ravni topolovac

Nikola Vasic TOPOLOVACKI

U organizaciji Kulturnog centra Kikinda, na dan rođenja Nikole Vasića Topolovačkog, 7. novembra, i ove godine će biti dodeljene povelje s njegovim imenom. Podsetimo, reč je o priznanju koje se dodeljuje po jednom umetniku iz Kikinde i jednom sa područja Zrenjanina, odnosno Žitišta. Ove godine priznanje će biti dodeljeno u Vasićevom rodnom Ravnom Topolovcu.

– Ovo je već treća godina kako odajemo počast našem kolegi, pesniku i slikaru Nikoli Vasiću Topolovačkom, koji je poslednje godine radnog veka proveo u kikindskom Kulturnom centu. Neprestano osmišljavajući nova rešenja u enterijeru Kulturnog centra, kao i nove programe, mi smo radeći s njim za sve to vreme imali jednog izuzetnog i neumornog kreativca. Drago nam je što i ove godine nastavljamo tradiciju čuvanja uspomene na našeg Nikolu – navela je Tanja Nožica, zamenica direktora Kulturnog centra.

– Ne samo zbog toga što je naš Kulturni centar trenutno u fazi renoviranja, nego i stoga što je Ravni Topolovac rodno mesto Nikole Vasića, odlučili smo da se ubuduće ovo veče posvećeno čuvanju uspomene na njega, održava naizmenično – jedne godine u Kikindi, a jedne godine u Ravnom Topolovcu ili Žitištu- dodala je Nožica.

Dobitnici ove prestižne plakete za ovu godinu su kikindska književnica Vesna (Ivetić) Balaban i Predrag Radaković iz Žitišta. Podsetimo, Vesna Balaban je na kikindskoj književnoj sceni prisutna već oko dve decenije, najpre kao aforističar, a u poslednje vreme i kao pesnikinja. Aktivna je od samog početka delovanja Književnog kluba „Duško Trifunović”, čiji je Vasić bio osnivač i prvi predsednik.

Drugi dobitnik, Predrag Radaković, žitištanski pesnik i predsednik tamošnjeg Kluba knjige, takođe je vrlo intenzivno sarađivao s kikindskim Klubom, i veoma često je na tamošnje konkurse i književne maratone pozivao Kikinđane, a posebno je blizak bio s Vasićem.

Pesnik i slikar Nikola Vasić Topolovački (1956-2013) za života je objavio desetak knjiga poezije za decu i odrasle. Bio je osnivač i prvi predsednik Kluba književnika „Duško Trifunović” iz Kikinde, pokrenuo je književno glasilo „Naša reč”, a kao slikar je imao više desetina samostalnih i kolektivnih izložbi.

 

N. Savić

 

347745-miljan-prljeta
„Kikindsko leto” donosi nam u subotu 24. avgusta još jednu predstavu. Reč je o lakoj komediji „Ljubav na seoski način” koju će izvesti glumci pozorišta „Slavija”, po tekstu i u režiji Radeta Vukotića.
Radi se o komadu iz takozvanog „bulevarskog” miljea. U glumačkoj podeli videćemo i mnoga poznata lica sa malih i velikih ekrana, među kojima je i Miljan Prljeta, poznat i kao uspešan TV voditelj, najpre kvizova na RTS-u, a u poslednje vreme i jutarnjeg programa na Blic televiziji.
On se možda i najviše raduje dolasku u Kikindu, jer je za Banat posebno vezan.
-Ja sam generacija koja je ’92. godine izbegla iz Mostara. Sticajem okolnosti i određenih rodbinskih veza koje je moja porodica imala, mi smo 1992. godine došli u selo Ravni Topolovac kod Zrenjanina i tu počinje jedna druga faza mog detinjstva. U početku je sve bilo šokantno. Šokantan je rat sam po sebi, šokantno je bežanje od toga ratnog sukoba i dolazak iz brdovite Hercegovine u plodnu i plemenitu ravnicu Vojvodinu. Na stranu sve okolnosti koje su u tom periodu bile, ta sredina me je dočekala božanstveno- priča glumac.
Printskrin jutjub
– Ja kao dete pamtim tu ravnicu kao nešto što je tako široko kao i srca tih ljudi koji su nas dočekali tamo u Ravnom Topolovcu. Tu sam nastavio i završio peti razred osnovne škole, upoznao neku divnu decu koja su mi mnogo pomogla u tim trenucima, kao i njihove roditelje, nastavnike, kao i sve ljude u Ravnom Topolovcu koji su nam pomagali nesebično. Tako da Topolovac pamtim kao jednu prvu bazu nekog drugog, drugačijeg odrastanja i neke borbe za život u koji sam kasnije ušao. Vojvodina od tog trenutka postaje zaista veliki deo moga srca. Vojvodina, kao i ljudi koji žive u njoj su mi nesebično pružili sebe bez obzira na naciju, veru, religiju, na bilo kakvo političko ili neko drugo opredeljenje. Tako da me i dan danas Vojvodina prati, a pratim i ja Vojvodinu, tu ravnicu i tu širinu koju ona pruža – navodi ovaj rođeni Mostarac, dodajući da ima sreću i zadovoljstvo da u svom radu obuhvata i pozorište i televiziju.
– Školovao sam se za pozorište. Akademija umetnosti u Novom Sadu (eto, opet Vojvodina, od koje ne mogu i ne želim da pobegnem; prim. M.P.) je Akademija koja nas je u to vreme najviše školovala za pozorište. Pozorište pamtim od početka, nadam se da ću ga pamtiti i na kraju svog života kao nešto čemu sam se uvek vraćao i sa najvećom mogućom strašću uživao i doživljavao ga. Dobio sam neke lepe nagrade kao potvrdu za dobro urađen posao, ali najlepša stvar za mene je što imam tu čast da radim i u pozorištu i na televiziji- sumira ovaj glumac.
Inače, u komadu “Ljubav na seoski način” radnja je zasnovana na meštaninu Iliji koji saznaje da ga žena vara sa lokalnim veterinarom. Odlučuje da joj se revanšira i da nađe ljubavnicu, kako bi je napravio ljubomornom. Zaplet se događa kad se u priču uključi i komšinica Brana koja priznaje da je već imala kratku vezu sa Ilijom, ali i sa veterinarom. Kad to dozna Branin muž Miloje, doći će do veleobrta.
Predstava ce igra u subotu u 2o sati u dvorištu Kurije, a ulazak je besplatan.
N. Savić