predlog zakona

pcele-med

Savez pčelarskih organizacija Srbije pokrenuo je inicijativu da se falsifikovanje meda u našoj zemlji proglasi krivičnim delom. Cilj je strože kažnjavanje proizvođača i trgovaca koji na tržište plasiraju proizvode koji se predstavljaju kao med, a po sastavu to nisu. Pčelari ističu da bi takva promena zakona mogla značajno da zaštiti i potrošače i poštene proizvođače.

Prema podacima Saveza pčelarskih organizacija Srbije, problem falsifikovanog meda prisutan je već godinama i predstavlja jedan od najvećih izazova za domaće pčelarstvo.  Lokalni pčelar Saša Čolak, koji se pčelarstvom bavi četiri decenije i dugogodišnji je bivši predsednik Saveza pčelarskih organizacija Vojvodine, smatra da je svaka inicijativa u pravcu strožeg kažnjavanja falsifikata dobrodošla.

-Svaka inicijativa u tom pravcu je dobra jer smo mi pčelari već opterećeni brojnim problemima – od klimatskih uslova, trovanja pčela do napada štetočina. A onda se suočavamo i sa falsifikovanim medom. Nešto što je falsifikat ima nižu cenu u odnosu na originalan proizvod i mi dobijamo nelegalnu konkurenciju – kaže Čolak.

On objašnjava da je važno jasno definisati šta se smatra falsifikatom.

-Moramo da razgraničimo šta je falsifikat. Ako se u med doda određena količina šećernog sirupa ili druge supstance, po mom mišljenju to je već falsifikat, jer taj proizvod više ne odgovara standardu kvaliteta. Postoje i proizvodi koji izgledaju kao med i nude se kao med, a po sastavu su nešto sasvim drugo – ističe on.

Poseban problem je, kako naglašava, to što potrošači danas gotovo da nemaju način da sami prepoznaju falsifikat.

-Izuzev laobratorijske analize, ne postoji ništa što potrošači mogu pouzdano da urade da razlikuju pravi med od falsifikovanog. Toliko su hemijski usavršili falsifikate da sve one „cake“ sa interneta – sa čačkalicom, paljenjem ili pravljenjem kuglice – više ne važe. Čak i ja, posle 40 godina bavljenja pčelarstvom, ne mogu sa stoprocentnom sigurnošću da kažem da li je nešto falsifikat ili pravi med – objašnjava on.

Zbog toga pčelari rešenje vide pre svega u sistemskim kontrolama.

-Ako se ova inicijativa izgura, onda bi trebalo da krenu ozbiljne kontrole nadležnih institucija i primene sankcija, a ne samo pretnje onima koji su uhvaćeni u krivotvorenju meda. To je jedini način da se zaštite i pčelari i potrošači – smatra Čolak.

On dodaje da su upravo potrošači ti koji najčešće stradaju od falsifikata.

-Ljudi kupuju med za svoje bolesno dete ili roditelje, a dobiju nešto što po zakonu ne bi smelo ni da se nazove med – zaključuje Čolak.

Pčelari zato očekuju da će inicijativa o proglašavanju falsifikovanja meda krivičnim delom dovesti do strožih kontrola i kazni, što bi moglo da doprinese uređenju tržišta i većem poverenju potrošača u ovaj prirodni proizvod.

T. D.

telefon-skola

U Srbiji je pokrenuta inicijativa za uvođenje zakonskog ograničenja korišćenja mobilnih telefona u školama, a iskustva iz prakse već postoje u Kikindi. O mogućim rešenjima i dosadašnjim efektima govore direktori škola koje su samostalno uredile ovu oblast.

U OŠ „Jovan Popović“ mobilni telefoni se ne koriste tokom boravka učenika u prostorijama škole već treću godinu zaredom. Prema rečima direktorice Jelene Krvopić, učenici po dolasku u školu predaju telefone u kutije za odlaganje koje ima svaki razred, a uređaji im se vraćaju nakon završetka nastave.

-Motiv nam je bio to što smo primetili da je savremena tehnologija, iako neophodna, decu u velikoj meri otuđila jedne od drugih. Želeli smo da ih vratimo međusobnoj komunikaciji, da se tokom odmora čuje žamor u školi i školskom dvorištu – ističe Krvopić.

Ona navodi da je odluci prethodila detaljna procedura – roditeljski sastanci, Savet roditelja i Školski odbor – i da nije bilo značajnijeg otpora.

-Učenici su pravilo vrlo brzo prihvatili. Danas je to sastavni deo njihovog školskog života, do te mere da sami podsećaju nastavnike ako se dogodi da telefoni ne budu prikupljeni – kaže direktorica.

Prema njenim rečima, bezbednost učenika nije bila dovedena u pitanje. Roditelji su potpisali pisanu saglasnost, a u slučaju potrebe kontakt sa porodicom ostvaruju odeljenske starešine ili drugi nastavnici. Izuzetak od pravila odnosi se na pametne satove kod učenika prvog i drugog razreda, dok u višim razredima ni ta vrsta uređaja nije dozvoljena.

Sa druge strane, u Tehničkoj školi „Mihajlo Pupin“ primenjuje se delimično ograničenje. Direktorica Milanka Halilović ističe da učenicima srednjih škola ne treba u potpunosti zabraniti nošenje mobilnih telefona, jer se oni ponekad koriste u nastavne svrhe, kao i zbog činjenice da veliki broj učenika putuje iz okolnih mesta.

-Kod nas već dve godine postoji pravilo da učenici pre ulaska u učionicu odlože sve lične stvari u torbu, uključujući i mobilne telefone i pametne satove. Telefon mogu da koriste samo ako nastavnik to izričito dozvoli – navodi Halilović.

Iskustva škola u Kikindi pokazuju da različiti modeli regulisanja upotrebe mobilnih telefona u obrazovnim ustanovama već funkcionišu u praksi. Upravo takvi primeri mogli bi da posluže kao osnov za dalju raspravu o zakonskim rešenjima koja se najavljuju na republičkom nivou.

T. D.

error: Content is protected !!