg žita mešao sa toplinom letnjeg dana. Žeteoci su se nadmetali u brzini i veštini, a svaku pauzu krasili su smeh i pesma.

Snopovi su se pažljivo vezivali i slagali u plastove, koji su na kraju dana ukrašavali njivu kao nemi svedoci truda. Sve se radilo rukama, ali i srcem — jer je svaki klas značio život, hranu i plod ljudskog znoja.

Žetelačke svečanosti u Sajanu skoro tri decenije oživljavaju stare običaje i pokazuju da tradicija nije nešto što pripada prošlosti, već živa nit koja nas spaja i vraća vrednostima.

Produkcija Kikindskog portala zahvaljujući podršci Ministarstva informisanja i telekomunikacija donosi vam reportažu o Žetelačkim svečanostima.

 

sajan-zetva-2025-(1)

Sajan je bio domaćin 28. Severnobanatskim žetelačkim svečanostima. Manifestacija  je okupila je ekipe  iz Crne Bare, Mađarske iz mesta Aparthalom, Sente i Sajana.

Najstariji kosac bio je 88-godišnji Ferenc Hereši iz Sente.

-I danas, kroz ovakva okupljanja, podsećamo kako se nekada teško dolazilo do hleba. Prvi put sam kosu uzeo u ruke  sa 15 godina i prvo sam kosio detelinu, dok nisam naučio dobro da radim sa kosom. Ranije nismo imali kombajne samo kose, srpove i naše ruke. Radilo se od ujutro do uveče. Žito smo vezivali u snopove koje su vukli konji na kolima. Za kosce je najvažniji dobar alat, kosa, koja mora da bude oštra. U suprotnom kosac bi se brzo umorio. Kosu sam nasledio od oca i ona je generacijama u našoj porodici – istakao je Ferenc Hereši.

U senćanskoj ekipi bio je mladić Kristof. On će naslediti tradiciju ručnog košenja žita porodice Fekete. Naučio da kosi od bake Margite Šarvari čiji je zadatak bio da spremi ukusan fruštuk ekipi kosaca. Ona je pripremila barena jaja, baren krompir, slaninu, pogačice sa čvarcima, sir, proju i još mnogo toga. Bilo je i slatkih kolača za one koji su mogli da ih priušte

Fruštuk, pre ulaska u njivu, mora da bude sit, potvrdila nam je Ildika Abraham iz Crne Bare.

-Kao što je to moja baka radila nekada i ja sam umesila domaći hleb. Nije bilo teško. Ona je to radila maltene svakog dana, a ja nekoliko puta godišnje. Na parčad smo mazali mast i papriku, uz kobasicu, krastavce, slaninu. Zadatak žena je sakupljaju pokošeno žito i da klasje ređaju u krst. Već 15 godina, kao članica kulturnog udruženja iz našeg mesta učestvujem na žetelačkoj svečanosti –  navela je naša sagovornica.

U ekipi iz Crne Bare bio je i Dalibor Stojkov, kosac.

 

-Sa 15, 16 godina naučio sam da kosim od dede. Dobra kosa je pola posla i uz dobar doručak čitav dan može da se radi. Važno je da mladi nauče kako je to bilo nekada. Sada uz, uz dobar kombajn, žetva se završi za deset dana. Ranije je ona trajala i po mesec dana – naveo je Stojkov.

Domaćini iz Sajana imali su najmlađu ekipu. Članovi KUD-a „Adi Endre“ Atila Benjocki, Akoš Benjocki, Aleksandar Mitrevski i i Henrik Koso nastavljaju seosku tradiciju.

-Imamo od 15 do 19 godina i četvrti put učestvujemo u kosidbi. Naučili smo od očeva i deda da držimo kosu, da je oštrimo i da radimo u polju sa njom. Nije teško ali želimo da sačuvamo ono tradicionalnu manifestaciju u našem selu – rekao nam je Atila Benjocki.

 

Prikaži ovu objavu u aplikaciji Instagram

 

Objava koju deli Kikindski portal (@portalkikindski)

Sa gostima iz mađarskog grada Aparthalma Sajan se pobratimio 2013. godine i već 11 godina oni su deo svečanosti. Susedi vole okupljanje koje ih vraća u prošlost i rado dolaze.

Manifestaciju je podržala i lokalna samouprava,a ovom događaju prisustvovali su gradonačelnik Mladen Bogdan, pomoćnica gradonačelnika Dijana Jakšić Kiurski i članica Gradskog veća Melita Gombar. I prvi čovek grada oprobao se u ručnom košenju „hlebnog zrna“.

-Važno je očuvati običaje, jer ukoliko ne znate prošlost svog naroda, ostajete bez korena. Sajanske žetelačke svečanost su tu i da nas podsete kako je to nekada bilo, a na nama je da mi ovu tradiciju prenesemo na mlade. Ovo je ujedno i počast precima bez kojih ni nas ne bi bilo – precizirao je gradonačelnik Bogdan.

Vršidba žita je jedan od najvažnijih poljoprivrednih radova, a kosidba je imala i ulogu jačanja zajednice.

-Značaj ovakvih manifestacija je, osim što neguju tradiciju, i promocija pravih porodične vrednosti. Važno nam je da mladi to uvide i da znaju da za sve treba da se potrude i da sopstvenim radom stignu do rezultata – kazao je predsednik Saveta MZ Sajan Zoltan Tot.

KUD „Adi Endre“ čuva ovu manifestaciju jer je žetva  bila dan radosti i zajedništva.

-Naša dužnost je da očuvamo narodnu tradiciju i da je prenesemo na mlade. Kada vide kako se teško dolazilo do hrane na trpezi, mladi će više ceniti ono što sada imaju – napomenula je Šara Benjocki, predsednica KUD-a.

