Pravoslavna crkva

casne-verige

Danas, 29. januara, Pravoslavna crkva i vernici obeležavaju Časne verige svetog apostola Petra, praznik koji podseća na događaj iz apostolskih vremena kada je apostol Petar bio okovan, a potom čudesno oslobođen. Ovaj dan u kalendaru označava sećanje na njegove verige i njihovo poštivanje u crkvenoj tradiciji.

Pravoslavne crkve koje koriste novi (gregorijanski) kalendar obeležavaju ovaj praznik 29. januara, što je u crkvenom kalendaru 16. januar po starom (julijanskom) kalendaru.

Praznik se zasniva na događaju opisanom u Delima apostolskim (12:1–11), kada je car Irod Agripa, starajući se da ugodi jevrejskom narodu, bacio apostola Petra u tamnicu okovanog lancima. Tokom noći, kako tekst svedoči, anđeo Gospodnji je došao, probudio Petra i njegove lance čuda radi oslobodio.

Na ovaj dan u mnogim pravoslavnim crkvama vernici se u crkvama okupljaju na bogosluženjima gde se sećaju ovog događaja. Istorijski, delovi verigi koje su služile kao okovi apostolu Petru čuvani su i poštovani u ranohrišćanskim zajednicama i postali su objekti posebnog poklonjenja.

Časne verige ostaju u crkvenoj tradiciji simbol sećanja na veru, zatvaranje i oslobođenje apostola Petra, kao i na važnost čuvanja sećanja na događaje koji su uticali na razvoj rane Crkve.

Slika: Print skrin Blic Žena

dobri-samaricanin

Vernici Srpske pravoslavne crkve danas obeležavaju praznik Svetog Jovana Milostivog, poznatog po radu za siromašne i po stavu „ko tebe kamenom, ti njega hlebom“.

Rođen na Kipru u kneževskoj porodici, Jovan je rano ostao bez žene i dece, što ga je usmerilo ka životu milosrđa i služenja bližnjima. Kao patrijarh Aleksandrijski, predan je bio ideji da se neprijatelju ne treba svetiti, već mu treba uzvratiti dobrotom, u skladu sa novozavetnim učenjem.

Narodni običaj koji prate ovaj dan naglašavaju oproštaj, pomoć onima u nevolji i činjenje dobrih dela. Vernici veruju da će ko pronađe milosrđe u srcu, primiti blagostanje i unutrašnji mir.

Na današnji dan – manje slavljen u zvaničnim ceremonijama, a više u duhu ličnog obraćanja – poziv je jasan: ako neko traži pomoć, budite spremni da je pružite. U vremenu kada brzi život često gubi humanost, Sveti Jovan Milostivi podseća da i jedno dobro delo može biti prekretnica.

crkva

U četvrtak počinje Gospojinski post dvonedeljni period molitvenog tihovanja i telesnog uzdržanja pred praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u narodu poznatiji kao Velika Gospojina. U narodu je poznat još i kao Uspenski i ustanovljen je u čast Bogomajci, zbog čega se veruje da je posebno značajan za žene i za majke, pa se vernici i vernice pričešćuju na Veliku Gospojinu.

Post se završava 28. avgusta po novom kalendaru, na Veliku Gospojinu, ali ako ovaj praznik padne u sredu ili petak, onda se ne mrsi ni tog dana, već se jede riba. Ovaj post, koji traje 14 dana, počinje na praznik Svetih mučenika Makaveja i smatra se jednim od najstrožih postova u pravoslavnoj tradiciji, posebno značajnim za žene. Tokom Gospojinskog posta, vernici se pridržavaju strogih pravila posta, posteći na vodi i ulju, osim na praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19. avgusta, kada je dozvoljeno jesti ribu. Ovaj post se smatra strožim od Božićnog i Apostolskog posta.

491008737-1417668525927542-6280365752997520064-n

U multinacionalnoj sredini kakva je naša, na dan kada najveći hrišćanski praznik istovremeno slave i pravoslavni i vernici katoličke veroispovesti, održane su liturgije, odnosno mise u hramovima na teritoriji grada.

Veliki broj vernika prisustvovao je Vaskršnjem jutrenju, Drugoj svetoj liturgiji u Hramu svetog Oca Nikolaja u Kikindi i u Hramu svetih Kozme i Damjana.

– Punoća blagodati i vaskrsenja Hristovog je sretanje sa Gospodom kroz sveto pričešće. Pričešće je oprisutnjenje vaskrsenja u životu svakog od nas. Mi smo danas imali dosta ljudi na Svetom pričešću, ali je to i smisao službe i proslave današnjeg dana, susret sa vaskrslim Hrisom. Radujem se što ljudi nisu dozvolili sebi da im praznik bude formalnost, da im bude izgovor za nerad ili spremanje posebnih jela, nego im je radost i susret sa vaskrslim Gospodom – rekao je sveštenik kikindskog Namesništva Srpske pravoslavne crkve, Miroslav Bubalo.

