шакали

lisica

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, uz podršku Evropske unije, započelo je jesenju kampanju oralne vakcinacije lisica i drugih divljih mesojeda protiv besnila.

Vakcinacija se sprovodi izbacivanjem vakcina u vidu oralnih mamaca iz aviona na području cele zemlje, osim u naseljenim mestima, na vodenim površinama i velikim saobraćajnicama, prema usvojenom planu vakcinacije, i u zavisnosti od vremenskih uslova, navodi se u saopštenju iz Ministarstva.

– Ovo je redovna vakcinacija i njom se štite i lisice i šakali protiv besnila. Najavljena nam je i očekujemo da će početi i kod nas – kaže Veselin Veselinov, predsednik Lovačkog udruženja Iđoša i Sajana „Stara bara“. – Mamci se bacaju po kanalima i nepristupačnim terenima, to je prerađeno meso sa vakcinom, mesojedi ga konzumiraju i to može da se vidi po fluorescentnoj boji koja im ostaje na zubima. Vakcine i sami mamci bezopasni su za ljude i za ostale životinje, ali nisu im ni dostupni.

On navodi da besnila nema, poslednji put je na našem području zabeleženo pre 20 godina.

– Još uvek ima mnogo šakala i oni istiskuju lisicu. Love u čoporima, noću, i najviše napadaju mladunce srna. Prave veliku štetu u lovištima, populacija srneće divljači je u velikom opadanju zbog njih. Ljudi se plaše i ne napadaju ih – tvrdi Veselinov.

Tokom sprovođenja kampanje oralne vakcinacije planirano je da se distribuira 18 mamaca po kvadratnom kilometru. Radi što bolje informisanosti javnosti o vakcinaciji i načinu ponašanja stanovništva ukoliko dođe u kontakt sa mamcem/vakcinom, obezbeđen je besplatan info telefon 0800-222-232, preko kog mogu da se dobiju informacije o vakcini i o programu vakcinacije, dodaje se u saopštenju iz nadležnog ministarstva.

S. V. O.

 

lovci

Kikindski lovci u subotu i u nedelju, u šumi na Galadu, organizovali su hajku na lisice i šakale. Zbog bezbednosti, nije bilo dozvoljeno da se puca u šumi, već samo kada se izađe na čistinu.

U Lovačkom udruženju „Kikinda” kažu da je bilo više lisica i šakala, ali nisu uspeli da ih isteraju na čistac. Sigurno ruku imao je lovac Rada Nemeš koji je odstrelio šakala.

Nakon hajke, druženje je, uz ručak, nastavljeno u lovačkom objektu na Mlaki. Lovačko udruženje „Kikinda” ima oko 150 članova.

 

Ogromne štete od šakala u lovištima primetne su svuda, pa i na teritoriji Kikinde. Ovi predatori primećeni su u atarima svih sela. Pojedinačno, ubijaju sitne životinje, ali u čoporima napadaju fazane i zečeve, čak i srne, kaže predsednik lovačkih društava u Iđošu i Sajanu, Veselin Veselinov.
– Primetno je opadanje populacija divljači, fazana i lanadi. Šakala ima i po 40, 50 u trskama i kopovima. Love noću, u čoporima. To je veoma pametna i lukava životinja, on je strvinar, jede uginule životinje, čak i ubijene jedinke svoje vrste. Do sada nisu ulazili u sela, ali su u dvorištu jedne kuće van naselja pojeli psa na lancu – kaže Veselinov.
On objašnjava da ovih strvinara, do pre desetak godina nije bilo. Od starijih su čuli da je populacija šakala bila vrlo brojna posle Drugog rata, ali je problem tada protpuno rešen trovanjem, koje danas zakonom nije dozvoljeno.
– Mi smo organizovali hajke sa po 20, 30 ljudi – priča Veselinov, ali to neće rešiti problem. Potrebno je sistemsko rešenje jer je lovno privredna osnova ugrožena, jako je smanjen broj korisne divljači, zečije, fazanske, srneće.
Šakali se veoma brzo razmnožavaju jer imaju dovoljno hrane koju nalaze i love, što otežava njihovo istrebljenje. Nove teritorije osvajaju u velikim migracijama, tražeći područja sa više hrane. Kod nas stižu s juga, iz Dalmacije, kaže Veselinov. Jedina dobra vest je da ove životinje beže od ljudi, veoma su plašljivi. Danju se ne mogu videti i love isključivo noću.
Šakal je opasan i zbog toga što, kao i lisica, može da prenese besnilo i pseću kugu. Pripada porodici pasa i ima veličinu srednjeg psa. Odrasle jedinke dostižu dužinu od 80 cm do 130 cm i visinu 40 cm, teški su i do 15 kilograma. Imaju uspravne, široko razmaknute uši. Vrst koja nastanju naše krajeve je braonkasto-zlatne boje. Njihovo omiljeno stanište su guste, neprohodne šikare.
Kada krenu u lov, ispuštaju karakterističan urlik sličan visokom, cvilećem kriku. Obično zavijaju u večernjim satima, dajući signale ostalima o tome gde se nalaze. Za njih nisu tipične sezonske migracije, zadržavaju se tamo gde imaju dovoljno hrane. Zato njihovo prisustvo najviše utiče na lovna područja, kakvo je i naš kraj.
error: Content is protected !!