Pomoć žetelačkim svečanostima pružili su i Pokrajina i fondacija „Betlen Gabor“ iz Mađarske.

A.Đ.

sajan-zetva-(4)

Oštre kose i srpovi, vredne ruke i želja da se očuva tradicija u ručnom košenju žita, slika je koja je iz Sajan poslata u okviru 27. Severnobanatskih žetelačkih svečanosti. Tradicionalna manifestacija okupila je sedam ekipa  iz Crne Bare, Mađarske i Sente i Sajana.

Najstariji kosac bio je 87-godišnji Ferenc Hereši iz Sente.

-Ranije nismo imali kombajne samo kose, srpove i naše ruke. Žito smo vezivali u snopove koje su vukli konji na kolima. Postojala je samo mašina koja od klasja odvaja seme. Za kosce je najvažniji dobar alat, kosa, koja mora da bude oštra. U suprotnom kosac bi se brzo umorio. Kao mali imao sam kratke pantalone i još uvek se sećam kako je strnjište bilo oštro – istakao je Hereši sa kojim je bio i Kristof Sabadoš koji će naslediti ovu tradiciju porodice Fekete. Otkrio nam je da je naučio da kosi od bake Margite Šarvari čiji je zadatak ovoga puta bio da spremi ukusan fruštuk ekipi kosaca.

-Ja sam četvrta generacija kosaca i ponosan sam na tu činjenicu. U našoj porodici ovo je tradicija koja se nasleđuju sa kolena na koleno – saznali smo od Kristofa.

 

Sa gostima iz mađarskog grada Aparthalma Sajan se pobratimio 2013. godine i već 11 godina oni su deo svečanosti.

-Prvi put smo u Sajanu kosili žito, svidela nam se manifestacija i dolazimo svake godine. Volimo ovo okupljanje koje nas vraća u prošlost, u detinjstvo. Drago nam je što smo deo tradicije koja se čuva i svima u Mađarskoj pričamo o njoj – otkrio je Đerđ Vinca iz Aparthalma.

Ekipa iz Crne Bare bila je najveselija. Za jelo su pripremili prave poslastice.

-Nekada je bilo teško doći do žita, znatno teže nego danas. Čitavu sezonu radili su za džak žita, a mi ga danas zaradimo za jedan da. Treba da cenimo ono što imamo – kaže Lajko Maćaš iz Crne Bare.

Nekada se za vreme žetve ustajalo u četiri ujutro i kretalo na njivu. Radilo se dok se vidi. Koscima su velika pomoć bil žene koje su vezivale žito u snopove, ali i pripremale obilan doručak. Fruštuk je činio hleb, barena jaja i krompir, luk, slanina, rakije, kajsija, šljiva i višanja, ali i slatkih kolača, ko  je mogao da ih priušti.

Najveću podršku manifestaciji pruža grad Kikinda,a ovom događaju prisustvovali su gradonačelnik Nikola Lukač, njegova zamenica Dijana Jakšić Kiurski i su članica Gradskog veća Melita Gombar. Otvarajući žetelačke svečanosti gradonačelnik Lukač istakao je važnost čuvanja običaja, ali i dobrosusedskih odnosa među narodima.

-Zajednička saradnja je ključ uspeha i bolje budućnosti a kada smo udruženi možemo mnogo toga. Sajanske žetelačke svečanost su tu i da nas podsete kako je to nekada bilo, a na nama je da mladi budu ti koji će je dalje čuvati – precizirao je Lukač.

Vršidba žita je jedan od najvažnijih poljoprivrednih radova, a kosidba je imala i ulogu jačanja zajednice.

-Značaj ovakvih manifestacija je, osim što neguju tradiciju, je što promovišemo prve porodične vrednosti, gde je porodica stub društva i zajedno dolaze do hleba na stolu. Važno nam je da mladi to uvide i da znaju da za sve treba da se potrude i da sopstvenim radom stignu do rezultata – navela je Dijana Jakšić Kiurski.

Mladi se priključuju manifestaciji, tako da će ona da se organizuje još dugo godina  dodala Šara Benjocki, predsednica KUD-a „Adi Endre“, koji je i organizator žetelačkih svečanosti.

-Puno mi je srce kada vidim koliko i mladima u Sajanu znači ova manifestacija. Još uvek imaju priliku da o ručnom košenju žita uče od naših najstarijih kosaca, koji su i sami nekada ručno kosili žito sa svojim roditeljima. Oni na pravni način mogu da dočaraju kako je to nekada bilo, ali i da im pokažu kako se ručno kosi hlebno zrno. Kroz ovu manifestaciju želimo da im pokažemo kako je nekada puno rada trebalo da se dođe do parčeta hleba. Svima nam je isti cilj, da sačuvamo tradiciju i da je prenesemo na mlade – rekla je Šara Benjocki.

Mesna zajednica čuva ovu manifestaciju i želi da je učini još boljom.

-Žetva je bila dan radosti i zajedništva. Posao je zahtevao angažovanje čitave porodice, ali i komšija i prijatelja. Naša dužnost je da očuvamo narodnu tradiciju i da je prenesemo na mlade. Kada vide kako se teško dolazilo do hrane na trpezi, mladi će više ceniti ono što sada imaju – napomenuo je Zoltan Tot, predsednik Saveta  MZ Sajan i zamenik pokrajinskog sekretara za poljoprivredu.

Pomoć žetelačkim svečanostima pružili su i Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje ,propise, upravu i nacionalne manjine, kao i fondacija Betlen Gabor iz Mađarske.

A.Đ.

 

 

 

error: Content is protected !!