Pričešće na Uskrs predstavlja veliku radost za pravoslavne vernike koji su prethodnih sedam nedelja postili, molili se, odlazili na liturgije i pridržavali se svih ostalih pravila koja propisuje Uskršnji post. Ova Sveta tajna, poznata i kao evharistija, predstavlja jedan od najvažnijih i najdubljih sakramenata u pravoslavnoj hrišćanskoj tradiciji. Vernici se pozdravljaju sa „Hristos vaskrse!“ – „Vaistinu vaskrse!“.

Svetoj liturgiji prisustvovao je i gradonačelnik, Mladen Bogdan sa saradnicima koji je, takođe, istakao značaj praznika u multikonfesionalnoj sredini.

– Danas je veliki dan jer zajedno obeležavamo najveći hrišćanski praznik kada je Isus Hristos vaskrsao, ponudio nadu ljudskom rodu i stradao za njega. Mi danas, sa našim pravoslavnim narodom i sa našim prijateljima rimokatoličke veroispovesti, obeležavamo ovaj veliki dan prisustvovanjem liturgijama i misama i pokazujemo koliko nam je važno zajedništvo, pogotovo u ovim kriznim, teškim vremenima, i jedinstvo koje nas drži kada su svuda oko nas podele. Želimo da pošaljemo poruku da nam je najvažnije da u društvu, u našem gradu i u našoj državi sačuvamo stabilnost. Želimo zdravlje našim sugrađanima i narodu, uspeh u radu i u svakom zalaganju, i da vlada mir, to je najvažnije. I sada pokazujemo koliko nam je bitno da čuvamo zajedništvo, multikulturalnost i multikonfesionalnost u gradu jer je to naš identitet, na njemu smo sagrađeni – rekao je Bogdan.

Predstavnici Gradske uprave i predsednik Saveta Mesne zajednice Sajan, Zoltan Tot prisustvovali su i Jutarnjim misama u Crkvi svetog Franje Asiškog u Kikindi i u Crkvi svetog Stjepana kralja u Sajanu. Mise je služio župnik Laslo Beviz.

– Svim vernicima čestitamo veliki hrišćanski praznik uz želju da im donese sve najlepše – dobro zdravlje, sreću, blagostanje, mir i porodičnu r; da praznik provedu u krugu najmilijih, da otvorimo srca, da budemo tu jedni za druge i da pomažemo jedni drugima – rekla je Melita Gombar, članica Gradskog veća.

Na Uskrsnu nedelju u rimokatoličkim crkvama vernici obnavljaju Krsna obećanja, pozdravljaju se Pashalnim pozdravom „Hristos je uskrsnuo!“, „Zaista je uskrsnuo!“, a u mnogim zajednicima u crkvama se blagosilja hrana.

Ovogodišnji Uskrs obeležile su zajednička vera u vaskrsenje, nada, i potreba i lepota zajedništva.

 

bozic-(2)

Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, to je praznik rađanja novog života, praznik dece i detinjstva, praznik roditeljstva i porodice, i obeležen je brojnim običajima koji imaju jedan osnovni smisao – da se sačuva i uveća porodica i imanje domaćina.

Jedan od najlepših božićnih običaja je miroboženje – prilika da se zavađeni pozdrave i poljube govoreći “Mir božji, Hristos se rodi”, da se oni koji su u svađi izmire dakle, u ovo doba godine koje treba da bude vreme opšteg mirenja i praštanja.

Na Božić u kuću prvi dolazi položajnik. Njegova prva dužnost je da poželi sreću, zdravlje i napredak domaćinovom domu. Božić je uvek mrsni dan, kome je prethodio četrdesetodnevni božićni post. Na svečanoj božićnoj trpezi, najvažnija je česnica, pogača umešena od pšeničnog brašna bez kvasca. U česnicu treba staviti zlatni ili srebrni novčić. Česnica se za ručkom lomi isključivo rukama, ne seče se nožem. Onaj ko u svom parčetu pronađe novčić, prema verovanju, imaće sreće u narednoj godini. Običaj je da se na trpezi nađe i božićna pečenica.

Prvi dan Božića je dan radosti rađanja, obnavljanja života, dok se drugi dan provodi u svečanom, tihom domaćem raspoloženju, a u crkvama služi Liturgija zahvalnosti Bogorodici.

 

petrovdan

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Dan svetih apostola Petra i Pavla, praznik u narodu poznat pod nazivom Petrovdan.
Kod Srba postoji običaj da se uoči ovog velikog praznika pale lile, koje se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze. Obično se to radi na mestima gde se narod okuplja, na trgovima, raskršćima i u tome učestvuju deca i omladina.

Na Petrovdan se ništa ne radi u polju, naročito se ne uprežu konji u kola. Opšti je običaj kod Srba u Vojvodini da se do Petrovdana nisu smele seći jabuke nožem, niti se smelo jabukama loptati, ili pak udarati jednu o drugu jabuku, jer se verovalo, da će ako se to čini, padati krupan grad i uništiti useve.

U nekim selima južnog Banata na Petrovdan ujutru raznose jabuke prvim susedima za dušu umrlih, a ponegde se jabuke odnose u crkvu na osvećenje. Opšti je običaj da se za Petrovdan mese kolači sa jabukama koji se zovu “petrovača”.

error: Content is protected !!