selimir radulović

D_Vasiljev 14

Na prigodnoj svečanosti u svečanoj sali Gradske kuće danas je, ovogodišnjem laureatu Selimiru Raduloviću, uručena Nagrada „Dušan Vasiljev“. Radulović je priznanje dobio za knjigu „U carstvu vetrova aramejskih“.

Na konkurs za Nagradu koju, od 1997. godine, lokalna samouprava dodeljuje za najbolju knjigu napisanu na srpskom jeziku u prethodnoj godini, stigla su 124 rukopisa svih žanrova.

Najveći broj bila su prozna dela, od kojih su, u uži izbor, uvrštena dva romana : „Papir“, Gorana Petrovića i delo Saše Radojčića, „Dečak sa Fanara“, rekao je potpredsednik žirija, književnik dr Zoran Đerić.

– Od pesničkih dela, odmah se izdvojila knjiga Selimira Radulovića, po svemu drukčija od tekuće produkcije jer je religiozna, u pravom smislu. Oslonjena je na Bibliju i na literaturu koja je vezana za istoriju književnosti i za velika imena na koja se poziva, citira ih parafrazira. Pritom, Radulović je, poslednjih dvadesetak godina stekao izuzetnu reputaciju kao pesnik dugih pesama koje ga odvajaju od tekuće produkcije. S druge strane, bliskost koju smo uočili sa poeziojom Dušana Vasiljeva je u tome što su posvećene čoveku i Bogu, to je misao koja je stalno između neba i zemlje, sumnja za sve oko nas i vera koja sve opravdava i nagrađuje. Radulovićeva knjiga je, istovremeno, i stara i nova: vraća se večitim temama i ima sasvim drukčiji pristup onome što smo učili kroz hiljadu godina civilizacije – istakao je Đerić.

Laureat se, u svojoj besedi, takođe osvrnuo na delo pesnika Dušana Vasiljeva.

– Vasiljev je bio dete koje je nestalo sa 24 godine. To vreme je bilo nevreme i liči mi na prva dva desetleća 21. veka . On je pevao kao zreli pesnik, a njegove ključne pesme gradile su nekoliko generacija srpske poezije – podsetio je Radulović. – Iako za života nije imao knjigu poezije, već je bio afirmisan u značajnim časopisima. Zahvalan sam žiriju na nagradi, ona mi pričinjava radost; čovek, makar za trenutak, zna da mu snaga još uvek nije oduzeta.

Nagrada „Dušan Vasiljev“ dodeljuje se na dan njegove smrti, ovoga puta i na dan kada kikindska Gimnazija, koja sa ponosom nosi ime ovog pesnika, obeležava 165 godina trajanja, istakla je zamenica gradonačelnika, Dijana Jakšić Kiurski.

– Važno je da se sa njegovim delima upoznaju mlade generacije, da vide šta sve čovek može da učini sa 24 godine, kakav trag u vremenu može da ostavi. Nažalost, sve pesme Vasiljeva bile su prožete i tragikom njegovog života i tragikom vremena koja se, na neki način, ciklično ponavlja, možda i u naše vreme. Nagrada je odavno prevazišla lokalni karakter, a o njenom značaju govori i to što su je ponela mnoga značajna imena naše književnosti: Svetislav Basara, David Albahari, Milorad Pavić.

Svečanosti su prisustvovali i ovogodišnji članovi žirija: Radovan Vlahović, predsednik, i Đorđe Pisarev.

Lokalnu samoupravu predstavljali su članovi Gradskog veća – Valentina Mickovski, zadužena za kulturu i obrazovanje, i Ljuban Sredić, zadužen za poljoprivredu i mesne zajednice.

U publici su bili i đaci Gimnazije „Dušan Vasiljev“. U umetničkom delu programa nastupili su nastavnik Osnovne muzičke škole „Slobodan Malbaški“, Stevan Sredić i učenica Anrea Berenji. Stihove Vasiljeva govorili su Sonja Damjanović, glumica Srpskog narodnog pozorišta i Vladimir Maksimović, glumac kikindskog pozorišta.

