udruženje deca sa ahondroplazijom srbije

dan-retkih-bolesti

U Osnovnoj školi „Jovan Popović“ večeras je održan događaj „Hoću da rastem – iz mog ugla“, posvećen obeležavanju Dana retkih bolesti. Događaj su organizovali Udruženje „Deca sa ahondroplazijom Srbije“ i škola, sa ciljem da roditeljima, nastavnicima i široj zajednici približe svakodnevne izazove sa kojima se suočavaju deca sa retkim bolestima.

Centralni deo programa bila je interaktivna aktivnost – stolica u razmeri 2:1 – koja je učesnicima omogućila da neposredno osete prepreke sa kojima se deca sa ahondroplazijom susreću svakog dana. Pored toga, održana je i edukativna prezentacija o retkim bolestima, ahondroplaziji i značaju inkluzije u školama.

Davor Terzin, predstavnik udruženja i otac Staše, devojčice iz Kikinde koja boluje od ahondroplazije, objasnio je da čak i najjednostavnije radnje mogu predstavljati veliki izazov.

-Mi koji smo prosečne visine ne možemo lako da sednemo na tu stolicu — potrebna nam je snaga i akrobacija da se popnemo. Kada kažemo deci sa ahondroplazijom ‘hajde sedi’, to je za njih poduhvat – rekao je on.

On je dodao da sedenje na običnoj stolici može izazvati zdravstvene probleme, jer se smanjuje dotok krvi u nogama, što kasnije dovodi do problema sa kičmom.

Govoreći o školovanju, Terzin je istakao primer dobre prakse.

-Staši je potrebna prilagođena stolica koju smo kao roditelji želeli da obezbedimo. Direktorica škole je odmah rekla da nema potrebe, jer je dužnost škole da obezbedi da svi đaci imaju sve što im je potrebno za nesmetano pohađanje nastave. Na tome smo veoma zahvalni.

Prema njegovim rečima, članovi udruženja često nailaze na teškoće kada deca krenu u školu, zbog čega je razumevanje zajednice od presudnog značaja.

-Potrebno je razumevanje. Nema potrebe za sažaljenjem. Treba samo pitati: kako mogu da pomognem?

Udruženje „Deca sa ahondroplazijom Srbije“ osnovano je u novembru 2022. godine od strane tri porodice, sa sedištem u Kikindi. Danas okuplja oko dvadeset porodica koje razmenjuju iskustva, savete i podršku. Jedan od primarnih ciljeva bio je uvođenje terapije u Srbiju, u čemu su uspeli, dok je drugi povezivanje porodica i međusobna podrška.

Direktorica škole Jelena Krvopić naglasila je da je iskustvo sa stolicom pomoglo prisutnima da bolje razumeju svakodnevicu dece sa ahondroplazijom.

-Vrlo je teško popeti se na stolicu, a perspektiva je pomalo zastrašujuća, kao što smo danas naučili — a Staši je tako svaki dan.

Ona je istakla da škola sa ponosom obeležava Dan retkih bolesti, posebno jer će Staša od septembra postati njihova učenica.

 

-Ono što želimo da postignemo jeste da nikada ne dozvolimo da se Staša oseća drugačije. Spremni smo da učimo i sarađujemo.

Škola je već obezbedila stolicu prilagođenu Staši i visini školske klupe, a u planu su i dalje adaptacije prostora u vidu adaptera za toalet i table koja se postavlja na odgovarajućoj visini.

-Najmanji problem je prilagođavanje nameštaja. Bitno nam je da se nikada ne oseti tužno ili drugačije od ostale dece – poručila je direktorka.

Ovaj pristup direktorice i nastavnog kadra OŠ „Jovan Popović“ — u kojem razumevanje prethodi svemu — pokazao je da inkluzija nije samo zakonska obaveza, već stvar ljudskosti, spremnosti da se uči i želje da svako dete ima jednake uslove.

Dan retkih bolesti obeležava se svake godine poslednjeg dana u februaru, sa ciljem podizanja svesti o izazovima sa kojima se suočavaju oboleli i njihove porodice. Retke bolesti pogađaju mali broj ljudi, dok ahondroplazija, genetski poremećaj rasta kostiju, pogađa oko jednu od 25.000 beba.

T. D.

 

Cisticna-fibroza-konferencija-(5)

U Beogradu je održana treća regionalna konferencija “Zajednička pobeda nad cističnom fibrozom” kojoj su prisustvovali i gradonačelnik Mladen Bogdan i predstavnici Udruženja “Deca sa ahondroplazijom Srbije”.

