Smiljka Bulatović

vez-smiljka-muzej-(3)

Sugrađanka Smiljka Bulatović kao jedina preduzetnica u našoj zemlji koja ima registrovanu radionicu za trukovanje i vez  u Narodnom muzeju održala je predavanje o svom zanatu. Događaj je organizovan u sklopu izložbe „Veženi portreti dinastije Karađorđević – nekad i sad“ koja se može pogledati u Galeriji „Nova“.

-Kao neko ko je jedini sertifikovani majstor ovog zanata, značajno je što mogu da ga promovišem. Radim već 11 godina i za mene je lična satisfakcija da moji sugrađani, ali i svi oni koji vole vez, vide čime se bavim, kao i da podstaknem nekog da počne da se bavi vezom – navela je Smiljka Bulatović. – Okupljenima sam govorila o pojmu, podeli, značaju, primeni, istoriji veza, kao i onome što je moj posao, prenošenju nacrta za vez na tkaninu. Ovo je bila prilika da i ja nešto naučim od prisutnih vezilja.

Interesovanja za ovaj zanat ima, međutim, on nije unosan te je u skladu sa tim i zainteresovanost.

-Zahvaljujući mnogobrojnim udruženjima žena organizovane su radionice o trukerskom zanatu kako za decu, tako i za odrasle. Teško je opstati i moja borba je u tome da pokažem da vez unosi lepotu u svakodnevni život. Njime ukrašavamo odeću, kućni tekstil, prave se suveniri ukrašeni vezom. Svu kreativnost koju imamo možemo da iskažemo iskažemo na ovaj način – dodala je naša sagovornica.

Da bi se izvezao motiv potrebno je da se na tkaninu nanese crtež po kojem treba da se veze i to je trukovanje.

-Posao zahteva jako puno truda i vremena. Na žalost, na tržištu nema potražnje, tako da nema profita od trukovanja. I pored toga, trudim se da ovaj stari zanat živi i dalje – istakla je Bulatović.

Osim trukovanja, radi i vez. Kako ističe za jednu košulju ili peškir potrebno je 150 sati rada. Zahvaljujući baki i majci Smiljka ima veliku kolekciju veoma starih mustri za vez po pismu, odnosno za trukovanje. Ona objašnjava da se vezovi dele na vez po broju i pismu. Vez po broju se radi na tkanini koja ima jako izražene linije i potke, pa se broje niti i tako se stvaraju šare, dok je vez po pismu zapravo vez po crtežu koji je prenet na platno.

A.Đ.

SMILJKA-TRUKOVANJEjpg

Na Nacionalnom saboru narodnog stvaralaštva „Zlatne ruke“ održanom u Sokobanji sugrađanka Smiljka Bulatović dobila je prvu nagradu za stare zanate. Jedina je preduzetnica našoj zemlji koja ima registrovanu radionicu za trukovanje i vez  uskoro će obeležiti desetogodišnjicu rada.

-Prvi put sam učestvovala na ovoj manifestaciji i drago mi je što je prepoznat moj trud da sačuvam ovaj stari zanat od zaborava. Nagrada je prava promocija trukovanja jer je moj cilj da što više vezilja nauči ovaj postupak. Ujedno, ona je kruna decenije rada.

Da bi se izvezao motiv potrebno je da se na tkaninu nanese crtež po kojem treba da se veze i to je trukovanje.

-Posao zahteva jako puno truda i vremena. Na žalost, na tržištu nema potražnje, tako da nema profita od trukovanja. I pored toga, trudim se da ovaj stari zanat promovišem gde god to mogu. Imam plan baš kao u mnogim turističkim gradovima, a radi se o ponudi da se poseti prodavnica starih zanata, to bih jako volela da se na taj način predstavim turistima iz celog sveta – navela je naša sagovornica.

 

 

 

Osim trukovanja, radi i vez. Kako ističe za jednu košulju ili peškir potrebno je 150 sati rada. Zahvaljujući baki i majci Smiljka ima veliku kolekciju veoma starih mustri za vez po pismu, odnosno za trukovanje. Ona objašnjava da se vezovi dele na vez po broju i pismu. Vez po broju se radi na tkanini koja ima jako izražene linije i potke, pa se broje niti i tako se stvaraju šare, dok je vez po pismu u stvari vez po crtežu koji je prenet na platno.

A.Đ.

 

error: Content is protected !!