Položeni venci na grob pesnika

U prepodnevnim satima, na grob Dušana Vasiljeva na Melinom groblju, vence su položili predstavnici Grada i kikindske gimnazije – Valentina Mickovski i direktorica Mirjana Dražić.

DUSAN-VASILJEV-2023

Žiri za nagradu „Dušan Vasiljev” u sastavu: Radovan Vlahović, predsednik, dr Zoran Đerić, potpredsednik, i Đorđe Pisarev, član, većinom glasova doneo je odluku da ovo književno priznanje dobije pesnik Selimir Radulović za knjigu „U carstvu vetrova aramejskih” (Laguna, 2022).

Kao i za prethodne, i za ovu Radulovićevu knjigu nam je potrebno poznavanje biblijskog konteksta, prepoznavanje biblijskih priča, likova i događaja iz drevne istorije, navodi se, između ostalog, u obrazloženju žirija.

-Na koricama je indikativan tekst episkopa bačkog dr Irineja, koji svedoči da je Radulović među srpskim piscima najbolji poznavalac monaške i asketske literature, a kao pesnik, on je jedini koji vidi nevidljivo, kroz koprenu vidljivog (uz duhovnike i bogoslove)…Vođeni kroz novu knjigu Selimira Radulovića, „U carstvu vetrova aramejskih”, pravim putokazima i tumačima, stižemo do kraja ovog kratkog zapisa radosni, kao da smo i sami prošli svetogorskim stazama, odslušali monaške pesme. Ove stihove, „odevene u reč, Očevu”, kao da je ispevao stari monah, sedeći ispred svoje isposničke kolibe, pre nego što je nestao, jer je „stvoren za nebo!”- navedeno je u obrazloženju žirija.

Grad Kikinda tradicionalno dodeljuje nagradu „Dušan Vasiljev” za najbolju knjigu na srpskom jeziku u protekloj godini. Na konkurs je pristiglo ukupno 124 naslova.

Nagrada će laureatu biti uručena u ponedeljak 27. marta u svečanoj sali Gradske kuće.

O laureatu

Selimir Radulović (1953, Cetinje) objavio je brojne pesničke knjige: Poslednji, dani (1986), San o praznini (1993), U sjenku ulazim, oče (1995), O tajni rizničara svih suza (2005), Snovi svetog putnika (2009), Pod kišom suza s Patmosa (2012), O pastiru i kamenu sa sedam očiju (2015), Senka osmog eona (2016); knjige izabranih pesama: Po licu noći (1996,1997), Knjiga očeva (2004), Gde Bogu se nadah (2006), Izveštaj iz zemlje živih (2009), Svetlo iz očeve kolibe (2011) i knjige izabranih i novih pesama: S visa sunčanog, strašnog (1999), Kao mirni i svetli vesnik (2008), Pesma s ostrva siročadi (2010), Dah male molitve (2017), Dvanaest (2018), O dukatu sa likom starca (2020), U carstvu vetrova aramejskih (2022).

Za svoj književni rad dobio je Novembarsku povelju Novog Sada, Iskru kulture, Pečat varoši sremsko-karlovačke, Kočićevo pero, Nagradu Proljetnog sajma u Banjaluci, Nagradu Teodor Pavlović, Vukovu nagradu, Nagradu Miodrag Đukić, Nagradu Simo Matavulj, Povelju Morave, Nagradu Knjiga godine Društva književnika Vojvodine, Nagradu Đura Jakšić, Nagradu Despotica Angelina Branković, Nagradu Kondir kosovke devojke, Zmajevu nagradu, Nagradu Laza Kostić, Nagradu Stevan Pešić, Nagradu Milan Bogdanović, Povelju Udruženja književnika Srbije za životno delo i druge nagrade.

Bio je sekretar Pokrajinskog fonda kulture (1990-1992), direktor Kulturnog centra Novog Sada (1992-1997), predsednik Društva književnika Vojvodine (1997-2000), glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće Orfeus (2001-2012), direktor Sterijinog pozorja (2012-2014). Sada je upravnik Biblioteke Matice srpske. Živi u Novom Sadu.

error: Content is protected !!