Konferenciju je svečano otvorila prva dama Srbije, Tamara Vučić, u prisustvu ministarke za brigu o porodici i demografiji Milice Đurđević Stamenkovski i direktorke Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje Sanje Radojević Škodrić.

„Grad Kikinda je uvek tu za one kojima je pomoć najpotrebnija. Izdvajanja iz budžeta za lečenje dece svake godine su sve veća, što pruža mogućnost da se pomogne najmlađima i njihovim porodicama. Zajedno sa Udruženjem “Deca sa ahondroplazijom Srbije” borimo se svakodnevno da svako dete koje boluje od retke bolesti, dobije neophodnu terapiju, i to ćemo i nastaviti“ – izjavio je gradonačelnik.

(Foto: Čedomir Vujanić)

viber_image_2023-09-21_11-04-10-738

Radionica pod nazivom „Hoću da rastem u Srbiji!“ održana je tokom vikenda u Kikindi, u organizaciji Udruženja građana “Deca sa ahonroplazijom Srbije“ sa sedištem u našem gradu.

Porodice sa decom koja imaju ovu retku dijagnozu, defektolozi i predstavnici predškolskih ustanova iz Svrljiga, Beograda, Leskovca, Šida, Zemuna i Kikinde okupili su se radi izrade nacrta medicinskog vodiča za ahondroplaziju, kao i razmene iskustava.

– Vodič je neophodan kako bi se pravovremeno uspostavila dijagnoza i započela pravilna nega dece sa ahondroplazijom, što je od suštinskog značaja. Pomogao bi i u uspostavljanju sistemskog pristupa u tretmanu dece sa ovom dijagnozom i boljem razumevanju ove retke bolesti. Namenjen je struci i biće distribuiran po pedijatrijskim ustanovama i porodilištima u čitavoj Srbiji – kaže Slađana Terzin, predsednica Udruženja.

U izradi vodiča pomaže doktorka Dragana Grujić. Radionica je organizovana pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja koje će pomoći i u njegovoj izradi, što se, kako kaže Slađana, očekuje do kraja godine.

Važna tema ovog skupa, održanog u Igraonici „Čarobni dvorac“, bilo je i uključivanje dece sa ahonroplazijom u vršnjačke grupe i u lokalnu zajednicu. Po iskustvima roditelja, u nekim mestima još uvek ne postoji dovoljno razumevanja u vrtićima i školama za stvaranje uslova za ovu vrstu inkluzije, kaže Slađana. Deca sa ahondroplazijom su nižeg rasta i jedino što je neophodno jeste da se obezbede sto i stolica određene veličine. Takođe je zaključeno da je, posebno u procesu uspostavljanja dijagnoze, neophodna i psihološka pomoć čitavoj porodici.

Četvorogodišnja Staša, ćerka Slađane i Davora Terzina ovog septembra je krenula u vrtić.

– Staša se veoma dobro snašla, nije joj uopšte bilo potrebno prilagođavanje, mnogo voli da se druži sa decom. Međutim, kao i svi mališani na početku, često ima infekcije, što kod dece sa ovom dijagnozom, zbog drukčije građe gornjih disajnih puteva, može dodatno da se iskomplikuje – kaže Slađana. – Ipak, mi ne odustajemo i radujemo se svakom danu u vrtiću i druženju sa decom.

Inače, kako je već poznato, terapija za decu sa ovom dijagnozom postoji. Injekcije koje dete treba da prima svakodnevno, od druge godine do prestanka razvoja, obezbeđuju pravilan rast bez teških i bolnih hirurških intervencija. Godišnja terapija košta 270 hiljada evra i Republički zavod za zdravstvenu zaštitu do sada je obezbedio terapiju za troje dece. U Srbiji je za ovaj lek indikovano dvadesetoro dece, a njih 13 je na listi čekanja Zavoda. Među njima je i mala Staša iz Kikinde.

Roditelji dece sa ahondroplazijom, zahvaljujući porodici Terzin, čvrsto su povezani i redovno iniciraju i organizuju okupljanja. Do kraja godine još jednom će se sresti u Predškolskoj ustanovi „Radost“ u Novim Banovcima. Da podele iskustva, pruže podršku jedni drugima i učine sve kako bi njihova deca, koja imaju iste potrebe kao i njihovi vršnjaci, bila ravnopravna i srećna.

– Mi slavimo različitost, to je bio i moto prošlogodišnjeg okupljanja. Naša deca zaslužuju to – kaže Slađana.

error: Content is protected !!